REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Stalna služba u Donjoj Stubici
Matenačka 3/I, Donja Stubica
Poslovni broj: Ovr-17/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stuici, po sucu Nevenu Kucelj, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja AGRAD PROJEKT d.o.o., OIB: 79960056463, Težačka 41, Šibenik, zastupano po punomoćniku Marinu Ivanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv protivnika osiguranja OPĆINA GORNJA STUBICA, OIB: 82071829681, Trg svetog Jurja 2, 49 240 Gornja Stubica, radi osiguranja izdavanjem privremene mjere, dana 26. siječnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene mjere koja glasi:
„Zabranjuje se isplata novčanih sredstava s računa predlagatelja osiguranja Agrad d.o.o. po osnovi bjanko zadužnice koju je izdao protivniku osiguranja Općini Gornja Stubica, a koju je protivnik osiguranja popunio i aktivirao radi prisilne naplate putem Financijske agencije (FINA), te se nalaže da ova privremena mjera ostane na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe ili do drukčije odluke suda.“
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja sudu je dana 9. siječnja 2026. godine podni prijedlog za „privremenu mjeru zabrane isplate sredstava s računa“ u kojem navodi da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o izvođenju građevinskih radova na objektu „Spomen hiža Rudolfa Perešina“ time da je predlagatelj osiguranja ugovorene radova uredno izvršio, sukladno ugovoru i pravilima struke.
Po dovršetku svih ugovorenih radova sastavljena je okončana situacija, koja obuhvaća sve izvedene radove i predstavlja konačni obračun međusobnih ugovornih obveza stranaka. Navedena okončana situacija je od strane protivnika osiguranja odobrena te je u cijelosti plaćena predlagatelju 2 osiguranja. Isplatom okončane situacije protivnik osiguranja je nedvojbeno prihvatio izvršene radove kao uredne, potpune i bez zadržavanja prava na prigovor ili umanjenje cijene
Unatoč navedenom, nakon što je ugovorni odnos faktično i financijski okončan, protivnik osiguranja je naknadno, odnosno nakon četiri godine pozvao predlagatelja osiguranja na otklanjanje navodnih nedostataka, pri čemu taj poziv nije sadržavao konkretan, određen i provjerljiv popis nedostataka, niti je predlagatelju osiguranja ostavljen primjeren rok za njihovo eventualno otklanjanje.
Iako protivnik osiguranja ne raspolaže dospjelom i određenom novčanom tražbinom prema predlagatelju osiguranja, isti je popunio bjanko zadužnicu koju je predlagatelj osiguranja prethodno izdao kao instrument osiguranja urednog izvršenja ugovora te je na temelju iste pokrenuo prisilnu naplatu putem FINA.
Takvo postupanje protivnika osiguranja predstavlja zlouporabu bjanko zadužnice, budući da u trenutku njezina popunjavanja i aktiviranja nije postojala stvarna, dospjela niti utvrđena tražbina. Plaćanjem okončane situacije protivnik osiguranja je iscrpio sva svoja prava iz ugovornog odnosa, a eventualni naknadni prigovori, bez prethodne konkretne reklamacije i bez zadržavanja dijela ugovorene cijene, ne mogu predstavljati osnovu za jednostrano aktiviranje sredstva osiguranja. Provedbom prisilne naplate s računa predlagatelja osiguranja nastaje opasnost od znatne i teško nadoknadive štete. Ovrhom se izravno ugrožava likvidnost predlagatelja osiguranja i njegovo redovno poslovanje, dok bi naknadni povrat sredstava, čak i u slučaju uspjeha u parničnom postupku, bio dugotrajan i neizvjestan te ne bi mogao u cijelosti sanirati nastale posljedice. S druge strane, određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja ne trpi nikakvu stvarnu štetu, budući da se radi o sredstvima za koja je već isplatom okončane situacije potvrđeno da mu ne pripadaju.
Zato predlaže da su privremenom mjerom zabrani isplatu novčanih sredstava s računa predlagatelja osiguranja po osnovi bjanko zadužnice koju je izdao protivniku osiguranja, a koju je protivnik osiguranja popunio i aktivirao radi prisilne naplate putem Financijske agencije te da ova privremena mjera ostane na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe ili do drugačije odluke suda.
2. Budući da predlagatelj osiguranja uz ovaj prijedlog nije priložio niti jedan pisani dokaz, sud ga je dana 12. siječnja pozvao da u roku od 8 dana dostavi sve pisane dokaze na koje se pozvao u prijedloga, upozoravajući ga da će u protivnom prijedlog biti odbijen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Naime odredbom članka 440. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; krat. OZ) određuje:
„(1) Prije pokretanja parničnoga ili kojega drugoga sudskog postupka o tražbini koja se osigurava, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Za provedbu privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za provedbu ovrhe.“
Članak 341. istog Zakona kaže:
„(1) Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.
(2) U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.“
5. Dakle u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranje nije istaknuo zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, a također nije priložio bilo kakve dokaze kojim se dokazuju činjenice na kojim temelji zahtjev za određivanje privremene mjere, čak niti u naknadnom roku koji mu je sud za do dao.
6. Isto tako iz sadržaja prijedloga moglo bi se zaključiti da predlagatelji osiguranja želi osigurati svoju nenovčanu tražbinu, no i pod takvom pretpostavkom za određivanje privremene mjere nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 346. OZ-a:
„(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili
2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
(2) Odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.“
7. Dakle predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao i da bi mjera bila potrebna da se spriječi nastanak nenadoknadive štete.
8. Ista je situacija ako bi se radilo i o osiguranju novčane tražbine prema članku 344. citiranog zakona.
9. Iz razloga poznatih samo predlagatelju osiguranja, isti nije koristio pravno sredstvo iz članka 210. OZ-a, a sud je pri odlučivanju vezan sadržajem prijedloga i odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva.
10. Slijedom naprijed navedenog prijedlog za osiguranje odbijen je kao neosnovan.
U Donjoj Stubici, dana 26. siječnja 2026.
S u d a c :
Neven Kucelj
Uputa o pravnom lijeku!
Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. punomoćniku predlagatelja osiguranja
