Poslovni broj: UsI-2371/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, Poljčka cesta 26D, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi odbacivanja zahtjeva, 27 . siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-714-01/24-03/12, URBROJ: 514-03-03/01-25-15 od 3. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-714-01/24-03/12, URBROJ: 514-03-03/01-25- 15 od 3. rujna 2025. odbačen je zahtjev tužiteljice za povlačenje zahtjeva za otpust iz javnobilježničke službe kao nepravovremen.

2. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv osporenog rješenje tuženika navodeći da je 12. kolovoza 2024. tuženiku podnijela pisani zahtjev za otpust od obnašanja službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024. Navodi da je predmetni zahtjev od 22. kolovoza 2024. kojim je povukla svoj prethodni zahtjev za otpust (odustala je od zahtjeva) predala neposredno tuženiku uz naznaku na pismenu da je riječ o hitnoj situaciji te da se pismeno bez odlaganja uruči na ruke JŽ, službene osobe koja je rješavala predmet. Ističe da joj tuženik do 22. kolovoza 2024., kada je odustala od prvotnog zahtjeva za otpust, nije dostavio rješenje vezano uz prvotno podneseni zahtjev. Nadalje navodi da nakon što je tuženiku 22. kolovoza 2024. neposredno predala zahtjev kojim odustaje od prethodno podnesenog zahtjeva, tuženik je neovisno o tom zahtjevu donio rješenje datirano s 16. kolovoza 2024., koje joj je prema službenim podacima (dostavnicama) poslano tek dana 23. kolovoza 2024. (dan nakon što je odustala od zahtjeva), a koje rješenje je zaprimila tek 17. rujna 2024. Navodi da protiv rješenja od 16. kolovoza 2024. vodi upravni spor kod ovog suda, pod poslovnim brojem: UsI-2417/2024, s obzirom na to da o njezinom zahtjevu od 22. kolovoza 2024. kojim odustaje od prvotnog zahtjeva tuženik nije uopće rješavao. Ističe da je presudom ovog suda, poslovni broj: UsI-2573/2024 od 11. kolovoza 2025. sud naložio tuženiku da u roku od 30 dana odluči o njezinom zahtjevu za povlačenje zahtjeva za otpustom od obnašanja službe javnog bilježnika. Nadalje navodi da je tuženik osporeno rješenje od 3. rujna 2025. u bitnom obrazložio time da je otpust već nastupio 16. kolovoza 2024. i da povlačenje nema pravne posljedice, odnosno da nisu bili ispunjeni uvjeti za obustavu postupka prema članku 46. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/2021. - dalje: ZUP). Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost osporenog rješenja tuženika i tumačenje ZUP-a od strane tuženika sadržano u pobijanom rješenju. Smatra da je povlačenje zahtjeva za otpustom od obnašanja službe bilo pravodobno i valjano, budući da upravni postupak nije bio okončan. Ističe da u trenutku povlačenja zahtjeva nije imala saznanja o eventualno donesenom rješenju o prestanku službe, da joj takvo rješenje nije bilo dostavljeno, niti je bila upoznata sa sadržajem tog rješenja. Naglašava da članak 46. ZUP-a dopušta stranci da tijekom postupka odustane od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem te da u tom slučaju nadležno tijelo donosi rješenje o obustavi postupka. Navodi da se tom odredbom ZUP-a jasno štiti aktivna mogućnost stranke da sama upravlja svojim pravima u tijeku postupka. Navodi da se radi o kogentnoj odredbi koja propisuje obvezu donošenja rješenja o obustavi postupka. Smatra da je povlačenje zahtjeva 22. kolovoza 2024. trebalo automatizmom dovesti do toga da tuženik donese rješenje o obustavi postupka. Navodi da naknadno izdavanje i otpremanje rješenja nakon što je odustala od prvotnog zahtjeva na koji se rješenje odnosi ne može retroaktivno ukinuti njezino pravo na odustanak od zahtjeva niti stvoriti učinke prestanka službe ex tunc. Ističe da nije moguće zakasniti s odustankom od zahtjeva prije nego što je donesena i stranci dostavljena odluka vezana uz prvotni zahtjev. Smatra da se moglo govoriti o zakašnjelom podnošenju odustanka od zahtjeva tek nakon što joj je rješenje o prestanku službe dostavljeno. Ističe da je Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine“, 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22.) materijalno pravni propis kojim se uređuju uvjeti za obavljanje, trajanje i prestanak službe javnog bilježnika, uključujući i institut prestanka službe na osobni zahtjev javnog bilježnika. Ističe da taj zakon ne sadrži procesne odredbe koje bi iscrpno uređivale tijek upravnog postupka u situacijama kada javni bilježnik podnese zahtjev za otpust, pa tako ne propisuje ni mogućnost ili način povlačenja zahtjeva. Navodi da suprotno tome, ZUP predstavlja opći procesni zakon koji se, sukladno članku 3. stavku 1. ZUP-a primjenjuje u svim upravnim stvarima. Naglašava da članak 46. ZUP-a izrijekom propisuje da stranka može u svako doba odustati od zahtjeva i da se u tom slučaju postupak obustavlja. Zaključuje da se u ovom predmetu Zakon o javnom bilježništvu i ZUP primjenjuju kumulativno, ali svaki u svojoj sferi – Zakon o javnom bilježništvu kao materijalni temelj koji definira razloge i uvjete prestanka službe, a ZUP kao procesni okvir koji određuje kako se zahtjev podnosi, vodi, povlači i kako se postupak okončava. Smatra da pri tumačenju njezinog prava na odustanak od zahtjeva treba primijeniti ZUP kao procesni zakon, jer Zakon o javnom bilježništvu kao materijalno pravni propis ne isključuje niti ograničava to pravo, niti uređuje procesne učinke povlačenja zahtjeva. Poziva se na članke 14., 19. i 55. Ustava Republike Hrvatske („ Narodne novine “, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i na članak 1. Protokola 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija). Ističe da je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) priznao da prava slična vlasničkim pravima postoje u slučajevima koji se odnose na profesionalne prakse u kojima su podnositelji zahtjeva vlastitim radom stekli klijente koji su, u mnogim pogledima, imali obilježja privatnog prava te su predstavljali imovinu, a prema tome i vlasništvo u smislu članka 1. Protokola br. 1. Konvencije. Nadalje, ukazuje na to da je ESLJP utvrdio da dozvola za vođenje poslovanja predstavlja vlasništvo i da ukidanje te dozvole predstavlja miješanje u pravo zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1. i poziva se na primjere takvih odluka. Navodi da je oduzimanjem javnobilježničke službe protivno zakonskoj proceduri, ignoriranjem nužnosti donošenja i dostave zakonitog rješenja o obustavi postupka nakon pravodobnog povlačenja zahtjeva tuženik postupio protuustavno i protupravno zadire u njezina temeljna prava. Pojašnjava da joj je u konkretnom slučaju tuženik oduzeo pravo na obavljanje službe, odnosno oduzeo joj je „imovinu“ u smislu prakse ESLJP-a, jer je ostala bez izvora prihoda i bez prava na nastavak rada u profesiji. Navodi da je povlačenjem zahtjeva jasno izrazila svoju volju da nastavi raditi kao javni bilježnik. Smatra da je tuženik odlukom o prestanku službe, koju je donio unatoč povlačenju zahtjeva, ograničio njezino pravo na rad bez ikakvog razumnog ili zakonskog temelja čime je povrijeđeno ne samo ustavno pravo na rad, nego i načelo jednakog pristupa javnim dužnostima, jer joj je onemogućeno da nastavi obavljati dužnost koju je već stekla pod propisanim uvjetima. Ističe da joj oduzimanje službe javnog bilježnika znači gubitak glavnog izvora prihoda čime je ugrožena njezina egzistencija, te socijalna sigurnost. Smatra da tuženik nije vodio računa o zakonitosti, niti o načelu razmjernosti jer čak i kada bi postojao opravdan interes za prestanak službe, koji ne postoji jer je slobodno disponirala zahtjevom kako joj to zakon omogućava, trebalo je procijeniti posljedice za nju i njezinu egzistenciju. Navodi da je imala legitimno očekivanje da će joj nakon povlačenja zahtjeva biti omogućeno da nastavi obavljati javnobilježničku službu, jer to izričito predviđa ZUP kroz institut obustave postupka. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika i naloži tuženiku da donese rješenje o obustavi postupka pokrenutog po njezinom zahtjevu od 12. kolovoza 2024. za prestankom obnašanja službe javnog bilježnika. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su razlozi na koje se tužiteljica u tužbi poziva u cijelosti neosnovani te da u provedenom postupku i donesenom rješenju ne postoje povrede na koje ukazuje. Nesporno je da je tužiteljica preporučenom pošiljkom od 9. kolovoza 2024. podnijela zahtjev za otpust na obnašanje službe javnog bilježnika koji zahtjev je zaprimljen 12. kolovoza 2024., a kojim je podnijela ostavku na obnašanje službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024. na temelju članka 19. stavka 1. točke 3. Zakona o javnom bilježništvu. Također je nesporno da je tužiteljica dana 22. kolovoza 2024. neposredno predala podnesak kojim povlači ostavku, odnosno zahtjev za otpust od obnašanja službe javnog bilježnika koji je zatražila s danom 16. kolovoza 2024. Suprotno stavu tužiteljice, tuženik ističe da iako je nesporno da je rješenje o prestanku službe javnog bilježnika otpremio 23. kolovoza 2024. odnosno dan nakon zaprimanja podneska tužiteljice kojim povlači zahtjev za otpust, navedeno postupanje nije u suprotnosti s odredbama ZUP-a, odnosno odredbama Zakona o javnom bilježništvu kao posebnom propisu. Pojašnjava da su člankom 19. Zakona o javnom bilježništvu propisani razlozi za prestanak službe javnog bilježnika i trenutak prestanka službe javnog bilježnika te je u tom smislu kao jedan od razloga u stavku 1. točki 3. navedenog članka određeno da služba javnog bilježnika prestaje pismenom ostavkom, a u stavku 2. točki 3. navedenog članka određeno je da do prestanka službe u navedenom slučaju dolazi istekom roka određenog u zahtjevu za otpust iz službe, dok je sukladno stavku 3. navedenog članka donio rješenje kojim je konstatirao izraženu volju tužiteljice za prestankom njezine službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024. Ističe da u navedenom postupku nije odlučivao o osnovanosti zahtjeva za otpust da bi sa sadržajem odluke trebalo upoznati podnositeljicu zahtjeva, već je samo utvrdio nastup zakonom propisane posljedice, a u konkretnom slučaju nije bilo potrebno niti da radi osiguranja urednog obavljanja službe ministar odredi drugi dan prestanka službe javnog bilježnika, budući da tužiteljica, zbog prethodnog pravomoćnog rješenja o privremenom udaljenju iz javnobilježničke službe, službu javnog bilježnika nije obavljala te je umjesto nje javnobilježničku službu u njezinom sjedištu obavljao određeni vršitelj dužnosti javnog bilježnika. Podnesak tužiteljice od 22. kolovoza 2024. kojim povlači zahtjev odnosno opoziva svoju ostavku dostavljen je prekasno, budući da je njezina ostavka i u ostavci izražena volja već stupila na snagu istekom dana određenog u ostavci odnosno protekom 16. kolovoza 2024., a kako je to propisano Zakonom o javnom bilježništvu kao posebnom propisu. Ističe da je suprotno tvrdnji tužiteljice u vrijeme podnošenja izjave o odustanku o zahtjevu za otpust iz službe nesporno već bila donesena meritorna odluka. Navodi da stranka u upravnom postupku ima pravo odustati od podnesenog zahtjeva, ali u konkretnom slučaju tužiteljica zanemaruje zakonom propisane pravne posljedice svog jednostranog očitovanja volje zbog kojih, kao nositelj javne službe, ne može neograničeno disponirati svojim zahtjevom pa je zbog zakonskog uređenja trenutka prestanka javnobilježničke službe kod podnesene pisane ostavke svojim naknadnim postupanjem nakon 16. kolovoza 2024., unatoč jasno izraženoj volji i svome očekivanju, zakasnila s odustankom od svog zahtjeva, a u toj situaciji sama snosi odgovornost za sve posljedice koje su pri tome nastupile te ih ne može stavljati na teret tuženiku. S obzirom na mjerodavne odredbe Zakona o javnom bilježništvu kao relevantnog materijalno pravnog propisa, koji protivno stavu tužiteljice, sadrži i pojedine postupovne odredbe, u konkretnoj upravnoj stvari utvrđeno je da je u vrijeme podnošenja podneska o povlačenju zahtjeva za otpust već nastupila zakonom propisana posljedica prestanka javnobilježničke službe tužiteljice. Zbog navedenog zakašnjenja s odustankom od zahtjeva, u situaciji u kojoj nije doneseno posebno rješenje o određivanju drugog dana otpusta iz službe, nisu bili ispunjeni uvjeti za obustavu postupka utvrđenja prestanka javnobilježničke službe odnosno usvajanje zahtjeva tužiteljice za povlačenje prethodnog zahtjeva. Smatra da su neosnovani navodi tužiteljice da nije smio donijeti rješenje o prestanku službe javnog bilježnika odnosno otpremiti ga zbog podneska od 22. kolovoza 2024. o povlačenju zahtjeva. Ističe da je protekom roka navedenog u ostavci tužiteljice sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, kao posebnom propisu, nastupio trenutak prestanka službe javnog bilježnika radi čega na podnesak tužiteljice koji je podnijela šest dana nakon isteka tog roka nije bilo moguće primijeniti članak 46. ZUP-a koji propisuje da stranka tijekom postupka može odustati od zahtjeva, u kojem se slučaju redovno donosi rješenje o obustavi postupka. Ukazuje na to da je u trenutku priopćenja odustanka od zahtjeva odluka u postupku o zahtjevu za otpust iz službe, iako deklaratorne naravi, već bila donesena, pa je očito da predmetni postupak više nije bio u tijeku zbog čega se nije mogao niti obustaviti. S obzirom na to da se obustava postupka propisuje kao posljedica povlačenja zahtjeva očito je da se odustanak od zahtjeva ne može poistovjetiti s redovnim zahtjevom stranke u upravnom postupku, iz kojeg razloga iz članka 46. ZUP-a ne proizlazi ovlast niti obveza javnopravnog tijela za odlučivanje o odustanku kao o posebnom zahtjevu. Ističe da je prvotni zahtjev tužiteljice njezina ostavka, o kojem se zahtjevu zbog njegove naravi ne odlučuje, već se ista isključivo prima na znanje te se o njoj donosi deklaratorno rješenje, uz mogućnost da ministar zbog zaštite javnog interesa i osiguranja urednog obavljanja službe, prije isteka roka navedenog u ostavci, odredi drugi dan prestanka službe, a što u ovom predmetu nije bio slučaj. Nadalje ističe da je u provedenom postupku osporavano rješenje doneseno na temelju članka 151. Zakona o upravnim sporovima („Narode novine“, 36/24. - dalje: ZUS) u postupku izvršenja presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 2573/2024-6 od 11. kolovoza 2025. protiv koje tuženik nije imao pravo žalbe, pa navodi da je ovaj upravni spor pokrenut protiv akta procesne naravi, što je protivno članku 4. stavku 3. ZUS-a, prema kojoj se upravni spor ne može voditi protiv postupovne odluke javnopravnog tijela, već se takva odluka može pobijati tužbom protiv odluke o glavnoj stvari ako zakonom nije drukčije propisano. Navodi da ne postoje povrede na koje tužiteljica ukazuje. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora održana je rasprava 8. siječnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Koristeći navedeno pravo opunomoćenik tužiteljice naveo je da tuženik u odgovoru na tužbu potvrdio da je nesporno predmetno rješenje otpremio 23. kolovoza 2024. nakon što je zaprimio podnesak tužiteljice kojim povlači, odnosno odustaje od zahtjeva za otpust iz javno bilježničke službe. Istaknuo je da tuženik do trenutka povlačenja zahtjeva nije otpremio osporeno rješenje te da s obzirom na povlačenje zahtjeva tužiteljice treba odustati od otpreme tog rješenja i daljnjih radnji te je upozorio na ustavno pravo tužiteljice na rad. Navodi da je suspenzijom tužiteljice zbog pokrenutog kaznenog postupka tužiteljica ostala bez ikakvih prihoda i za vrijeme suspenzije nije se mogla niti smjela zaposliti na bilo kojem drugom radnom mjestu da bi osigurala svoju životnu egzistenciju. Naveo je da tužiteljica za vrijeme udaljenja iz javnobilježničke službe nije primala nikakvu naknadu plaće, za razliku od sudaca, koji za vrijeme privremenog udaljenja primaju polovicu plaće. Zatražio je naknadu troškova upravnog spora.

7. Osporeno rješenje tuženika od 3. rujna 2025. doneseno je u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj: UsI-2573/2024-6 od 11. kolovoza 2025. kojom je tuženiku naređeno da odluči o zahtjevu tužiteljice o povlačenju njenog zahtjeva za otpust od obnašanja službe javnog bilježnika koji je podnijela 22. kolovoza 2024.

8. U odnosu na prigovor tužiteljice da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na rad i imovinu, treba reći da predmet ovog postupka nije ocjena zakonitosti rješenja o prestanku javnobilježničke službe, jer je tužiteljica zasebnom tužbom osporavala zakonitost rješenja tuženika od 16. kolovoza 2024. kojim joj je utvrđen prestanak službe, a koja je zaprimljena kod ovog suda pod poslovnim brojem: UsI-2417/2024.

9. Naime, predmet ovog upravnog spora sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-714-01/24-03/12, URBROJ: 514- 03-03/01-25-15 od 3. rujna 2025., koje je tuženik donio sukladno pravomoćnoj odluci ovog suda, poslovni broj: UsI-2573/2024-6 od 11. kolovoza 2025. i kojim je odlučio o zahtjevu tužiteljice od 22. kolovoza 2024. kojim odustaje od podnesenog zahtjeva za otpustom od obnašanja službe javnog bilježnika, pa se otklanja prigovor tuženika da je predmetni upravni spor pokrenut protiv akta procesne naravi.

10. Tuženik je osporenim rješenjem od 3. rujna 2025. odbacio predmetni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da je povodom zahtjeva tužiteljice za otpust iz javnobilježničke službe doneseno rješenje, KLASA: UP/I-714-01/24-03/12, URBROJ: 514-03-02/01-24-02 od 16. kolovoza 2024. kojim je tužiteljici utvrđen prestanak službe s danom 16. kolovoza 2024. Navodi obveze koje su rješenjem o prestanku javnobilježničke službe tužiteljice naložene predsjedniku Općinskog suda u Splitu i da je tim rješenjem određeno da IŽ, prethodno određeni vršitelj dužnosti javnog bilježnika CŽ, nastavlja službu vršitelja dužnosti te da njegove ovlasti vršitelja dužnosti prestaju početkom rada novoimenovanog javnog bilježnika ili opozivom. Tuženik se pozvao na članke 19. i 20. Zakona o javnom bilježništvu i ocijenio je da u odnosu na predmetni zahtjev tužiteljice od 22. kolovoza 2022. nema uvjeta za primjenu članka 46. ZUP-a jer je u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva za obustavu postupka već nastupila zakonom propisana posljedica prestanka javnobilježničke službe. Tuženik je zaključio da je tužiteljica zakasnila s podnošenjem zahtjeva za odustanak od zahtjeva za otpustom iz javnobilježničke službe.

11. Člankom 19. stavkom 1. točkom 3. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da služba javnog bilježnika prestaje pismenom ostavkom. Stavkom 2. točkom 3. navedenog članka Zakona o javnom bilježništvu propisano je da do prestanka službe u slučajevima iz stavka 1. ovog članka dolazi istekom roka određenog u zahtjevu za otpust iz službe.

12. Sukladno članku 19. stavku 2. točki 3. Zakona o javnom bllježništvu pravna posljedica podnošenja ostavke je prestanak službe javnog bilježnika, a koji je navedenim člankom Zakona o javnom bilježništvu propisan kao jedan od načina prestanka službe javnog bilježnika. Prestanak službe nastupa s danom navedenim u zahtjevu. Naime, treba reći da iz članka 19. stavka 3. Zakona o javnom bilježništvu proizlazi da se radi o deklaratornom rješenju kojim se utvrđuje prestanak službe s danom navedenim u zahtjevu, što je u konkretnom slučaju 16. kolovoz 2024.

13. S obzirom na to da je tuženik rješenjem, KLASA: UP/I-714-01/24-03/12, URBROJ: 514-03-02/01-24-02 od 16. kolovoza 2024. sukladno članku 19. stavku 3. Zakona o javnom bilježništvu utvrdio da je tužiteljici prestala javnobilježnička služba 16. kolovoza 2024., pravilno je i zakonito odbačen predmetni zahtjev tužiteljice kojim je predložila obustavu tog postupka pozivom na članak 46. ZUP-a jer su pravne posljedice njezinog traženja za otpustom iz javnobilježničke službe već nastupile s danom koji je navela u zahtjevu za prestankom obnašanja službe javnog bilježnika 16. kolovoza 2024., odnosno prije odustanka od tog zahtjeva.

14. Naime, u konkretnom slučaju, na temelju navedene zakonske odredbe nije moguć odustanak tužiteljice od zahtjeva i obustava postupka. Ovo stoga što je obustava postupka zbog odustanka stranke moguća dok je postupak još u tijeku, a što ovdje nije slučaj jer je rješenjem tuženika od 16. kolovoza 2024., dakle prije nego što je odustanak od zahtjeva podnesen, već meritorno odlučeno o zahtjevu tužiteljice za otpustom iz javnobilježničke službe.

15. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

16. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.

U Splitu 27. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice

- tuženiku

- u spis