Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-98/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Martinkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Galić i Martinković j.t.d. iz Zagreba, protiv protivnice osiguranja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Franu Kušeti, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mladen Markoč, Relja Pećina i Fran Kušeta iz Zagreba, radi isplate, u povodu žalbe predlagatelja osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-1027/2025- 3 od 17. studenog 2025., dana 27. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja, ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-1027/2025-3 od 17. studenog 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za izdavanjem privremene mjere zabrane tuženoj-protivnici osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnine u njezinom vlasništvu i to: 1/3 idealna dijela nekretnine opisane kao zk.č.br. 179/5 u naravi dvorište, stambena zgrada, [adresa] ukupne površine 762 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz nalog Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Dugom Selu da provede upis zabrane otuđenja i opterećenja, koja bi privremena mjera trebala ostati na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, te je odbijen i zahtjev za naknadom troška postupka osiguranja.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija predlagatelj osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da u cijelosti prihvati prijedlog za određivanje privremene mjere i obveže protivnicu osiguranja da naknadi predlagatelju osiguranja sve troškove nastale vođenjem postupka, podredno da ukine rješenje te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnijela je protivnica osiguranja protiveći se svim žalbenim navodima.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu za određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, a kojom se zabranjuje protivnici osiguranja otuđenje i opterećenje nekretnina kojih je vlasnica. Prvostupanjski sud u odluci kojom odbija prijedlog smatra da nisu ispunjene dvije osnovne pretpostavke za određivanje privremene mjere, jer postojanje predmetne tražbine predlagatelj nije još uvijek učinio vjerojatnim, a također nije učinio vjerojatnim niti postojanje opasnosti definirane u čl. 344. st. 1. OZ-a, slijedom čega smatra da tužitelj kao predlagatelj nije dokazao osnovne činjenice koje bi opravdavale donošenje privremene mjere.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, u svezi odredbe čl. u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje: OZ), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Ispitivanjem na taj način pobijano rješenje i postupak koji je prethodio donošenju istog utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, o kojoj će se ovaj sud očitovati u daljnjem dijelu ovog obrazloženja.

8. Odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, dok je st. 2. istoga članka propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz st. 1. ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

9. Predlagatelj osiguranja kao osnov prijedloga za izdavanjem privremene mjere naveo je kako ne mora dokazivati postojanje opasnosti sukladno odredbi članka 344. stavak 2. Ovršnog zakona, budući da privremenom mjerom koju predlaže protivnica osiguranja ne bi pretrpjela nikakvu štetu. Navedeno obrazlaže činjenicom da nekretnina ne služi tuženici za stanovanje te joj stoga ne bi nastala šteta u vidu ograničavanja prava na dom, a također navodi i kako je tuženica ujedno upisana kao vlasnica odnosno suvlasnica drugih nekretnina upisanih u zemljišne knjige, slijedom čega joj i iz toga razloga određivanjem privremene mjere na predloženoj nekretnini ne nastaje šteta.

10. O navedenim tvrdnjama predlagatelja osiguranja prvostupanjsko rješenje ne sadrži nikakve razloge, pa osnovano isti u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a.

11. Pritom je prvostupanjski sud, zbog činjenice da je rješenje donio bez dostavljanja prijedloga tuženici-protivnici osiguranja na očitovanje, propustio potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje koje je odlučno za izdavanje privremene mjere te za ocjenu osnovanosti razloga na kojima ista počiva, poglavito u pogledu njezinih navoda da ima sklopljen predugovor za prodaju nekretnine u odnosu na koju se predlaže izdavanje privremene mjere, pa bi privremenom mjerom tuženici nastala značajna šteta koja bi za izravnu posljedicu imala njezinu obvezu povrata kupcima dvostruke kapare u iznosu od 40.000,00 EUR.

12. U postupku određivanja privremene mjere činjenicu da bi protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu dužan je vjerojatnom učiniti predlagatelj osiguranja, a pojam neznatne štete se ocjenjuje prema okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja. Privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ograničavaju se vlasnička prava protivnice osiguranja, pa je potrebno učiniti i vjerojatnim da je ta mjera zaista i nužna, odnosno prilikom ispitivanja je li ista potrebna i u kojem obimu, potrebno je posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnica osiguranja trpi takvom mjerom, kako to u svojoj odluci poslovni broj Rev-1291/2016-4 od 9. siječnja 2018. navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

13. Naime, uzimajući u obzir vjerojatnost tražbine predlagatelja, mjera koju predlaže predlagatelj morala bi biti proporcionalna njegovom zaštićenom interesu, a proporcionalnost mjere uključuje u sebi i učinkovitost i nužnost mjere, pri čemu je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine po svojoj prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja, slijedom čega je u tom kontekstu potrebno posebno cijeniti može li se govoriti o neznatnoj šteti koju podrazumijeva odredba čl. 344. st. 2. OZ-a. Navedene činjenice prvostupanjski sud nije ni utvrdio ni cijenio, pa za sada nije moguće utvrditi niti da li je materijalno pravo ispravno primijenjeno.

14. Dakle, za zaključak o tome da protivnica osiguranja ne bi pretrpjela nikakvu štetu, odnosno pak da bi ta šteta za nju bila neznatna, prvostupanjski je sud bio dužan dati relevantne razloge i uzeti u obzir sve konkretne okolnosti, pa s obzirom da je propustio sa potrebnom mjerom izvjesnosti utvrditi činjenice nužne za odluku, to se i njegov zaključak u neosnovanosti prijedloga za određivanje te mjere za sada ne može prihvatiti.

15. Konačno, ističe se da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Pritom ni o razlozima takvog zaključka prvostupanjski sud ne daje konkretne razloge, a propušta i cijeniti dokumentaciju dostavljenu u prilogu tužbe, kao i presliku spisa vođenih povodom osiguranja dokaza kod istoga suda po poslovnim brojem R1-95/2024 i R1- 10/2025 iz kojih bi proizlazio dovoljan stupanj vjerojatnosti tražbine da bi se moglo raspravljati o ostalim pretpostavkama za izdavanje privremene mjere.

16. Zbog navedenog ovaj sud je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažio žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, prilikom čega će isti ponovno odlučiti o prijedlogu za određivanjem privremene mjere, vodeći računa o razlozima ovog rješenja. Sud će valjanim obrazloženjem otkloniti gore navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će, uzimajući u obzir navode predlagatelja i protivnika osiguranja, ponovno ocijeniti da li su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za određenjem privremene mjere, poglavito da li bi protivnica osiguranja izdavanjem privremene mjere pretrpjela štetu koja bi bila neznatna, kako to tvrdi predlagatelj osiguranja, a tek ukoliko odgovor na to bude negativan, onda i dati razloge o tome zašto smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke propisane člankom 344. st. 1. Ovršnog zakona koje se odnose na opasnost da će bez takve mjere protivnica osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, na što se predlagatelj osiguranja poziva samo eventualno.

U Varaždinu 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Požar