REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-669/2025-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Mateku, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru od 15. svibnja 2025., poslovni broj: P-3021/2023-17., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja PP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru od 15. svibnja 2025., poslovni broj: P-3021/2023-17., pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je PP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 30 [adresa], SAD, stekao pravo vlasništva nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] BUVIĆI, ORANICA površine 401 m2 k. o. [katastarska općina], što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži i ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist za cijelo (1/1), uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženice u cijelosti.“

II. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženoj iznos od 812,50 Eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi iznos u visini od 62,50 Eura zahtjev tužene za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 800,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno utvrdio kako tužitelj nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Naime, tužitelj je temeljem darovnog ugovora iz 1997. stekao predmetnu nekretninu, te je nakon učinjenog darovanja promijenjeno katastarsko stanje. Osim toga, tužitelj je dolazio na predmetnu nekretninu, što nedvojbeno ukazuje na ostvarivanje posjeda.

2.2. Tužitelj u žalbi ističe da je na pitanje suda je li stupio u posjed predmetne nekretnine odgovorio da na istoj nije ništa radio od trenutka darovanja, pri čemu takav odgovor nije dao iz razloga nepostojanja posjeda, već zato što nije bio upoznat s pravnim značenjem pojma posjeda. Prvostupanjski sud takav je odgovor pogrešno protumačio, te ga iskoristio za zaključak da tužitelj nije bio u posjedu predmetne čestice.

2.3. S obzirom na to da je tužitelj živio u [adresa], logično je da na predmetnoj nekretnini nije sadio, orao ili gradio, no nesporno je da je na istu dolazio. Prvostupanjski sud takve dolaske pogrešno tumači kao puki vizualni pregled nekretnine, navodeći da takvo ponašanje ne predstavlja posjed u smislu članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZV), što tužitelj smatra pogrešnim i protivnim zakonu.

2.4. Nadalje, tužitelj nikada nije zaprimio obavijest da bi netko promijenio katastarsko stanje u odnosu na predmetnu nekretninu, slijedom čega je s pravom smatrao da se radi o njegovoj nekretnini. Stoga je protekom roka od deset godina od sklapanja darovnog ugovora stekao pravo vlasništva dosjelošću. Iz navedenih razloga tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2.5. Neprekidnost posjeda očituje se i u činjenici da nitko osim tužitelja predmetnu nekretninu nije koristio ni na koji način, što proizlazi i iz iskaza svjedoka HP, svjedoka tuženice.

2.6. U odnosu na pravomoćnu odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice donesenu pod poslovnim brojem: I-3729/92, koja je postala pravomoćna 25. rujna 2007., odnosno više od deset godina nakon sklapanja darovnog ugovora, tužitelj ističe da navedenu odluku nikada nije zaprimio niti je ikada primio poziv u vezi tog postupka. Smatra da je u prvostupanjskom postupku bilo nužno utvrditi na koji je način izvršena dostava pismena tužitelju, jer postoji osnovana sumnja da je netko potpisivao pismena u njegovo ime ili da je dostava vršena putem oglasne ploče suda.

2.7. Tužitelj također smatra da se tuženica ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, budući je njegov brat NP u relevantnom razdoblju stavljao plombe u zemljišne knjige, i to u vrijeme kada je tuženica započela s gradnjom kuće.

2.8. Zaključno, tužitelj smatra da mu je ovakvim postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i prava zajamčena člankom 3. i člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

2.9. Slijedom svega navedenog, predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, te da se tužitelju dosude troškovi parničnog postupka, uključujući i trošak sastava žalbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovora na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Navodi tužitelja o povredi prava na pravično suđenje nisu osnovani.

6. Prije svega, prvostupanjski sud je tijekom postupka omogućio tužitelju potpuno i ravnopravno sudjelovanje u postupku, te mu nije uskratio nijedno procesno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelju je bila dana mogućnost izjašnjavanja o svim odlučnim činjenicama, iznošenja svojih tvrdnji, predlaganja dokaza, te sudjelovanja u njihovom izvođenju.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile, a koje je ocijenio relevantnima za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Neprihvaćanje žalbene argumentacije tužitelja ne može se poistovjetiti s povredom prava na pravično suđenje, već predstavlja pitanje pravilnosti sudske ocjene provedenih dokaza i primjene materijalnog prava.

8. Prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima. Slijedom navedenoga proizlazi da prvostupanjski sud prilikom njezinog donošenja nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 6. i 11. ZPP-a, na koje se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene niti bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP- a.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] Buvići, oranica površine 401 m², k. o. [katastarska općina], uz tvrdnju da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od svoga oca, a njegov otac darovanjem od svoga oca, te da su on i njegov otac bili u nesmetanom i poštenom posjedu predmetne nekretnine dulje od deset godina.

10. Suprotno žalbenim navodima, pravomoćno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: I-3729/92 od 20. travnja 2007. o razvrgnuću suvlasničke zajednice, u kojem je kao stranka naveden i tužitelj, ne može se pobijati u ovom postupku. Takvi navodi predstavljaju nedopušten sporedni napad na pravomoćnu sudsku odluku. Ukoliko tužitelj smatra da navedeno rješenje nije zaprimio i da u tom postupku nije sudjelovao, pravnu zaštitu može tražiti isključivo u tom postupku, podnošenjem odgovarajućeg pravnog sredstva radi preispitivanja klauzule pravomoćnosti i izvršnosti.

11. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a žalbenim navodima se ne osporava:

- da je tuženica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] Buvići, površine 401 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dijelom odgovara k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere;

- da je pred prvostupanjskim sudom vođen postupak razvrgnuća suvlasništva pod poslovnim brojem: I-3729/92, između ostaloga i na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojem su sudjelovali svi suvlasnici, uključujući i tužitelja, te da je u tom postupku 20. travnja 2007. doneseno rješenje koje je postalo pravomoćno 25. rujna 2007., a na temelju kojeg je od dijelova k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u cijelosti pripala baki tuženice ČP;

- da se tuženica u zemljišnim knjigama uknjižila kao vlasnica temeljem ugovora o darovanju sklopljenog sa svojim ocem HP, pri čemu je prije njezina oca zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine bila baka tuženice ČP, uknjižena temeljem pravomoćne sudske odluke poslovni broj: I-3729/92;

- da je u zemljišnim knjigama, prije pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj: I- 3729/92, kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio upisan pravni prednik parničnih stranaka KP;

- da je KP sa ocem tužitelja, PP, **.**.1966. sklopio ugovor o darovanju kojim je, između ostalog, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovao ocu tužitelja;

- da je potom ugovorom o darovanju od 7. srpnja 1997. iste k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otac tužitelja PP darovao tužitelju;

- da je tužitelj od 1980. odselio i trajno živi u [adresa];

- da su pravni prednici tužitelja obrađivali predmetnu nekretninu do 1991;

- da je otac tuženice na predmetnoj nekretnini počeo sa izgradnjom kuće 2017. i da je za izgradnju kuće pribavio sve potrebne dozvole.

12. Tužitelj je u svom iskazu izričito naveo da nakon što mu je otac 1997. pokazao predmetnu nekretninu, na istoj nije poduzimao nikakve radnje.

13. Suprotno navodima žalbe, iz izjave samog tužitelja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije ostvarivao stvarnu vlast nad predmetnom nekretninom, niti je poduzimao bilo kakve radnje koje bi upućivale na posjed u smislu članka 10. i članka 159. ZV. Naime, i po ocjeni ovog suda sam povremeni dolazak na nekretninu, bez njezina korištenja, održavanja ili gospodarskog iskorištavanja, ne predstavlja posjed, već tek puki faktični odnos bez pravne relevantnosti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Čak i ako se prihvati da su pravni prednici tužitelja do 1991. vršili faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom, takav posjed nije pravno relevantan za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću. Pravomoćnim rješenjem o razvrgnuću suvlasničke zajednice, kojim je predmetna nekretnina pripala baki tuženice, konačno je utvrđen vlasničkopravni status nekretnine. Stoga je svako daljnje održavanje ili nastojanje za stjecanjem posjeda protivno toj pravomoćnoj odluci pravno bez učinka. Posjed se ne može stjecati niti održavati na temelju dosjelosti protiv pravomoćne sudske odluke koja je već uredila vlasništvo, a tužitelj nije mogao ostvariti posjed u smislu članka 159. ZV, niti steći pravo vlasništva dosjelošću.

15. Stoga je prvostupanjski sud u pravu kada navodi da je tuženica vlasništvo nekretnine stekla s povjerenjem u zemljišne knjige i da nije imala razloga sumnjati u valjanost upisa svojih prednika kao vlasnika, pogotovo imajući u vidu da na predmetnoj nekretnini nisu izvršeni nikakvi radovi koji bi ukazivali na tužiteljev posjed ili na postojanje spora.

16. Okolnost što je brat tužitelja pokušao izvršiti zabilježbu spora, ne predstavlja činjenicu koja bi tuženicu dovela u sumnju glede valjanosti njezina vlasničkog statusa niti je mogla opozvati povjerenje u zemljišne knjige, jer se radi o nepravovaljanoj radnji koja nije imala učinak na vlasničkopravni status nekretnine.

17. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja u cijelosti odbio s tužbenim zahtjevom.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

19. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

20. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, jer sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak