REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-22/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv protivnika osiguranja Jadrolinija, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, OIB: 38453148181, Rijeka, Riva 16, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava poslovni broj: Ovr-1576/2025-2 od 16. prosinca 2025. Općinskog suda u Zadru, 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava poslovni broj: Ovr-1576/2025-2 od 16. prosinca 2025. Općinskog suda u Zadru te se odbija i zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja određeno predloženo osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja k. č. [katastarska čestica] u naravi kući i dvorištu površine 379 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to suvlasničkim dijelom s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1) stan ukupne površine 90,03 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama te drvarnice, sve sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, a stan se nalazi na prvom katu zgrade.

1.1. Navedeno osiguranje određeno je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-1890/2022-16 od 18. travnja 2024., djelomično preinačene u dijelu odluke o troškovima postupka presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-619/2024 od 30. rujna 2025., a tražbina se sastoji od razlike bruto plaće u iznosu od 11.874,37 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na pojedinačne mjesečne iznose dospjele u razdoblju od 16. veljače 2015. do 16. rujna 2019. pa do isplate, kao i razlike bruto otpremnine u iznosu od 4.902,09 eura sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2020. do isplate, te radi osiguranja naplate troškova ovog postupka osiguranja koji su rješenjem o osiguranju određeni u iznosu od 312,50 eura.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje u cijelosti pobija protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ističući kako je predlagatelj osiguranja na temelju iste ovršne isprave podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji i to 24. studenog 2025., slijedom čega smatra kako nije uvjerljivo dokazao postojanje tražbine i da dug nije plaćen niti je dokazao da bi bez ove mjere osiguranja trpio nenadoknadivu štetu ili da bi naplata tražbine bila ugrožena a tražbina iznosi 16.776,46 eura uvećana za zatezne kamate pa ovu mjeru smatra preopsežnom i neproporcionalnom, slijedom čega je prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini neprihvatljivo i neosnovano. Dodaje i kako predlagatelj osiguranja koristi mjeru osiguranja kao sredstvo pritiska, a ne kao nužno osiguranje s obzirom na to da je zamoljen pričekati dok se ne izvrši obračun na temelju navedenih ovršnih isprava s obzirom na to da je bilo potrebno isplatiti razliku bruto plaće odnosno uplatiti pripadajuće poreze i doprinose a za to je potrebno određeno vrijeme te da je istovremeno od predlagatelja osiguranja zatraženo neka dostavi takav obračun protivniku osiguranja na temelju kojega bi obračuna protivnik osiguranja postupio i izvršio isplatu, ali je predlagatelj osiguranja umjesto da dostavi taj obračun podnio prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava koristeći to kao sredstvo pritiska. Predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja.

3. Predlagatelj je osiguranja podnio očitovanje na žalbu protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju, navodeći kako je postupak izravne naplate na novčanim sredstvima protustranke kod Financijske agencije pokrenuo isključivo u odnosu na iznos neto otpremnine od 1.950,89 eura sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2020. do isplate i radi naplate parničnih troškova u iznosu od 9.456,80 eura sa zateznim kamatama od 8. travnja 2024. do isplate, zbog čega žalbene navode protustranke smatra bezpredmetnim, s obzirom na to da protivnik osiguranja zna u odnosu na koju je tražbinu pokrenuta ovrha na novčanim sredstvima jer je to razvidno pregledom specifikacije tražbine u postupku izravne naplate i pregledom iznosa za koji je protivnik osiguranja blokiran. Ističe stoga kako protivnik osiguranja neosnovano tvrdi da je postupak ovrhe na novčanim sredstvima pokrenut i za razliku bruto plaće i razliku bruto otpremnine, s obzirom na to da bi tada predlagatelj osiguranja zahtjevu za izravnu naplatu priložio potvrdu porezne uprave o obračunu poreza, prireza i doprinosa bez koje se potvrde postupak ovrhe radi naplate bruto tražbine iz radnih odnosa ne može osnovano pokrenuti. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potražuje trošak sastavljanja podneska – odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjskim je rješenjem određeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja pobliže označenoj u prijedlogu za osiguranje koji je prihvaćen otiskivanjem štambilja na samom prijedlogu, radi naplate novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu razlike bruto plaće od 11.874,37 eura sa zateznim kamatama te radi naplate tražbine razlike bruto otpremnine u iznosu od 4.902,02 eura sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2020. do isplate, sve na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude.

6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u žalbi protivnika osiguranja pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka osiguranja kad se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava te na žalbene razloge iz članka 50. stavka 5. u vezi s člankom 290. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje o osiguranju zakonito i pravilno pa žalba protivnika osiguranja slijedom toga neosnovana.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba postupka osiguranja kad se na njih tako pazi prema odredbama ZPP a ni razloga iz članka 50. stavka 5. u vezi s člankom 290. stavkom 1. OZ/12, kao ni žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U konkretnom je slučaju osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja određeno na temelju pravomoćne i ovršne presude, dakle ovršne isprave, kojom je utvrđena tražbina za isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 11.874,37 eura (sa zateznim kamatama) i razlike bruto otpremnine u iznosu od

4.92,09 eura (sa zateznim kamatama).

8.1. Isprava na temelju koje je određeno osiguranje stoga jest ovršna isprava i nema naznaka da je ukinuta, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage odnosno na neki drugi način izgubila svoju djelotvornost ili da je bez učinka niti je u ovom slučaju bilo kojim zakonom određen rok u kojemu se može tražiti ovrha a osiguranje je prisilnim zasnivanjem založnog prava određeno na nekretnini protivnika osiguranja kao predmetu koji nije izuzet od ovrhe pa time ni od osiguranja.

9. Iako predlagatelj osiguranja ima perfektnu ovršnu ispravu na temelju koje je mogao zatražiti i ovrhu, ne može mu se odreći pravni interes zahtijevati založnopravno osiguranje kao slabiji oblik pravne zaštite, jer se taj pravni interes temelji na izričitom zakonskom ovlaštenju iz članka 296. OZ/12.

9.1. Protivnik osiguranja doduše tvrdi da je predlagatelj osiguranja podnio i zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu na novčanim sredstvima protivnika osiguranja, ali tu tvrdnju nije dokazao s obzirom na to da se radi o novčanoj tražbini po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu pa je ovrhovoditelj uz ovršnu ispravu dužan dostaviti i potvrdu porezne uprave o obračunu poreza, prireza i doprinosa iz članka 217. stavka 2. OZ/12, kako je to propisano u članku 217. stavku 5. OZ/12 u donosu na izravnu naplatu propisanu u članku 209. OZ/12.

9.1.1. Kako u spisu nema dokaza o tome da je uz zahtjev za izravnu naplatu od 24. studenog 2025. priložena i navedena potvrda porezne uprave, treba prihvatiti tvrdnju predlagatelja osiguranja o tome da je zahtjev Financijskoj agenciji podnio samo radi naplate novčanih tražbina koje se odnose na neto iznos razlike otpremnine i troškove parničnog postupka, za koje nije potreban obračun iz članka 217. stavka 2. OZ/12.

10. Predlagatelj osiguranja stoga, kao što je već navedeno, nije bio dužan zatražiti ovrhu iako raspolaže ovršnom ispravom, već na temelju zakona ima ovlaštenje zahtijevati založnopravno osiguranje kako bi protivniku osiguranja omogućio da u stanovitom daljnjem roku na drugi način namiri njegovu tražbinu.

11. Prvostupanjski je sud slijedom toga donio zakonito i pravilno rješenje kojim je odredio osiguranje prisilnim zasnivanjem založenog prava na nekretnini protivnika osiguranja i to uknjižbom založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi te zabilježbom ovršivosti tražbine kojom se naznačuje da su ispunjeni uvjeti za ovrhu i na taj način pravilno primijenio odredbe članaka 295. do 298. OZ/12.

12. Iz svega navedenog proizlazi nepostojanje razloga za žalbu zbog kojih protivnik osiguranja pobija prvostupanjsko rješenje kao ni onih na koje se pazi po službenoj dužnosti pa je zbog toga valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje i ujedno odbiti zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova odgovora na žalbu (jer se ne radi o potrebnom trošku za osiguranje) te time, a na temelju članaka 380. točke 2. i 166. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom

1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.

U Puli 27. siječnja 2026.

Sudac

Marija Sošić