REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-519/2025-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., Radnička cesta 48, Zagreb, OIB: 87064273078, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu od 16. travnja 2025. poslovni broj: P-2600/2023-27, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, od 16. travnja 2025. poslovni broj: P- 2600/2023 -27.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja:

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 sklopljenog dana 02.10.2007.g. i Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine, sklopljenog između tužitelja i HYPO LEASING KROATIEN DRUŠTVO ZA FINANCIRANJE d.o.o. podružnica Split (sada BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o.) i to:

- članka 3. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 u kojem je vrijednost leasinga, iznos PDV-a i ukupna vrijednost objekta leasinga s PDV-om ugovorena uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

- članka 4. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 u kojem je ukupni iznos naknada bez PDV-a, iznos PDV-a te ukupni iznos naknada s PDV om ugovoren uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

- članka 6. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 u kojem je propisana specifikacija otplate leasinga i to leasing obrok neto, PDV, leasing obrok mjesečno ukupno uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

- članka 7. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 u kojem je način isplate ugovorenih obroka za leasing, bez PDV-a, PDV, ukupni bruto obrok, ugovoren uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

- članka 8. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 u kojem je ugovoreno da se sva plaćanja prema ovom ugovoru preračunavaju u hrvatske kune po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate;

- članka 9. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 u kojem je visina jamčevine na dan uplate ugovorena uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF; - članka 13. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 u kojem je navedeno da Primatelj leasinga svojim potpisom izjavljuje da je ugovor i opće uvjete pomno pročitao da razumije njihove odredbe, te je s istima suglasan; - članka 6.6. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedeno da za svaku izvršenu uplatu obroka ili troškova obrade Davatelj leasinga obračunava razliku po valutnoj klauzuli;

- članka 6.7. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedena obveza plaćanja računa za troškove obrade i to protuvrijednost u kunama deviznog iznosa računa po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja;

- članka 6.8. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedeno da ukoliko dođe do promjene tečaja valute i/ili uvjeta na tržištu kapitala, odnosno ukoliko dođe do promjena troškova refinanciranja, ili ako se prodajna cijena objekta leasinga povisi prije isporuke, Davatelj leasinga može uskladiti obračun obroka. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je obrok za leasing vezan uz kretanje tečaja tromjesečnog EURIBOR/LIBOR-a te će se usklađivanje rate vršiti kvartalno; Ugovorne strane ugovaraju mogućnost izmjena nekog od elemenata izračuna iznosa ukupne naknade, a koji utječu na iznos pojedinog obroka i ukupne naknade, stoga je davatelj leasinga dužan primatelju leasinga pri sklapanju ugovora ponuditi mogućnost odabira načina obavještavanja o navedenim promjenama. O načinu obavještavanja Primatelj će se pismeno izjasniti prilikom zaključenja ugovora o leasingu; Primatelj leasinga je dužan u roku od 3 dana po pismenom pozivu Davatelja leasinga uplatiti troškove iz ove točke Davatelju leasinga ili u korist tijela koje ima pravo tražbine;

- članka 12.6. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedeno da primatelj leasinga/sudužnik/jamac, potpisom ugovora potvrđuju da su pročitali i preuzeli Opće uvjete te prihvaćaju sva prava i obveze koje iz njih proizlaze;

- članka 12.7. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine koji u kojem je navedeno da se usklađivanje visine iznosa obroka ili drugih plaćanja iz ugovora uslijed primjene valutnih tečajeva, promjene valute plaćanja, uvjeta refinanciranja, kamatne stope ne smatraju izmjenom ili dopunom ugovora i da za takva usklađenja nije potrebna suglasnost Primatelja leasinga.

II. Dužan je tuženik Blue Iris Resolution d.o.o., OIB: 87064273078, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja leasing obroka uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF-u isplatiti tužiteljici SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 2.436,59 EUR i to sa kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od po:

− 1,02 EUR-a teče od 07.11.2007.god.

− 2,30 EUR-a teče od 05.12.2007.god.

− 2,20 EUR-a teče od 3.1.2008.god.

− 3,38 EUR-a teče od 6.2.2008.god.

−9,52 EUR-a teče od 4.3.2008.god.

− 8,77 EUR-a teče od 7.4.2008.god.

− 4,20 EUR-a teče od 9.5.2008.god.

− 4,84 EUR-a teče od 10.6.2008.god.

− 3,76 EUR-a teče od 19.6.2008.god.

-4,61 EUR-a teče od 4.7.2008.god.

− 2,17 EUR-a teče od 11.8.2008.god.

− 2,66 EUR-a teče od 9.9.2008.god.

− 9,23 EUR-a teče od 10.10.2008.god.

− 15,84 EUR-a teče od 10.11.2008.god.

− 12,46 EUR-a teče od 8.12.2008.god.

− 24,75 EUR-a teče od 12.2.2009.god.

− 27,21 EUR-a teče od 13.3.2009.god.

− 19,52 EUR-a teče od 20.4.2009.god.

− 21,06 EUR-a teče od 13.5.2009.god.

-17,52 EUR-a teče od 6.8.2009.god.

− 19,59 EUR-a teče od 15.9.2009.god.

− 17,97 EUR-a teče od 6.10.2009.god.

− 18,00 EUR-a teče od 6.11.2009.god.

− 20,07 EUR-a teče od 7.12.2009.god.

− 20,03 EUR-a teče od 7.12.2009.god.

− 23,34 EUR-a teče od 12.1.2010.god.

− 24,75 EUR-a teče od 3.3.2010.god.

− 26,16 EUR-a teče od 18.3.2010.god.

− 31,09 EUR-a teče od 2.4.2010.god.

− 33,63 EUR-a teče od 19.5.2010.god.

− 36,97 EUR-a teče od 11.6.2010.god.

− 42,37 EUR-a teče od 12.7.2010.god.

− 36,58 EUR-a teče od 9.8.2010.god.

− 55,93 EUR-a teče od 9.9.2010.god.

− 46,12 EUR-a teče od 11.10.2010.god.

− 48,48 EUR-a teče od 12.11.2010.god.

− 53,62 EUR-a teče od 6.12.2010.god.

− 53,99 EUR-a teče od 16.2.2011.god.

− 56,50 EUR-a teče od 7.3.2011.god.

− 56,49 EUR-a teče od 7.3.2011.god.

− 56,41 EUR-a teče od 15.3.2011.god.

− 74,10 EUR-a teče od 1.7.2011.god.

− 69,14 EUR-a teče od 5.7.2011.god.

− 83,47 EUR-a teče od 31.8.2011.god.

− 74,62 EUR-a teče od 22.9.2011.god.

− 74,62 EUR-a teče od 22.9.2011.god.

− 75,03 EUR-a teče od 22.9.2011.god.

− 71,43 EUR-a teče od 11.10.2011.god.

− 71,43 EUR-a teče od 11.10.2011.god.

− 79,69 EUR-a teče od 26.3.2012.god.

− 79,69 EUR-a teče od 26.3.2012.god.

− 79,60 EUR-a teče od 26.3.2012.god.

− 79,60 EUR-a teče od 26.3.2012.god.

− 79,87 EUR-a teče od 10.4.2012.god.

− 80,61 EUR-a teče od 10.7.2012.god.

− 80,59 EUR-a teče od 26.7.2012.god.

− 81,52 EUR-a teče od 30.7.2012.god.

− 75,11 EUR-a teče od 25.9.2012.god.

− 75,68 EUR-a teče od 26.9.2012.god.

− 75,68 EUR-a teče od 26.9.2012.god.,

do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, kao neosnovan.

II. Dopušta se objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska

tužiteljice od 5. studenog 2024.

III. Nalaže se tuženiku Blue Iris Resolution d.o.o., OIB: 87064273078, naknaditi tužiteljici SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 1.972,85 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 16. travnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3 i 11. ZPP-a u odnosu na rješenje kojim se sud odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti budući nije potkrijepio jasnim razlozima oko prave volje stranaka u pogledu prorogacijske klauzule koja je jasna, razumljiva i čitka te ne stvara neravnotežu u pravima i obvezama stranaka pozivajući se na odluke županijskih sudova kao i Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP) te ujedno ističući da je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pravcu pravilne ocjene navedenog prigovora.

2.1.U žalbi nadalje navodi da nije bilo pretpostavki za stupnjevitu tužbu odnosno da je prvostupanjski sud trebao prvotno odlučiti o osnovu manifestacijskog zahtjeva pa ako odluči da jest tada naložiti tuženiku polaganje računa ili dostavu podataka a kako tome nije tako također je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

2.2.Ističe i pogrešnu primjenu materijalnog prava posebno navodeći da tuženik nije banka i da se na njega ne odnose odluke iz kolektivnih sporova ta nadalje da je predmetni ugovor o leasingu sklopljen u skladu sa svim primjenjivim propisima na snazi u RH.

2.3.Osporavajući i odluku o troškovima posebno priznati trošak za pristup na ročište za objavu presude predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev a tužiteljicu obveže na naknadu tuženiku troškova parničnog postupka podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3.Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4.Žalba nije osnovana.

Žalba u odnosu na rješenje o odbijanju prigovora mjesne nadležnosti

5.Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti sud je u obrazloženju naveo da je člankom 12.8. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine, koji čine sastavni dio predmetnog Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/020100624 od 2. listopada 2007., određeno da davatelj leasinga i primatelj leasinga suglasno izjavljuju da će, u slučaju povrede bilo koje obveze regulirane ugovorom o operativnom leasingu ili Općim uvjetima, ugovaraju nadležnost stvarno i mjesno nadležnog suda u skladu sa zakonom, a da je u pogledu pravnog pitanja smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020., poslovni broj Su-308/2020, zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti, pa kako tužiteljica nije mogla utjecati na ugovorne odredbe valjalo je cijeniti odredbu članka 50. točka 19 ZZP-a koja propisuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača ostvariti prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na teret potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu, predstavlja ugovornu odredbu koja se može smatrati nepošteno a da osim toga, odredbom članka 55. st. 1. ZZP je propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna, zbog čega, prema stavu prvostupanjskog suda, odredba članka 12. 8. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine, kojom je ugovorena stvarna i mjesna nadležnost u skladu sa zakonom, za tužiteljicu, koja ima prebivalište u [adresa], predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu iz članka 50. toč. 19. ZZP, radi čega se, u skladu s odredbom članka 51. st. 1. ZZP, i takva odredba ima smatrati nepoštenom, i ništetnom a s obzirom da bi tužiteljicu dolazak na ročišta u Zagrebu otežao položaj , a time i pravo i mogućnost na ostvarivanje zaštite svojih interesa sudskim putem.

6. Ovakova utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je ocijenio sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u pogledu istaknutog prigovora na temelju nespornih i utvrđenih činjenica tako da je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također neosnovan.

7. Ugovorna odredba o prorogaciji prema ocjeni i ovog suda podliježe testu poštenosti

pa kako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se smatra nepoštenom jer se njome znatno ograničava ili otežava prvo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom.

8.Nepoštena odredba je dakle ništetna pa se ima smatrati da ugovorena nadležnost nije ni postojala pa se u nedostatku sporazuma imaju primijeniti odredbe ZPP-a koji , osim u odredbi iz članka 46 stavka 1. ZPP-a sadrži i odredbu o posebnoj nadležnosti po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz članka 59. ZPP-a, prama kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja imaju poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice , pored suda opće nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

8.1.Kako je nesporno da je između prednika tuženika – Hypo Leasing Kroatian Društva za financiranje d.o.o. Podružnica Split, kao davatelja leasinga i tužiteljice kao primatelja leasinga sklopljen Ugovor o operativnom leasingu to je s obzirom na činjenicu da tuženik ima poslovnu jedinicu u [adresa] pravilno prvostupanjski sud odlučio da je mjesno nadležan u ovoj pravnoj stvari pa sukladno iznesenom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3., i 11. ZPP-a tako da je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Žalba u odnosu na presudu

9.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi iz Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624 sklopljen dana 2.listopada 2007. i Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine sklopljenog između tužitelja i Hypo Leasing Kroatien Društva za financiranje d.o.o., Podružnica Split, sada Blue Iris Resolution d.o.o., kojima je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF te zahtjev za isplatom iznosa od 2.436,59 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime razlike uvećanja leasing obroka uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF.

10.Nesporno je među strankama da je između prednika tuženika - Hypo Leasing Kroatien Društva za financiranje d.o.o., Podružnica Split, kao davatelja leasinga, i tužiteljice, kao primatelja leasinga, dana 2. listopada 2007. godine sklopljen Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624, u kojemu je u odredbama članka 3., 4., 6., 7., 8., 9., ugovorena valutna klauzula u CHF, za objekt leasinga - motorno vozilo marke Suzuki Swift 1,3; da je ugovorena vrijednost objekta leasinga bez PDV 16.826,63 CHF, što uvećano za PDV po stopi od 22 %, daje iznos od 20.526,05 CHF, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, sa ratom za leasing obrok u iznosu od 319,31 CHF. Kao i da su Opći uvjeti operativnog leasinga koji su priloženi navedenom ugovoru njegov sastavni dio.

11.Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da su tužiteljica , kao primatelj leasinga, i tuženik, kao davatelj leasinga, dana 2. listopada 2007. sklopili Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR/020100624, kojim je ugovoreno da davatelj leasinga kao vlasnik objekta leasinga, daje primatelju leasinga na korištenje u obliku operativnog leasinga motorno vozilo marke Suzuki Swift 1,3; da vrijednost objekta leasinga sa PDV-om iznosi 20.526,05 CHF, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja; da je ugovoren mjesečni leasing obrok u iznosu od 319,31 CHF, koji se primatelj leasinga obvezuje isplatiti davatelju leasinga u 60 mjesečnih obroka, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja; da je mjesečni obrok vezan za 3 – mjesečni libor; da se sva plaćanja preračunavaju u hrvatske kune po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

- da se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojeg je prednik tuženik sklapao sa potrošačima,

-da je tužiteljica u svome stranačkom iskazu u bitnome navela kako je predmetni ugovor o leasingu zaključila radi kupnje osobnog vozila, koje je kupila u Autokući Prižmić, službenici u banci su joj sugerirali da je za nju najpovoljniji ugovor u valuti CHF, vjerovala im je te je pristala na zaključenje takvog ugovora, a nitko joj od službenika nije objasnio značenje valutne klauzule u CHF te da će mjesečne rate, u slučaju rasta valute CHF, jednako tako rasti.

-da je govor zaključen na unaprijed pripremljenom obrascu,

-da tužiteljica nije imala mogućnost pregovaranja oko pojedinih ugovornih odredbi

-da je ugovor pročitala prije potpisivanja, ali je laik, pa joj nije bilo jasno značenje valutne klauzule u valuti CHF

- da je vozilo kupljeno za osobne potrebe, da nije nikada bila vlasnik obrta niti je imala udjele u nekom trgovačkom društvu.

12.Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom sporu učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu protiv banaka ne odnose na predmetni ugovor no da su tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama 102. stavak 1., u svezi članka 96. stavak 1., 2., 4., te članka 97. ZZP/07.

