Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr-428/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, Slavonska avenija 1 B, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Draženu Biliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-6/2025-4 od 8. svibnja 2025., dana 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-6/2025-4 od 8. svibnja 2025. u točki III. izreke.

II. Odbacuje se žalba ovrhovoditelja protiv točke II. izreke pobijanog rješenja kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi, a na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1502/14 od 17. studenog 2014., odredio predloženu ovrhu na pokretninama ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 534,22 EUR, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja da mu ovršenik naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 973,44 EUR.

2. Navedeno rješenje u odnosu na točke II. i III. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači rješenje u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka i dosudi mu troškove žalbenog postupka.

3. Žalba ovrhovoditelja djelomično je nedopuštena, a djelomično neosnovana.

4. Naime, žalba ovrhovoditelja izjavljena protiv točke II. izreke pobijanog rješenja je nedopuštena sukladno odredbi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a), obzirom da je u tom dijelu ovrhovoditelju dosuđen trošak ovršnog postupka u iznosu od 534,22 EUR, pa ovrhovoditelj nema pravni interes za podnošenje žalbe u tom dijelu, slijedom čega je istu sukladno odredbi čl. 367. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbaciti.

5. U obrazloženju rješenja, dijela koje se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka, prvostupanjski sud navodi da ovrhovoditelju nije priznao trošak sastavljanja dva podneska FINI u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV od 25%, obzirom da isti ne prileže prijedlogu za ovrhu. Također, da mu nije priznao materijalni trošak fotokopiranja, poštarine, itd. u iznosu od 10,60 EUR, obzirom da za iste ovrhovoditelj nije priložio dokaz da su stvarno nastali. Osim toga, da mu je djelomično priznao trošak sastavljanja podnesaka navedenih u točki 3. tog obrazloženja, i to u iznosu od 18,75 EUR s PDV-om od 25%, dok je odbio zahtjev ovrhovoditelja da mu za svaki navedeni podnesak dosudi iznos od 50,00 EUR (uvećano za PDV), odnosno isti je odbijen za razliku od 31,25 EUR po podnesku, obzirom da se u ovršnom postupku primjenjuje Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), a ne Tbr. 36. toč. 3. Tarife na kojeg se ovrhovoditelj neosnovano poziva.

6. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako su predmetne radnje bile potrebne za provedbu ovrhe te da je njegov zahtjev za naknadu troška tih radnji osnovan, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno Tarifu kada je iste cijenio kao ostale podneske sukladno Tbr. 11. toč. 10. Tarife, a ne podneske kojima traži podatke o imovnom stanju ovršenika u smislu pribave isprava, uvjerenja i sl. od nadležnih tijela, za čiju pribavu Tbr. 36. toč. 3. Tarife određuje nagradu od 25 bodova. Ističe da je podneske upućene MUP-u od 17. veljače 2015., 31. prosinca 2015., 10. listopada 2019. i 8. srpnja 2024. slao s ciljem pribave podataka je li ovršenik upisan kao vlasnik nekog motornog vozila, te postoji li zabrana otuđenja, dok je podnesak od 8. srpnja 2024. uputio MUP-u radi pribave uvjerenja o prebivalištu jer je prije pokretanja ovrhe na pokretninama nužno pribaviti podatak o adresi ovršenika kako bi se znalo na kojoj adresi će se zakazivati uredovanja. Nadalje, ističe da je podneske FINI od 4. veljače 2015. i 23. rujna 2024. slao radi pribave potvrde o tome je li moguće provesti izvansudsku ovrhu, a podneske HZMO-u od 5. veljače 2015., 17. veljače 2015., 27. svibnja 2015., 31. prosinca 2015., 28. travnja 2016., 4. siječnja 2022. i 8. srpnja 2024. radi pribave potvrde je li ovršenik osiguranik, prima li mirovinu i sl. Također, ističe da je podneske upućene ZK odjelu i katastru slao s ciljem pribave isprava o imovini ovršenika, a podneske od 22. studenog 2021. i 25. kolovoza 2023. javnom bilježniku radi pribave naknadnog otpravka rješenja o ovrsi s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti obzirom da je FINI, kao i eventualnom poslodavcu ovršenika obvezan na realizaciju dostaviti izvornik ili ovjerenu presliku. Navodi i da prvostupanjski sud pogrešno navodi da ne prileže svi podnesci upućeni FINI, jer je priložio i podneske od 29. siječnja 2020. i 20. prosinca 2021., dok je trošak fotokopiranja zatražio u paušalnom iznosu.

7. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu koji se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba ovršnog/parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8.1. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda i žalbenim navodima ovrhovoditelja, pretežiti dio zatraženih troškova ili nije bio potreban za predmetnu ovrhu ili postoji drugi razlog neosnovanosti zahtjeva. Tako ovrhovoditelju prema ocjeni ovog suda uopće ne pripada pravo na trošak sastavljanja podneska od 4. veljače 2015. (prijedloga) radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 50,00 EUR, budući da mu je navedeni trošak već priznat rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1502/14 od 17. studenog 2014. Također i sastavljanje daljnjih podnesaka upućenih FINI (zahtjeva za naplatu od 29. siječnja 2020. i od 20. prosinca 2021.) prema ocjeni ovog suda nije bilo potrebno za predmetni postupak, dok je podneskom od 23. rujna 2024. ovrhovoditelj zatražio obavijest o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje za ukupno 19 ovršenika, pa kako mu je pobijanim rješenjem za sastavljanje tog podneska dosuđen iznos od 18,75 EUR uvećan za PDV, radi se o iznosu većem od razmjernog dio nagrade određene Tbr. 36. toč. 3. Tarife koji bi mu pripadao u odnosu na konkretnog ovršenika. Osim toga, ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu predujmljene naknade za osnovu za plaćanje, jer istu sukladno čl. 14. st. 4. u vezi čl. 15. toč. 7. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/18, 46/22, 155/22) u slučaju nemogućnosti izvršenja (o čemu se ovdje radi) FINA vraća ovrhovoditelju na njegov zahtjev.

8.2. Nadalje, valja reći da ovrhovoditelju prema ocjeni ovog suda ne pripada pravo ni na naknadu troška sastavljanja dopisa HZMO-u od 5. veljače 2015., 17. veljače 2015., 27. svibnja 2015., 31. prosinca 2015., 28. travnja 2016., 4. siječnja 2022. i 8. srpnja 2024., kao niti dopisa ZK odjelu od 31. prosinca 2015. i katastru od 17. veljače 2015. i 31. prosinca 2015., te dopisa MUP-u od 17. veljače 2015., 31. prosinca 2015. i 10. listopada 2019. radi dostave podataka o vlasništvu vozila i dopisa od 8. srpnja 2024. radi dostave uvjerenja o prebivalištu ovršenika, od po 50,00 EUR za svaki, budući da sastavljanje tih podnesaka nije bilo potrebno za ovaj postupak. Kako ovrhovoditelju ne pripada trošak sastavljanja navedenih podnesaka, istome ne pripada ni pravo na trošak državnih biljega i naknada koje je platio navedenim državnim tijelima za izdavanje potvrda. Jednako tako, ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak sastavljanja podnesaka upućenih javnom bilježniku radi pribave naknadnog otpravka rješenja o ovrsi s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti od 22. studenog 2021. i 25. kolovoza 2023., budući da mu je FINA sukladno sadržaju obavijesti u spisu navedenu osnovu vratila, te sastavljanje tih podnesaka nije bilo potrebno za ovaj postupak.

9. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilo je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova fotokopiranja, poštarine, itd. u iznosu od 10,60 EUR, budući da taj trošak nije dokazao niti u osnovi niti u visini.

10. Nasuprot navedenom, osnovano ovrhovoditelj u žalbi navodi da mu na temelju Tbr. 36. toč. 3. Tarife pripada pravo na trošak sastavljanja dopisa MUP-u od 8. srpnja 2024., jer je istog uputio radi pribave podataka o vlasništvu vozila, dakle isprave nadležnog tijela o vlasništvu pokretnina, u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV, za što mu je prvostupanjski sud primjenjujući Tbr. 11. toč. 10. Tarife priznao trošak u iznosu od 18,75 EUR uvećano za PDV. Međutim, bez obzira na utvrđenu razliku od 31,25 EUR uvećano za PDV, ovdje je potrebno imati u vidu ukupno dosuđene troškove postupka ovrhovoditelju u iznosu od 534,22 EUR, od čega je obzirom na naprijed iznesene razloge opravdano samo 46,88 EUR, pa ovrhovoditelju ne pripada pravo na nikakvu daljnju dosudu troškova postupka, dok odluku o (neosnovano) dosuđenim troškovima postupka ovrhovoditelju, ovaj sud obzirom na odredbu čl. 374. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a ne može preinačiti jer bi to bilo na štetu ovrhovoditelja koji se jedini žalio, budući da je samo on podnio žalbu.

11. Iz navedenih razloga, žalba ovrhovoditelja nije osnovana, te ju je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje u točki III. izreke.

12. Obzirom da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

13. Točka I. izreke prvostupanjskog rješenja nije pobijana žalbom, pa ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 27. siječnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško