REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-611/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Poslovni broj:P-422/2024-13 od 23. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Poslovni broj:P-422/2024-13 od 23. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja MR koji glasi: "Nalaže se tuženoj BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iznos od 11.750,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 250,00 EUR od dana 06.02.2021. g. do isplate,

-na iznos od 250,00 EUR od dana 06.03.2021. g. do isplate,

na iznos od 250,00 EUR od dana 06.04.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.05.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.06.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.07.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.08.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.09.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.10.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.11.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.12.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.01.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.02.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.03.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.04.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.05.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.06.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.07.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.08.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.09.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.10.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.11.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.12.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.01.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.02.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.03.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.04.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.05.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.06.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.07.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.08.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.09.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.10.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.11.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.12.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.01.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.02.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.03.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.04.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.05.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.06.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.07.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.08.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.09.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.10.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.11.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.12.2024. g. do isplate,

- kao i u buduće dok za to budu postojali uvjeti iznos od 250,00 EUR za svaki mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III.Nalaže se tužitelju MR isplatiti na ime parničnih troškova tuženici BR iznos od 500,00 EUR (petsto eura), u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice radi naplate parničnog troška u preostalom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) odbija kao neosnovan.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Pobija i odluku o troškovima.

2.1.Presudu smatra neosnovanom smatrajući da prvostupanjski sud nije prilikom odlučivanja imao u vidu odredbu članka 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV), te odredbe članaka 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima(„ Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO-a) a da pogrešno presudu temelji samo na odredbama članaka 164. i 165. ZV-a. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz obvezu tužene da naknadi troškove podnesene žalbe podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

6.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7.Nesporno je da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi čiji je brak razveden pravomoćnom presudom ovoga suda pod posl. br. P Ob10/2021-39 od 22. veljače 2022., a kojom presudom je određeno da se zajedničko maloljetno dijete povjerava na čuvanje i stanovanje tuženici

-također nije sporna niti činjenica da su stranke suvlasnici svatko u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izgrađenih na kč. br. [katastarska čestica] i to 50. Suvlasnički dio (parkirno mjesto), te 276. Suvlasnički dio (stan)

- nesporno je da su u navedenom stanu koji se nalazi na adresi: [adresa], živjeli tužitelj, tuženica i njihovo zajedničko maloljetno dijete, te činjenica da tužitelj od 05. siječnja 2021. ne živi u predmetnoj nekretnini budući da su mu od strane Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku rješenjem pod posl. br. KP- DO- 2/2021 od 05. siječnja 2021. određene mjere opreza u odnosu na tuženicu i to zabrana približavanja na razdaljinu bližu od 50 metara, mjera opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tuženicom, te mjera opreza udaljenja iz doma na adresi u [adresa]. kao i da su navedene mjere opreza i dalje na snazi, te da tuženica zajedno sa zajedničkim maloljetnim djetetom stranaka i dalje živi u predmetnom stanu.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja da su tužitelj i tuženica suvlasnici svatko u ½ dijela stana i pripadajućeg parkirnog mjesta pobliže opisanih u tužbi koji se nalaze na adresi: [adresa]., da su u predmetnom stanu živjeli tužitelj, tuženica i njihova zajednička maloljetna kćer, te da je tužitelj 05. siječnja 2021. prisilno izašao iz predmetnog stana budući da mu je mjerama opreza određenima od strane Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku koje su i dalje na snazi zabranjeno približavanje tuženici na razdaljinu bližu od 50 metara, zabranjeno mu je uspostavljati ili održavati vezu s tuženicom, te je udaljen iz doma na adresi u [adresa].

9.Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud je stajališta da se zahtjev tužitelja iz predmetne tužbe ne može temeljiti na odredbama o stjecanju bez osnove, već su u odnosu na zahtjev tužitelja mjerodavne odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP) kojim odredbama je određeno da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario a da je takav stav zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na Sjednici održanoj 01. ožujka 2021. broj Su-IV-16/2021-5, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. Rev-219/2024-2 od 29. svibnja 2024. pa s obzirom na utvrđenja smatra da se tuženica ne može smatrati nepoštenim posjednikom budući tužitelju posjed predmetnih nekretnina nije onemogućen voljnim elementom tuženice već da tužitelju posjed brani kogentna odredba članka 98. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20), odnosno mjere opreza određene od strane Općinskog državnom odvjetništva u Osijeku, ističući nadalje da tuženica koja je posjed predmetnih nekretnina stekla kao pošten posjednik kada je zajedno sa svojim bivšim bračnim drugom i maloljetnom kćerkom stupila u posjed predmetnih nekretnina, za svo utuženo razdoblje u kojemu je tužitelj onemogućen u posjedovanju svoga suvlasničkog dijela nije bila nepošten posjednik tužiteljevog suvlasničkog dijela budući da mu ista nije svojom voljom onemogućila posjed, a da predmetne nekretnine nije iznajmljivala i od njih ostvarivala koristi, već iste koristi za stanovanje. Stoga je stajališta da nisu ispunjeni uvjeti iz mjerodavnih odredaba članaka 164. i 165. ZV-a pa je odbio tužbeni zahtjev.

10. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11.Po mišljenju ovoga suda u predmetnoj stvari o osnovanost tužbenog zahtjeva bilo je potrebno raspraviti primjenom odredbe čl. 164. st. 1., odnosno 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i to na način da je bilo potrebno utvrditi odlučnu činjenicu je li i kada je tužena postala nepošten posjednik tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnina (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 192/2015- 230. ožujka 2021., kojom je ukinuta odluka Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1584/13-2 od 11. srpnja 2013. kojom je drugostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev za isplatu neosnovanim primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP koja određuje da nepošteni posjednik tuđe stvari tu stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, jer da se ta zakonska odredba primjenjuje samo kada nepošteni posjednik tuđe stvari predaje vlasniku stvari tu stvar što znači da se primjenjuje kada vlasnik stvari temeljem čl. 161. st. 1. ZVDSP nepoštenom posjedniku podnese vlasnički zahtjev za povrat stvari.

11.1. Nadalje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od

1. ožujka 2021. na postavljeno pitanje:

„Da li tužiteljica kao suvlasnica nekretnine može tražiti naknadu za korištenje nekretnine od strane bivšeg bračnog druga koji je sa njome suvlasnik te nekretnine i koji tu nekretninu drži u isključivom posjedu bez prethodnog traženja predaje posjeda, uz činjenicu da kuća nema dva stambena odvojena prostora, da su stranke bivši bračni drugovi koji ne mogu zajedno živjeti, a tuženik je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće i ne dozvoljava tužiteljici da ulazi u kuću jer joj nije dao novi ključ, niti joj je ponudio da taj ključ preuzme?“

O navedenom pitanju izraženo je shvaćanje koje glasi:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su) vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

„Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

12. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda te nespornu činjenicu da tužena nije nepošteni posjednik jer je tužitelj odlukom suda (zabrana približavanja) onemogućen u posjedovanju, da nije tražio su posjed stana te da tužena nije sporni stan davala u najam pravilno je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog suda primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu pa je stoga žalba neosnovana uslijed čega ju je valjalo odbiti i potvrditi presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni a žalbom se posljedično pobijaju ovisno o odluci o osnovanosti žalbe na glavni zahtjev.

13. Kako ponašanjem tužene nije povrijeđeno subjektivno građansko pravo tužitelja valjalo je presuditi kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak1. ZPP-a.

14. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Šimić