Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1972/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZD iz [adresa]. ĐD iz [adresa], Alagna [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Marti Barić Pavić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ED, radi utvrđenja prava služnosti, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2025., u nazočnosti tužitelja ad. 1., punomoćnice tužitelja ad. 1. i ad. 2., tuženika, te punomoćnika tuženika, dana 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i ad. 2. koji glasi: „Tužitelji, ZD iz [adresa], ΟΙΒ: 39877644399 i 2. ĐD iz [adresa]) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću su stekli pravo služnosti prolaza pješice na teret: čest. zem. [katastarska čestica] koji je na skici očevida od 1. srpnja 2024. godine stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića označen žutom bojom i likom: A,B,C,CI, A površine 1 m2, čest. zem. [katastarska čestica] na skici očevida od 1. srpnja 2024. godine stalnog sudskog vještaka za područje geodezije geodezije Ivana Marinovića označen crvenom bojom i likom:

C,D,E,F,G,H,I,J,T,U,V,Z,Ž,E1, D1, C1,C površine 30 m2, na teret čest. zem. [katastarska čestica] koji je na skici sudskog očevida od 1. srpnja 2024. godine stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića označen plavom bojom i likom:

T,J,K,L,L,M,N,P,R,S,S,T površine 14 m2, te na teret čest. zem. [katastarska čestica] koji je na skici sudskog očevida od 1. srpnja 2024. godine vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića označen rozom bojom i likom: P,N,NJ,O,P površine 1 m2, sve k. o. [katastarska općina] kao poslužnih dobara u korist čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o. kao povlasnog dobra u širini od 1 m trasom koja je na skici sudskog očevida od 1. srpnja 2024. godine stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića označena gore navedenim likovima i bojama koja skica čini sastavni dio ove presude, pa su ovlašteni temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, ishoditi upis svoga prava stvarnog tereta - služnosti prolaza pješice na gore opisani način u zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina] na teret čest. zem. [katastarska čestica], čest.br. 879/1 i čest. zem. [katastarska čestica], u korist čest.br. 877/3 iste k.o sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima 1. ZD iz [adresa]. ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad. 1. i ad. 2. u tužbi navode da su suvlasnici na ravne udjele, svaki za 1/2 dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 843 m2, na kojoj imaju izgrađenu kuću, a koju su prije 50-ak godina izgradili roditelji tužitelja ad. 1., te koji su tazbina tužitelja ad. 2., koji je bio suprug pok. sestre ZD, kao i da su se sve od vremena te gradnje njihovi pravni prednici služili prolazom pješice prema moru, stazom širine 1 m, na teret nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o. i to trasom od ulaznih vrata u jugozapadnom dijelu svoje nekretnine u nepravilnom luku prema moru. Slijedom navedenog, tužitelji da žele stečeno pravo služnosti prolaza pješice na teret oznake čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], kao poslužnih nekretnina, upisati u zemljišnu knjigu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava sve činjenične navode tužitelja, te ističe kako nisu ispunjene zakonom određene pretpostavke da bi tužitelji stekli pravo služnosti, kako to navode u tužbi. Nadalje, kako je pravo služnosti prolaza preko nekretnine tuženika, ako su ga tužitelji ikad imali, prestalo sukladno odredbi čl. 241. st. 3. ZV-a. Naime, tuženik da je nesporno vlasnik nekretnina oznake čest. zem,. 880/1 i 879/1, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se nakon stjecanja prava vlasništva na navedenim nekretninama protivio bilo kakvom korištenju predmetnih nekretnina, pa tako i služnosti prolaza, na način da je 2015., postavio žičane ograde i samim tim činom zapriječio tužiteljima korištenje svojih nekretnina. Upravo ove činjenične navode da potvrđuje i Presuda ovog Suda pod poslovnim brojem P-750/16 od 26. studenog 2020., a također i predloženi svjedok od strane tužitelja, LD, da bi trebao istu tu činjenicu o sprječavanju prolaza preko nekretnine tuženika potvrditi, jer je i sam stranka u navedenom spisu predmeta. S obzirom na navedeno, da je razvidno kako se tuženik 2015. protivio izvršavanju služnosti puta (ako je takva služnost ikad i postojala), te onemogućio služenje njegovom nekretninom, pa slijedom toga, od 2015. do dana podnošenja tužbe, pa nastavno, onemogućen je prolaz preko istih, slijedom čega je razvidno kako protivljenje izvršavanju služnosti traje posljednjih 6 godina, za što su tužitelji znali, te se nisu u posljednjih 6 godina koristili poslužnim nekretninama, pa je slijedom toga ostvaren razlog za prestanak služnosti neizvršavanjem, iz čl. 241. st. 3. ZV-a. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljima da mu naknade parnični trošak.

3. U tijeku postupka tužitelji ostaju kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, osporavaju sve navode iz odgovora na tužbu, te navode kako su ne samo tužitelji, već i vlasnici njima susjednih nekretnina, položenih istočno i zapadno u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koristili poslužne nekretnine, ovdje upisane u korist HD, za pristup plaži u [adresa], budući su prednici tuženika, kao članova obitelji Z, zamjenom za te nekad svoje nekretnine, dobili druge nekretnine, a ove su prešle u vlasništvo ranije Općine Zadar, čiji je slijednik Općina Posedarje.

4. U tijeku postupka tuženik ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, predlaže pribaviti spise ovog Suda pod poslovnim brojevima Ovr-266/2017 i Psp-58/15, kao i što je suglasan s prijedlozima tužitelja da se pribavi i izvrši uvid u spis ovog Suda pod poslovnim brojem P-750/2016, a iz kojeg bi se iščitali između ostalog, i iskazi saslušanih svjedoka.

5. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u skicu služnosti izrađenu po ovlaštenom inženjeru geodezije ND, dipl. inž. geod. od 10.11.2020. (l.s. 2 i 20), izvod iz katastarskog plana (l.s. 3 i 19), izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Zadar zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 4 i 16), izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Zadar zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 6 i 15), fotografije (l.s. 17-18), Rješenje Okružnog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Gž-294/84 od 24.10.1984. (l.s. 43-47), povijesni prikaz izvadka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Zadar zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 70-71), te je održao očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, te potom izvršio uvid u Nalaz i mišljenje s prilozima, od 1.7.2024. (l.s. 76-88), te dopunu skice sudskog očevida od 15.10.2025. (l.s. 115), proveo dokaz saslušanjem svjedoka LD, AD i MD, izvršio uvid u spise ovog suda pod poslovnim brojevima Ovr-266/2017, Psp-58/15 i P- 750/2016, te dokaz saslušanjem tužitelja ad. 1. i tuženika, kao stranaka ovog postupka, u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja ad. 2.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i ad. 2. nije osnovan.

7. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužitelja ad. 1. i ad. 2. da se utvrdi da su dosjelošću stekli pravo služnosti prolaza pješice i to na teret čest. zem. [katastarska čestica] koji je na skici sudskog očevida od 1. srpnja 2024. označen žutom bojom i likom: A,B,C,CI, A površine 1 m2, čest. zem. [katastarska čestica] na skici sudskog očevida označen crvenom bojom i likom: C,D,E,F,G,H,I,J,T,U,V,Z,Ž,E1, D1, C1,C površine 30 m2, na teret čest. zem. [katastarska čestica] koji je na skici sudskog očevida označen plavom bojom i likom:

T,J,K,L,L,M,N,P,R,S,S,T površine 14 m2, te na teret čest. zem. [katastarska čestica] koji je na skici sudskog očevida označen rozom bojom i likom: P,N,NJ,O,P površine 1 m2, sve k. o. [katastarska općina] kao poslužnih dobara, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o. kao povlasnog dobra, te da ih se ovlasti temeljem presude po njenoj pravomoćnosti, ishoditi upis svoga prava stvarnog tereta - služnosti prolaza pješice na opisani način u zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina] na teret čest. zem. [katastarska čestica], u korist čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

8. Među strankama ovog postupka nije sporno da su tužitelji ad. 1. i ad. 2. vlasnici čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki za 1/2 dijela, naznačene u ovom postupku kao povlasna nekretnina, kao niti da je tuženik vlasnik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], naznačene u ovom postupku kao poslužne nekretnine, za cijelo, bez upisanih tereta na istima, a kako i proizlazi iz izvadaka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda.

8.1. Međutim, sporno je među strankama jesu li ispunjene zakonom određene pretpostavke da bi tužitelji stekli pravo služnosti dosjelošću, obzirom tuženik tvrdi kako je pravo služnosti prolaza preko njegovih nekretnina, ako su ga tužitelji ikad i imali, prestalo sukladno odredbi čl. 241. st. 3. ZV, obzirom im je on još 2015. onemogućio služenje njegovom nekretninom, u vidu prolaza preko istih.

9. Naime, stvarno stanje na terenu i identifikacija predmeta spora utvrđena je uviđajem na listu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, za čiju skicu ovaj Sud nalazi da je sačinjena detaljno i sukladno pravilima struke, u kojoj isti likom, bojom i slovima označava trasu predmetnog spornog puta, za koju tužitelji tvrde da na istoj imaju pravo služnosti prolaza pješice, a koja u naravi predstavlja travnatu površinu koja se proteže od željeznih vrata, koja se nalaze u južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], te prolazi preko dijelova čest. zem. [katastarska čestica], a sve prema pomorskom dobru, koji navedeni pravac prolaza je širine 1 metar, kao i da su iza navedenih željeznih vrata u smjeru mora, prema čest. zem. [katastarska čestica] prikazani betonski blokovi i raskinuta žičana ograda.

10. Naime, odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina), da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

10.1. Odredbom čl. 218. st. 1. ZV, propisano da se pravo stvarne služnosti kao pripadak povlasne stvari za njezina svagdašnjeg vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne, osniva na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samog zakona. St. 2. istog članka propisano je da se na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine osniva pravo osobne služnosti u korist određene osobe na teret određene stvari kao poslužne, a da isto vrijedi i za osnivanje nepravilnih služnosti.

10.2. Nadalje, odredbom čl. 220. st. 1. ZV propisano je da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije. Prema tome, pravni posao predstavlja naslov stjecanja, a upis u zemljišne knjige je način stjecanja, pa sam sklopljeni pravni posao o osnivanju stvarne služnosti ne predstavlja stvarnopravni već obveznopravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava stvarnih služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih stvarnih služnosti.

10.3. Također, odredbom čl. 229. st. 1. ZV propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

10.4. Međutim, odredbom čl. 189. st. 1. ZV određeno je da se služnost koja je po svojoj naravi stvarna može osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe (nepravilna služnost), dok je st. 2. istog članka određeno da se na osnivanje nepravilnih služnosti primjenjuju pravila o osobnim služnostima. To znači da se nepravilne služnosti ne mogu stjecati dosjelošću zato što zakon ne predviđa mogućnost stjecanja osobnih služnosti dosjelošću.

10.5. Zaključno se ističe kako je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) propisano da sud odlučuje o granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

11. Naime, prema stavu ovog Suda, predmetni tužbeni zahtjev postavljen je tako da se traži utvrđenje tzv. nepravilne služnosti tj. stvarne služnosti osnovane u korist određene osobe, konkretno utvrđenje postojanja osobne služnosti prolaza tužitelja ad. 1. i ad. 2. preko dijela nekretnina u vlasništvu tuženika, a u korist susjedne nekretnine u njihovu vlasništvu, a koji zahtjev tužitelji temelje na činjenici da izvršavaju sadržaj prava ove služnosti neprekinuto dugi niz godina kako osobno, tako i po pravnim prednicima, pa da su služnost stekli dosjelošću.

11.1. Naime, iako su zemljišne služnosti isključivo vezane uz samo zemljište i iste dijele sudbinu zemljišta, u konkretnom slučaju način na koji je postavljen tužbeni zahtjev upućivao bi na postojanje prava služnosti prolaza spornim dijelom nekretnina tuženika u korist tužitelja kao fizičkih osoba, a ne u korist određene povlasne nekretnine, pa je jasno kako je riječ o utvrđenju nepravilne služnosti iz navedene odredbe čl. 189. st. 1. ZV. Prema tome, nepravilna služnost je služnost koja je po svojoj prirodi stvarna, ali se osniva na poslužnoj nekretnini u korist određene osobe, pa se na nju primjenjuju pravila o osobnim služnostima, te se stoga takva služnost, kao ni druge osobne služnosti, ne može steći dosjelošću, već na temelju pravnog posla. Navedeno proizlazi iz citiranih odredaba čl. 229. st. 1. i čl. 218. st. 2. ZV.

12. Slijedom navedenog, obzirom iz niti jednog provedenog dokaza u ovom postupku ne proizlazi da je u korist tužitelja ad. 1. i ad. 2. zasnovana osobna (nepravilna) služnost na teret predmetnih nekretnina u vlasništvu tuženika, obzirom tužitelji niti nisu tvrdili da su temeljem pravnog posla stekli pravo služnosti prolaza na nekretninama tuženika, a temeljem dosjelosti nije moguće steći nepravilnu služnost, to je utvrđeno da se na strani tužitelja nisu ispunile pretpostavke za stjecanje nepravilne služnosti, sukladno čl. 189. ZV, pa je njihov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci ove Presude pod točkom I.

13. Međutim, iako se tužbeni zahtjev ne odnosi na stjecanje stvarne služnosti, kako su tužitelji u postupku dokazivali stjecanje dosjelošću stvarne služnosti prolaza, valja navesti, iako nije pravno relevantno za presuđenje, da tužitelji nisu dokazali niti da su dosjelošću stekli stvarnu služnost provoza u korist svoje nekretnine, a na teret nekretnina tuženika.

13.1. Naime, kako je ranije navedeno, iz citirane odredbe čl. 229. st. 1. ZV, proizlazi kako su za zasnivanje prava stvarne služnosti dosjelošću propisane pozitivne i negativne pretpostavke, i to: faktično posjedovanje odnosno vršenje sadržaja služnosti, posjed određene kakvoće – pošten i istinit, protek određenog vremena izvršenja njezina sadržaja – dvadeset godina, te neprotivljenje vlasnika poslužnog dobra. Također, odredbom čl. 241. st. 3. ZV propisano je da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekinuto tri godine.

13.2. Upravo navedenu spornu činjenicu, na koju se poziva tuženik tvrdeći kako je pravo služnosti prolaza preko njegovih nekretnina, ako su ga tužitelji ikad i imali, prestalo sukladno odredbi čl. 241. st. 3. ZV, obzirom im je on još 2015. onemogućio služenje njegovom nekretninom, u vidu prolaza preko istih, potvrđuju saslušani svjedoci u ovom postupku, a i u postupku koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem P-750/2016. Naime, svjedok LD, saslušan pred ovim Sudom dana 5. lipnja 2025., iskazao je kako je tuženik čitave svoje nekretnine prije 11 godina ogradio visokom žičanom ogradom od 2 metra, koja je postavljena po cijelom terenu, čime je blokirao i zatvorio vrata od ZD, te da zna da ZD nema šanse da dođe do mora, da ne zna kako su onda tužitelji prolazili do mora i jesu li, jer ih on nije vidio da idu po tuženikovoj parceli, a da ga je više puta vidio da bi mu drugi susjedi dozvolili da preko njihovog prođe do mora. Također, i svjedok MD, saslušan istog dana kao i ranije navedeni svjedok, iskazao je da je tuženik postavio žicu na izlazu prema plaži, uključujući i željezna vrata na nekretnini tužitelja, pa da bi tužitelj ad. 1. pitao susjede da prođe do mora. Uz navedeno, a prilikom uviđaja na licu mjesta, ovaj Sud je neposrednim opažanjem utvrdio kako se na ulaznim vratima, na lijevoj i desnoj strani, nalaze razmaknuti betonski blokovi, a svježa zemlja na prijelazu prema predmetu spora, kao i da je žičana ograda raskinuta na dijelu prolaza, a da se ista proteže uz zid nekretnine tužitelja, te da je ista raskinuta očito škarama i razmaknuta sa svake strane, što je vidljivo i na fotografijama koje su prilog skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka. Tako, a slijedom navedenog, iako kako je navedeno, isto nije pravno relavantno za presuđenje, obzirom je predmetni tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na stjecanje prava osobne služnosti, tzv. nepravile služnosti, kako je ranije i obrazloženo, ovaj Sud drži kako se na nisu ispunile niti zakonske pretpostavke za stjecanje dosjelošću stvarne služnosti na teret predmetnih poslužnih nekretnina, obzirom na odredbu čl. 241. st. 3. ZV.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. i ad. 2. u cijelosti je odbijen kao osnovan, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod toč. I.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br.: 138/23), slijedom čega je tuženiku kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak jednokratne nagrade za čitav prvostupanjski postupak do 4 radnje – 250 bodova (Tbr.7.t.2.), te daljnji trošak zastupanja na ročištima dana 6.9.2024., 5.6.2025., 10.9.2025. i 16.12.2025. – svaka po 50 bodova (Tbr.7.t.2.2), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, te uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 1.125,00 EUR, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na previsoko označene iznose pojedinih radnji, sve sukladno odredbi čl. 155. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 27. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljima ad. 1. i 2. po pun.,

2. Tuženiku po pun.