P Ob-678/2025-47
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužiteljice VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnom skrbniku BE iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica, radi razvoda braka s mlt. djecom, nakon glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica, a odsutnosti tuženika i posebnog skrbnika mlt. djece, dana 27. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Razvodi se brak sklopljen 24. svibnja 2003. u Zagrebu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Pešćenica, pod rednim brojem 00146 za 2003., između:
ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1975. u [adresa], Bosna i Hercegovina
i
VE, rođene V, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1973. u Zagrebu.
II. Zajednička djeca stranaka mlt. DE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njezina stanovanja.
III. Majka VE će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. DE i mlt. ĆE u dijelu odluka o zdravlju, obrazovanju, izvanškolskim aktivnostima, ishođenju osobnih isprava te promjeni prebivališta i boravišta, dok će joj za zastupanje mlt. djece u preostalom dijelu bitnih osobnih prava iz čl. 100. st. 1. ObZ-a (promjena osobnog imena, izbor ili promjena vjerske pripadnosti) biti potrebna pisana suglasnost oca ŽE.
IV. Osobni odnosi djece, mlt. DE i mlt. ĆE s ocem ŽE se zabranjuju na neodređeno vrijeme.
V. Nalaže se ocu ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje mlt. DE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 200,00 EUR mjesečno i za uzdržavanje mlt. ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 200,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 400,00 EUR mjesečno počevši od 27. siječnja 2026. pa nadalje dok za to budu ispunjeni uvjeti, do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate pa stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvoren kod RBA d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].
VI. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom u dijelu uzdržavanja povrh iznosa od 200,00 EUR do zatraženog iznosa od 290,00 EUR, kao i sa zahtjevom za zakonske zatezne kamate na taj iznos, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 22. svibnja 2025. podnijela ovome sudu tužbu radi razvoda braka s maloljetnom djecom. U tužbi navodi da je s tuženikom sklopila brak 24. svibnja 2003. u Zagrebu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Pešćenica pod rednim brojem 00146, te da su roditelji dvoje maloljetne djece, ĆE, rođene **.**.2008. i DE, rođenog **.**.2011. Faktična bračna zajednica stranaka je prestala kao posljedica dugogodišnjeg nasilnog ponašanja tuženika na štetu nje i djece, pa je tako tuženik presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp- 10187/23 od 04. lipnja 2023. proglašen krivim zbog fizičkog nasilja. Mlt. djeca od faktičnog prestanka bračne zajednice stanuju s tužiteljicom koja u potpunosti i adekvatno brine o svim njihovim potrebama, pri čemu je tuženik opstruira pri donošenju odluka za djecu, pa joj tako aktualno odbija dati suglasnost za prijavu prebivališta na adresu u [adresa] na kojoj djeca i faktično žive. Mlt. djeca odbijaju osobne odnose s ocem, a otac također ne pokazuje interes za ostvarivanje istih. S obzirom na takvo stanje odnosa supružnika i aktualno stanje odnosa u obitelji, predlaže sudu razvesti brak stranka, donijeti odluku prema kojoj će mlt. djeca stanovati s majkom koja će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb za mlt. djecu, naložiti ocu da doprinosi za uzdržavanje djece iznos od ukupno 290,00 EUR za svako dijete, te odluku kojom se osobni odnosi oca i djece zabranjuju.
1.1.. Tužbi je priloženo izvješće o obveznom savjetovanju, rodni listovi mlt. djece i vjenčani list.
2. Tuženiku je tužba na očitovanje dostavljena putem Uprave zatvora u Zagrebu dana 05. prosinca 2025., gdje se u to vrijeme nalazio. Očitovanje na tužbu nije dostavio.
3. Mlt. ĆE i mlt. DE su u ovome su postupku zastupani po posebnom skrbniku BE iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu.
4. Prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem mlt. djeca stanovati i o osobnim odnosima, sukladno odredbi čl. 416. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23, dalje ObZ-a) pribavljen je prijedlog i mišljenje nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te je na ročištu od 15. siječnja 2026. saslušana tužiteljica. Tuženik, premda uredno pozvan, nije pristupio na navedeno ročište. Isti je podneskom od 18. prosinca 2025. zatražio odgodu rasprave zao 01. lipnja 2026. obzirom se, kako navodi, nalazi u Istražnom zatvoru i nije u mogućnosti pribaviti odvjetnika. Spisu prileži podnesak zatvora u Zagrebu od 09. siječnja 2026. kojim obavještavaju sud da je tuženik, ŽE, pušten na slobodu, dana 07. siječnja 2026., temeljem rješenja o ukidanju istražnog zatvora. S obzirom na navedeno i kraj činjenice da je uredno zaprimio poziv za ročište za dan 15. siječnja 2026., te je stoga na isto mogao pristupiti, sud je ročište održao u njegovoj odsutnosti.
5. Iz mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica od 01. prosinca 2025., slijedi da se obitelj ŽE nalazi u tretmanu tog Područnog ureda kao korisnici materijalnih pomoći i kroz mjere obiteljsko pravne zaštite. U dijelu socioanamnestičkih podataka se navodi da su majka VE, rođena **.**.1973. i otac ŽE, rođen **.**.1975., živjeli su u dugogodišnjoj izvanbračnoj zajednici te su brak sklopili 24. svibnja 2003. Tijekom trajanja njihove zajednice rođeno je sedmero djece, kćer ME (rođena **.**.1997.); kćer OE (rođena **.**.2002.); sin CE (rođen **.**.2000.); kćer UE, (rođena **.**.2005.); sin RE (rođen 2006.), mlt. ĆE (rođena **.**.2008.), koja pohađa 2. razred Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, za zanimanje slastičar i mit. DE (rođen **.**.2011.) koji pohada 1. razred Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, za zanimanje pomoćni kuhar. Obiteljska kuća se nalazi na adresi [adresa], te majka VE u razgovoru navodi da je njezino vlasništvo. Kuća se sastoji od dvije prostorije, struja je priključena, a vodu imaju na pumpu.
5.1.Mišljenje Zavoda sadrži kronologiju postupanja u obitelji, pa se tako navodi da je obitelj DE bila je u tretmanu tog Područnog ureda unatrag nekoliko godina zbog obavijesti škole u kojima se navodilo da se mlt. djeca često neprimjerno ponašaju u školi, ometaju nastavu i sl. S roditeljima su tada obavljeni razgovori, ukazano im je na važnost razgovora s djecom, pri čemu je otac upozoren na primjeren način razgovora i izbjegavanje bilo kakvih sukoba, obzirom je škola u izvješćima navodila da otac uglavnom neprimjerno razgovara sa stručnim radnicima škole. Većina postupanja u obitelji odnosila se na mlt. DE, koji je tada bio učenik 5. razreda osnovne škole Augusta Cesarca. Iskazivao je značajne probleme u ponašanju, te je tijekom 2017. godine bio upućen u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Kukuljevićevoj, gdje su postavljene dg. Specifični poremećaj izgovora (F80.0), mješoviti poremećaji vještine učenja (F81.3) i F90 susp. Navodi se da je 04. svibnja 2022. Zavod zaprimio obavijest škole u kojoj se navodilo kako otac ŽE, fizički kažnjava mlt. DE, pri čemu je sam otac, potvrdio da ponekad zna primijeniti fizičko kažnjavanje. Nadalje, 17. ožujka 2023. je Zavod dalje zaprimio obavijest Centra za odgoj i obrazovanje o događajima u svezi tada mlt. UE, kada je otac došao u školu kako bi je ispisao iz škole. Navodi se da je djevojčica bila u kontaktu sa stručnim radnicima škole putem telefona i molila je da je se ne ispiše iz škole te je navodila da se boji oca jer ju je udario drškom metle. Otac se prema izvješću škole neprimjerno ponašao i snimao stručne radnike, te su isti pozvali policiju. UE je tada navodila da ju je otac slao da kupi cigarete, što ona nije mogla jer je morala u školu, pa je otac, revoltiran time otišao u školu da je ispiše. Istoga je dana mit. UE saslušana u policiji, obavljen je pregled liječnika te je utvrđena kontuzija i hematom lijeve natkoljenice. Dijete se nije željelo vratiti u obitelj te je posredstvom policije i dežurnog socijalnog radnika smještena u Prihvatnu stanicu Dugave.
5.2. Nadalje su rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (broj: KPz-DO-141/2023. od 18. ožujka 2023. god.) ocu ŽE izrečene mjere opreza i to zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom, djetetom UE, suprugom VE i kćeri OE, kojima se ne smije približavati na udaljenost manju od 100 metara, zabrana uspostavljanja izravnih i neizravnih veza s istima i udaljenje iz doma s adrese [adresa]. Prema podacima u spisu mlt. UE je tada 27. ožujka 2023. zaprimljena u Dječji dom Zagreb, Podružnicu A.G. Matoš, gdje joj je rješenjem Zavoda s danom 31. ožujka 2023. priznata socijalna usluga organiziranog savjetovanja. Roditeljima je dalje u periodu od 01. travnja 2023. do 30. rujna 2023. bila izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci u odnosu na mtl. UE, ĆE, DE i RE, a 05. lipnja 2023. je majka VE pri Zavodu prijavila nasilje u obitelji u odnosu na nju, mlt. ME, mlt. ĆE i mlt. DE, od strane oca ŽE. Navela je da je ŽE, psihički i fizički vršio nasilje nad njom i djecom, kao i da je policija već intervenirala 01.lipnja kada je došao na adresu i vrijeđao djecu. Majka VE je istoga dana s troje mlt. djece smještena u Sigurnu kuću izvan Zagreba. Otac ŽE je rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-10187/23 od 04. lipnja 2023. proglašen krivim zbog fizičkog nasilja nad mlt. ME i psihičkog nasilja nad mlt. ME, ĆE i DE te mu je izrečena zaštitna mjera uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji, mlt. DE, ME i ĆE u trajanju od jedne godine te novčana kazna od 1.000,00 eura. Majci VE je s danom 05. lipnja 2023. priznato pravo na privremeni smještaj u kriznim situacijama kao žrtvi nasilja u Sigurnoj kući. Ista je 14. lipnja 2023. obavijestila Zavod kako je s djecom napustila smještaj 12. lipnja 2023., navodeći da je suprug ŽE otišao raditi u Crikvenicu. Iznosi se da je 08. kolovoza 2023. zaprimljeno rješenje OKS-a u Zagrebu K-ovm-139/23 od 14. srpnja 2023. kojim se ukidaju mjere opreza prema UE kao i mjera udaljenja iz doma. Majka VE je dalje 25. kolovoza 2023. obavijestila Zavod kako je suprug ŽE kod kuće i da je među njima sve u redu. Iznosila je i da je mlt. UE cijelo ljeto kod kuće i da je također sve bilo u redu, te da razmišlja prekinuti smještaj.
5.3 Mišljenje Zavoda dalje sadrži obavijesti o rezultatima mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora u obitelji. Iz istih slijedi kako majka skrbi o svim potrebama djece i održava kućanstvo te osigurava djeci zdravstvenu skrb i surađuje sa školom. Navodi se kako ima razumijevanja za potrebe djece i djeca su joj privržena. Voditeljica navodi kako je isprva stekla dojam da majka VE štiti supruga vezano uz kaznenu prijavu za djelo na štetu mlt. UE jer je opetovano negirala da se suprug nasilno ponaša, već da samo malo viče, a potom je supruga prijavila za nasilje u obitelji te je s djecom bila u Sigurnoj kući. U odnosu na oca ŽE se navodi da je suradnja s njime bila otežana. Otac je dominantna figura u obitelji, izrazito je sumnjičav prema institucijama te ima često neprimjerene i uvredljive reakcije prema različitim stručnjacima. Patrijarhalno je netrpeljiv prema ženama prema kojima se često odnosi kao prema objektu, a također je izrazita njegova potreba za dominacijom nad cijelom obitelji, pa čak i djecom koja su zasnovala vlastite obitelji, a iz njegove potrebe za dominacijom proizlaze i sukobi sa djecom. Iznosi se kako se s ocem teško razgovara o temama iz područja rada prema planu i programu mjere jer da je prilikom svakog kontakta otac dominantan, razgovor se mora voditi kako on hoće, a teme su mu uvijek iste – tko ga je prijavio, kako, kako lažu protiv njega i nagovaraju dijete da laže protiv njega, a ukoliko ga se skrene s tih tema, postaje sumnjičav i neprimjeren. Mišljenje je voditeljice mjere da otac nije dostupan za savjetodavni rad i nema uvida u vlastito ponašanje. U odnosu na skrb o osnovnim životnim potrebama obitelji, voditeljica navodi da na oca nema zamjerki jer je i dok je imao izrečene mjere i nakon povratka u obitelj uzdržavao obitelj. Roditeljima je rješenjem Zavoda od 12. listopada 2023. ponovno izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci. Prema završnom izvješću od 15. ožujka 2024. je vidljivo kako majka i dalje skrbi o svim potrebama djece i kućanstvu, vodi djecu na liječničke preglede, surađuje sa školom. Navodi se da je majka emocionalno topla osoba usmjerena na obitelj, ali i da od početka provođenja, drugi puta izrečene mjere u potpunosti negira bilo kakve probleme između nje i supruga. U odnosu na oca se navodi kako je u ovom periodu došlo do ogromnog napretka s njegove strane u prepoznavanju i u reagiranju na potrebe djece te da je njegovo ponašanje i suradnja s voditeljicom mjere i drugim stručnjacima te skrb o djeci tijekom ovog razdoblja bila potpuno zadovoljavajuća. Obitelj je po isteku mjere praćena kroz savjetodavni rad, a 18. ožujka 2024. je kćer UE, zajedno s partnerom prijavila verbalno nasilje od ŽE, navodeći i da je bio nasilan prema majci VE. U razgovoru sa Zavodom, otac je negirao počinjenje prijetnje, navodi da je vikao na UE i Ž, a da postoji i sumnja da su mu ukrali novce u kući. Naveo je i da su oni isprovocirali VE. Dalje se navodi kako je rješenjem Prekršajnog suda Pp-390/24 od **.**.2024., ŽE proglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 60 dana uz primjenu uvjetne osude u trajanju od godine dana, te mjera zabrane približavanja kćeri UE. Roditeljima je dalje, rješenjem Zavoda od 14. kolovoza 2024. ponovno izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci, mlt. ĆE, DE i ME na vrijeme od 6 mjeseci. Iz završnog izvješća voditeljice mjere od 15. siječnja 2025. proizlazi da se tijekom mjere najviše vremena posvetilo radu na području zaustavljanja verbalnog nasilja. Oca ŽE se poticalo na uvažavanje različitih mišljenja svojih ukućana i mišljenja stručnih radnika, a on je iznosio kako se boji za maloljetnu djecu da ne bi krenuli istim putem kao i punoljetna, koje su pak neki drugi ljudi pokvarili. Odnose među članovima obitelji je opisivao uredno, dok se često žalio na punoljetnu djecu da su mu okrenula leđa. U radu se nastojalo približiti drugačiji pogled na odrastanje mladih osoba, no otac je iznosio strah da mlađa djeca ne krenu stopama starije. U odnosu na majku se navodi da često nije prisutna susretima, te da od polovice listopada u obitelji raste napetost. Navodi se da je majka VE nezadovoljna, a da otac ŽE zahtjeva dolazak voditeljice po prethodnom dogovoru. Prema izvješću, otac ŽE se od 30. prosinca 2024. ponovno nalazi u pritvoru, a majka VE je s mtl. djecom do 07. siječnja 2025. bila u Sigurnoj kući. Navodi se da se u odnosu na oca ŽE vodi kazneni postupak zbog nasilja u obitelji po prijavi tada mlt. UE. Roditeljima je rješenjem Zavoda od 14. veljače 2025. ponovno izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora za daljnjih 6 mjeseci. Majka VE je po izlasku iz Sigurne kuće sa mlt. djecom preselila na adresu [adresa], dok je otac ŽE **.**.2025. obavijestio Zavod da je izašao iz pritvora, da živi sam na adresi [adresa] i da mu nisu izrečene mjere opreza. U ožujku 2025. je navodio da ga mlt. djeca odbijaju i da ne žele s njim komunicirati, a 20. ožujka 2025. je Zavod zaprimio izvanredno izvješće voditeljice mjere u kojem se navodi kako otac iskazuje da su djeca pod velikim utjecajem majke, da im ona na neki način brani da se vide s njim i da ima saznanja da je VE rekla djeci da ako budu u kontaktu s ocem, da će si ona nešto napraviti. Upozorio je i da djeca, od kako su s majkom, ne pohađaju redovito nastavu. Voditeljica mjere navodi da je kontaktirala školu kako bi provjerila njegove navode te je dobivena informacija da otac stalno zove sina DE i da ga se DE na neki način boji, pri čemu djeca uredno pohađaju nastavu. Majka VE je u međuvremenu pokrenula postupak obveznog savjetovanja. Izvješće o obveznom savjetovanju prileži spisu predmeta, te se u istom navodi da je u tijeku postupak zbog nasilja u obitelji protiv oca ŽE. Zavod je dalje u travnju 2025. zaprimio presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, prema kojoj je otac ŽE kriv što je 17. ožujka zlostavljao, verbali i fizički, mlt. UE te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz primjenu uvjetne osude na vrijeme od 5 godina. Majka VE je dalje 15. svibnja 2025. obavijestila Zavoda da se ŽE od 4. svibnja nalazi u zatvoru, na vrijeme od 30 dana zbog fizičkog napada na partnericu od sina CE. Voditeljica mjere je u tom vremenu obavijestila Zavod o tome kako se majka vratila suprugu na adresu [adresa] i povukla zahtjev za razvod braka na sudu. Mišljenje Zavoda dalje sadrži završno izvješće od 04. kolovoza 2025. u kojem se navodi kako je majka s voditeljicom mjere samo deklarativno surađivala i nije dijelila sve informacije od značaja za djecu, pri čemu je posebice činjenicu da su djeca počela ostvarivati osobne odnose s ocem od 20. lipnja 2025. i da se s djecom vratila suprugu. Navodi se i da nije slijedila upute o nužnosti uključivanja djece u savjetovanje u Obiteljskom centru te nije dijelila jasne informacije o kontaktima s ocem. Voditeljica mjere iznosi kako majka ima uvid u potrebe djece i iskazuje zanimanje za njihovo školovanje, buduće poslove, brine o higijeni i zdravstvenim potrebama djece, no da je sklona promjenama mišljenja jer je povlačila iskaze o nasilničkom ponašanju oca. Otac nije surađivao s voditeljicom mjere, a planu i programu je pristupao iz vlastite perspektive. Prema voditeljici mjere je bio nedistanciran i sumnjičav, davao joj je upute, optuživao stručne radnike, nije bio otvoren za komunikaciju vezano uz mjeru. Navodi se kako je prema djeci autoritativnog stila odgoja, kaže kako mora biti i nema prostora za objašnjavanje razloga, a emocionalna bliskost je u drugom planu. Ostavlja dojam nerazumijevanja emocionalnih potreba djece i sklon je postavljanju djeci pravila bez pojašnjavanja razloga. Mlt. DE i mlt. ĆE su iznosili da ne žele viđati oca. Voditeljica navodi kako je mlt. DE govorio da se boji za svoju sigurnost i da ga je otac vrijeđao i omalovažavao, a mlt. ĆE da je otac sklon vrijeđanju. Oboje djece je izrazilo želju za upućivanje u savjetodavni rad u Obiteljskom centru, no nakon inicijalnog razgovora od 28. svibnja 2025. su odustali, navodeći da im pomoć nije potrebna, s čime se majka suglasila, na što voditeljica mjere ukazuje da isto smatra zanemarivanjem emocionalnim potreba djece od roditelja.
5.4. Majka VE je u razgovoru sa stručnim timom Zavoda od 13. studenoga 2025. navodila kako se odlučila vratiti suprugu ŽE i ponovno se doselila k njemu u lipnju 2025., kada joj je obećao da će se promijeniti. Držao se dogovora i nekih 3 mjeseca je odnos između njih bio dobar. Ona je tada radila kao čistačica u Toplani te je na nju vršio pritisak da prestane raditi jer da će on uzdržavati obitelj, a kada je to napravila, ponovno su krenuli problemi. Započele su između njih svađe, počeo je konzumirati alkohol, prekršio je mjeru opreza zabrane približavanja koja mu je izrečena u odnosu na sinovu partnericu i kako ga ne bi priveli je pobjegao u BIH. Dok je boravio u [adresa] upućivao je njoj i djeci prijeteće poruke, vrijeđao ih i slično te su ga prijavili policiji. Prijetio je oružjem, te se bojala da ne bi došao po to oružje ukoliko bi se vratio. Iznosila je i da je dok su djeca bila manja, znao prijetiti oružjem što je u zadnjoj prijavi sve ispričala policiji. Putem prijatelja joj je poručio da s djecom izađe iz kuće, a on će useliti u istu po izlasku iz zatvora. Navela je da mu je produljen pritvor za još 30 dana.
5.5. Iz mišljenja psihologa slijedi kako mlt. djeca kroz vrijeme rada s obitelji daju naslutiti kako je u obitelji učestalo prisutno nasilno ponašanje oca prema majci, pri čemu da je otegotna okolnost bila ta što su djeca povlačila takve iskaze, a majka je također uglavnom negirala nasilno ponašanje supruga. Psiholog je mišljenja, kako majka VE, kontinuirano ostavlja dojam "žrtve". Otac ŽE je u komunikaciji izrazito dominantan, glasan, agresivnog i nametljivog pristupa. Uglavnom negira bilo kakvo neprimjereno postupanje, a u većoj mjeri je usmjeren na traženje krivca. Kroz kontakt s njim se daju naslutiti neprimjereni stavovi o ulozi i pravima djece i žene u obitelji. Ocu su bile izricane mjere zabrane približavanja prema supruzi i djeci te je majka nekoliko puta bila smještena u Sigurnu kuću, no u više navrata se zajednica roditelja i djece obnavljala, što se može tumačiti na način da je majka VE dugotrajnim nasiljem preuzela ulogu žrtve i da istu teško napušta, a otegotna okolnost su i nepovoljne stambene i materijalne mogućnosti. Majka VE, nakon prijetnji smrću iskazuje odlučnost u trajnom prekidu bračne zajednice. S obzirom da je suprug pritvoren, stanuje s djecom u obiteljskoj kući, no izražava strah od povratka supruga te smatra da ona i djeca ne bi bili sigurni. U odnosu na mtl. djecu, majka je u razgovoru sa stručnim timom navela kako ĆE i DE uredno pohađaju srednju školu te su zadovoljni. U izrazitom su otporu prema ocu i ne žele s njim nikakve kontakte kad izađe iz zatvora. Navela je da suprug DE nije bio u tolikoj mjeri nasilan prema djeci, osim verbalno, no da su često bile situacije da je bio agresivan prema njoj, verbalno i fizički, a na to bi se uključivala djeca, braneći je u tim situacijama, kada bi i sami postojali izloženi fizičkom i psihičkom nasilju. Navela je da joj je u rujnu ove godine prijetio na način da je pušku uperio u nju, a i da je davno prije, dok su djeca bila mala, sve njih "postrojio uz ogradu", držeći pušku.
5.6. Za potrebe ovog postupka su od psihologa Zavoda provedeni razgovor s mlt. ĆE i mlt. DE. U odnosu na mlt. ĆE se navodi da je djevojka u dobi od 16 godina, u kontaktu je povučenija, no suradljiva. Navodi da polazi 2. razred Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, za smjer slastičar, da je vrlo dobra učenica i da je zadovoljna školom. Vezano uz obiteljske okolnosti je navela da stanuje s mamom i bratom DE, a da je povremeno s njima i stariji brat RE, dok su se druga braća i sestre odselile. U dobrim je odnosima sa svom braćom i sestrama, izuze DE s kojim ne razgovara te psiholog iznosi kako se stječe dojam da su odnosi u obitelji značajno narušeni. ĆE navodi kao se ne želi petljati u njihove svađe i po završetku škole se želi čim prije odvojiti od obitelji i naći svoj mir. Majku ne opisuje strogom niti zahtjevnom. Navodi da imaju blizak odnos i da joj je najvažnije da ide u školu i da se ne nađe u situaciji u kakvoj je ona sada. S ocem nije nikada imala dobar odnos. Navodi da je cijelo njihovo djetinjstvo tukao i napadao mamu, a oni, djeca, bi je branili. Ona je svaki puta kad su odlazili od oca, govorila mami da se ne vraćaju, ali je mama uvijek govorila da se tata promijenio. ĆE govori da se tata neće nikada promijeniti i vrlo jasno verbalizira kako ga ne želi viđati, a kada bi ga susrela, to bi za nju bio veliki strah. Odbija mogućnost kontakata pod nadzorom stručne osobe. Ističe kako se tata cijeli njezin život nije promijenio, pa ne očekuje niti da bi se to moglo dogoditi. Psiholog navodi kako se ne doima da djevojčica ima ikakve dvojbe, čak niti na emotivnoj razini, po pitanju želje i potrebe da zaštiti sebe od daljnjeg kontakta s ocem.
5.7. Mlt. DE je 14-godišnji dječak koji za sebe navodi da pohađa 1. razred Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, za smjer pomoćni kuhar. Kroz razgovor se doznaje da je ranije imao velikih poteškoća u školi te navodi kako priznaje da je bio "zločest" i da je ometao nastavu, no da sada se to promijenilo i nema nikakvih teškoća. Dječak obiteljske okolnosti opisuje kao i sestra ĆE. Najbližim vidi svoj odnos s mamom koju opisuje u pozitivnom kontekstu. Iako uviđa da se na neki način i tata brinuo za njih, navodi kako je to mama činila puno više. Navodi i kako je tata, kad bi bio kod kuće često pio, slušao glasno glazbu, svađao se i bio nasilan prema mami na sve načine. U to bi nekako upetljao i njih djecu, te bi ih tada tukao i vrijeđao. Nije se želio vraćati tati, no mama je uvijek tvrdila da se promijenio, a vidio je i da mama nije imala novaca, pa smatra da je to bio razlog zašto se vraćala. Potvrđuje postojanje puške u kući ili u blizini, navodeći da ju je vidio. Nikako ne želi viđati tatu te ističe kako je jedino miran i siguran sada kada je u zatvoru. Kao i sestra, želi završiti školu i biti "svoj čovjek", ali želi i zadržati blizak odnos s mamom.
5.8. Temeljem tako provede obrade mišljenje je stručnog tima kako je tijekom višekratnog provođenja mjera obiteljsko pravne zaštite utvrđeno da je majka uglavnom prisutna u obitelji i brine o osnovnim potrebama djece. Zainteresirana je za njihovu dobrobiti i nastavak školovanja. Doima se i oslabljenom uslijed kontinuirano narušenog i vrlo ambivalentnog odnosa sa suprugom, sklona je biti pasivna, a povremeno i neprimjerena u burnim reakcijama. Nije pravovremeno zaštitila sebe i djecu od nasilja supruga, no unatoč navedenom njezina osnovna skrb i emocionalan odnos prema djeci su primjeren. Slijedno tome predlažu da mlt. ĆE i mlt. DE nastave stanovati s majkom i da se majci omogući djelomično samostalno izvršavanje roditeljske skrbi po pitanju zdravlja, školovanja, izvanškolskih aktivnosti, ishođenja osobnih dokumenata i promjene prebivališta ili boravišta. S obzirom na iskazani izraziti otpor i strah mlt. djece u odnosu na mogući kontakt s ocem, ali i težinu optužbi za koje se tereti u vidu teškog i dugotrajnog nasilja prema članovima obitelji, predlažu da se osobni odnosi djece i oca zabrane.
6. Pozvani očitovati se o mišljenju Zavoda, tuženik je u podnesku od 18. prosinca 2025. naveo samo da podnosi očitovanje i da će u tom očitovanju ostati sažet i kratak. Ukazao je da se nalazi u zatvoru i zatražio je odgodu rasprave za 01. lipnja 2026., sve kako je uvodno izneseno. Posebni skrbnik je u podnesku od 09. siječnja u cijelosti podržao zaključak stručnog tima Zavoda, ukazujući i kako je izrađen i temeljem provedenog razgovora s mlt. djecom što je u skladu s čl. 360. st. 5. ObZ-a i čl. 2. st.4., Pravilnika o pribavljanju mišljenja djeteta.
7. Tužiteljica se na ročištu od 16. siječnja 2026. u cijelosti suglasila s mišljenjem Zavoda te je u skladu s istim precizirala tužbeni zahtjev, pri čemu je u dijelu uzdržavanja predložila da se odredi od dana donošenja sudske odluke.
8. Odredbom čl. 51. ObZ-a propisano je da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana ili ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma.
8.1. Iz iskaza tužiteljice slijedi da da je dugo vremena trpjela batine i ružne riječi od supruga i da je odlučila da više ne želi takav život. Tako je živjela jer je dijete bez roditelja i nije željela da njezina djeca budu bez oca. Uslijed takvog postupanja supruga je s djecom par puta odlazila, ali se i vraćala jer je mislila da će se suprug promijeniti. Sada zadnje se vratila jer ju je to molio, no bio je sve gori. Iskazala je da s njezine strane više nema želje ni volje da se bračne zajednica obnovi, ali i da je tokom trajanja braka i dok je ona bila u stanu, on vodio u kuću i druge žene, što je sve znala i preko toga prelazila. Sada to više ne želi.
8.2. Bračni drugovi dužni su jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštivati, te održavati skladne bračne i obiteljske odnose, kao i sporazumno odrediti mjesto stanovanja. Bračna zajednica je ukupnost elemenata koji zajednički život žene i muškarca oblikuju kao takvu zajednicu, a čini ju sveukupnost intimnih, emocionalnih, ekonomskih, financijskih i svih drugih elemenata koji omogućavaju bračnim drugovima ponašanje koje se od njih očekuje u braku, a koje je naprijed opisano.
8.3. Iz neposredno uvjerljivog i sigurnog iskaza tužiteljice je utvrđeno da je u braku stranaka prisutna višegodišnja poremećenost bračnih odnosa, koja je kao takva, a uslijed izostanka htijenja već jednog supružnika za poboljšanjem odnosa, prema mišljenju suda, protivna održivosti braka. Stoga je primjenom odredbe čl. 51. st. 1. t. 2. i 3. ObZ-aodlučeno kao u točki I. izreke.
9. Tužiteljica je u iskazu navela kako smatra da je za djecu najbolje da budu s njom jer s njima ima dobar odnos. Djeca su dobra, imaju dobre ocjene i ponašanje. Mirniji su kad nema oca, ne žele za njega niti čuti jer ne žele trpjeti njegove uvrede, grubosti i ružne riječi. S djecom je sada u kući. Imaju strah što će biti kad se suprug vrati. Ona je 07. siječnja 2026. bila na ročištu na Kaznenom sudu gdje se odlučivalo o istražnom zatvoru i tamo ju je sudac pitao gdje će suprug biti, a ona je rekla da kod kuće neće jer ga se boje. Navela je da zbog ponašanja supruga koje je posebno detaljno opisano u mišljenju Zavoda je njoj važno da može donositi odluke za djecu potrebne za njihovo svakodnevno funkcioniranje.
10. Iz rezultata tako provedenog dokaznog postupka slijedi da je dinamika obitelji UE uslijed obilježja oca, na način kako su opisana u mišljenju Zavoda, i pasivnosti majke, takva da je u obitelji kontinuirano prisutno nasilje. Otac ŽE je u više navrata pravomoćno osuđen presudama Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu zbog nasilja u obitelji te su mu u više navrata bile izrečene mjere opreza spram supruge VE i djece. Svoje neprimjereno djelovanje upravljiva prema najranjivijim članovima obitelji, djeci, pri čemu i punoljetnoj, pri čemu majka, uslijed dugotrajnog nasilja i obilježja svoje ličnosti, preuzima ulogu žrtve u kojoj ustraje sve do rujna 2025., kada joj je suprug ŽE uputio prijetnju smrću. Iz mišljenja Zavoda proizlazi da je majka uglavnom prisutna u obitelji i brine o osnovnim potrebama djece, te je zainteresirana za njihovu dobrobit. Uslijed statusa oca kako je opisan, jedina je osoba koja može preuzeti skrb za djecu. Mlt. DE i mlt. ĆE su primarno vezani uz majku s kojom žive u zajedničkom kućanstvu te verbaliziraju bliskost s njom. Time se nespornim interesom mlt. djece procjenjuje nastavak života s majkom, pa je s toga primjenom odredbe čl. 416. u vezi s čl. 96. st.1. odlučeno kao u točki II. izreke.
11. Odredbom čl. 105. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanju o nekom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti u kojem je slučaju sud dužan odrediti hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja prema čl. 100. ObZ-a. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ObZ- a, roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditelji su dužni ostvarivati roditeljsku skrb u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Iz navedenog slijedi da bi ostvarivanje roditeljske skrbi kao osobno pravo djetetovih roditelja i dio prava na poštovanje obiteljskog života uvijek moralo biti u funkciji ostvarivanja najboljeg interesa djeteta jer je dužnost roditelja da i usprkos postojanja ikakvog oblika međusobne konkurencije i usprkos usmjerenja vlastita života, zaštite djetetova prava na najbolji mogući način. Iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da otac jest brinuo o materijalnim potrebama djece, dok je u dijelu zadovoljavanja emocionalnih i psihofizičkih potreba djece, vršio propuste u skrbi za djecu. Odnos roditelja je narušen, otac se učestalo nalazi u penalnim ustanovama, u kojim se okolnostima ocjenjuje osnovanim zaštiti interes djece dodjeljivanjem majci djelomično samostalne roditeljske skrbi u dijelu zdravlja, školovanja, izvanškolskih aktivnosti, ishođenja osobnih isprava djece te promjene prebivališta ili boravišta, kao bi majka u tom dijelu u svakodnevici mogla biti djelatno i pravodobno štititi prava djece. Stoga je sud u ovom dijelu prihvatio mišljenje Zavoda, podržano od posebnog skrbnika mlt. djece, te je primjenom citiranih odredbi odlučeno kao u točki III. izreke. Pritom se ukazuje ocu da je, u slučaju bitnih promjena na njegovoj strani u načinu poimanja statusa djece, ova odluka podložna promjeni.
12. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ObZ-a, dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Kod odlučivanja o susretima i druženjima djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi, temeljeno načelo kojim se sud rukovodi je dobrobit djeteta. Nadalje, prema odredbi čl. 123. sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Zavoda iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite interesa djeteta. Kad donosi takvu odluku sud je dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta i voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta.
12.1. Iz rezultata dokaznog postupka i to mišljenja Zavoda, u mišljenju sadržanih izvješća voditeljice mjere, iskaza tužiteljice te navoda mlt. DE i mlt. ĆE iznesenih psihologu Zavoda proizlazi kako je otac dominantna figura u obitelji, izrazito patrijahalan, s izrazito izraženom potrebom za dominacijom nad cijelom obitelji, iz koje potrebe proizlaze njegovi sukobi s mlt. djecom. Kroz rad stručnjaka socijalne skrbi s obitelji je utvrđeno da su mlt. djeca bila izložena fizičkom kažnjavanju i nasilnom ponašanju od strane oca, te općenito nasilnom ponašanju oca prema majci. Ocu su višekratno izricane mjere zabrane približavanja prema supruzi i djeci te je majka u više navrata s djecom bila smještena u Sigurnoj kući. Djetinjstvo mlt. ĆE i mlt. DE jest djetinjstvo obilježeno nasilnim ponašanjem oca. U razgovoru sa psihologom Zavoda djeca verbaliziraju strah od oca, te otklanjaju mogućnost kontakta čak i pod nadzorom stručne osobe, a procjena je psihologa da pri takvoj verbalizaciji djeca nemaju nikakve dvojbe po pitanju želje i potrebe da se zaštite od daljnjeg kontakta s ocem. Kada se stoga sagledaju sve okolnosti na strani tuženika i interes djece za mirnim djetinjstvom, sigurnošću i predvidivošću, o čemu i izravno verbaliziraju, mišljenje je suda da takav interes djece ovdje preteže pred ostvarenjem prava tuženika na osobne odnose, kao i da sve okolnosti na strani tuženika predstavljaju opravdani razlog za zadiranje u obiteljski život istoga. Sigurnost djeteta jest neprikosnoveni primat u razmatranju interesa stranaka u ovome postupku te je mišljenje suda da provedeni dokazni postupak ukazuje na zaključak da u predmetnom slučaju kompromis suprotstavljenih interesa nije moguć te da se zaštita mlt. djece ne može osigurati niti jednom blažom mjerom izuzev zabranom osobnih odnosa. Stoga je sud u razmatranju svih interesa, odlučio da se osobni odnosi oca i mlt. djece zabranjuju na neodređeno vrijeme. Na tuženiku je teret vlastitih odluka i postupanja te djelovanja u cilju pozitivnih promjena, a ostvarenje navedenog je pretpostavka revidiranja ove odluke o osobnim odnosima. Stoga je primjenom gore citiranih odredbi odlučeno kao u točki IV. izreke.
13. Tužiteljica tužbenim zahtjevom, preciziranim na ročištu od 15. siječnja 2026. predlaže da se uzdržavanje za svako dijete odredi u iznosu od od 290,00 EUR, s početkom od dana donošenja sudske odluke, koji iznos predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 75/25).
14. Iz iskaza tužiteljice i dovodeći njen iskaz u svezu s (socioanamnestičkim) podacima sadržanim u mišljenju Zavoda te primjenom odredbe čl. 307. st. 1. i. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. ObZ-a sud je utvrdio da je mlt. ĆE djevojka u dobi od 17 godina, dok je mlt. DE u dobi od 15 godina. Oboje djece pohađa Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj. Majka s djecom stanuje u obiteljskoj kući za koju navodi da je upisana kao vlasnica. Troška režija nemaju jer imaju struju na agregat, a vodu na pumpu. Griju se na drva koja je kupila snaha i za koje je za 1m izdvojila 60 eura. Djeci svaki dan za školu daje 5 eura za gablec. Na hranu za svako dijete potroši mjesečno oko 150,00 EUR, na odjeću i obuću oko 50,00 EUR mjesečno, a na njihovu higijenu oko 20,00 EUR mjesečno. Djeca imaju i mobitele. Djecu uzdržava od dječjeg doplatka i zajamčene minimalne naknade.
14.1. Slijedom iznesenog sud je ocijenio da ukupne materijalne potrebe mlt. ĆE i mlt. DE koje se odnose na razmjerni trošak prehrane, higijene, odjeće i obuće, pa i dijelom režija iznose mjesečno 250,00 EUR.
15. Kraj činjenice tuženikova nesudjelovanja u postupku, njegove su materijalne prilike utvrđivane primjenom odredbe čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a.
15.1. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da je tuženik tijekom zajedničkog života s obitelji materijalno brinuo za obitelj. Radi s autima. Kupuje ih preko oglasnika, popravlja na dvorištu i prodaje na sajmu te mjesečno tako zna uprihoditi do 1.000,00 EUR. Nema nikakvog formalnog zanimanja. Uvidom u podatke o vlasništvu vozila MUP-a utvrđeno je da tuženik nije vlasnik vozila, a uvidom u podatke HZMO-a, utvrđeno je da je posljednje formalno zaposlenje tuženik imao u društvu Foreman Group d.o.o. u vremenu od 05. ožujka do 15. srpnja 2025., uz naznaku stvarne stručne spreme nekvalificiranog radnika. Iz isprava u spisu slijedi da je tuženik rođen **.**.1975. i da u Republici Hrvatskoj ima prijavljen stalni boravak.
15.2. U dijelu uzdržavanja sud polazi od činjenice da se uzdržavanje određuje u interesu mlt. djece i da su roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu već temeljem same činjenice roditeljstva, jer je isto obuhvaćeno njihovim roditeljskim obvezama prema mlt. djeci. Time je sud, cijeneći potrebe mlt. djece, činjenicu da je tuženik određen obveznikom uzdržavanja, kao i utvrđeno činjenično stanje glede materijalnih prilika tuženika, primjenom odredbe čl. 314. st. 3. t. 1. ObZ-a procijenio da tuženik za uzdržavanje svakog mlt. djeteta može doprinositi iznos od po 200,00 EUR. Tuženikova primarna obveza jest obveza uzdržavanja mlt. djece te se te obveze ne može osloboditi. Pri navedenom određenju sud je cijenio i odredbu čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a prema kojoj su čuvanje, njega i skrb koju za djecu ulaže majka kao roditelj s kojom djeca stanuju, vrijednosno izjednačeni s novčanim iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi. Stoga je primjenom gore citiranih odredbi odlučeno kao u točki V. izreke, time da je tuženikova obveza sukladno zahtjevu tužiteljice određena od dana donošenja sudske odluke. Odluka o zateznoj kamati se temelji na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). U točki VI. tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za uzdržavanje povrh dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa.
U Zagrebu, 27. siječnja 2026. godine
Sutkinja
Valentina Vedrina Parlov
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe
2. tuženiku
3. posebnom skrbniku
3. na znanje HZSR, PU Pešćenica po pravomoćnosti
4. MU rođenih i vjenčanih po pravomoćnosti
