REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-106/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-31/2025 od 24. studenog 2025., dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-31/2025 od 24. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Metkoviću donesenog po javnom bilježniku u Metkoviću, Jošku Pandži, posl. br. Ovrv-846/2025 od 11. travnja 2025..

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR-a, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je izreka presude kontradiktorna sa obrazloženjem, da o odlučnim činjenicama postoji kontradiktornost u odnosu na provedene dokaze i navode iz same presude na koji način je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Navodi da je prilikom donošenja predmetne presude u sporu male vrijednosti sud propustio uzeti u obzir i odredbu članka 299. Zakona o parničnom postupku, koja, propisuju iznimku prema kojoj se naknadno iznošenje činjenica i dokaza dopušta ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti ranije, pa tako da nije utvrđivao postoji li opravdani razlog što tužitelj dokumentaciju na kojoj temelji svoje činjenice – prijava prijamnika, nije dostavio u roku od 15 dana, već je samo formalistički odbio taj dokazni prijedlog, iako se radi o dokazu koji je ključan za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio niti obrazložio je li tužitelj propustio rok vlastitom krivnjom, a upravo je to pravno odlučna činjenica, da odbijanjem ključnog dokaza sud nije utvrdio sve relevantne činjenice, iako se radi o predmetu u kojem se odgovornost tuženika izravno utvrđuje iz evidencije obveznika koju vodi HRT, da činjenica da je prijamnik prijavljen, kao i da je tuženica evidentirana kao obveznik, predstavlja pravni temelj za obvezu plaćanja pristojbe, a koja proizlazi iz Zakona o HRT-u, da je sud slijedom stroge formalističke primjene roka, onemogućio tužitelju da iznese relevantne dokaze na koji način je postupio suprotno članku 3. Zakona o parničnom postupku (načelo saslušanja stranaka) i članku 5. Zakona o parničnom postupku (načelo jednakosti oružja), da je sud u konkretnom slučaju imao i mogućnost i zakonski temelj omogućiti tužitelju da pojasni okolnosti dostave dokaza izvan roka te provede uvid u dokaz od odlučnog značaja, što nije učinio. U nastavku svoje žalbe ostaje kod tvrdnji iznijetih tijekom postupka te navodi da je dokazao da je tuženica obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi, jer tako proizlazi iz materijalne dokumentacije u predmetu, u posjedu ima prijamnik, te je time je po zakonu dužna plaćati mjesečne pristojbe, a također je i u evidencijama tužitelja zavedena kao obveznik plaćanja te je također i godinama dobrovoljno plaćala mjesečne pristojbe. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Na temelju članka 467. stavka 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuje se odredba članka 370. ZPP.

5.1. U ovome postupku obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 84,94 eur. riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP u kojem se žalba ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavka 2. i članak 467. stavka 1. ZPP) pa je ovaj sud vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

5.2. Na temelju članka 365. stavka 2. ZPP, drugostupanjski sud povodom žalbe stranaka po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5.3. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u odnosu na navedene bitne povrede, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

5.4. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, izreka presude nije kontradiktorna sa obrazloženjem niti postoji kontradiktornost u odnosu na provedene dokaze i navode iz presude, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi tužitelja.

5.5. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP, budući je prvostupanjski sud donio presudu na temelju dokazne građe u predmetu i to one koja je pravovremeno predložena i provedena, i na temelju istih koje je pravilnom ocjenom donio pobijanu presudu.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joška Pandže, poslovni broj Ovrv-846/2025 od 11. travnja 2025., kojim je naloženo ovdje tuženici kao ovršenici da tužitelju kako ovrhovoditelju namiri tražbinu u iznosu od 84,94 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno označene iznose i troškovima ovršnog postupka.

6.1. Obzirom da je tuženica osporila tužbeni zahtjev tužitelja kako po osnovu tako i po visini te istakla prigovor promašene pasivne legitimacije – tvrdeći da ne posjeduje TV prijamnik na adresi u [adresa], da nije potpisala nikakvu prijavu odnosno ukoliko njen potpis postoji na prijavi da je krivotvoren, te da navedenoj adresi RTV pristojbu uredno plaća njena majka za jedan TV prijamnik a da ona na navedenoj adresi niti ne živi zadnje tri godine, sud prvoga stupnja je cijeneći sadržaj odredbe članka 461.a stavak 6. ZPP, zaključio je da tužitelj - na kom je u smislu odredbe članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP teret dokaza tvrdnji o osnovanosti i visini njegova zahtjeva, nije dokazao – jer nije dostavio u zakonom propisanom roku potpisanu RTV prijavu za sporni TV prijamnik, da je upravo s tuženicom bio u ugovornom odnosu obzirom na njene navode iznijete u prigovoru na rješenje o ovrsi, pa posljedično da bi ona bila dužna platiti utuženu tražbinu tužitelja. Pritom, sud je ocijenio da materijalni dokazi koji prileže predmetu (prvenstveno evidencija plaćanja RTV pristojbe i izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja), predstavljaju jednostrane isprava tužitelja i kao takve ne predstavljaju nedvojben dokaz o postojanju tražbine tužitelja, posebno kada se uzmu u obzir i personalni dokazi (iskaz saslušane svjedokinje CC) koji potvrđuju navode tuženice iznijete u prigovoru na rješenje o ovrsi.

7. Sud prvoga stupnja pravilno citira odredbu članka 461.a stavak 6. ZPP kojim je pripisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, dok je stavkom 7. istoga članka Zakona propisano da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. tog članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. tog Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, pri čemu stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. tog članka (stavak 9.), dok nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 10.).

8. Sud prvoga stupnja pravilno utvrđuje da je rješenjem od 14. svibnja 2025. upozorio tužitelja na njegove gore navedene obveze i posljedice propuštanja postupanja sukladno istima; da je tužitelj pravovremeno 28. svibnja 2025. dostavio podnesak kojim se očitovao na navode tuženice iz prigovora na rješenje o ovrsi te iznio činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, ali nije predložio niti dostavio dokaze kojima te činjenice dokazuje; da je tužitelj potpisanu RTV prijavu dostavio izvan zakonom propisanog roka odnosno tek 22. listopada 2025., pa je temeljem tako utvrđenih činjenica sud prvoga stupnja pravilno postupio kada taj dokaz (koji i tužitelj smatra ključnim dokazom a kako to proizlazi iz sadržaja njegove žalbe) nije uzeo u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP), te je odluku donio na temelju do tada priložene dokumentacije i predloženih i provedenih dokaza.

8.1. Takvo postupanje suda prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je i zakonito. Naime, tužitelj je bio dužan iznijeti sve činjenice i dostaviti dokaze kojima potkrepljuje iznijete činjenice u zakonskom roku propisanom odredbom gore citiranog članka 461.a stavak 6. ZPP. Smisao predmetne odredbe je procesna disciplina stranaka, brzina i ekonomičnost parničnog postupka u sporovima male vrijednosti, pa tužitelj snosi posljedice neusklađenosti svog ponašanja sa zakonskim odredbama i rješenjem suda. Obzirom se radi o zakonom propisanom roku taj rok je prekluzivan, što znači da tužitelj mora u tom roku podnijeti potpuni podnesak s činjenicama i dokazima, jer naknadno iznošenje novih činjenica i dokaza nije dopušteno osim ako ih stranka nije mogla iznijeti bez svoje krivnje ranije, koju činjenicu (iako se tužitelj u svojoj žalbi na nju poziva) tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazivao. Stoga se ne može prihvati žalbeni navod tužitelja da je sud trebao ispitivati da li je do takovog njegova postupanja došlo bez njegove krivnje (stavak 9. istoga članka Zakona).

8.2. Iz istih razloge ne može se prihvatiti niti žalbeni navod tužitelja da je donošenjem predmetne presude sud povrijedio odredbe članka 3. i 5. ZPP na njegovu štetu.

9. Sud je proveo sve pravovremeno predložene dokaze, pa je tako uz pripremno ročište, održano i glavnu raspravu na kojoj je izveo dokaz saslušanjem po tuženici predložene svjedokinje, te je potom sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP, donio predmetnu presudu kojom je pravilnom primjenom materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz prethodno ukidanje platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joška Pandže poslovni broj Ovrv-846/2025 od 11. travnja 2025., pravilno zaključujući da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva odnosno da je upravo s tuženicom bio u ugovornom odnosu temeljem činjenice vlasništva TV prijamnika osnovnom koga bi bila u obvezi podmiriti utužene novčane iznose.

10. Žalbeni navodi kojima tužitelj pobija ocjenu provedenih dokaza nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost predmetne presude, jer se u sporovima male vrijednosti, žalba ne može izjaviti iz tog razloga (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje).

11. Tuženik nije posebno osporavao odluku o troškovima postupka, pa ovaj sud zaključuje da je ista i u tom dijelu pravila i zakonita, jer je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a po visini pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

12. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je u cijelosti odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu te je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Puli-Pola 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić