REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4962/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Kozinščak, kojeg zastupa punomoćnica Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu br. 9012117405 od 23.11.2006. sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita koja glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“

II. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju, AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 294,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2010. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9013281168 od 12.11.2007. g. sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, ovjeren kod javnog bilježnika Ante Đereka iz Novske, OV-8750/07 koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 500,00 kuna (slovima:petstokuna).“

IV. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju, AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 66,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2007. do isplate, po stopi koja je do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate ("NN" 72/02), a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9013361549 od 29.01.2008. g. ovjeren kod javnog bilježnika Mate Medića iz Kutine, OV-945/2008 koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita.“

VI. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju, AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 19,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2008. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu br. 9013361549 od 29.01.2008. g. ovjeren kod javnog bilježnika Mate Medića iz Kutine, OV-945/2008 u dijelu st. 1. koji glasi: „(najmanje u iznosu utvrđenom aktima Banke)“ te st. 2. koji glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“

VIII. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju, AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 17,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2010. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 406,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 23.11.2006. zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu br. 9012117405 (dalje u tekstu: Ugovor/06) temeljem kojeg je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 34.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za EUR tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. U članku 10. Ugovora/06 stoji: „Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 7.1. ovog Ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno aktima Banke, ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti Banku. U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate. Tužitelj je dana 30.07.2010. prijevremeno otplatio kredit ,a tuženik mu je istog dana naplatio, na ime naknade iz čl. 10., iznos od 2.220,32 kn odnosno preračunato u eur prema fiksnom tečaju konverzije 294,69 eur. Dana 12.11.2007. tužitelj je zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu br. 9013281168 (dalje u tekstu: Ugovor/07) temeljem kojeg je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 12.168,00 kn. U članku 12. st. 3. predmetnog Ugovora/07 stoji: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 500,00 kuna (slovima:petstokuna).“ Tuženik je dana 13.11.2007. naplatio tužitelju, na ime naknade iz čl. 12. st. 3. Ugovora/07 iznos 500,00 kn odnosno preračunato u eur prema fiksnom tečaju konverzije iznos od 66,36 eur. Dana 29.01.2008. tužitelj je zaključio s tuženikom Ugovor o nenamjenskom kreditu br. 9013361549 (dalje u tekstu: Ugovor/08) temeljem kojeg je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 2.000,00 eur. U članku 12. st. 3. predmetnog Ugovora/08 stoji: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita.“ U članku 10. Ugovora/08 stoji: „Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 7.1. ovog Ugovora u cijelosti ili djelomično (najmanje u iznosu utvrđenom aktima Banke), ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti Banku. U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“ Tuženik je dana 31.01.2008. naplatio tužitelju na ime naknade iz čl. 12. st. 3. Ugovora/08 iznos 145,20 kn odnosno preračunato u eur prema fiksnom tečaju konverzije iznos od 19,27 eur, a dana 1.04.2010. na ime naknade iz čl. 10. Ugovora/08 iznos od 133,31 kn odnosno 17,69 eur. Navodi da su odredbe bile unaprijed formulirane od strane trgovca na čiji sadržaj potrošač nije imao utjecaja, zbog čega su navedene odredbe nepoštene i ništetne. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi ih ništetnim i naložiti tuženiku isplatu iznosa naplaćenih po ništetnim odredbama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su navedene ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Ističe prigovor zastare, osporava tužitelju status potrošača, ističe nedostatak pravnog interesa tražiti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi dok ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva odnosno da su naknade naplaćene u iznosima u kunama i datume naplate prema potvrdi banke na listu 27 spisa, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio da je tužitelj vrijednost spora očito suviše visoko označio. Tužitelj je u tužbi kao vrijednosti predmeta spora naznačio iznos 1.350,00 eura, a tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu te isplatu iznosa 398,01 eura.

2.2. Prema shvaćanju ovoga suda, zahtjev za utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se taj nenovčani zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 398,01 eura (tako VSRH u Rev-349/20 od 7. prosinca 2021., Rev 374/13 od 6. prosinca 2017. i dr., Županijski sud u Zagrebu u Gž 4623/23 i dr.)

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovore o kreditu (listovi 12-16, 29-31, 41- 44 spisa), planove otplate (listovi 17-18, 32-33,36, 45-46, 48), preglede uplata (listovi 19-20, 35, 47), prijepise knjigovodstvene kartice (listovi 21-26, 37-40, 49-52) potvrdu tuženika o naplaćenim naknadama od 22. svibnja 2025. (list 27) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 211-213).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su sklopljeni:

- Ugovor o kreditu br. 9012117405 iz 2006. godine, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 34.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za EUR tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredit te da je u članku 10. ugovoreno da je Korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate,

- Ugovor o kreditu br. 9013281168 iz 2007. godine, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 12.168,00 kn te da je u članku 12. st. 3. ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 500,00 kuna,

- Ugovor o nenamjenskom kreditu br. 9013361549 iz 2008. godine, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 2.000,00 eura te da je u članku 12. st. 3. ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita te da je u članku 10. ugovoreno da je Korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate,

5.1. Nije sporno ni da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita po kreditu br. 9013281168 u visini 500,00 kn 13. studenog 2007., naknada za obradu kredita po kreditu br. 9013361549 u visini 145,20 kn na dan 31. siječnja 2008. te naknade za prijevremenu otplatu kredita br. 9012117405 u iznosu od 2.220,32 kn na dan 30. srpnja 2010. te po kreditu br. 9013361549 u iznosu od 133,31 kn na dan 1. travnja 2010.

6. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača, valja reći da je Ugovorom o kreditu br. 9012117405 iz 2006. godine odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti eura, radi adaptacije stambenog objekta – dva stana (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Ugovorom o kreditu br. 9013281168 iz 2007. godine odobren je i stavljen na raspolaganje kredit u kunama, radi kupnje dionica društva INA- industrija nafte d.d. (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Ugovorom o kreditu br. br. 9013361549 iz 2008. godine odobren je i stavljen na raspolaganje nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti eura (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit 2006. godine uzeo radi adaptacije stana koji stan se nalazio do njegovog stana radi spajanja u jedan. U tom stanu u [adresa] je živio sa obitelji i nije ga iznajmljivao. Cijeli iznos kredita iz 2006. iskoristio je na adaptaciju stana. Kredit iz 2007. je uzeo radi kupnje dionica INA-Industrija nafte d.d. čiji je bio zaposlenik od 1981. do mirovine, pa je imao pravo kupiti po povlaštenim uvjetima. Kako za to nije imao dovoljno novca, uzeo je kredit. Te je dionice kasnije prodao kada je kupovao stan u [adresa] u kojem sada živi. Dionice INE je prodao negdje 2009. ili 2010. a od njih nije ostvario neki poseban profit nego nešto simbolično jer je u to vrijeme bila kriza kada su sve dionice pale. Kredit iz 2008. je bio nenamjenski kredit, a misli da je novac potrošio na adaptaciju stana, ne sjeća se točno. Od 2005. je u mirovini kao ratni vojni invalid i bio je u mirovini prilikom sklapanja svih ovih ugovora o kreditu. U vrijeme njihova sklapanja nije imao nikakav obrt niti trgovačko društvo. Zbog svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovore o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredaba Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, izvršio uvid u Ugovore o kreditu, ostalu dokumentaciju te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja čl. 10. Ugovora o kreditu br. 9012117405 iz 2006. godine i Ugovora o nenamjenskom kreditu br. 9013361549 iz 2008. godine proizlazi da je ugovorena obveza da Korisnika kredita platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

8.2. Iz sadržaja čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9013281168 iz 2007. godine proizlazi da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 500,00 kuna, te čl. 12. st. 3. Ugovora o nenamjenskom kreditu br. 9013361549 iz 2008. godine da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita.

8.3. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je sve ove ugovore o kreditu sastavila djelatnica banke, a on ih sve pročitao pa i odredbe o naknadama ali mu nije bilo jasno zbog čega to mora platiti, rekli su mu u banci da je to njihova praksa. Nije imao izbora jer su mu trebali novci pa nije ni pokušao pregovarati o tim odredbama. Ni za jedan ugovor mu djelatnica u banci nije objašnjavala na što se odnosi naknada za obradu kredita odnosno naknada za prijevremenu otplatu. Za naknadu za prijevremenu otplatu kredita je pitao tek kad je prijevremeno otplatio kredit iz 2006. i kredit iz 2008. Sam je otplaćivao sve kredite. Misli da je išao kod javnog bilježnika, njega nije pitao za navedene ugovorne odredbe, ne sjeća se da bi mu javni bilježnik čitao ugovor osim možda bitne odrednice. Čini mu se da su se sve ulazne naknade otplaćivale umanjivanjem iznosa kredita dok mu se čini da je naknadu za prijevremenu otplatu morao platiti baš on. Ne sjeća se točno kako je bila vršena naplata za prijevremenu otplatu kredita, čini mu se da je došao u banku i to riješio s djelatnikom banke. Tada kada je prijevremeno otplaćivao kredit pitao je zašto mora platiti navedenu naknadu. Nije ranije tražio isplatu zbog ništetnosti navedenih odredbi jer ranije nije znao da to može po zakonu tražiti već tek kasnije kad je uzeo odvjetnika je shvatio da su odredbe ništetne. Za presude vezane za švicarce saznao je iz medija.

8.4. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Također je odredbom čl. 96. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.

9.1. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

9.2. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o odredbama o kojima nije bilo moguće pregovarati.

9.3. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ujedno odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz suglasnost banke i na način kako je utvrđeno Odlukom banke, ništetna, uzevši u obzir da je u postupku utvrđeno da tužitelj o tome nije imao mogućnost niti pregovarati, a ni po čemu mu iz takve odredbe nije moglo biti poznato koliko će iznositi naknada koju će biti dužan platiti u slučaju prijevremene otplate kredita te čak niti da će takvu naknadu morati platiti, budući da Ugovorom nije određeno da će niti dužan platiti takvu naknadu niti koji su parametri za izračun njezine visine. Pritom navodi tuženika u kojima ističe koje sve troškove banka ima prilikom procesa obrade kredita, odnosno kojima navodi kako su isti bili opravdani, kao i navodi da u slučaju prijevremene otplate kredita banka ima troškove i trpi štetu nisu od utjecaja na zaključak suda o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita s obzirom na razloge njezine ništetnosti koji su ranije navedeni. Zbog navedenog sud nije posebno cijenio troškove financiranja na koje je tuženik poziva.

10. S obzirom da se o navedenim odredbama čl. 10. i 12.3. predmetnih Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021- 2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog su utvrđene ništetnima.

11. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio iznos plaćenih naknada u zatraženom iznosu i to za naknadu za obradu kredita iz Ugovora iz 2007. godine iznos od 66,36 eura, što odgovara naplaćenoj naknadi od 500,00 kn, te Ugovora iz 2008. godine u iznosu od 19,27 eura, što odgovara iznosu naplaćene naknade od 145,20 kn, na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita po Ugovoru iz 2006. godine iznos od 294,69 eura, što odgovara iznosu naplaćene naknade od 2.220,32 kn te po Ugovoru iz 2008. godine iznos od 17,69 eura, što odgovara iznosu naplaćene naknade od 133,31 kn. Na navedene iznose tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a i to od dana kada je izvršena uplata sukladno potvrdi tuženika (list 27 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

12. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

13. U odnosu na prigovor zastare, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćenih naknada, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu.

14. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa da tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na naknade s obzirom da u ovom postupku potražuje isplatu valja reći da isti nije osnovan. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi, s obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO-a propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba (tako i VSRH u odluci Rev-1051/22), na što nije od utjecaja potražuje li tužitelj pritom isplatu s navedene osnove.

15. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 16. prosinca 2025., i vrijednosti predmeta spora (kako je ranije obrazloženo), i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura, podneska od 28. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za sastav podneska od 8. listopada 2025. u iznosu od 25,00 eura (Tbr .8.4. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 16. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 325,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 406,25 eura.

16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 406,25 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki IX. izreke.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.