REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-668/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijalistice ČŽ, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 OIB:43965974818 zastupanog po punomoćnici Ivani Božić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Tomić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 17, protiv tuženika 1. CŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 4. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženicima CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP elektra d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB: 43965974818, na ime stečenog bez osnove solidarno isplate ukupan iznos od 35,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 35,25 EUR od dana 25.04.2024.g. pa do isplate
- na iznos od 0,03 EUR od dana 25.04.2024.g. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja se određuje po za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.
III Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici dana 26. veljače 2020. upisani kao suvlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 2. suvlasničkog dijela, na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču posl.br. Ovr-579/2019-277 od 28. kolovoza 2019. i potvrde Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču posl.br. 29 Ovr-579/2019-304 od 25.02.2020. Stjecanjem suvlasništva predmetne nekretnine, za tuženike da je nastala obveza podmirivanja svih obveza i tereta u vezi sa suvlasništvom predmetne nekretnine, a koja da je propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Nadalje, sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) u slučaju promjene vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine da je propisana obveza novog vlasnika obavijestiti Opskrbljivača i Operatora sustava o navedenim promjenama radi sklapanja novog ugovora o opskrbi električne energije. Tako da je člankom 30. Općih uvjeta propisano da „krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva“.
1.1. Tuženici da su tek 20. studenog 2023.g. obavijestili tužitelja o promjeni vlasništva predmetne nekretnine, odnosno dostavili izjavu radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu, zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu te zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu. S obzirom na to da tuženici nisu pravovremeno obavijestili tužitelja o promjeni vlasništva predmetne nekretnine, tužitelj da je račune i dalje ispostavljao na prijašnjeg krajnjeg kupca FŽ. Nepodmireni računi za isporučenu električnu energiju da se odnose na sljedeće razdoblje: 01.11.2022. - 30.11.2022., 01.03.2023. - 31.03.2023., 01.04.2023. - 30.04.2023. te 01.06.2023. - 19.11.2023. Dakle, isti da se odnose na razdoblje nakon kojeg su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine. Iz predmetnih računa da je vidljivo da se isti odnose na ugovorni račun 2202058315, obračunsko mjerno mjesto [adresa] ([adresa]), broj obračunskog mjesta 1103142486, evidentiranog kupca FŽ. U razdoblju na koje da se odnose predmetni računi, tužitelj da je uredno pružao uslugu, odnosno isporučivao električnu energiju za predmetnu nekretninu, a koju da su uslugu tuženici koristili za svoju korist kao suvlasnici nekretnine bez podmirivanja naknade za istu. Na taj način da je došlo do uvećanja imovine tuženika na štetu tužitelja i to za vrijednost isporučene a neplaćene usluge. Naime, čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima da je propisano da „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi“. Čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima da je propisano da „kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe“. Tuženici da su bez pravne osnove koristili uslugu tužitelja bez plaćanja naknade čime da je došlo do uvećavanja imovine tuženika te umanjena imovine tužitelja čime da su ostvarene opće pretpostavke nastanka obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove i to povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja te nepostojanje odgovarajuće osnove. Tuženici da su koristili uslugu tužitelja u svoju korist, odnosno da su koristili isporučenu električnu energiju bez plaćanja naknade čime da im se neosnovano uvećala imovina za visinu naknade koju su kao suvlasnici predmetne nekretnine bili dužni plaćati, odnosno za iznos od 79,57 EUR.
1.2. Slijedom navedenog, tuženici da su sukladno pravilima o stjecanju bez osnove sadržanih u odredbama čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima dužni platiti tužitelju ostvarenu korist i to u visini cijene pružene usluge zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji presudu sadržaja kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da su isti predmetnu nekretninu (tada u vlasništvu Tim 90 d.d.) kupili na javnoj dražbi održanoj kod naslovnog suda 30. svibnja 2019. Vlasništvo predmetne nekretnine da su stekli rješenjem o dosudi posl.br. Ovr-579/2019-277. Tim rješenjem da su brisani svi upisani tereti osim zabilježbe koja da je glasila: (Z-1918/08) „Na temelju ugovora od 14.11.2007. godine, uknjižuje se pravo osobne služnosti doživotnog stanovanja i płoduživanja nekretnini upisanoj u A, u koristi: MŽ, roden 30.04.1942. iz [adresa].” Na sudu, kao i od strane stečajnog upravitelja poduzeća TIM 90 d.d., da im je rečeno da nekretninu kao niti bilo što vezano za nekretninu ne mogu koristiti s obzirom na upisanu zabilježbu, bez obzira što su vlasnici ali i da sve obveze koje proisteknu korištenjem te nekretnine ne mogu prijeći na njih kao vlasnike sve dok se ne briše gore navedena zabilježba. FŽ da je predmetnu nekretninu koristio i u istoj živio sve do svoje smrti negdje tijekom lipnja 2023. godine za što da su isti saznali tek mjesec dana nakon njegove smrti. S obzirom na upisanu zabilježbu osobne služnosti doživotnog stanovanja i plodouživanja od strane FŽ, isti da, iako upisani kao vlasnici, nisu imali nikakvo pravo korištenja navedene nekretnine sukladno Zakonu o vlasništvu niti da su mogli mijenjati ugovor o korištenju električne energije iako BŽ nije uredno podmirivao svoje obveze ne samo prema HEP-u, već i prema svim drugim ustanovama za isporuku svojih usluga te da sus vi osim HEP-a, svoje pravo naplate rješavali putem ovrhe na nekretninama u vlasništvu MŽ, a ne prema tuženicima kao vlasnicima nekretnine zbog upisane zabilježbe. Odmah po dobivenom saznanju da je FŽ preminuo, tuženik ad1 da je u matičnom uredu u [adresa] pokrenuo pribavljanje dokumentacije (smrtnog lista) o preminulom kako bi mogao skinuti teret s vlasničkog lista, a što je radi godišnjih odmora i drugih njemu nepoznatih razloga potrajalo više od mjesec dana. Po pribavljanju smrtnog lista, putem javnog bilježnika u [adresa], da je podnio zahtjev za brisanje tereta osobne služnosti doživotnog stanovanja i ploduživanja FŽ i drugih zabilježbi koje da se nisu odnosile na tuženike kao vlasnike nekretnine, a što da zemljišnoknjižni odjel u [adresa] nije proveo više od 3 mjeseca zbog štrajka koji se u to vrijeme provodio te unatoč pisanju više požurnica nije bilo provedeno u roku u kojem je trebalo biti provedeno. Isto da je provedeno tek krajem 2023. Do tog trenutka predmetnu nekretninu da nisu koristili. Po skidanju terete s vlasničkog lista, da su započeli postupke prebacivanja i potpisivanja ugovora po korištenju usluga vezanih za nekretninupa tako i ugovor za opskrbu električne energije s tužiteljem. Kada je tuženik ad1 podnio zahtjev za promjenu vlasnika, s obzirom na to da je postojalo dugovanje FŽ, isti da je htio priložiti I svu dokumentaciju vezano za činjenicu da iako upisani kao vlasnici pšredmetnu nekretninu nisu mogli koristiti radi upisane zabilježbe osobne služnosti doživotnog stanovanja i ploduživanja FŽ, djelatnica na šalteru da istui nije htjela preuzeti već da je samo odgovorila da njihova pravna služba zna što treba napraviti i da će oni skinuti ta dugovanja, a što da se pokazalo pogrešnim. Sve druge službe da su uvažile navedenu dokumentaciju koju je donio te da su dugovanja koja je imao FŽ brisali s predmetne nekretnine a svoja potraživanja pokrenuli putem ovrhe nekretnina u njegovom vlasništvu. Navodi tužitelja da su tuženici koristili uslugu tužitelja da je netočna i neutemeljena, jer da je odmah po njihovom korištenju mreže (tek krajem siječnja 2024. godine) jasno koliki su njihovi mjesečni računi (u prosjeku dva brojila oko 350-400 eura), te da su svi isporučeni računi na njihovo ime i plaćeni te da isti nemaju nikakvih dugovanja prema HEP-u. Takoder stavka da tuženici nisu odmah obavijestili tužitelja o promjeni vlasništva da je netočna jer da su isti to učinili odmah čim su postojali zakonski uvjeti za to (ali da je zbog štrajka pravosuđa i sporosti Elektroistre u rješavanju zahtjeva stranaka to potrajało koji mjesec duže od očekivanog, ali da isti nakon potpisivanja ugovora o promjeni vlasnika uredno podmiruju sve svoje obveze. Slijedom svega navedenog, predlažu da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
3. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo kako je nesporno da su u utuženom razdoblju tuženici bili vlasnici predmetne nekretnine a da je sporno jesu li u utuženom razdoblju isti koristili uslugu tužitelja bez podmirivanja naknade za istu. S tim u vezi, ističe da činjenica da je na predmetnoj nekretnini bila upisana osobna služnost doživotnog stanovanja i plodouživanja za korist FŽ ne sprječava tuženike da stvarno koriste predmetnu nekretninu niti da su tuženici dostavili dokaz iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da je u utuženom razdoblju nekretninu koristio FŽ. Tužitelj ponavlja da se predmetni nepodmireni računi za isporučenu električnu energiju odnose na razdoblje 01.11.2022. - 30.11.2022., 01.03.2023. - 31.03.2023., 01.04.2023. - 30.04.2023. te 01.06.2023. - 19.11.2023. te naglašava da je dio utuženog dugovanja nastao nakon smrti FŽ stoga da je svakako nemoguće da je u razdoblju od smrti do studenog 2023. FŽ koristio usluge tužitelja bez plaćanje naknade. U odnosu na navode tuženika da predmetnu nekretninu nisu mogli koristiti jer da je ista bila u jako lošem stanju, tužitelj ističe da su tuženici mogli podnijeti zahtjev za privremenom obustavom isporuke električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, sve sukladno odredbama Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Dakle, tuženici nisu ničim dokazali da u predmetnom razdoblju nisu koristili usluge tužitelja jer je općepoznato da se upisano pravno stanje nekretnine može razlikovati od stvarnog pravnog stanja. Budući da su tuženici tek tek 20.11.2023. obavijestili tužitelja o promjeni vlasništva predmetne nekretnine, odnosno dostavili izjavu radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu, zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu te zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu te da nisu dokazali da u predmetnom razdoblju nisu koristili usluge tužitelja, isti da su kao suvlasnici bili obvezni podmirivati sve obveze u vezi sa suvlasništvom predmetne nekretnine, a kako je propisano odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim. Slijedom navedenog, u razdoblju na koje se odnose predmetni računi, tužitelj da je uredno pružao uslugu, odnosno isporučivao električnu energiju za predmetnu nekretninu, a koju da su uslugu tuženici koristili za svoju korist kao suvlasnici nekretnine bez podmirivanja naknade za istu. Na taj način da je došlo do uvećanja imovine tuženika na štetu tužitelja i to za vrijednost isporučene, a neplaćene usluge. Budući da su tuženici bez pravne osnove koristili uslugu tužitelja bez plaćanja naknade čime da je došlo do uvećavanja imovine tuženika te umanjena imovine tužitelja, u predmetu da su ostvarene sve opće pretpostavke nastanka obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove i to povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja te nepostojanje odgovarajuće osnove. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tuženike na naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
3.1. Tuženici su u nastavku postupka (na ročištu održanom 4. prosinca 2025.) istaknuli da su u posjed predmetne nekretnine došli krajem sezone 2023.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 79,57 eur sa zakonskim zateznim kamatama, na ime isporučene električne energije za razdoblje od studenog 2022. do travnja 2024, na obračunskom mjernom mjestu broj 1103142486 na kojem je kao korisnik zaveden FŽ iz [adresa].
6. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (str. 8-13), zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu (str. 14-16), izjave radi promjene krajnjeg kupca (str. 17-18), računa (str. 21-31) te čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (str. 33).
7. Odredbom čl. 458. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u nastavku: ZPP-a) propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura. Potraživanje tužitelja u ovom predmetu iznosi 79,57 EUR, dakle, radi se o sporu male vrijednosti. Odredbom čl. 461. a st. 2 ZPP-a propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Primjenom citirane zakonske odredbe, sud ne prihvaća kao dokaz izvadak iz matice umrlih te potvrdu o zahtjevu za podnošenje prijedloga za upis u zemljišne knjige koje dokaze tuženici prilažu na ročištu održanom 4. prosinca 2025.
8. Uvidom u priložene račune (21-31) te u izvod iz poslovnih knjiga (33), utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 79,57 eur sa zakonskim zateznim kamatama, na ime isporučene električne energije za razdoblje od mjeseca siječnja 2023. do mjeseca travnja 2024, na mjernom mjestu broj 1103142486 na kojem je kao korisnik naveden FŽ iz [adresa].
8.1. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (33) utvrđeno je da tužitelj iznos od 5,13 eur potražuje za razdoblje od 1. studenog 2022. do 30. studenog 2022., iznos od 24,02 eur za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 31. ožujka 2022., iznos od 8,03 eur za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. travnja 2023., iznos od 42,16 eur za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 19. studenog 2023., iznos od 0,10 eur na ime kamate od 31. ožujka 2023. do 28. travnja 2023., iznos od 0,10 eur na ime kamate od 30. travnja 2023. do 27. svibnja 2023. te iznos od 0,03 eur na ime kamate od 31. ožujka 2024. do 24. travnja 2024.
8.2. Uvidom u zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu (str. 14-16) te u izjave radi promjene krajnjeg kupca (str. 17-18), utvrđeno je da su tuženici zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže tužitelju podnijeli 20. studenog 2023.
8.3. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige (6-13) utvrđeno je su tuženici kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani 2020. godine na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi posl.br. Ovr-578/2019-277 od 28. kolovoza 2019. i potvrde posl.br. Ovr-579/2019-304 od 25. veljače 2020., da je na predmetnoj nekretnini bila upisana i zabilježba osobne služnosti doživotnog stanovanja u korist FŽ te da je zahtjev za brisanje navedene zabiljižbe podnesen zemljišnoknjižnom odjelu 28. lipnja 2023.
8.4. Među strankama sve navedeno nije ni sporno.
9. Sporno je i u ovom postupku valja utvrditi jesu li tuženici samom činjenicom da su u utuženom razdoblju bili upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos, odnosno jesu li isti bez sklapanja ugovora o korištenju mreže s tužiteljem, za sebe stekli korist u vidu potrošene električne energije bez odobrenja isporučitelja električne energije (tužitelja) te kao takvi u obvezi naknaditi tužitelju vrijednost postignute koristi.
10. Prema odredbi čl. 31. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine 85/2015), u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe, fizička ili pravna osoba pravni slijednik koja je u posjedu građevine ili dijela građevine dužna je u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe o tome obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača, a prema odredbi st. 3. istog članka, pravni slijednik krajnjeg kupca ima pravo na sklapanje novog ugovora o korištenju mreže i novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca nakon podmirenja dospjelih novčanih obveza za to obračunsko mjerno mjesto. Prema odredbi st. 5. istog članka, ako se ne sklope ugovori iz stavaka 3. ili 4. tog članka u roku od 90 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili prestanak pravne osobe, operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energijena tom obračunskom mjernom mjestu.
10.1. Prema odredbi čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije, krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.
10.2. Prema odredbi čl. 3. st. 1. točka 40. istog zakona, krajnji kupac je kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu.
10.3. Sukladno navedenim zakonskim odredbama proizlazi da za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju nije mjerodavno tko je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine u odnosu na koju se odnosi sporno mjerno mjesto, već je odlučno tko se nalazi u posjedu iste nekretnine odnosno tko je krajnji kupac električne energije koju koristi za vlastitu upotrebu.
11. Imajući u vidu da je i u izvodu iz poslovnih knjiga i u priloženim računima kao korisnik i krajnji kupac naveden FŽ te da se dio utuženih računa odnosi na razdoblje prije njegove smrti, ovaj sud je stava da tuženici ni na temelju općih uvjeta ni na temelju Zakona o tržištu električne energije nisu u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos koji se odnosi na razdoblje od 1. studenog 2022. pa do njegove smrti - krajem lipnja 2023.
12. Nadalje, odredbom čl. 89. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.
12.1. Sve i nenamjeran propust tuženika da neposredno nakon smrti korisnika FŽ ne podnesu zahtjev tužitelju za sklapanjem ugovora, ne može anulirati odredbe ZV-a kojima se vlasnicima nameće obveza da snose troškove svojih nekretnina.
13. Među strankama nije sporno da je tužitelj nastavio isporuku električne energije u nekretninu tog obračunskog mjesta na ime FŽ te da tuženici nakon njegove smrti nisu imali sklopljen ugovor o korištenju mreže. Međutim tuženici su kao vlasnici (nakon smrti FŽ) a potom i kao posjednici predmetne nekretnine (najkasnije krajem sezone 2023.) koristili uslugu tužitelja bez njenog plaćanja tužitelju, čime je došlo do neosnovanog obogaćenja tuženika, odnosno do uvećanja vrijednosti njihove imovine na štetu imovine tužitelja za vrijednost isporučenih i neplaćenih usluga.
14. Naime odredbom članka 1110. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO propisana je situaciju kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka regulirano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a koji stavak se ima primijeniti u konkretnoj situaciji budući da su tuženici bez sklapanja ugovora o korištenju mreže i opskrbi električnom energijom za sebe stekli korist u vidu potrošene električne energije bez odobrenja isporučitelja električne energije (tužitelja) pa su, s obzirom na navedeno, dužni naknaditi vrijednost postignute koristi.
14.1. Imajući u vidu da se utuženi iznos od 42,16 eur odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2023. do 19. studenog 2023., da je korisnik i krajnji kupac FŽ umro krajem lipnja 2023., a da su tuženici, sukladno njihovu kazivanju na ročištu održanom 4. prosinca 2025. u posjedu predmetne nekretnine od kraja sezone 2023., sud je stava da su tuženici, kao suvlasnici predmetne nekretnine, na temelju odredbe čl. 89. st.1. ZV-a, obvezni podmiriti tužitelju trošak isporuke električne energije za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 19. studenog 2023. S obzirom na visinu potraživanja od 42,16 eur za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 19. prosinca 2023. (od 171 dana), tužitelj za isporučenu električnu energiju potražuje od tuženika iznod od 0,25 eur po danu. Iz navedenog proizlazi da su tuženici dužni tužitelju isplatiti iznos od 35,25 eur (za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 19. srpnja 2023. - od ukupno 141 dana), kao i iznos od 0,03 eur na ime kamate od 31. ožujka 2024. do 24. travnja 2024.
15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u tč. I izreke.
16. Prema čl. 154. st. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama. Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Neovisno o pravilima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.
16.1 S obzirom da su u konkretnoj pravnoj stvari stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u tč. II izreke.
U Poreču, 28. siječnja 2026.
S u d a c:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
I Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga u roku od 15 dana od dana dostave presude.
II Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.
DNA
- tužitelju p.p.
- tuženicima