REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-99/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. AA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vizentin Brnabić & Rus j.t.d., Rijeka, protiv tuženog Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1698/2024- 8 od 4. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje točka I., III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1698/2024-8 od 4. prosinca 2025.
II. Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje se točka II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1698/2024-8 od 4. prosinca 2025., te se sudi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 1.825,16 eur s osnova ništetne odredbe o jednokratnom trošku obrade kredita, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 25.travnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“ III. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje točka V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1698/2024-8 od 4. prosinca 2025., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužiteljima trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 580,15 eur sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, 4. prosinca 2025. do isplate.
IV. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava točka V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1698/2024-8 od 4. prosinca 2025. te se nalaže tuženiku platiti tužiteljima daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 46,71 eur sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 4. prosinca 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe od 341,36 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 5. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 396-105/2006 od 14. travnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) iznosa kredita.“
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja OA i 2. tužiteljice AA koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 1.825,16 eura s osnova ništetne odredbe o jednokratnom trošku obrade kredita, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 25.04.2006. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“
III. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 396-105/2006 od 14. travnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: “ U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-bank d.d.“
IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (čiji je OIB: 14036333877) da isplati 1. tužitelju OA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici AA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 2.872,80 € s osnova ništetne odredbe o prijevremenoj konačnoj otplati kredita, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. siječnja 2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (čiji je OIB: 14036333877) da naknadi 1. tužitelju OA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici AA iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 580,15 € sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 4. prosinca 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana dok se 1. tužitelj OA i 2. tužiteljica AA odbijaju s ostatkom zatraženog parničnog troška.“
2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.
2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelje na naknadu troškova parničnog postupka. Podredno, predlaže ukinuti presudu i vratiti postupak na ponovno odlučivanje uz uputu prvostupanjskom sudu da se mora jasno izjasniti o svim navodima, prigovorima i stavovima koje je tuženik iznio u ovom postupku.
2.2. Tužitelji djelomično pobijaju prvostupanjsku presudu, u točki II. izreke i dijelu točke V. izreke presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te dijela odluke o trošku. Ističu da je neosnovano prvostupanjski sud odbio tužitelje sa kondemnatornim zahtjevom, smatrajući da je isti u zastari što je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima Građanskog odjela VS RH namjera kojih je ujednačavanje sudske prakse nižih sudova. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, te su razlozi nejasni i proturječni. Uslijed počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ostvaren je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje, prvostupanjski sud nije tužiteljima dosudio puni iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 93,43 eur, jer tužitelji nisu iskoristili zakonsku mogućnost da odmah prilikom predavanja tužbe plate polovicu sudske pristojbe na tužbu, pa to ne može ići na teret protivne strane. Podmirenje sudske pristojbe na tužbu nužan je trošak postupka. Plaćanjem polovice njenoga iznosa pri podnošenju tužbe u elektroničkom obliku, tužiteljima je data takva mogućnost, no nije nametnuta i obveza. Stoga, ako su tužitelji u obvezi podmiriti iznos od 93,43 eur, taj iznos je tuženik u obvezi naknaditi im kao stvarni trošak postupka. I u ovom je dijelu stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se preinači prvostupanjska odluka u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
3. Sa žalbama stranaka postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 396-105/2006 od 14. travnja 2006. kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade za troškove obrade kredita u iznosu od 1,25% iznosa kredita, odbio je zahtjev za povrat plaćenog iznosa od 1.825,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 25. travnja 2006. jer je prihvatio tuženikov prigovor zastare, utvrdio je da je ništetna odredba tog ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i naložila tuženiku da po toj osnovi vrati tužiteljima plaćeni iznos od 2.872,80 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. siječnja 2023.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, po članku 365. stavku 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima stranaka pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa nije počinjena ni bitna povreda na koju žalitelji ukazuju, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
7. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:
- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 14. travnja 2006. kojim se u članku 5. stavku 2. ugovara da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita a u članku 8. stavku 2. da u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.,
- da su tužitelji platili po osnovu naknade troškova za obradu kredita iznos od 1.825,16 eur dana 25. travnja 2006. te iznos od 2.872,80 eur s osnova prijevremene otplate kredita dana 31. siječnja 2023.,
- da tuženik nije sa tužiteljima pregovarao o predmetnim naknadama i isti nisu bili upoznati sa Odlukom uprave Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. o naknadama za usluge.
8. Neosnovana je žalba tuženika kojom osporava utvrđenje ništetnosti predmetnih naknada. Imajući u vidu da o spornim ugovornim odredbama o naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita ugovorne strane pojedinačno nisu pregovarale iste su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa su sukladno članku 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003.) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, sporne ugovorne odredbe nepoštene odnosno ništetne, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
9. S obzirom na ništetnost spornih ugovornih odredbi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 323. i članka 1111. ZOO-a kada je obvezao tuženika na isplatu preplaćenog iznosa tužiteljima s osnova ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita u visini koja nije bila sporna.
10. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a prilikom donošenja odluke o zateznim kamatama.
11. Međutim, osnovana je žalba tužitelja da je prvostupanjski sud, iako je utvrdio ništetnom ugovornu odredbu o naknadi za obradu kredita, odbio zahtjev tužitelja za povratom te naknade u nespornom iznosu od 1.825,16 eura sa zaključkom da je za navedeni zahtjev nastupila zastara. To stoga što zastara nije ni počela teći jer je ništetnost te odredbe ugovora utvrđena tek u pobijanoj presudi (takvo pravno stajalište doneseno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020.).
12. Stoga je osnovana žalba tužitelja protiv točke II. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa je uvažavanjem žalbe tužitelja u tom dijelu presuda preinačena i naloženo tuženiku vratiti tužiteljima iznos plaćen po osnovi naknade za obradu kredita od 1.825,16 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja, 25. travnja 2006., pa do isplate, po članku 1111. ZOO-a.
13. Obje stranke osporavaju odluku o parničnom trošku, u pogledu troška sudskih pristojbi. Neosnovano tuženik navodi da tužitelji nisu bili u obvezi platiti sudske pristojbe jer ova parnica na utvrđenje ništetnosti odredbi o naknadama za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita nije pokrenuta na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa pa se na istu ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023. – dalje: ZS). Međutim osnovano tužitelji u žalbi navode da imaju pravo na naknadu troška sudskih pristojbi koje su stvarno i platili, 186,86 eur (93,43 eur za tužbu i 93,43 eur za prvostupanjsku presudu). Prvostupanjski sud je tužiteljima po osnovu pristojbi dosudio iznos od 140,15 eur pa tužitelji osnovano navode da im pripada daljnji iznos (46,71 eur) koliko su tužitelji stvarno platili za pristojbe po pozivu suda, jer iako stranke imaju mogućnost koristiti pogodnost iz članka 7. ZS-a, kako tu pogodnost tužitelji nisu koristili te su platili iznos pune pristojbe na koji su i pozvani od suda, imaju pravo na stvarni trošak pristojbi koje su platili.
14. Tužiteljima, koji su uspjeli sa žalbom priznat je trošak za sastav žalbe u iznosu od 275,00 eur po tarifnom broju 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.) i iznos od 66,36 eur sudskih pristojbi za žalbu, odnosno ukupno 341,36 eur.
15. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tuženika i potvrđena točka I., III. i IV. izreke prvostupanjske presude po članku 368. stavku 1. ZPP-a, dok je žalba tužitelja uvažena i preinačena točka II. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, po članku 373. stavku 1. točki 3. ZPP-a.
U Puli-Pola 27. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić