REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-389/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja FV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojana Doneskog, Perice Medakovića, Nere Panjkret, Antonija Mihocija i Kritine Burcar Štargl, odvjetnici u Garešnici, protiv ovršenice SV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Ovr-1449/2025-13 od 29. kolovoza 2025., dana 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se u cijelosti potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Ovr- 1449/2025-13 od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:

„I. Na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, posl. br. P-882/2020-41 od 26. svibnja 2022. godine, koja je djelomično potvrđena u toč. I. izreke, a djelomično preinačena u toč. II. izreke presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1009/22-3 od 23. travnja 2025. godine,

radi naplate dospjele novčane tražbine ovrhovoditelja:

1/ u iznosu od 13.272,28 EUR sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi od 15 % godišnje počam od 31. 12. 2004. godine do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje počam od 1. 1. 2008. godine pa do 30. 6. 2011. godine, po stopi od 12 % godišnje počam od 1. 7.2011. godine pa do 31. 7. 2015. godine, po stopi od 8,14 % godišnje počam od 1. 8. 2015. godine do 31. 12. 2015. godine, po stopi od 8,05 % godišnje počam od 1. 1. 2016. godine pa do 30. 6. 2016. godine, po stopi od 7,88 % godišnje počam od 1. 7. 2016. godine pa do 31. 12. 2016. godine, po stopi od 7,68 % godišnje počam od 1. 1.2017. godine pa do 30. 6. 2017. godine, po stopi od 7,41 % godišnje počam od 1. 7. 2017. godine pa do 31. 12. 2017. godine, po stopi od 7,09 % godišnje počam od 1. 1. 2018. godine pa do 30. 6. 2018. godine, po stopi od 6,82 % godišnje počam od 1. 7. 2018. godine pa do 31. 12. 2018. godine, po stopi od 6,54 % godišnje počam od 1. 1. 2019. godine pa do 30. 6. 2019. godine, po stopi od 6,30 % godišnje počam od 1. 7. 2019. godine pa do 31.12.2019. godine, po stopi od 6,11 % godišnje počam od 1. 1. 2020. godine pa do 17. 4. 2020. godine, po stopi od 5,89 % godišnje počam od 19. 10. 2020. godine pa do 31. 12. 2020. godine, po stopi od 5,75 % godišnje počam od 1. 1.2021. godine pa do 30. 6. 2021. godine, po stopi od 5,61 % godišnje počam od 1. 7. 2021. godine pa do 31. 12. 2021. godine, po stopi od 5,49 % godišnje počam od 1. 1. 2022. godine pa do 30. 6. 2022. godine, po stopi od 5,31 % godišnje počam od 1. 7. 2022. godine pa do 31. 12. 2022. godine, po stopi od 5,50 % godišnje počam od 1. 1.2023. godine pa do 30. 6. 2023. godine, po stopi od 7,00 % godišnje počam od 1. 7. 2023. godine pa do 31. 12. 2023. godine, po stopi od 7,50 % godišnje počam od 1. 1. 2024. godine pa do 30. 6. 2024. godine, po stopi od 7,25 % godišnje počam od 1. 7. 2024. godine pa do 31. 12. 2024. godine i po stopi od 6,15 % godišnje počam od 1. 1. 2025. godine pa do isplate, a u slučaju promjene zatezne kamate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, 2/ u iznosu od 1.353,56 EUR (parnični troškovi) sa zateznom kamatom po stopi od 5,49 % godišnje počam od 26. 5. 2022. godine pa do 30. 6.2022. godine, po stopi od 5,31 % godišnje počam od 1. 7. 2022. godine pa do 31. 12. 2022. godine, po stopi od 5,50 % godišnje počam od 1. 1. 2023. godine pa do 30. 6. 2023. godine, po stopi od 7,00 % godišnje počam od 1. 7. 2023. godine pa do 31. 12. 2023. godine, po stopi od 7,50 % godišnje počam od 1. 1. 2024. godine pa do 30. 6. 2024. godine, po stopi od 7,25 % godišnje počam od 1. 7. 2024. godine pa do 31.12. 2024. godine i po stopi od 6,15 % godišnje počam od 1. 1. 2025. godine pa do isplate, a u slučaju promjene zatezne kamate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

kao i radi naplate:

3/ troškova ovoga ovršnog postupka u iznosu od 492,50 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

o d r e đ u j e  s e  o v r h a

na nekretninama ovršenice SV (ranije FV) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]:

- kčbr. [katastarska čestica] vrt kod kuće sa 66 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu sa 63 čhv,

zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem nekretnina i predajom nekretnina u posjed kupcu temeljem zaključka suda o predaji nekretnina kupcu.

II. Utvrđuje se da je zabilježba ovrhe na nekretninama ovršenice iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate novčane tražbine iz točke I., već upisana u zemljišnoj knjizi (pod br. Z-10758/2025) temeljem ranije donesenog rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1449/2025 od 12. lipnja 2025., koje je povodom žalbe ovršenice ukinuto rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž Ovr-284/2025-2 od 17. srpnja 2025. godine.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenica ističući u osnovnom da su istim povrijeđene odredbe članka 4., članka 5., članka 80.b, i članka 92. Ovršnog zakona, članka 91. i 92. Obiteljskog zakona, članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, članka 14., 23., 29., 34. i 38. Ustava Republike Hrvatske te članka 6. i 8. Evropske konvencije za ljudska prava, slijedom čega predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži i odbije prijedlog za ovrhu, odnosno da predmet ustupi drugom nadležnom sudu radi zaštite njena prava na pravično i nepristrano suđenje.

3. Sa žalbom ovršenice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno članku 21. stavku 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).

3.1. U svom odgovoru na žalbu ovršenice, ovrhovoditelj se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Predmetnim rješenjem, na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-882/20-41 od 26. svibnja 2022., koja je djelomično potvrđena u točki I. izreke, a djelomično preinačena u točki II. izreke, presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1009/22-3 od 23. travnja 2025., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu glavnice od 13.272,28 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2004. pa do isplate sve to na pojedinačno označene iznose, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.353,56 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2022. pa do isplate te troškove predmetnog ovršnog postupka u iznosu od 492,50 eur sa zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2025. do isplate, određena je ovrha na nekretninama ovršenice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], vrt kod kuće sa 66 čhv i k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u mjestu sa 63 čhv, sve to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

5.1. Pritom je, sud prvoga stupnja razmatrajući ovršeničin prigovor da nekretnine na kojima ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu, predstavljaju jedinu nekretninu u kojoj stanuje i koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nje i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati (članak 75. stavak 1. i 5. OZ) te da bi određivanjem i provedbom predmetne ovrhe došlo do narušavanja ravnoteže između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja u smislu odredbe članka 80.b stavka 2. i 3. OZ, utvrdio (ocjenom materijalne dokumentaciju u predmetu - članak 8. ZPP) i zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje i provedbu ovrhe na nekretninama ovršenice, a sve to stoga što vrijednost tražbine koja se namiruje nije nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, da je ovrhovoditelj učinio vjerojatnim kako osim ovrhe na predmetnim nekretninama nema drugih prikladnih mogućnosti da se njegova tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri - pri čemu je cijenio činjenicu da je ovršenica suvlasnica 6/20 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ali da se radi o nekretnini iz koje bi se mogao namiriti samo manji (ako i toliko) dio ovrhovoditeljeve tražbine, jer prodaje suvlasničkih dijelova nekretnina na nisu tržišno atraktivne, da predmetne nekretnine služe za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice, ali da ona ima u suvlasništvu i drugu stambenu nekretninu, da ovrhovoditelj ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem iz važnih razloga - zbog specifične povijesti osobnih odnosa stranaka i iznimne starosti duga (preko 20 godina), slijedom čega da prodajom predmetnih nekretnina ne bi bila narušena pravična ravnoteže između interesa stranaka i isto ne bi dovelo do povrede ovršeničinog ustavnog i konvencijskog prava na dom.

6. Takva odluka suda prvoga stupnja u onom bitnom - da je opravdano odrediti predloženu ovrhu, pravilna je i zakonita.

6.1. Pritom valja reći, da sud prvoga stupnja nije dao jasne i određene razloge zbog čega ne prihvaća ovršeničin prigovor prava na dom na koji način je u tom dijelu počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Međutim, radi se o nedostatku predmetnog rješenja koji se može otkloniti primjenom odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP, dok u preostalom dijelu predmetnog rješenja ta bitna povreda nije počinjena.

7. Suprotno žalbenim navodima ovršenice, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je odredio predloženu ovrhu na nekretninama ovršenice, sve to primjenom odredbe članka 80., 81. stavka 1. i članka 82. stavka 1. OZ, a temeljem ovršne isprave i to pravomoćne i ovršene presude (članak 21. OZ) iz koje proizlazi tražbina ovrhovoditelja i njegova visina.

7.1. Pritom, u odnosu na žalbene navode ovršenice, valja reći da je u okolnostima konkretnog slučaja ovrhovoditelj taj koji je ovlaštena izabrati predmet i sredstvo ovrhe, a sud je u slučaju ispunjenja ostalih pretpostavki propisanih zakonom, dužan odrediti ovrhu predloženim sredstvom i na predloženom predmetu, što je u predmetnom slučaju i učinjeno (članak 3. stavak 1., članak 4. i 5. stavak 1. OZ).

8. U odnosu na žalbene navode ovršenice koji se svode na prigovor da je predmet ovrhe njen jedini dom, koji temelji na odredbama članka 34. i 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014 - dalje Ustav RH) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 8/1999., 14/2002. i 1/2006. – dalje: Konvencija) tvrdeći da nekretnina koja je predmet postupka predstavlja njen dom, valja reći - prema stanju predmeta, da taj žalbeni navod ovršenice nije osnovan.

8.1. Naime, provođenjem ovrhe na nekretninama ovršenice sve i da se prihvati njen navod da predmetne nekretnine predstavljaju njen jedini dom - da je riječ o prostorijama s kojima ovršenica ostvaruje dovoljno jaku, stvarnu i trajnu vezu, u smislu članka 8. Konvencije i Ustava RH, u konkretnom slučaju nemaju za posljedicu povredu njena prava na dom, jer odredba članka 8. stavka 2. Konvencije dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih.

8.2. Kada je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

8.3. Miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom u konkretnoj situaciji utemeljeno je na zakonu jer je rješenje o ovrsi donijeto na temelju ovršne isprave koju predstavlja pravomoćna i ovršna sudska odluka, što konačno nije niti sporno. Dalje, miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom ovršenice usmjereno je na postizanje legitimnog cilja, na ostvarenje imovinskih prava ovrhovoditelja koja tražbina je dospjela na naplatu 2004., u vrijeme kada je ovrhovoditelj kao maloljetan živio s ovršenicom kako majkom koja je samostalno i za svoje potrebe raspolagala novcem koji je tada mlt. ovrhovoditelju pripao na ime naknade štete zbog smrti njegova oca, te nije poduzela niti jednu radnju da dobrovoljno namiri tražbinu ovrhovoditelja. Također, miješanje javne vlasti nužno je u demokratskom društvu jer se legitimni cilj ne može postići na drugi način, blažom mjerom, pa tako niti ovrhom na nekretnini koja je nesporno u suvlasništvu ovršenice u 6/20 dijela, jer ovršenica nije dokazala da je prodaja te nekretnine moguća kraj nesporne činjenice da se radi o nekretnini u suvlasništvu i da nije proveden postupak razvrgnuća. Pritom, valja uzeti i u obzir i činjenicu da se u predmetnom slučaju ne radi o međusobno suprotstavljenim pravima s jedne strane javne vlasti te s druge strane privatne osobe, već o suprotstavljenim pravima privatnih osoba i to ovrhovoditelja kao sina i ovršenice kao majke, koja je konačno zbog počinjenja kaznenog dijela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, na štetu ovrhovoditelja kao djeteta bila pravomoćno osuđena presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-18/18-19 od 5. prosinca 2019. Dakle, nakon što je proveden test razmjernosti i nakon što niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, utvrđeno je da prodajom predmetne nekretnine u ovršnom postupku nije povrijeđeno pravo na dom ovršenice, jer nad tim njenim pravom preteže pravo ovrhovoditelja na namirenje njegove dospjele tražbine, slijedom čega je prigovor prava na dom ovršenice neosnovan.

9. U odnosu na žalbeni navodi ovršenice koji se odnosi na prigovor narušene pravične ravnoteže iz članka 80.b OZ, valja reći da je sud prvoga stupnja proveo test razmjernosti, te je pravilno zaključio da taj prigovor nije osnovan, jer je pravilno cijenio sve uvjete koji moraju u predmetnom slučaju biti zadovoljeni, posebno oni iz stavka 2. i 3. istoga članka Zakona, jer je pravilno utvrdio između ostaloga - obzirom na žalbene navode ovršenice, da je ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da bi ovrha na drugim predmetima ovrhe ostala bezuspješna (ovršenica ne čini spornim da je nezaposlena i da nema stalnih primanja), te da je teško za očekivati da se njegova tražbina može namiriti prodajom nekretnine ovršenice koja je u suvlasništvu nje u 6/20 dijela i njena brata (s kojim nije u dobrim odnosima) i u odnosu na koju nije proveden postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, kao i da ovrhovoditelj ima osobito opravdani interes za hitnim namirenjem iz važnih razloga – zbog osobito kompleksnih odnosa između ovrhovoditelja i ovršenice i iznimne starosti dužne tražbine.

10. U odnosu na žalbene navode ovršenice koji se svode na tvrdnju o neosnovanosti tražbine ovrhovoditelja te pozivanje na odredbe članka 91. i 92. Obiteljskog zakona, valja reći da se radi o razlozima koje ne može isticati u ovom postupku, već ih je mogla s eventualnim uspjehom isticati u postupku iz koga je proizišla predmetna ovršna isprava.

11. Donošenjem predmetnog rješenja nije povrijeđeno pravo ovršenice na pravično suđenje, a ne postoje nikakvi zakonski razlozi za ustupanje predmeta drugom sudu na nadležno postupanje.

12. U odnosu na žalbene navode ovršenice o njenom narušenom zdravstvenom stanju i povredi dostojanstva, valja reći da je provedba ovrhe za ovršenike uvijek tegobna te da tijekom postupka ovrhe valja paziti na dostojanstvo ovršenika sukladno članku 6. OZ-a, međutim isti postupak je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da istu ovršenica ne ostvaruju dobrovoljno, pa stoga ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

13. Ostali žalbeni navodi ovršenice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja o ovrsi.

14. Obzirom na navedeno, žalbu ovršenice valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s člankom 21. OZ, odlučeno kao u izreci.

U Puli-Pola 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić