REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1071/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa PF, dipl. pravnica iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, kojega zastupa SF, službena osoba, radi rasporeda na radno mjesto, 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/57, URBROJ: 566- 01/15-24-2 od 12. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (sada: Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske), KLASA: UP/I-112-02/20-01/290, URBROJ: 514-08-03-03-01/01-23-32 od 18. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-112-07/24-01/57, URBROJ: 566-01/15-24-2 od 12. ožujka 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/20-01/290, URBROJ: 514-08-03-03-01/01-23-32 od 18. prosinca 2023., kao neosnovana.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim u ponovnom postupku, u točki 1. izreke određeno je da se državni službenik, ovdje tužitelj, sveučilišni specijalist organizacije i managementa, s položenim državnim ispitom II. razine, stručnim ispitom za zvanje glavni nadzornik pravosudne policije, razrješuje s položaja pomoćnika upravitelja Kaznionice u Požegi te se raspoređuje s danom 1. prosinca 2020. na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora u Odjelu osiguranja u Kaznionici u Požegi utvrđeno pod rednim brojem 64. pod točkom 10.5.4.4.1. Prilog II. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave (KLASA: 011-02/20-01/235, URBROJ: 514-U-02-02/1-20-9 od 8. listopada 2020., - dalje: Pravilnik), na neodređeno vrijeme. Točkom 2. izreke rješenja određeno je da plaću službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, koji iznosi 1,649 i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža i obračunava se bez donošenja posebnog rješenja. Državni službenik ostvaruje pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za 4% za ostvarenih više od 20 godina radnog staža u državnim tijelima. Prema točki 3. izreke rješenja, državni službenik na dan rasporeda ima ukupno 28 godina, 4 mjeseca i 2 dana radnog staža i više od 4 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, dok prema točki 4. izreke rješenja državni službenik ima pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada u visini od 30 %. Nadalje, sukladno točki 5. izreke rješenja, državnom službeniku se za svakih dvanaest mjeseci stvarno provedenih na radu računa kao šesnaest mjeseci staža osiguranja. Prema točki 6. izreke rješenja, plaća po tome rješenju isplaćuje se od 1. prosinca 2020., a prema točki 7. izreke rješenja žalba protiv toga rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe da u osporavanom rješenju nije otklonjen prigovor iznesen u žalbi o nepostojanju valjanog obrazloženja pobijanog rješenja o rasporedu, pri čemu upućuje na članak 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21 - dalje: ZUP). Ističe da je u svom radu, pa i kao pomoćnik upravitelja, kroz cijelo vrijeme bio ocjenjivan najvišim ocjenama te da protiv njega nisu bili vođeni nikakvi postupci povrede službene dužnosti niti su mu bile izrečene opomene ili upozorenja vezana uz njegov rad. Smatra da su navodi o mišljenju upravitelja Kaznionice iz obrazloženja predmetnog prvostupanjskog rješenja u cijelosti neutemeljeni i arbitrarni. Dalje ističe kako je nejasno kakve bi dokaze tužitelj mogao iznijeti o tome da nije točno da se nije snašao na radnom mjestu, da nije ispunio zadana očekivanja i da poslove pomoćnika upravitelja nije obavljao na zadovoljavajući način radi čega su međuljudski odnosi i organizacija rada bili narušeni, kada je za takvo mišljenje saznao tek u pobijanom rješenju. Navodi da je za radno mjesto pomoćnika upravitelja bio ocjenjivan ocjenom „izuzetan“ za 2018. i 2019., odnosno za 2020. ocjenom „primjeran“ (koje rješenje je poništeno rješenjem tuženika), te da mu upravitelj Kaznionice nikada nije prigovorio niti ga upozorio na bilo kakav nedostatak u radu ili ponašanju.

2.1. Nadalje, ističe da neovisno o tome što, osim u slučajevima koji su posebno naglašeni u članku 26. stavku 7. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 128/1999., 55/2000., 59/2000., 129/2000., 59/2001., 67/2001., 11/2002., 76/2007., 27/2008., 83/2009., 18/2011., 48/2011., 125/2011., 56/2013., 150/2013. i 98/2019. - dalje: ZIKZ) kao razlozi za razrješenje s položaja i raspored na radno mjesto niže složenosti pomoćnika upravitelja, ministar ima diskrecijsku mogućnost razrješenja s položaja pomoćnika upravitelja, ta mogućnost, odnosno takvo razrješenje mora biti valjano obrazloženo, što u konkretnom slučaju nije učinjeno jer se osim na mišljenja upravitelja Kaznionice ne upućuje ni na kakve dokaze kojima bi se opravdala odluka o razrješenju. Tvrdi da radno mjesto voditelja Odsjeka maloljetničkog zatvora u Odjelu osiguranja, na koje je raspoređen, nije bilo slobodno u trenutku njegova rasporeda, već je na njemu bio raspoređen drugi službenik koji također ima dugogodišnje iskustvo u zatvorskom sustavu, posebno u osiguranju i dobro je upoznat s organizacijom rada jer je prije tog radnog mjesta bio raspoređen na radno mjesto voditelja Odjela osiguranja Kaznionice. Iz navedenog zaključuje da u trenutku rasporeda nije postojalo slobodno radno mjesto niti je postojala opravdana potreba službe da ga se rasporedi na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora u Odjelu osiguranja u Kaznionici u Požegi, budući da je na tom radnom mjestu već bio raspoređen adekvatan službenik. Smatra da takav raspored na radno mjesto nije rezultat potrebe službe, već da se radi o neobrazloženom degradiranju na radno mjesto niže složenosti s obzirom na to da ne postoji nikakav opravdani razlog da bi se tužitelja razriješilo s radnog mjesta pomoćnika upravitelja i rasporedilo na radno mjesto niže složenosti. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 12. ožujka 2024. i predmetno rješenje prvostupanjskog tijela od 18. prosinca 2023.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužitelj ne prilaže činjenice i dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev, nego da ponavlja identične navode iznesene u žalbi, što se ne može smatrati činjenicama na kojima se temelji zahtjev, posebice imajući u vidu pravnu prirodu prethodnog upravnog postupka i ovog spora. Smatra da tužbeni zahtjev takve dokaze mora sadržavati i da ih nije dovoljno samo paušalno navesti, a da je dokazivanje osnovanosti tužbenih navoda obveza tužitelja. Dalje napominje kako tužitelj ne osporava ispunjavanje formalnih uvjeta i pretpostavki potrebnih za raspored na radno mjesto iz izreke prvostupanjskog rješenja. Poziva se na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude Usž-2728/2021-2, od 8. prosinca 2021., prema kojoj je diskrecijska odluka javnopravnog tijela kojeg će službenika rasporediti na koje radno mjesto u slučaju novoustrojenih unutarnjih ustrojstvenih jedinica, a kada službenik ispunjava sve formalne pretpostavke za raspored na radno mjesto. Navodi da se prema članku 19. stavku 4. ZIKZ-a na pitanja u svezi s pravima i obvezama državnih službenika i namještenika u kaznionicama i zatvorima i u svezi s ustrojem kaznionica i zatvora, koja nisu uređena tim Zakonom primjenjuju opći propisi. Zatim upućuje i na odredbe članka 26. stavka 2. i 7. ZIKZ-a i članka 127. stavku 1. i 3. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine", br. 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.), koji se primjenjivao u vrijeme rasporeda tužitelja na radno mjesto. Napominje da je kriterij stručnog znanja definiran u članku 3. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi („Narodne novine", br. 77/07., 13/08. i 81/08.) kao stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta.

3.1. Smatra razvidnim da su odredbom članka 26. stavka 7. ZIKZ-a predviđeni slučajevi koje zakonodavac izdvaja kao okolnosti od osobitog značaja uslijed kojih se službenik razrješuje i premješta na drugo radno mjesto, međutim da, pored njih, iz navedenog članka proizlazi diskrecijska mogućnost ministra pravosuđa da službenike može razriješiti i u drugim slučajevima kada to nalaže potreba službe. Pojašnjava da je čelnik tijela odgovoran za pravilno i učinkovito funkcioniranje prvostupanjskog tijela u cjelini i da je ovlašten razmatrati potrebe popunjavanja svakog pojedinog radnog mjesta unutar organizacijskih jedinica prvostupanjskog tijela te radna mjesta popunjavati obzirom na kvalifikacije službenika i potrebe organizacijskih jedinica. Ističe da tužitelj drži da su neutemeljeni i arbitrarni navodi o tome da poslove radnog mjesta, odnosno položaja, na koje je prethodno bio raspoređen nije obavljao na zadovoljavajući način zbog čega su međuljudski odnosi i organizacija rada bili narušeni, ali da tužitelj ne prilaže dokaze niti ih detaljnije opovrgava.

3.2. Poziva se na stav zauzet u presudi Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1230/2022-8, od 12. rujna 2023., koji je potvrđen presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-160/2024-3 od 18. travnja 2024. Nadalje, po ocjeni tuženika, osnovano je prvostupanjsko tijelo držalo da narušeni međuljudski odnosi dovode u pitanje pravilno i učinkovito funkcioniranje kaznenog tijela i razriješilo tužitelja s radnog mjesta pomoćnika upravitelja Kaznionice u Požegi te ga rasporedilo na radno mjesto za koje smatra da će svojim znanjem i sposobnostima pridonijeti boljem funkcioniranju kaznenog tijela. Napominje da je razrješenje i raspored tužitelja obrazložen i činjenicom da se tužitelj nije snašao na radnom mjestu niti ispunio zadana očekivanja. Tvrdi da se radi o odluci donesenoj na temelju slobodne ocjene, koja je donesena u granicama ovlasti ministra i kojom se postiže se svrha radi koje je ta ovlast dana.

3.3. Dalje ističe da je stav o obvezi rasporeda svih službenika, neovisno o tome koje su poslove do tada obavljali, prema potreba službe i stručnom znanju, sukladno novom Pravilniku o unutarnjem radu, zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2502/22, od 13. srpnja 2022. Poziva se i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-517/21-2, od 13. svibnja 2021., presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Usl-939/2020-11 od 22. prosinca 2020., kao i na stajališta zauzeta u presudama Visokog upravnog suda broj Us-12152/2010 od 28. studenoga 2012. i Us-12861/2010-od 28. studenoga 2012.

3.4. Zaključuje da se po donošenju novog pravilnika službenici raspoređuju na temelju istog na utvrđena radna mjesta sukladno propisanim uvjetima, vodeći se pri tom stručnim znanjima i radnom iskustvu svakog pojedinog državnog službenika. Dodatno, da stupanjem na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu, čelnik tijela ima obvezu, svaki put iznova, izvršiti raspored službenika na radna mjesta utvrđena pravilnikom pri čemu može imati u vidu da li je neki od službenika već ranije bio raspoređen na isto ili slično radno mjesto, ali ta činjenica nije odlučna za donošenje odluke o tome tko će biti raspoređen na koje radno mjesto. Isto tako, da prvostupanjsko tijelo ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova određenog radnog mjesta. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj se podneskom od 25. ožujka 2025. očitovao na odgovor na tužbu, u kojemu u cijelosti osporava navode iz odgovora na tužbu, osobito tvrdnje u kojima se navodi da su međuljudski odnosi u radnoj sredini bili narušeni, a što je iskorišteno kao osnova za njegovu degradaciju. Smatra da su navedeni razlozi neutemeljeni, te odlučno opovrgava tvrdnje da nije ispunjavao zadane radne obveze, kao i da su međuljudski odnosi u radnom kolektivu bili narušeni. Nadalje, ističe da je u vrijeme donošenja osporavanog rješenja na snazi bio ZIKZ, koji je u članku 26. stavku 2. propisivao da ministar raspoređuje i razrješava pomoćnika upravitelja, što znači da je odluka o razrješenju isključivo u nadležnosti ministra, a ne upravitelja kaznionice, kako se to netočno implicira u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga smatra da se u očitovanju tuženik pogrešno poziva na mišljenje upravitelja kao relevantno za razrješenje, budući da prema tada važećem zakonu upravitelj uopće nije imao ovlast za donošenje takve odluke. Tužitelj osporava pozivanje na presudu Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1230/2022-8, jer smatra da se na njegov slučaj ne može primijeniti ista pravna praksa. Naime, navodi da je u prošlosti redovito ispunjavao svoje obveze, te da nije došlo do događaja koji bi opravdali takvu odluku. Smatra kako činjenica da je upravitelj imao diskrecijsku ovlast nije opravdanje za donošenje odluke koja nije bila utemeljena na stvarnim i provjerenim okolnostima. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i saslušanjem svjedoka OF i VFO, te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 13. siječnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u nazočnosti opunomoćenice tužitelja PF, dipl. pravnice iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, na daljinu putem platforme Microsoft Teams, sukladno odredbi članka 37. stavka 2. ZUS-a, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika primjenom odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

5.1. Opunomoćenica tužitelja na raspravi je ostala u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Predložila je da Sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke kao i dokaze saslušanjem predloženih svjedoka iz podneska od 25. ožujka 2025., na okolnosti narušenih međuljudskih odnosa na koje se poziva prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku. Navela je da također smatra da iz prvostupanjskog rješenja i rješenja tuženika nije jasno radi li se o rasporedu u povodu donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave ili primjenom članka 127. ZIKZ.

5.2. Na održanoj raspravi Sud je sukladno članku 93. stavku 2. ZUS-a odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja u svojstvu stranke te saslušanje svjedoka OF i VFO. Sud prvenstveno navodi kako je tužitelj ostvario mogućnost izjašnjavanja u tužbi, kao i da je pozvan da se očituje na odgovor na tužbu. Stoga je pozivanje i saslušavanje tužitelja na iste okolnosti iz tužbe nepotrebno. S obzirom na to da je pravo stanje stvari razvidno iz dokumentacije u spisu, saslušanje predloženih svjedoka također nije bilo potrebno. Osim toga, provođenje navedenih dokaznih prijedloga bilo bi i u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, jer bi se tako odugovlačio spor, uz stvaranje nepotrebnih troškova.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izveo dokaze čitanjem spisa, spisa tuženika te svih isprava koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je u ponovnom postupku rasporeda tužitelja (ili kako to terminološki naziva prvostupanjsko tijelo – razrješenja) s položaja pomoćnika upravitelja na radno specificirano u izreci prvostupanjskog rješenja. U prethodno vođenim postupcima radi rasporeda tužitelja tuženik je najprije rješenjem od 5. ožujka 2021. poništio prvostupanjsko rješenje o rasporedu od 16. studenog 2020. (dakle doneseno u povodu donošenja Pravilnika i potrebe ponovnog rasporeda svih zaposlenih u Kaznionici), zatim je rješenjem od 23. srpnja 2021. poništio rješenje prvostupanjskog tijela o rasporedu od 17. svibnja 2021., te je 12. listopada 2022. poništio prvostupanjsko rješenje o rasporedu od 2. veljače 2022., u bitnome navodeći da odluke prvostupanjskog tijela nisu imale dostatno obrazloženje uvažavajući diskrecijsku ovlast donošenja rješenja o rasporedu.

9. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je kako je na temelju članka 35. stavka 2. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine" br. 85/20.) s danom 22. srpnja 2020. prestalo s radom Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo uprave, a poslove iz njihova djelokruga preuzelo je Ministarstvo pravosuđa i uprave, dok je člankom 38. stavkom 3. istog Zakona Ministarstvo pravosuđa i uprave preuzelo službenike i namještenike zatečene na obavljanju preuzetih poslova. Nadalje, da je na temelju odredbe 434. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa i uprave („Narodne novine", broj 97/20) ministar pravosuđa i uprave donio Pravilnik (8. listopada 2020.). Dakle, rješenje o rasporedu doneseno je u provedbi citiranog Pravilnika.

10. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka razvidno je da je osoba ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za zatvorski sustav i probaciju dostavila prijedlog KLASA: 112-02/21-01/965 URBROJ: 514-10-02-03-01/06-22-08 od 12. prosinca 2022. da se službenik BF i u ponovnom postupku rasporedi na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora u Odjelu osiguranja u Kaznionici u Požegi. Uz prijedlog dostavljeno je obrazloženje upravitelja Kaznionice u Požegi KLASA: 112-02/21-03/50, URBROJ: 514-10-05-04-01/1-22-02 u kojem su dodatno pojašnjeni razlozi za razrješenje tužitelja s položaja pomoćnika upravitelja i rasporeda na drugo radno mjesto.

11.1. U spomenutom obrazloženju je vezano uz razloge rasporeda/razrješenja tužitelja s mjesta pomoćnika upravitelja navedeno da se tužitelj ponašao na opozicioni način te iste poslove nije obavljao na zadovoljavajući način, zbog čega su međuljudski odnosi i organizacija rada bili narušeni. Dalje se navodi da je zbog navedenih razloga upravitelj kaznionice [adresa] smatrao da se tužitelj nije snašao na tom radnom mjestu i da nije ispunio zadana očekivanje te da je prilikom donošenja novog pravilnika s radnog mjesta pomoćnik upravitelja tada raspoređen na radno mjesto voditelj Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora. Nadalje, da je na radno mjesto pomoćnika upravitelja tada postavljen službenik ZF koji poslove pomoćnika upravitelja obavlja na izvrstan način, dok je tužitelj razriješen s položaja upravitelja zbog loše organizacije poslovanja, stvaranja negativne radne klime među službenicima te poremećenih međuljudskih odnosa.

11.2. Nadalje u citiranom obrazloženju upravitelj Kaznionice navodi da je 21. rujna 2022. donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave, te da je u odnosu na tužitelja upućeni novi prijedlog za trajni premještaj i raspored na radno mjesto voditelja odsjeka osiguranja Kaznionice, pod rednim brojem 72 i točkom 10.5.4.4.1. Priloga pravilnika, uslijed potreba organizacije posla koje su obrazložene.

12. Uvidom u dokumentaciju, u provedenom upravnom postupku utvrđeno je da tužitelj ima završenu visoku stručnu spremu 4. listopada 2012. i stečen akademski naziv sveučilišni specijalist organizacije i managementa. Nadalje, da ima položen državni ispit 25. svibnja 1997. za pristav I. vrste zvanja pred Državnom ispitnom komisijom pri Ministarstvu uprave, koji se sukladno članku 42. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima („Narodne novine" br. 70/19.) smatra položenim državnim ispitom II. razine.

13. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je i da tužitelj na dan rasporeda ima 28 godina, 4 mjeseca i 2 dana radnog staža i više od 4 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima te da ima položen stručni ispit za zvanje glavni nadzornik pravosudne policije.

14. Sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju.

15. Nadalje, člankom 26. stavkom 7. ZIKZ-a, važećim u vrijeme donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu novoustrojenog državnog tijela te razrješenja i rasporeda na radno mjesto, propisano je da ministar nadležan za poslove pravosuđa može razriješiti s položaja i rasporediti na drugo radno mjesto niže složenosti poslova upravitelja i pomoćnika upravitelja te može premjestiti na drugo radno mjesto niže složenosti poslova ostale rukovodeće službenike kaznionica, zatvora ili centra, osobito u slučajevima kada je: kažnjen u postupku zbog teže povrede službene dužnosti te mu je izrečena novčana kazna ili ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava« do trenutka nastupanja izvršnosti ili odbio izvršenje naloga nadređenog ili izvršio propust u obavljanju službe koji je utvrđen u upravnom ili inspekcijskom nadzoru u obavljanju službe iz njegove nadležnosti koji je doveo do štetnih posljedica.

16. Slijedom svega navedenog, s obzirom da to da je na temelju članka 35. stavka 2. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave s danom 22. srpnja 2020. prestalo s radom Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo uprave, a poslove iz njihova djelokruga preuzelo je Ministarstvo pravosuđa i uprave, dok je na temelju članka 38. stavka 3. istog Zakona Ministarstvo pravosuđa i uprave preuzelo službenike i namještenike zatečene na obavljanju preuzetih poslova, pri tom uzimajući u obzir i da je na temelju odredbe 434. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa i uprave ministar pravosuđa i uprave donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave od 8. listopada 2020., prema članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, službenike je valjalo rasporediti na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju.

17. U ponovnom postupku ministar pravosuđa i uprave, na temelju prijedloga osobe ovlaštene za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za zatvorski sustav i probaciju, a uzimajući u obzir stručna znanja tužitelja u području sigurnosti te dugogodišnje iskustvo na poslovima organizacije rada, odlučio je rasporediti imenovanog službenika s položaja pomoćnika upravitelja Kaznionice u Požegi na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora u Odjelu osiguranja, za koje ispunjava stručne uvjete.

17.1. Iz citiranog obrazloženja upravitelja Kaznionice u Požegi KLASA: 112- 02/21-03/50, URBROJ: 514-10-05-04-01/1-22-02, dostavljenog uz prijedlog od 12. prosinca 2022. da se tužitelja rasporedi na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora, Odjela osiguranja u Kaznionici u Požegi, s obzirom da je riječ o diskrecijskoj ocjeni, proizlazi da je u odnosu na raspored tužitelja na drugo radno mjesto pruženo obrazloženje (iscrpno navedeno u toč. 11. obrazloženja ove presude) dakle relevantni razlozi, koja svoj temelj ima u zakonskoj ovlasti adekvatne organizacije poslova.

18. Ovlast ministra za razrješenje i raspored na radno mjesto proizlazi iz članka 26. stavka 7. ZIKZ-a. Ovdje je potrebno istaknuti kako sam izričaj navedene odredbe zakona propisuje osobite slučajeve, ali ostaje za zaključiti kako to nisu svi mogući slučajevi, odnosno da i izvan propisanih osobitih slučajeva postoji ovlast ministra da prema navedenoj odredbi razrješuje i raspoređuje na drugo radno mjesto niže složenosti poslova. Dakle, ne radi se o zatvorenom krugu slučajeva. Iz navedene odredbe proizlazi diskrecijska mogućnost ministra pravosuđa.

19. Potrebno je istaknuti kako tužitelj ne osporava da ispunjava formalne uvjete i pretpostavke potrebne za raspored na radno mjesto na koje je raspoređen predmetnim prvostupanjskim rješenjem, pri čemu je diskrecijska ovlast javnopravnog tijela kojeg će službenika rasporediti na koje radno mjesto. Takav stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj : Usž-2728/2021-2 od 8. prosinca 2021.

20. Dodatno, prema stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženom u presudi, poslovni broj: Usž 517/21-2 od 13. svibnja 2021., poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu pojedinog radnog mjesta. Raspored tužitelja stoga se (također) temeljio na odgovarajućem prijedlogu rasporeda službenika, a ranije radno mjesto na kojem je bio raspoređen nije stečeno pravo službenika koje vezuje poslodavca kod raspoređivanja uslijed organizacijskog preustroja, te stoga niti osobni stav da je prilikom raspoređivanja neopravdano degradiran nije od utjecaja na konačan ishod postupka. U konkretnom slučaju poslodavcu nije propisana obveza da državnog službenika rasporedi na radno mjesto identično prethodnom niti je prilikom rasporeda poslodavac vezan službeničkim ocjenama, kako to pogrešno smatra tužitelj.

20.1. Shodno tome, nisu od utjecaja prigovori tužitelja o ocjenama državnog službenika i o degradaciji. U odnosu na navode tužitelja da mjesto na koje je raspoređen predmetnim prvostupanjskim rješenjem nije bilo slobodno u trenutku njegova rasporeda, ističe se da se radna mjesta u državnom tijelu smatraju slobodnima u trenutku donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu, jer se službenici raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, dok ne postoji obveza zadržavanja prethodnog radnog mjesta.

20.2. Potrebno je naglasiti i da odredba članka 4. stavak 2. ZUS-a propisuje da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

21. Sud zaključuje kako su u ponovnom postupku utvrđene potpuno sve činjenice i okolnosti relevantne za odlučivanje, a osobito da je obrazložena potreba službe i stručno znanje. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka. Osporavano rješenje sadrži sve propisane dijelove iz članka 98. ZUP-a, pri čemu je i dostatno obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a. Izneseni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu

22. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 116. stavka 1.

ZUS-a odlučio kao izreci ove presude.

U Osijeku 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku