REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5582/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, , radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice Marinele Marić, odvjetnice i punomoćnika tuženika CJ, odvjetničkog vježbenika, dana 27. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke odredba članka 2. (Kamate i naknade) Ugovora o kreditu broj 3213518496/08 od 11. lipnja 2008. godine zaključenog između tužiteljice KJ, iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora koja glasi:

"Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora".

II. Utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učine odredba članka 18. (Ostale odredbe) Ugovora o kreditu broj 3213518496/08 od 11. lipnja 2008. godine zaključenog između tužiteljice KJ, iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora koja glasi:

"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate".

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužiteljici KJ, iz [adresa], iznos u visini od 286,34 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 184,40 EUR od 17. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 101,94 EUR od 10. studenog 2011. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužiteljici KJ, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 3213518496/08 dana 11. lipnja 2008. godine (dalje: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u visini iznosa od 15.434,12 CHF i da je odredbom čl. 2. - Kamate i naknade Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge tuženika (tzv. ulazna naknada) te odredbom čl. 18. (Ostale naknade) obvezao je tužiteljicu na plaćanje naknade za prijevremenu obradu kredita. Navodi da joj je tuženik naplatio naknade za obradu kredita u iznosu od 184,40 EUR i da je nametnuta obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita koju naknadu je platila u iznosu od 101,94 EUR budući je privremeno otplatila kredit dana 09. studenog 2011. godine. Tužiteljica navodi da je sklopila tipski ugovor o kreditu koji je pripremljen od strane tuženika unaprijed i o čijim se odredbama nije unaprijed pregovaralo, da Ugovor o kreditu kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Ističe da je čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. citiranog čl. 81. propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Navodi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetne. Tužiteljica navodi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su sporne odredbe kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita umetnute u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužiteljicu uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe i da je ugovor o kreditu bio ponuđen po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužiteljica na potpis dobila unaprijed pripremljen ugovor. Ističe da u slučaju prijevremene otplate kredita ne postoji nikakva uzročno- posljedična veza između prijevremen otplate kredita i eventualno nastale štete za tuženika, a tuženik niti ne trpi štetu prijevremenom otplatom kredita. Tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Nadalje navodi da tužiteljica u ovom postupka treba dokazati status potrošača, da je sporna po tužiteljici odredba o ulaznoj naknadi i naknada za prijevremenu otplatu kredita jasna i nedvosmislen je iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a u odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita tuženik navodi da je tuženik od tužiteljice u slučaju prijevremene otplate kredita ovlašten naplatiti prijevremenu naknadu, a tužiteljici je itekako bilo poznato da je u tom slučaju dužan podmiriti tu naknadu. Navodi da su odredbe koje su predmet spora lako uočljive i razumljive pa je utoliko bespredmetno utvrđivati i eventualnu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene odredbe time da u ovoj pravnoj stvari nije dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna, a sve sukladno odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj odredbi nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Tuženik se poziva na Direktivu Vijeća Europske unije 93/13/EEZ. Navodi da je tužiteljica bila upoznata tijekom pregovora u svezi ugovaranja kredita o naplati naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita i da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu službenik tuženika s tužiteljicom jasno iskomunicirao da postoji obveza tužiteljice na plaćanje takvih naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita. Navodi da je tužiteljica imala dovoljno informacija iz kojih proizlaze njezina obveza plaćanja naknade za obradu kredita i prijevremenoj oplati kredita, a o istim obvezama je bila informirana prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a odredba o takvim naknadama predstavljaju odredbe koje su u Ugovoru o kreditu sastavljene jasno, lako su uočljive i lako razumljive. Tuženik se poziva na odluke Županijskih sudova i odluku Suda EU broj C-621/17. Ističe kako navedene ugovorne odredbe ne uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među ugovornim strankama. Navodi da se ne može se smatrati da bi ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama pa da bi se ta odredba imala smatrati nepoštenom/ništetnom. Nadalje navodi da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade (tek je naknadnim izmjenama potrošačkih propisa 2013. godine definirano koje se naknade i pod kojim uvjetima mogu naplaćivati u potrošačkom kreditiranju, koje odredbe se međutim ne primjenjuju na potrošačke ugovore prije njegova stupanja na snagu tih zakonskih propisa). Tuženik osporava tijek zatezne kamate na utuženi iznos, navodi ukoliko bi sud i utvrdio ništetnost sporne po tužiteljici ugovorne odredbe zatezna kamata na utuženi iznos teče od dana pravomoćnosti sudske odluke donijete u ovoj pravnoj stvari. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 3213518496/08 od 11.06.2008.g. (list 7-12 spisa), Potvrdu od 31.07.2023.g. (list 13 spisa), odluke Županijskog suda, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, odluke Suda EU (list 15-26, list 40-62 spisa), Obvezne radnje odobravanja kredita tuženika (list 63-69 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

Sud je u tijeku postupka ocjenjivao samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

4. U tijeku postupka tužiteljica osporava navode iz odgovora na tužbu, osporava istaknuti prigovor zastare, sadržajno kao u podnesku od 03. veljače 2025. godine (list 73-75 spisa). Navodi da je tužiteljica sklopila s tuženikom tipski Ugovor o kreidtu sastavljen po tuženiku, da se o ugovornim odredbama nije pregovaralo niti je tužiteljica mogla pregovarati o ugovornim odredbama koje su predmet spora, pa su iste nepoštene, a slijedom toga i ništetne.

U tijeku postupka tuženik ostaje kod činjeničnih navoda iz odgovora na tužbu te istaknutog prigovora zastare kojeg obrazlože kao u podnesku od 06.03.2025. godine (list 76-81 spisa). U bitnom ističe da su ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita jasne, razumljive i lako uočljive.

5. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu kako to navodi tužiteljica u tužbi te nije sporno da je člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za obradu kredita i člankom 18. naknada za prijevremenu otplatu kredita kako to navodi tužiteljica u tužbi, a koje činjenične navode u odnosu na ugovaranje naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita tuženik ne osporava.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 2. i čl. 18. Ugovora o kreditu te isplata iznosa u visini od 184,40 EUR koji iznos je naplaćen s osnova naknade za obradu kredita i iznos od 101,94 EUR koji iznos je naplaćen jer je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit koji je odobren u visini od 15.434,12 CHF. Nije sporno da je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kreditu ukupno u iznosu od 286,34 EUR kako to navodi tužiteljica u tužbi.

Između stranaka sporan je osnov tužbenog zahtjeva. Stranke čine nespornim visinu tužbenog zahtjeva.

7. U tijeku postupka tuženik ostaje kod prigovora zastare. Sud je ocijenio prigovor zastare kao neosnovan.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

8. Sud je na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu koji je predmet ovog spora saslušao tužiteljicu. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je trebala novac za otplatu vozila koji je kupila za osobne potrebe, da su je u vrijeme kupnje vozila djelatnici iz auto salona uputili u poslovnicu tuženika jer imaju najpovoljnije kamatne stope. Iskazuje da je došla u banku, da ju je čekao napisani ugovor, Ugovor o kreditu je pročitala, imala je pitanja u svezi naknade za obradu kredita jer nije znala na što se odnosi naknada, a onda joj je rečeno da je riječ o standardnoj naknadi koju treba platiti ako želi da joj odobre kredit. Navodi da joj nitko nije objašnjavao na što se odnosi naknada za prijevremenu otplatu kredita.

Iskazu saslušane tužiteljice sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

9. Tužiteljica tijekom postupka i u svom iskazu navodi da nisu pregovarali o visini ulazne naknade niti joj je nitko pojašnjavao na što se odnosi navedena naknada za obradu kredita, rečeno joj je da naknadu treba platiti niti joj je netko pojašnjavao na što se odnosi naknada za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik ističe kako su odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita bila jasne i razumljive, a koja naplata jednokratne naknade za korištenje kredita propisana tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu i člankom 18. Ugovora o kreditu.

10. Sud je navode tuženika kojim osporava osnov tužbenog zahtjeva ocijenio kao neosnovane. Na temelju uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno je da se radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 80/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Imajući u vidu navedeno, valja istaknuti da je u vrijeme zaključenja ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine sa izmjenama ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje ZZP, kao lex specialis), koji odredbom čl. 81. stavak 1.propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2. propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3.istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u skladu o Tarifi naknada za usluge kreditora (čl.2 Ugovora kreditu), odnosno pravo tužiteljice kao korisnice kredita da može izvršiti prijevremenu otplatu kredita uz plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoje navedene naknade niti je navedena visina naknade. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužiteljice kada navodi da joj djelatnici banke nisu pojašnjavali na sporne ugovorne odredbu o ulaznoj naknadi i prijevremenoj otplati kredita već joj je samo rečeno da mora platiti naknadu za obradu kredita, iz čega proizlazi da predmetni ugovor bio je unaprijed sastavljen od strane tuženika kao i da u trenutku sklapanja ugovora s tuženikom nije se pojedinačno pregovaralo o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu obradu kredita. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost da bi se radilo o odredbama koje su jasne, lako razumljive i lako uočljive.

12. Tuženik osporava status potrošača tužiteljice. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 3. ZZP potrošač, odnosno, fizička osoba koja navedeni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, iz čega proizlazi da nema pravnih znanja koja su potrebna da bi joj takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika, koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, pristupio u okviru svoje djelatnosti. Slijedom navedenog sud je ocijeni kao neosnovane navode tuženika kojim osporava status potrošača tužiteljici.

13. Tužiteljica i tuženik su učinile nespornim visinu naplaćene naknade kako je prethodno navedeno. Sud je uvidom u Ugovor o kreditu utvrdio da su ugovorena isplate naknade za kako to navodi tužiteljica u tužbi i da je naplaćena naknada za obradu kredita dana 16.06.2008. godine u iznosu od 1.389,38 kn te naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 768,09 kn dana 09.11.2011. godine (Potvrda od 31.07.2023.g. - list 13 spisa, nesporno između stranaka).

S obzirom da je tužiteljica temeljem članka 2. i članka 18. Ugovora o kreditu platila tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini iznosa od 184,40 EUR dana 17.06.2008.g. i naknadu za prijevremenu obradu kredita u iznosu od 101,94 EUR dana 10.11.2011.g., koju visinu i dana plaćanja tuženik ne osporava, očito je da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, iz čega proizlazi da su navedene odredbe ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a jer predstavljaju nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I., II. i III. izreke presude.

14. U odnosu na tijek zatezne kamate tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana naplate jednokratne naknade za obradu kredita. Tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužiteljici i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka jednokratne naknade sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

15. Sud je rješenjem poslovni broj P-5582/2024 od 07. travnja 2025. godine utvrdio vrijednost predmeta spora u visini od 286,34 EUR. Sud je odredio VPS imajući u vidu tražbinu tužiteljice, te imajući u vidu da je tužiteljica postavila deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev sud je vrijednost predmeta spora utvrdio prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu (Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003. i druge).

Sud je odlučivao o troškovima postupka na temelju čl. 154.st.1. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 25.09.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), trošak sastav podneska od 03.02.2025.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 07.04.2025.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 16.12.2025.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pristup na ročište - objava presude dana 27.01.2026.g. u iznosu od 25,00 EUR (Tbr.9.t.3. OT-a), ukupno 225,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 56,25 EUR, ukupno 281,25 EUR.

Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbe. sukladno čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23).

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku