REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-596/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BS, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog BS izjavljenoj po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku iz Splita, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-1000/2025-10 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog BS kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog BS, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, te ga je, na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom BS se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. srpnja 2025. pa nadalje.

1.2. Optuženom ŠS na temelju članka 40. stavak 5. i članka 42. KZ/11 izrečena je sporedna novčana kazna u visini od 120 (stodvadeset) dnevnih iznosa, što iznosi 6.000,00 (šesttisuća) EUR-a, pri čemu je jedan dnevni iznos 50,00 (pedeset) EUR-a, a koji iznos novčane kazne je optuženik po članku 42. stavak 6. KZ/11, dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

1.3. Ako sporedna novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti da se okrivljeniku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (članak 42. stavak 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora (članak 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11).

1.4. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11, od optuženika BS trajno se oduzima jedan mobilni uređaj marke "IPhone 13" pro, IMEI 1: 358688602646424, IMEI 2: 358688602573743, s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], koji je od optuženika bio oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00293277.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 82/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08) naloženo je optuženiku ŠS u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 600,00 (šesto) EUR-a, koji predstavlja paušalni iznos.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi AS po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku iz Splita, zbog odluke o kazni, zbog odluke o troškovima kaznenog postupka i odluke o oduzimanju predmeta. Smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u kombinaciji sa sporednom novčanom kaznom i odlukom o oduzimanju predmeta za počinjeno kazneno djelo neprimjerena i nezakonita. Smatra da se svrha kažnjavanja može postići i primjenom blaže uvjetne osude koja je trebala biti primijenjena uvažavajući sve olakotne okolnosti na strani optuženika (ranija neosuđivanost, iskreno priznanje i kajanje, suradnja s nadležnim tijelima, stabilno zaposlenje, uređen obiteljski život i realna perspektiva daljnje resocijalizacije). Odluku suda o sporednoj novčanoj kazni u iznosu od 6.000,00 eura smatra neosnovanom i previsokom, a određen rok za plaćanje od 3 mjeseca suviše kratkim s obzirom na financijsko stanje optuženika. U odnosu na odluku suda o oduzimanju predmeta, istu smatra neosnovanom i u pobijanoj presudi nedostatno obrazloženom. Ističe da se radi o predmetu koji predstavlja osnovno sredstvo svakodnevne komunikacije i funkcioniranja u privatnom, obiteljskom i profesionalnom životu, ne radi se o luksuznom predmetu, a sud nije naveo zbog kojih konkretnih razloga smatra da je trajno oduzimanje nužno za ostvarivanje svrhe kažnjavanja. Odluku o troškovima kaznenog postupka pobija jer smatra da su oni nepotrebno visoko određeni, u nerazmjeru su s optuženikovim imovinskim prilikama, te smatra da ga se trebalo osloboditi obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka. Predlaže se drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se izrečena kazna ublaži, da se oduzeti predmet vrati i da se optuženika oslobodi troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom na kojoj je prisutnost optuženika osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu iz Zatvora u Požegi uz sudjelovanje tumača za ruski jezik Viktoriie Rachok, a nije pristupilo ŽDO u Slavonskom Brodu unatoč uredno iskazanoj dostavi i nije pristupio branitelj optuženika odvjetnik Marijo Vuković unatoč uredno iskazanoj dostavi, pa je sjednica održana u odsutnosti ŽDO u Slavonskom Brodu i branitelja optuženika u smislu odredbe članak 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog BS je neosnovana.

7. Nije u pravu optuženi AS kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

8. U žalbi optuženika se navodi da kazna, izrečena u prvostupanjskoj presudi, nije primjerena jer da je u postupku utvrđeno da optuženik do sada nije kažnjavan, u cijelosti je priznao počinjenje kaznenog djela te izrazio žaljenje i kajanje zbog svojeg postupanja, u počinjenje djela upustio se zbog lošeg imovinskog stanja i trenutne financijske potrebe, a uz činjenicu da je osoba stabilnih životnih navika sposobna i voljna voditi uredan, društveno prihvatljiv život, sve to po stavu optuženika opravdava izricanje blaže sankcije, primjenu uvjetne osude.

9. Sud prvog stupnja je prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu optuženikove inkriminirane radnje te je vodio računa o olakotnim i svim ostalim okolnostima koje su odlučne pri odabiru kazne pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

9.1. Prvostupanjski sud je optuženiku, polazeći od stupnja njegove krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno olakotnim cijenio priznanje djela, čime je doprinio bržem okončanju kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje čime je izrazio moralnu osudu vlastitog postupanja te osobne prilike optuženika a to je da se radi o osobi mlade životne dobi koja do sada očito nije dolazila u sukob sa zakonom, dok mu je s druge strane kao otegotna okolnost valorizirana društvena opasnost od ovakvih kaznenih djela koja su u porastu, kojima se narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske a za sprječavanje tog oblika kriminaliteta također se ulažu značajna financijska sredstva i uključuje velik broj policijskih službenika radi kontrole državne granice. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina prvostupanjski je sud optuženika osnovano osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a što je adekvatno stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, nastaloj posljedici, ponašanju optuženika prije i nakon počinjenja djela te svakako podobno za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen, a što je zakonski minimum propisan zakonom za ovo kazneno djelo, ne može se smatrati prestrogom, imajući u vidu izrazitu društvenu opasnost počinjenja ovakvih kaznenih djela kojima se izbjegava sigurnosna kontrola od strane državnih tijela velikog broja osoba koje se ilegalno prebacuju na područje Europske unije, kao i učestalost počinjenja tih kaznenih djela, kao i sve okolnosti kaznenog djela za koja je oglašen krivim. Kada se ima u vidu da je optuženi oglašen krivim za počinjenje ovog kaznenog djela postupajući sa izravnom namjerom i imajući u vidu da je na teritorij Republike Hrvatske došao upravo radi počinjenja ovog kaznenog djela, kao i sve po sudu prvog stupnja pravilno utvrđene i cijenjene okolnosti od značaja za kažnjavanje tada se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen, ne može smatrati prestrogo izrečenom već primjerenom svim prije navedenim okolnostima od značaja za kažnjavanje te svrsi izricanja kazni propisanoj zakonom.

9.2. Točno je da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela ali ono je uslijedilo tek na glavnoj raspravi i njegovim priznanjem skratio se kazneni postupak utoliko što je postojala suglasnost stranaka da se pročitaju iskazi ispitanih svjedoka policijskih službenika. Tom priznanju prvostupanjski je sud dao upravo onaj značaj cijeneći to kao olakotnu okolnost u mjeri koja je dostatna i neosnovani su navodi optuženika da je priznanju kaznenog djela prvostupanjski sud dao premali značaj. Prvostupanjski sud cijenio je osobne prilike optuženika, dakle činjenicu da ima djevojku, da ima zaposlenje, da je osoba mlade životne dobi s nedovoljno životnog iskustva koja je olako pristupila činjenju kaznenog djela radi brze zarade koja do sada nije dolazila u sukob sa zakonom i tim okolnostima sud je dao upravo onaj značaj u mjeri koja je dostatna da se one cijene kao olakotne okolnosti i nije im dao premali značaj.

10. Prvostupanjski sud je optuženiku izrekao i sporednu novčanu kaznu jer se radi o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja i to u iznosu od 120 dnevnih iznosa, pri čemu jedan dnevni iznos iznosi 50,00 eura, a što ukupno iznosi 6.000,00 eura. Izrečenu sporednu novčanu kaznu kako njezino izricanje kao i njezinu visinu drugostupanjski sud smatra primjerenom jer se radi o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja a kako je sam optuženik naveo da je zaposlen i da mjesečno ostvaruje primanja od oko 1.500,00 eura, proizlazi da bi u njegovom slučaju dnevni iznos iznosio 50,00 eura, što je ukupno na ime sporedne novčane kazne 6.000,00 eura. Rok za plaćanje novčane kazne od 3 (tri) mjeseca je primjeren.

11. Neosnovano optuženik u žalbi tvrdi da mu prvostupanjski sud nije trebao na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 oduzeti mobitel jer se radi o predmetu koji se koristi za svakodnevnu komunikaciju i funkcioniranje u privatnom, obiteljskom i profesionalnom životu. Suprotno navedenom, posve je prihvatljivo za ovaj drugostupanjski sud utvrđenje prvostupanjskog suda da je oduzeti mobitel uporabljen za počinjenje kaznenog djela u smislu komunikacije, primanje uputa za počinjenje djela ali i sam dogovor za počinjenje djela, pa je njegovo oduzimanje opravdano, jer nije moralno da se optuženiku vrati predmet kojeg je on uporabio za počinjenje kaznenog djela.

12. Isto tako, neosnovano optuženik navodi u žalbi da ga je prvostupanjski sud trebao u cijelosti osloboditi obveze da naknadi troškove kaznenog postupka. Optuženik je osoba mlade životne dobi, neoženjen, nema obvezu uzdržavanja prema nikome, zaposlen je s mjesečnim primanjima od oko 1.500,0 eura, pa njegovo imovinsko stanje nije loše niti bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Optuženik je obvezan platiti na ime paušalne svote iznos od 600,00 eura. Paušalna svota utvrđuje se s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka u okviru svota određenih posebnim propisom a to bi bilo Rješenje o određivanju paušalnog iznosa (Narodne novine broj: 145/11). S obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te citirani propis, pravilno je prvostupanjski sud optuženika koji je proglašen krivim i čije imovinsko stanje nije loše, obvezao na plaćanje paušalne svote u iznosu od 600,00 eura.

13. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Slijedom svega iznijetog, žalbu optuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je na temelju članka 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić