REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-412/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9552/2023-11, od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  je

I. Žalba tuženika SŠ djelomično se uvažava te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9552/2023-11, od 3. ožujka 2025., u odnosu na odluku o glavnoj stvari sadržanoj u točki I. izreke, tako da se nalaže tuženiku SŠ isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 7.152,09 eura ( umjesto iznosa od 7.211,04 eura).

II. Žalba tuženika SŠ odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9552/2023-11, od 3. ožujka 2025. u preostalom dijelu točke I. izreke (odluka o zateznim kamatama na pojedine dospjele iznose) i u odnosu na točku II. izreke (troškovi postupka).

III. Tuženik SŠ odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9552/2023-11, od 3. ožujka 2025., u odnosu na iznos od 58,95 eura za koji je prekoračen tužbeni zahtjev.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9552/2023-11 od 3. ožujka 2025., u točki I. izreke naloženo je tuženiku SŠ isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 7.211,04 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate, u roku 15 dana.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku SŠ naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu 400,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili podredno, da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, žalitelj vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a to se odnosi na činjenicu da je prilikom ranijih očevida utvrđeno je da je stan podijeljen na dva korisnika te da je jednu sobu uzurpirao pokojni MŠ, a da je drugi dio koristio kao spremište SŠ, što je u suprotnosti sa sadržajem zapisnika od 16. svibnja 2017. u kojem se navodi između ostalog kako se stan ne koristi. U žalbi se smatra i da se ostvario i žalbeni razlog prekoračenja tužbenog zahtjeva iz članka 354. st. 2. t. 12 Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj tužbom potražuje iznos od 7.152,09 eura, dok je prvostupanjski sud pobijanom presudom dosudio iznos od 7.211,04 eura.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare navodeći da je odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima propisan opći zastarni rok od 5 godina, dok je odredbom članka 229. istog zakona propisano da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu zastarijeva za tri godine, pa kako je tužba sudu podnesena 6. listopada 2023. svi su potraživani iznosi u zastari.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti da bi na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, osim što je djelomično prekoračio tužbeni zahtjev.

5.1. Naime, tužbenim zahtjevom zatražena je isplata glavnice u iznosu od 7.152,09 eura, tako da prvostupanjski sud nije bio ovlašten dosuditi iznos glavnice u ukupnom iznosu 7.211,04 eura, iako je tužiteljica pogrešno zbrojila pojedinačne dospjele iznose, pa je sukladno odredbi članka 369. stavka 5. ZPP-a, drugostupanjski sud rješenjem ukinuo presudu prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.

6. U ostalom dijelu u razlozima presude prvostupanjski sud sasvim jasno je obrazložio i definirao razloge za svoj pravni stav, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu za korištenje stana u [adresa], na adresi [adresa], površine 43,64 m2, koji je tuženik koristio bez pravne osnove u razdoblju od travnja 2014. do veljače 2021. u ukupnom iznosu od 7.152,09 eura) s pripadajućim zateznim kamatama.

7.1. Sporno je u drugostupanjskom postupku je li tuženik koristio stan u predmetnom razdoblju, visina nakade za korištenje stana i je li osnovan prigovor zastare potraživanja.

8. Iz dokumentacije u spisu utvrđene su slijedeće činjenice:

- da iz uvida u izvadak iz zemljišne knjige katastarske općine [katastarska općina], za z.k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica stana u prizemlju, površine 43,64 čm, kao posebnog dijela zgrade na adresi [adresa].

- da iz uvida u Zapisnik od 16. svibnja 2017. proizlazi da je pregledan stan koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade sa ulazom iz dvorišta, površine 43,64 m2 u koji nije moguće ući, te da je prilikom ranijih očevida utvrđeno je da je stan podijeljen na dva korisnika te da je jednu sobu uzurpirao pokojni MŠ, a da je drugi dio koristio kao spremište SŠ,

- da iz uvida u Zapisnik od 22. siječnja 2018. proizlazi da je isti sastavljen u prisutnosti tuženika SŠ koji je naveo da stan koristi desetak godina kao skladište, što je utvrđeno i prethodnim očevidima, kao i da ne plaća troškove po osnovi korištenja stana jer ne prima uplatnice.

- da iz uvida u Zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 10. veljače 2021. proizlazi da je isti sastavljen u prisutnosti tuženika, nakon što je službena osoba saznala da ključeve ima tuženik, koji je došao na poziv i otključao ga. Tuženik je izjavio da mu je ključeve stana prije 10-13 godina dao pokojni MŠ kako bi mogao držati stvari u njemu. Iz Zapisnika dalje proizlazi da je tuženiku poznato da računi dolaze na ime kćeri pokojnog MŠ, da je spreman brzo iznijeti stvari iz stana te da ne želi potpisati zapisnik.

9. Pravni okvir spora vezan je uz:

a) primjenu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) i to:

- primjenu odredbi članka 30. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) kojom je propisano da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima te da u spomenutim granicama vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

- članka 164. st.1. prema kojem pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

- članka 165. st. 1. prema kojem nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

10. Tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, te na osnovu provedenih dokaza pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom tuženik bio u posjedu predmetnog stana na adresi [adresa] površine 43,64 m2 u utuženom razdoblju te da je predmetni stan koristio za odlaganje svojih stvari i da nije dokazao da bi u posjedu stana bio na temelju bilo kakvog pravnog osnova. Stoga je pravilan i zaključak da je tuženik bio nepošteni posjednik predmetnog stana u utuženom razdoblju, te da je dužan naknaditi Republici Hrvatskoj kao vlasnici stana korist koju je imao za vrijeme svog posjedovanja.

11. Visina naknade za korištenje stana određena je sukladno Odluci Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine, koju visinu tuženik nije osporio, pa je osnovano prihvaćen tužbeni zahtjev.

12. Neosnovano tuženik ističe u žalbi prigovor zastare, jer sukladno odredbi članka 352. stavka 2. ZPP-a, ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalno pravni ili postupovno pravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Budući tijekom postupka tuženik nije iznosio prigovor zastare i prvi put ga je iznio u žalbi, takav prigovor drugostupanjski sud odbio je kao neosnovan.

13. Nije osnovana žalba tuženice u odnosu na odluku o troškovima postupka, iako je trebalo primijeniti odredbu članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), budući tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

13.1. Tužiteljici su pravilno priznati troškovi sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife i zastupanja na ročištu 7. veljače 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, odnosno, ukupno 400.00 eura.

14. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavka 1. i članka 369. stavka 5. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Požegi 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić