REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-333/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici SCD, dipl.iur., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2013/2023-25, od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj:

P-2013/2023-25 od 28. veljače 2025

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2013/2023-25 od 28. veljače 2025., presuđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.695,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od 29.07.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i 1.718,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.06.2024. (odnosno od dana povišenja tužbenog zahtjeva) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 1.000,00 EUR (tisuću eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi dopuštena je preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 3. lipnja 2024.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda koji nije uvažio kao dovoljan dokaz tužiteljev obračun isplaćenih iznosa obiteljske mirovine jer su svi priloženi obračuni i isplate, dokumentacija koju je HZMO izdao temeljem javnih ovlaštenja i predstavlja i predstavlja relevantne dokaz u smislu odredbi člana 159.

ZUP-a, i članka 230 ZPP-a.

2.2. U nastavku tužitelj dodatno elaborira svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila koje je uzrokovalo štetu i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, citirajući pri tome sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5 Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama obiteljske mirovine pokojnog osiguranika SC, i to supruzi i kćeri IC i LC.

8. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te suodgovornost osiguranika tuženika SC nastaloj nezgodi u omjeru od 50%, kao i da se pred Trgovačkim sudom u Rijeci posl.br. P-1154/15 vodio parnični postupak između ovdje stranaka radi isplate u kojoj je donesena pravomoćna presuda od 19. srpnja 2017. kojom je tužitelju dosuđena naknada štete za obračunsko razdoblje isplatom mirovine od 21. travnja 2012. do 30. travnja 2015. Nije sporna ni visina isplaćene mirovine u utuženim razdoblju.

9. Sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa, te je sporna primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13).

10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, što obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

11. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

13. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

14. Kako je u ovom konkretnom slučaju supruzi i kćeri osiguranika, kao korisnicima obiteljske mirovine ista priznata zbog smrti osiguranika tužitelja, a nije utvrđeno da postoji razlika visine mirovine koju bi tuženik u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a bio dužan platiti, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

14.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zauzeo pravni stav da bi sukladno odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao.

14.2. Isto tako nije sporno da tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio supruzi i kćeri veća od iznosa mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku SC da nije bilo štetnog događaja, pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju odgovara tuženik.

15. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka, koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona.

15.1. Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. - dalje Tarifa), prema vrijednosti spora i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. točke 1. Tarife, te za pristup ročištima u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (19. lipnja 2024., 25. srpnja 2024. i 27. rujna 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. točke 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 200,00 EUR, ili ukupno 1.000,00 EUR.

15.2. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka tuženik je pravilno odbijen jer ti troškovi nisu bili nužni za vođenje postupka.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branka Ribičić