Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-544/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak, kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličević, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po OD Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, a odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-2802/2020-32 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe stranaka odbijaju se kao neosnovane, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-2802/2020-32 od 24. svibnja 2024., potvrđuje.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 927,73 Eura / 6.990,00 kuna, te s osnove imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 125,42 Eura/945,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.070,41 Eura/8.065,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2020. pa do isplate u roku od 15 dana.“

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.089,69 Eura s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.523,41 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.648,17 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2024. pa do isplate, po stopi, sve u roku od 15 dana.

2. Tužitelj je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv dijela navedene presude kojim je tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke) i protiv dijela navedene presude kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatom naknade parničnog troška (točka IV. izreke), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da sud tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužitelju, ili prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Tuženik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv dijela navedene presude kojim je tužbeni zahtjev usvojen preko iznosa od 660,29 Eura (za iznos od 247,44 Eura) i protiv odluke o parničnom trošku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tužitelja i tuženika iznesene u žalbama, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge te precizno obrazložio svoju odluku glede djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno obrazložio je iz kojih razloga i u kojem dijelu tužbeni zahtjev smatra osnovanim, odnosno neosnovanim, pa donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, protivno navodima u žalbi tužitelja, nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete – tuđa pomoć i njega, a koja šteta je nastala dana 24. lipnja 2019. ozljeđivanjem tužitelja u prometnoj nezgodi koju štetu je prouzročio vozač vozila osiguranog kod tuženika.

8. U postupku po žabi, kao i u postupku pred prvostupanjskim sudom nije sporan štetni događaj, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode, pasivna legitimacija tuženika, kao i činjenica da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade štete prije pokretanja parničnog postupka iznos od 3.000,00 kuna.

8.1. U postupku po žalbi sporan je stupanj suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu i visina dosuđene naknade na ime neimovinske i imovinske štete. Sporna je i zakonitost smanjenja tužbenog zahtjeva, a kao u podnesku tužitelja od 19. siječnja 2022., te odluka o parničnom trošku.

9. Prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u tužbi tužitelj je na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu potraživao iznos od 19.000,00 kuna, odnosno iznos od 16.000,00 kuna (s obzirom na isplaćeni iznos od 3.000,00 kuna u mirnom postupku). Podneskom od 19. siječnja 2022. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 13.050,00 kuna, odnosno na iznos od 10.050,00 kuna (s obzirom na isplaćeni iznos od 3.000,00 kuna u mirnom postupku).

9.1. Smanjenje tužbenog zahtjeva, kako pravilno navodi prvostupanjski sud, smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe. U konkretnoj pravnoj situaciji do smanjenja tužbenog zahtjeva došlo je nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, pa za takvo povlačenje tužbe potreban je pristanak tuženika. S obzirom da u konkretnom slučaju tuženik nije pristao na smanjenje tužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud, a s obzirom na protivljenje tuženika, odbio zahtjev tužitelja za smanjenjem tužbenog zahtjeva, te je pravilno odlučio da će se u postupku raspravljati o prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu odnosno o zahtjevu za naknadom štete u iznosu od 16.000,00 kuna.

10. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je na okolnost nastanka i visine neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege provedeno medicinsko vještačenje po prof. dr. sc. Augustu Mijić, spec. kirurgu, stalnom sudskom vještaku, te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, a na okolnost utvrđenja naletne brzine i nastalih ozljeda provedeno je kombinirano prometno i sudskomedicinsko vještačenje po vještaku prometne struke EJ i stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Davoru Mayer, spec. sudske medicine, te je izvršen uvid u slike i skicu mjesta nezgode.

10.1. Utvrđeno je da je u štetnom događaju tužitelj zadobio ozljede natučenja glave s krvnim podljevom kože i mekog oglavka sljepoočno lijevo; istegnuće vrata (trzajna ozljeda) i natučenje s oguljotinom desnog koljena.

11. Kod donošenja odluke o suodgovornosti tužitelja nastanku štete prvostupanjski sud je u prvom redu cijenio nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayer dovodeći ga u vezu i sa drugim provedenim dokazima, te je protivno navodima u žalbama cijeneći sve okolnosti slučaja i prema mišljenju ovoga suda pravilno ocijenio da doprinos tužitelja nastanku štete iznosi 10% , a što proizlazi iz činjenice da tužitelj u vrijeme štetnog događaja nije bio vezan zaštitnim pojasom, jer da je tužitelj kritične zgode bio vezan pojasom, isti bi ograničio doseg polijetanja tijela i spriječio udar glavom o prepreku, pa bi izostala ozljeda glave (natučenje s krvnim podljevom sljepoočno lijevo).

Dakle, doprinos tužitelja nastanku štete prema mišljenju ovoga suda nije niti previsoko (kako to tvrdi tužitelj), a niti prenisko ocijenjen (kako to tvrdi tuženik).

12. Kod utvrđivanja osnovanosti zahtjeva tužitelja glede visine tužbenog zahtjeva, sud je u prvom redu pošao od nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijić te je utvrđeno da je s obzirom na zadobivene ozljede u predmetnom štetnom događaju tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg intenziteta 20 dana. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju sumarno 21 dan po 2 sata dnevno.

12.1. Analizirajući sve provedene dokaze, a u prvom redu ocjenjujući nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, pravilno je sud prvog stupnja na temelju odredbi iz članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli i straha ukupan iznosu od 11.100,00 kuna i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 6.100,00 kuna, po kriteriju pretrpljenog straha 5.000,00 kuna. Budući da je tužitelj suodgovoran za nastanak ozljeda u omjeru od 10%, a zbog činjenice da nije bio vezan sigurnosnim pojasom tužitelj ima pravo na naknadu iznosa od 9.990,00 kuna. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 42 sata. Tužitelju s te osnove, pravilno prvostupanjski sud primjenom članka 223. ZPP-a, dosudio iznos od 1.050,00 kuna koji iznos i prema mišljenju ovoga suda je primjeren (cijena sata tuđe pomoći i njege određena je u iznosu od 25,00 kuna). Navedeni iznos je također prvostupanjski sud umanjio za omjer suodgovornosti tužitelja od 10%, pa tužitelju dosudio naknadu u iznosu od 945,00 kuna. Stoga ukupno tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, pripada naknada u iznosu od 10.935,00 kuna. Kako je tuženik isplatio tužitelju ukupno 3.000,00 kuna, za taj je iznos umanjen iznos pripadajuće naknade pa naloženo tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 7.935,00 kuna/1.053,16 Eura (odnosno 6.990,00 kuna na ime neimovinske i 945,00 kuna na ime imovinske štete). Pri dosuđivanju navedenog iznosa sud prvog stupnja, protivno navodima u žalbama, je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, životnoj dobi tužitelja, cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se njime ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njegovom naravi i društvenom svrhom, a zbog čega su suprotni navodi tužitelja i tuženika neosnovani. Treba navesti i da je dosuđena naknada na ime neimovinske štete u okvirima Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske iako je nesporno da isti nisu samo matematičke formule po kojoj bi se formuli morala izračunavati i dosuđivati pravična novčana naknada u slučajevima nastanka neimovinske štete. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud kod određivanja primjerene naknade imao je na umu sve okolnosti i specifičnosti slučaja pa nije od značenja da je došlo do određenih, manjih odstupanja od iznosa utvrđenih tim orijentacijskim kriterijima.

13. Neosnovane su žalbe tužitelja i tuženika i glede odluke o parničnom trošku.

13.1. Kako prvostupanjski sud smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za smanjenjem tužbenog zahtjeva (točka 3. obrazloženja prvostupanjske presude i točka 9.1. obrazloženja presude ovoga suda), glede odluke o parničnom trošku, protivno navodima u žalbi tužitelja, uspjeh stranaka u postupku prvostupanjski sud pravilno je cijenio prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno pravilno je ocijenio da je omjer razlike u uspjehu stranaka u sporu 40% u korist tužitelja, pa je pravilno temeljem toga i odlučio o iznosu naknade na ime parničnog troška koji je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju.

13.2. Pri odmjeravanju parničnog troška, protivno navodima u žalbi tuženika, primjenjuje se Odvjetnička tarifa koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka kao i vrijednost boda propisana tom Tarifom, dakle u konkretnom slučaju Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. – nastavno Tarifa), a kako proizlazi iz Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife. Dakle, u slučaju izmjene vrijednosti boda tijekom postupka, sudski troškovi obračunavaju se prema vrijednosti boda važećoj u trenutku donošenja odluke o trošku postupka, bez obzira na to jesu li pojedine radnje u postupku poduzete za vrijeme ranije tarife kada je vrijednost boda bila manja. Stoga protivno navodima u žalbi pravilno je prvostupanjski sud dosudio parnični trošak tužitelju prema vrijednosti boda od 2 EUR-a i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu navedene Tarife (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-562/2024-2).

13.3. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud dosudio tužitelju i trošak za sastav podneska od 12. siječnja 2021., jer je taj podnesak osnovano prvostupanjski sud cijenio svrsishodnim za vođenje ove parnice, a što je sukladno odredbi članka 299a. stavak 5. ZPP-a.

13.5. Osim toga, pravilno je prvostupanjski cijenio kao potreban i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude koji je zatražio tužitelj, jer mu taj trošak pripada prema Tbr. 9. točka 3. Tarife.

13.6. Kako je tuženik u odnosu na tužitelja u ovom sporu uspio u manjoj mjeri sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a nema pravo na isplatu parničnog troška, pa mu prvostupanjski sud pravilno nije dosudio ni parnični trošak za provedeno vještačenje.

14. Temeljem izloženog sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Tužitelju i tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe jer isti sa žalbom nisu uspjeli (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

Vukovar, 27. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević