Poslovni broj: UsI-2417/2024-32
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužiteljice ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, Poljčka cesta 26D, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi prestanka službe javnog bilježnika, 27 . siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-714- 01/24-03/12, URBROJ: 514-03-02/01-24-02 od 16. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-714-01/24-03/12, URBROJ: 514-03-02/01-24- 02 od 16. kolovoza 2024. u točki I. izreke utvrđeno je da tužiteljici ZĐ, javnom bilježniku iz [adresa], služba javnog bilježnika prestaje 16. kolovoza 2024. U točki II. izreke određeno je da će predsjednik Općinskog suda u Splitu zaključiti knjige javnog bilježnika ZĐ, sastaviti popis službenih spisa, predmeta, upisnika i knjiga preuzetih od javnog bilježnika ZĐ te o svemu obavijestiti tuženika i Hrvatsku javnobilježničku komoru. U točki III. izreke riješeno je da Ante Tokić, određeni vršitelj dužnosti javnog bilježnika ZĐ, nastavlja službu vršitelja dužnosti te da njegove ovlasti vršitelja dužnosti prestaju početkom rada novoimenovanog javnog bilježnika ili opozivom.
2. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv osporenog rješenje tuženika navodeći da je rješenjem tuženika od 2. siječnja 2024. privremeno udaljena iz javnobilježničke službe do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem: K-684/2023. Ističe da joj je takva situacija bila pravno nemoguća i financijski neizdrživa radi čega je 12. kolovoza 2024. podnijela zahtjev za otpust od obnašanja službe javnog bilježnika. Nadalje navodi da je 22. kolovoza 2024. povukla, odnosno odustala od zahtjeva za prestankom obnašanja službe javnog bilježnika. Pojašnjava da iako je podnesak od 22. kolovoza 2024. neposredno predala u prijamnom uredu na vrijeme kako bi tuženik mogao reagirati i sukladno članku 46. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/2021. - dalje: ZUP) obustaviti postupak, tuženik je 23. kolovoza 2024. otpremio rješenje te je postupio suprotno odredbama ZUP-a, kao i njezinom zahtjevu. Smatra da je tuženik trebao donijeti rješenje o obustavi postupka sukladno kogentnim zakonskim odredbama. Ističe da u članku 46. ZUP-a nije određen trenutak do kada stranka može odustati od zahtjeva te navodi da je u praksi uobičajeno da kada se radi o pravima stranke da se smatra da stranka može odustati od zahtjeva do otpreme rješenja, odnosno do otpreme odluke. Navodi da smatra da nije sporno da je iz spisa razvidno da je zahtjev za povlačenje dostavila tuženiku 22. kolovoza 2024., a na koju okolnost predlaže i svoje saslušanje. Navodi da je točka II. izreke osporenog rješenja u suprotnosti sa Zakonom o javnom bilježništvu ("Narodne novine“, 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22.) i s točkom III. tog rješenja. Nadalje navodi da iz obrazloženja rješenja nije razvidno koja je funkcija vršitelja dužnosti i čiju dužnost on vrši, ako je rješenje postalo konačno i da se tuženik u rješenju nije niti osvrnuo na njezin zahtjev za povlačenje. Zaključuje da je ovlast tuženika za odlučivanje o vršitelju dužnosti prestala kada joj je prema jednostranom mišljenju tuženika prestala služba javnog bilježnika, a kada je trebalo postupiti sukladno članku 130. Zakona o javnom bilježništvu, na koji se poziva i tuženik. Smatra da je bilo nužno provesti postupak sukladno članku 130. Zakona o javnom bilježništvu i da je moralo biti doneseno novo rješenje, a tuženik se nije pozvao na ranije rješenje, niti ga je stavio izvan snage i nije obrazložio iz kojeg razloga smatra da su ispunjene sve zakonske pretpostavke i na temelju čega je Ante Tokić imenovan za vršitelja dužnosti. Iznosi sumnju da Hrvatska javnobilježnička komora možda ne bi dala svoju suglasnost, niti prethodno mišljenje za daljnji nastavak vršenja dužnosti, a ni Općinski sud u Splitu. Ističe da tuženik u osporenom rješenju nije niti naveo podatke i sjedište vršitelja dužnosti Ante Tokića, na kojoj adresi će raditi, u kojoj ulici i u kojem gradu će raditi, a što je sastavni dio rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti. Navodi da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno prava na nepristrani sud što podrazumijeva da sud/tijelo i njegov sastav jamče dovoljno sigurnosti, kojom isključuju svaku opravdanu sumnju u nepristranost suda, odnosno upravnog tijela, što s obzirom na postupovne povrede nije slučaj. Smatra da je došlo do povrede prava na jednakost oružja što obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka u postupku da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji nijednu stranku ne stavljaju u bitno nepovoljniji/lošiji položaj u odnosu na protivnu stranku. Navodi da upravna tijela imaju određenu slobodu prosudbe u odabiru argumenata i prihvaćanju dokaznih prijedloga, ali da su dužni opravdati svoje postupanje obrazloženjem razloga za svoju odluku i na zakonu ih utemeljiti, a da pritom ne krše ustavna prava sudionika u postupku, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su razlozi na koje se tužiteljica u tužbi poziva neosnovani i da u provedenom postupku i donesenom rješenju ne postoje povrede na koje ukazuje. Navodi da je nesporno donio rješenje, KLASA: UP/I-714-01/24-05/01, URBROJ: 514-03-02-02/05-24-01 od 2. siječnja 2024. kojim je u točki I. izreke rješenja tužiteljica privremeno udaljena iz javnobilježničke službe do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: K-684/2023 pred Općinskim sudom u Splitu te je nesporno da je Upravni sud u Splitu, presudom poslovni broj: Us I-329/2024-18 odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje navedenog rješenja tuženika, a budući da nije podnesena žalba navedena presuda je postala pravomoćna. Nesporno je da mu je tužiteljica preporučenom pošiljkom 9. kolovoza 2024. podnijela zahtjev za otpust od obnašanja službe javnog bilježnika koji zahtjev je zaprimljen 12. kolovoza 2024., a kojim je podnijela ostavku na obnašanje službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024. na temelju članka 19. stavka 1. točke 3. Zakona o javnom bilježništvu. Također je nesporno da je tužiteljica dana 22. kolovoza 2024. neposredno predala podnesak kojim povlači ostavku, odnosno zahtjev za otpust od obnašanja službe javnog bilježnika koji je zatražila s danom 16. kolovoza 2024. Suprotno stavu tužiteljice, tuženik ističe da iako je nesporno da je predmetno rješenje o prestanku službe javnog bilježnika otpremio 23. kolovoza 2024. odnosno dan nakon zaprimanja podneska tužiteljice kojim povlači zahtjev za otpust, navedeno postupanje nije u suprotnosti s odredbama ZUP-a, odnosno odredbama Zakona o javnom bilježništvu kao posebnom propisu. Pojašnjava da su člankom 19. Zakona o javnom bilježništvu propisani razlozi za prestanak službe javnog bilježnika i trenutak prestanka službe javnog bilježnika te je u tom smislu kao jedan od razloga u stavku 1. točki 3. navedenog članka određeno da služba javnog bilježnika prestaje pismenom ostavkom, a u stavku 2. točki 3. navedenog članka određeno je da do prestanka službe u navedenom slučaju dolazi istekom roka određenog u zahtjevu za otpust iz službe, dok će sukladno stavku 3. navedenog članka Ministarstvo (tuženik) donijeti rješenje kojim će utvrditi prestanak službe, odnosno time utvrditi nastup relevantne činjenice. Osim toga, članak 20. Zakona o javnom bilježništvu, koji detaljnije propisuje mogućnost podnošenja pisane ostavke, određuje da javni bilježnik može u svako doba zahtijevati da bude otpušten iz službe. Zahtjev se pismeno podnosi Ministarstvu te u zahtjevu treba odrediti dan otpuštanja službe, a istekom roka odnosno datuma navedenog u zahtjevu, služba javnog bilježnika prestaje, osim ako radi osiguranja urednog obavljanja službe Ministar ne odredi drugi dan. Slijedom navedenog, ističe da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužiteljice njezinim podnošenjem pisane ostavke što je po definiciji jednostrana izjava volje te je tuženik u rješenju konstatirao volju tužiteljice i u skladu s time sukladno članku 19. stavku 1. točki 3. i stavku 2. točki 3., a na temelju stavka 3. donio rješenje kojim je konstatirao izraženu volju tužiteljice za prestankom njezine službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024. U konkretnom slučaju nije bilo potrebno da radi osiguranja urednog obavljanja službe ministar odredi drugi dan prestanka službe javnog bilježnika, budući da tužiteljica, zbog prethodnog pravomoćnog rješenja o privremenom udaljenju iz javnobilježničke službe, službu javnog bilježnika nije obavljala te umjesto nje javnobilježničku službu u njezinom sjedištu obavlja određeni vršitelj dužnosti javnog bilježnika. U odnosu na podnesak tužiteljice od 22. kolovoza 2024. kojim povlači zahtjev, odnosno opoziva svoju ostavku ističe da je njezin podnesak dostavljen kasno, budući da je njezina ostavka i u ostavci izražena volja već stupila na snagu protekom dana određenog u ostavci odnosno istekom 16. kolovoza 2024., a kako je to propisano Zakonom o javnom bilježništvu kao posebnom propisu. Nesporno je da stranka redovno u upravnom postupku ima pravo odustati od podnesenog zahtjeva, ali u konkretnom slučaju tužiteljica zanemaruje zakonom propisane pravne posljedice jednostranog očitovanja volje zbog kojih, kao nositelj javne službe, ne može neograničeno disponirati svojim zahtjevom pa je zbog zakonskog uređenja trenutka prestanka javnobilježničke službe kod podnesene pisane ostavke svojim naknadnim postupanjem nakon 16. kolovoza 2024. zakasnila s odustankom od zahtjeva. Iz navedenog razloga, budući da je protekom roka navedenog u ostavci tužiteljice sukladno Zakonu o javnom bilježništvu kao posebnom propisu nastupio trenutak prestanka službe javnog bilježnika, nije moguće na podnesak tužiteljice podnesen šest dana nakon isteka tog roka primijeniti članak 46. ZUP-a. Smatra neosnovanim navode tužiteljice da nije smio donijeti pobijano rješenje, odnosno otpremiti ga zbog podneska o povlačenju zahtjeva od 22. kolovoza 2024. Ističe da su izreke rješenja u skladu s odredbama Zakona o javnom bilježništvu, a u odnosu na točku III. izreke rješenja ističe da tužiteljica nije u pravnoj poziciji osporavati dužnost i opseg vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ante Tokića jer istom nisu povrijeđena njezina prava i interesi, a u javnom interesu je, kako to proizlazi iz članka 130. Zakona o javnom bilježništvu da se ostvari kontinuitet rada javnobilježničke službe u navedenom sjedištu javnog bilježnika. Pojašnjava da je člankom 117. Zakona o javnom bilježništvu propisano postupanje predsjednika suda na čijem se području nalazi sjedište javnog bilježnika nakon što se uprazni javnobilježničko mjesto. Navodi da je predsjednik zakonom određenog suda na čijem se području nalazi sjedište javnog bilježnika dužan odmah po saznanju da je mjesto javnog bilježnika upražnjeno bez odgode poduzeti sve što je potrebno radi čuvanja javnobilježničkih spisa, predmeta, upisnika, knjiga, pečata i štambilja, radi davanja u sudski polog eventualne gotovine, papira i predmeta od vrijednosti i radi obavještavanja stranaka o tome. Predsjednik suda dužan je zaključiti knjige bivšeg javnog bilježnika, sastaviti popis službenih spisa, predmeta, upisnika, knjiga, pečata i štambilja te ih pohraniti u sudsku arhivu ili poduzeti potrebne mjere za njihovo čuvanje u dotadašnjem uredu javnog bilježnika. O svemu navedenom predsjednik suda dužan je obavijestit i Komoru i Ministarstvo. Arhiva ranijeg javnog bilježnika predaje se postavljenom vršitelju dužnosti javnog bilježnika, a pečati i štambilji ranijeg bilježnika se poništavaju. Ističe da je na temelju navedenih odredbi točkom II. izreke osporavanog rješenja utvrđena obveza predsjednika Općinskog suda u Splitu da zaključi knjige javnog bilježnika ZĐ, poništi njezine pečate i štambilje, sastavi popis službenih spisa, predmeta, upisnika i knjiga preuzetih od javnog bilježnika ZĐ i preda ih Anti Tokiću, određenom vršitelju dužnosti javnog bilježnika ZĐ te o svemu obavijesti Ministarstvo te Hrvatsku javnobilježničku komoru. Ukazuje na to da iz podnesene tužbe nije razvidno obrazloženje na koji je način točka II. izreke nezakonita. Ističe da je nesporno u odnosu na tužiteljicu doneseno rješenje o privremenom udaljenju iz javnobilježničke službe te da je sukladno članku 130. Zakona o javnom bilježništvu rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-714-03/24-01/01, URBROJ: 514-03-02-02/01- 24-09 od 1. veljače 2024. Ante Tokić, tada javnobilježnički prisjednik u njezinom javnobilježničkom uredu, određen za vršitelja dužnosti javnog bilježnika ZĐ, kojeg su za navedenu dužnost predložile tužiteljica i Hrvatska javnobilježnička komora. Navedenim rješenjem o određivanju vršitelja dužnosti javnog bilježnika, kojeg tužiteljica nije osporavala, određeno je da ovlasti vršitelja dužnosti počinju preuzimanjem službe i prestaju početkom rada javnog bilježnika ili opozivom ovlasti te da će imenovani preuzeti sve spise, knjige i predmete od vrijednosti povjerene javnom bilježniku ZĐ. Navodi da se ovlasti vršitelja dužnosti javnog bilježnika na temelju članka 130. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu daju za slučajeve smrti, privremenog udaljenja iz službe, odreknuća od službe ili oduzimanja prava na obavljanje službe, da je dužnost vršitelja dužnosti javnog bilježnika privremena, a svrha je osiguranje kontinuiteta rada javnobilježničke službe u određenom sjedištu, što je u konkretnom slučaju ostvareno. Nadalje navodi da je točkom III. izreke rješenja ranije određenom vršitelju dužnosti javnog bilježnika Anti Tokiću određen nastavak rada u navedenom svojstvu i preciziran je prestanak dužnosti početkom rada novoimenovanog javnog bilježnika ili opozivom s obzirom na novonastale okolnosti. Budući da su javni bilježnici aktivni sudionici pravosuđa i rješavatelji u povjerenim poslovima, upravo radi ostvarenja kontinuiteta rada te svrhe i uloge javnih bilježnika, između ostalog i kao sudskih povjerenika, tuženik po službenoj dužnosti uređuje, a to proizlazi i iz članka 130. Zakona o javnom bilježništvu, pitanje obnašanja dužnosti vršitelja dužnosti javnog bilježnika kada se ostvare zakonom određene pretpostavke. Ističe da u propisanom postupku postavljanja vršitelja dužnosti javnog bilježnika nije propisano traženje suglasnosti niti prethodnog mišljenja nadležnog općinskog suda kao što neosnovano prigovara tužiteljica. Činjenica da su se promijenili razlozi potrebe određivanja vršitelja dužnosti za istog javnog bilježnika u vremenskom kontinuitetu nije od značaja za daljnje obavljanje te dužnosti. Ističe da je Ante Tokić određen za vršitelja dužnosti javnog bilježnika ZĐ iz [adresa] u trenutku kada je tužiteljica bila privremeno udaljena iz službe te sada u kontinuitetu nastavlja obavljati tu dužnost kada je tužiteljici služba javnog bilježnika prestala, a uloga vršitelja dužnosti javnog bilježnika je ostvariti kontinuitet rada i dostupnost javnobilježničke službe u tom sjedištu. S obzirom na navedeno zakonsko uređenje postupka postavljanja vršitelja dužnosti te da su postavljenom vršitelju dužnosti navedenim rješenjem ovlasti dane do imenovanja novog javnog bilježnika na ovo javnobilježničko mjesto odnosno do opoziva, neosnovani su prigovori tužiteljice da je njegova služba prestala samim prestankom njezine javnobilježničke službe jer za navedeno u Zakonu o javnom bilježništvu ne postoji normativno uporište. Nadalje navodi da je u točki III. izreke osporavanog rješenja tuženik samo konstatirao nastavak obavljanja službe već određenog vršitelja dužnosti javnog bilježnika ZĐ iz [adresa] te je preciziran nastup prestanka njegovih ovlasti sukladno članku 130. Zakona o javnom bilježništvu. Za provedbu navedene izreke rješenja nije odlučno niti od značaja navođenje adrese te je u osporavanoj izreci rješenja dostatno određeno i precizirano o kojem vršitelju dužnosti se radi i kojem javnom bilježniku je određen. Navodi da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-714-05/24-03/01, URBROJ: 514-03-02/01-24-06 od 27. ožujka 2024., nakon obavljenog pregleda prostora i opreme za javnobilježnički ured, posebno utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za obavljanje službe vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ante Tokića, iz Splita, Kukuljevićeva 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], u prostoru za javnobilježnički ured u [adresa]. Ukazuje na to da iz podnesene tužbe ne proizlazi obrazloženje na koji su način točke II. i III. izreke pobijanog rješenja međusobno proturječne te naglašava da točka III. izreke osporavanog rješenja tuženika nije u suprotnosti s člankom 130. Zakona o javnom bilježništvu. U odnosu na navod tužiteljice o povredi prava na nepristrano tijelo isti smatra paušalnim. Naglašava da je u predmetnom postupku postupao potaknut isključivo radnjama tužiteljice odnosno te u svezi s tim s postupanjem nadležnih tijela. Navodi da je upravni postupak radi privremenog udaljenja iz javnobilježničke službe pokrenut nakon saznanja o ispunjenju zakonom predviđene pretpostavke koja se odnosi na okolnost pokretanja kaznenog postupka protiv tužiteljice, a o kojoj upravnoj stvari je pravomoćno presuđeno u korist tuženika. Postupak radi prestanka službe javnog bilježnika pokrenut je na temelju ostavke, odnosno zahtjeva tužiteljice. Ističe da su navedeni postupci u odnosu na tužiteljicu pokrenuti posredno ili neposredno u vezi ili radi postupanja tužiteljice te je postupajući povodom navedenih okolnosti u skladu sa svojim ovlastima i nadležnostima, utvrdivši zakonom propisane pretpostavke te primijenivši odredbe Zakona o javnom bilježništvu, riješio predmetne upravne stvari. Navodi da je osporeno rješenje doneseno primjenom članka 19. stavka 1. točke 3. i stavka 2. točke 3., a na temelju stavka 3. Zakona o javnom bilježništvu, te isto nije u suprotnosti s člankom 130. Zakona o javnom bilježništvu: U provedenom postupku i donesenom rješenju tuženika, KLASA: UP/I-714-01/24-03/12, URBROJ: 514-03-02/01-24-02 od 16. kolovoza 2024. ne postoje povrede na koje tužiteljica ukazuje. Predlaže da ovaj sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
4. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud nije provodio dokazni prijedlog saslušanjem tužiteljice na okolnost utvrđivanja da je 22. kolovoza 2024. tuženiku dostavila podnesak kojim odustaje od zahtjeva za otpustom iz javnobilježničke službe, jer se navedeno može nesporno utvrditi uvidom u spis tuženika.
6. Tijekom spora održana je rasprava 8. siječnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
7. Koristeći navedeno pravo opunomoćenik tužiteljice naveo je da tuženik je u odgovoru na tužbu potvrdio da je nesporno predmetno rješenje otpremio 23. kolovoza 2024. nakon što je zaprimio podnesak tužiteljice kojim povlači, odnosno odustaje od zahtjeva za otpust iz javnobilježničke službe. Istaknuo je da tuženik do trenutka povlačenja zahtjeva nije otpremio osporeno rješenje te da s obzirom na povlačenje zahtjeva tužiteljice treba odustati od otpreme tog rješenja i daljnjih radnji te je upozorio na ustavno pravo tužiteljice na rad. Navodi da je suspenzijom tužiteljice zbog pokrenutog kaznenog postupka tužiteljica ostala bez ikakvih prihoda i za vrijeme suspenzije nije se mogla niti smjela zaposliti na bilo kojem drugom radnom mjestu da bi osigurala svoju životnu egzistenciju. Naveo je da tužiteljica za vrijeme udaljenja iz javnobilježničke službe nije primala nikakvu naknadu plaće, za razliku od sudaca, koji za vrijeme privremenog udaljenja primaju polovicu plaće. Zatražio je naknadu troškova upravnog spora.
8. Predmetni postupak pokrenut je 9. kolovoza 2024. podnošenjem pismene ostavke tužiteljice od obnašanja službe javnog bilježnika i njezinim traženjem da joj javnobilježnička služba prestane s danom 16. kolovoza 2024., u kojem podnesku se pozvala na članak 19. stavak 1. točku 3. Zakona o javnom bilježništvu.
9. Postupajući po predmetnom zahtjevu tužiteljice tuženik je 16. kolovoza 2024. donio rješenje kojim je u točki I. izreke tužiteljici, javnom bilježniku iz [adresa], utvrdio prestanak službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024.
10. Člankom 19. stavkom 1. točkom 3. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da služba javnog bilježnika prestaje pismenom ostavkom. Stavkom 2. točkom 3. navedenog članka Zakona o javnom bilježništvu propisano je da do prestanka službe u slučajevima iz stavka 1. ovog članka dolazi istekom roka određenog u zahtjevu za otpust iz službe. Člankom 19. stavkom 3. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će u slučajevima iz stavka 2. točke 1. do 5. ovoga članka Ministarstvo donijeti rješenje kojim će utvrditi prestanak službe. Prema članku 20. Zakona o javnom bilježništvu javni bilježnik može u svako doba zahtijevati da bude otpušten iz službe. Zahtjev se pismeno podnosi Ministarstvu. U zahtjevu treba odrediti dan otpuštanja iz službe.
11. Sukladno članku 19. stavku 2. točki 3. Zakona o javnom bllježništvu pravna posljedica podnošenja pismene ostavke je prestanak službe javnog bilježnika, a koji je navedenim stavkom propisan kao jedan od načina prestanka službe javnog bilježnika. Prestanak službe nastupa s danom navedenim u zahtjevu. Naime, treba reći da iz članka 19. stavka 3. Zakona o javnom bilježništvu proizlazi da se radi o deklaratornom rješenju kojim se utvrđuje prestanak službe s danom navedenim u zahtjevu.
12. S obzirom na to da je tužiteljica u zahtjevu za otpustom iz javnobilježničke službe kao datum prestanka javnobilježničke službe naznačila 16. kolovoz 2024. pravilno je i zakonito osporenim rješenjem tužiteljici utvrđen prestanak službe javnog bilježnika 16. kolovoza 2024.
13. Tužiteljica pogrešno smatra da u konkretnom slučaju na prestanak javnobilježničke službe može utjecati to što je tuženiku 22. kolovoza 2024. dostavila podnesak u kojem navodi da povlači zahtjev za otpust iz javnobilježničke službe, dakle nakon 16. kolovoza 2024. kada je prestanak službe već nastupio po sili zakona.
14. Okolnosti zbog kojih je tužiteljica zatražila otpust iz javnobilježničke službe nisu od utjecaja na odlučivanje u predmetnom upravnom postupku.
15. Pravilno tuženik ukazuje da se točkom II. i III. izreke ne dira u prava i pravne interese tužiteljice jer su u točki II. izreke određene obveze predsjednika Općinskog suda u Splitu. Zakonitost točke III. izreke kojom je određeno da će Ante Tokić nastaviti službu vršitelja dužnosti javnog bilježnika tužiteljica navodima iz tužbe nije dovela u sumnju, osobito imajući na umu da je rješenjem od 1. veljače 2024. imenovani već određen vršiteljem dužnosti, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske javnobilježničke komore te je predmetnim rješenjem određeno da nastavlja vršiti tu dužnost do početka rada novoimenovanog javnog bilježnika ili opozivom, a što je u skladu s člankom 130. stavkom 5. Zakona o javnom bilježništvu.
16. Neosnovan je prigovor tužiteljice da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na rad jer je to rješenje doneseno povodom njezinog zahtjeva kojim je sukladno članku 20. Zakona o javnom bilježništvu zatražila otpust iz javnobilježničke službe.
17. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka, niti ustavna prava tužiteljice.
18. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
19. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.
U Splitu 27. siječnja 2026.
S U T K I N J A
Mirela Valjan-Harambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice
- tuženiku
- u spis