Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-24/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih NO i PO, zbog kaznenih djela iz članka 106. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama oboje okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 8. siječnja 2026. broj Kov-3/2026-9 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenih NO i PO.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP), protiv okrivljenih NO i PO produljen je istražni zatvor te je određeno da istražni zatvor traje od uhićenja 16. listopada 2025. od 23,00 sati.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni NO, po braniteljici, odvjetnici Vlatki Ostrognaj, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati njegovu žalbu i ukine istražni zatvor.
2.1. Žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda podnijela je i okrivljena PO, po branitelju, odvjetniku Daliboru Gradinščaku, zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prijedlog je okrivljenice da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Nije u pravu okrivljeni NO kada, tvrdnjom da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju uopće nije iznio razloge zbog kojih smatra da se opasnost od bijega ne može prevenirati jamstvom, rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.
5.1. Naime, suprotno izloženoj tvrdnji okrivljenog NO, prvostupanjski je sud iznio jasne i određene razloge zbog kojih nalazi da na strani oboje okrivljenika, koji su državljani Mađarske i ni na koji način nisu vezani za Republiku Hrvatsku (osim što su osnovano sumnjivi da su u Hrvatsku stigli radi inkriminiranog postupanja, u cilju stjecanja zarade), a protiv njih je u tijeku kazneni postupka zbog počinjenja kaznenih djela za koja su propisane kazne zatvora do deset godina, postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći i tako postati nedostupni tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske. Ocjenjujući da zbog kaznenog postupka koji se protiv njih vodi zbog kaznenih djela za koja su propisane zatvorske kazne, okrivljenici imaju motiva pobjeći iz Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud ocijenio, što je dostatnim razlozima i obrazložio, da se svrha istražnog zatvora ovdje ne može ostvariti jamstvom, niti mjerama opreza.
5.2. Stoga nije osnovana žalba okrivljenog NO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.
6. Protivno žalbenoj tvrdnji kojom okrivljeni NO pobija postojanje osnovane sumnje o počinjenju terećenih kaznenih djela, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da sadržaji iskaza ispitanih svjedokinja UO, NOF, POF, RO i AO ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su na štetu žrtve UO okrivljeni NO i okrivljena PO počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanje ljudima iz članka 106. stavka 1. KZ/11. i to na način da su oboje okrivljenika zlouporabom teškog položaja žrtve, a okrivljeni NO i uporabom sile i prijetnje, vrbovali, primili i prevozilo osobu radi njezinog iskorištavanja za prostituciju. Ujedno, iz iskaza naprijed spomenutih svjedoka ujedno proizlazi osnovana sumnje da su okrivljenici na štetu žrtava NOF i GO POF počinili kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucijom i to okrivljeni NO kaznena djela iz članka 157. stavka 1. KZ/11. i iz članka 157. stavka 3. KZ/11., a okrivljena PO kaznena djela iz članka 157. stavka 1. KZ/11.
6.1. Suprotno žalbenoj tvrdnji okrivljenog NO, iz iskaza svjedokinje NOF, na razini osnovane sumnje, proizlazi da su, nakon što je zbog UO odlučila doći k njima, okrivljenici i njih tri žrtve krenuli u Hrvatsku, gdje su one morale raditi kao prostitutke, radile su u više gradove, a novac ostvaren pružanjem seksualnih usluga klijentima predavale su okrivljenicima. Pružanje seksualnih usluga oglašavao je okrivljeni NO, a kada je jednom rekla da želi otići i da se ne želi više time baviti, bojala se da će ih okrivljenici istući. Nadalje, iz iskaza svjedokinja NOF, u dijelu u kojem opsuje da su najprije došli u Zagreb, u jedan apartman u koji su dolazili klijenti i da su ih okrivljenici u dva navrata vozili na različita mjesta, može se zaključiti da su putovanje i boravak žrtve u Hrvatskoj organizirali okrivljeni NO i okrivljena PO, kao i da su im omogućavali pružanje spolnih usluga, pa stoga navod iz iskaza žrtve NOF da je "to bila njezina" odluka, ni na koji način ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je ovaj okrivljenik na štetu imenovane žrtve, kao i žrtve POF, počinio kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 157. stavka 1. i stavka 3. KZ/11. Ujedno, iz iskaza žrtava UO i NOF te njihovog opisa životnih okolnosti žrtve UO i postupanja oboje okrivljenika prema njoj, proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni NO, zajedno s optuženom PO počinio kazneno djelo trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 1. KZ/11.
6.2. Stoga nije u pravu okrivljeni NO kada tvrdi da iz dokaza prikupljenih tijekom istrage ne proizlazi osnovana sumnja da bi počinio terećena kazna djela.
7. Protivno žalbenim tvrdnjama kojima okrivljeni NO i okrivljena PO pobijaju zaključak prvostupanjskog suda o postojanju, na strani svakog okrivljenika, osobitih okolnosti koje upućuju na opasnosti od bijega i pravilnost ocjene o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica da su državljani Mađarske, da ni na koji način nisu vezani za Republiku Hrvatsku i da bi napuštanjem teritorija Republike Hrvatske (za što sada, kada je protiv njih podnesena optužnica zbog kaznenih djela za koja su propisane kazne zatvora i do deset godina, imaju motiva) postali nedostupni tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, predstavljaju osobite okolnosti koje na strani okrivljenog NO i PO upućuju na stvarnu i realno predvidivu opasnost da će pobjeći. Ujedno, s obzirom na sve iznijete okolnosti, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se opasnost od bijega u konkretnom slučaju ne može otkloniti mjerama opreza ili jamstvom, osobito s obzirom na prirodu i težinu kaznenih djela za koja su osnovano sumnjivi, pa se stoga daljnja primjena mjere istražnog zatvora u odnosu na oboje okrivljenika, ukazuje opravdanom i nužnom.
7.1. Što se tiče mogućnosti da se, u slučaju bijega u Mađarsku prisutnost okrivljenika u postupku može osigurati putem pravosudne suradnje i europskog istražnog naloga, treba odgovoriti da je u pitanju institut prisilnog osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku, koji podrazumijeva prethodno određivanje istražnog zatvora, lišenje slobode i predaju okrivljenika, pa stoga ova mogućnost na koju ukazuje okrivljena PO u žalbi svakako nije okolnost koja bi umanjivala utvrđenu opasnost od bijega.
7.2. Nadalje, s obzirom na to da prvostupanjski sud, nakon ocjene da se opasnost od bijega ovdje ne može prevenirati jamstvom ili mjerama opreza, nije prihvatio prijedlog okrivljenika za određivanje jamstva, to je potpuno promašena žalbena tvrdnja kojom okrivljena PO osporava visinu određenog jamstva i tvrdi da je ono određeno u previsokom iznosu.
8. Stoga, nisu u pravu okrivljeni NO i okrivljena PO kada pobijaju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju, na strani oboje okrivljenika, zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a i ocjenu o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po toj zakonskoj osnovi jer se opasnost od bijega, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ne može otkloniti blažim mjerama.
9. Stoga, s obzirom na to da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog NO i PO po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