12.1.Također se poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), kojima su regulirani instituti savjesnosti i poštenja, ništetnosti, zastare te stjecanja bez osnove pa zaključuje da je prednik tuženika društvo registrirano za financiranje i financijsko posredovanje, on je kao trgovac u smislu čl. 3. alineja 16 ZZP/07, bio dužan potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe (duty of disclosure) koji su mu, s obzirom na njegovu profesionalnu djelatnost, morali biti poznati te da je propustio obavijestiti tužiteljicu kao potrošača o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja CHF u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone, iako su tuženiku i predniku tuženika kao financijskoj instituciji koja se profesionalno bavi financijskim poslovanjem, ovi rizici valutne klauzule vezane uz CHF trebali biti ili bili poznati.

12.2. Nadalje, da kako iz predmetnog Ugovora kao i iz Općih uvjeta operativnog leasinga, koji su njegov sastavni dio, proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužiteljica mogla pojedinačno pregovarati , a niti je isti bila informiran o razlozima koji opravdavaju ugovaranje valutne klauzule u CHF (tužiteljica u stranačkom iskazu navodi da su joj službenici banke sugerirali zaključenje ugovora u valuti CHF kao najpovoljnijoj za nju).Također da iz okolnosti proizlazi da se radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati zaključuje se da davatelj leasinga o tim okolnostima nije vodio računa te da propuštanje odgovarajućeg informiranja tužiteljice kao potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, predstavlja takvo postupanje prednika tuženika kao trgovca koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kojem se obveza otplate u ratama povećavala uslijed konstantnog rasta tečaja CHF, kao što je utvrđeno u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ines Lozić, i to na način da je ukupan iznos koji je više plaćen za vrijeme otplate slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o operativnom leasingu, 2.436,59 eura a u tim su razlozima ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP/07 te čl. 4. ZOO.

12.3. Isto tako odbija prigovor zastare pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. te članka 323. ZOO-a kojima su propisane posljedice ništetnosti koje dovode do osnovanosti osnove tužbe a potom i osnovanosti visine tužbenog zahtjeva utemeljenog na stjecanju bez osnove. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12.4.Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

12.5.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužena. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

12.6.Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev jer je ugovorena otplata leasing obroka u hrvatskim kunama prema tečaju za CHF na dan uplate, obzirom tužiteljica prilikom zaključenja ugovora o leasingu nije mogla predvidjeti da će doći do velike promjene tečaja, budući u suprotnom ne bi pristala na njegovo zaključenje, a tuženik tužiteljicu nije upoznao sa svim rizicima sklapanja takvog ugovora, čime je postupio nepošteno uslijed čega je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice.

12.7. U konkretnom slučaju su zaključeni ugovori o leasingu u kojima je sadržana ništetna valutna klauzula, a provedenim dokazom saslušanjem tužiteljice je utvrđeno kako ista nije imala nikakvih financijskih znanja i nije razumjela koje posljedice za nju proizlaze uz primjenu valutne klauzule, obzirom da nije upozorena od davatelja leasinga na rizike promjene tečaja CHF i za koliko bi se povećala mjesečna rata uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Ovo sve iz razloga jer je iz iskaza tužiteljice utvrđeno kako je tužitelj objekte leasinga prvo pronašao kod trgovca.

13.Prvostupanjski sud je, s obzirom da tuženik nije bio stranka kolektivnog spora „Potrošač“ tj. predmeta „Franak“, ispitao je li odredba ugovora o leasingu bila nepoštena, a slijedom toga ništetna, provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i ocjenom isprava koje prileže spisu te pravilno zaključio da je tuženik, ugovarajući predmetnu odredbu, postupio suprotno zakonskim odredbama iz članka 295. stavka 1. i članka 296. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), utvrđujući da je takvim postupanjem narušeno načelo savjesnosti i poštenja te da se radilo o neravnopravnosti u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

14.Stoga je prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnom i bez pravnog učinka odredbu o vezanosti otplate za tečaj CHF jer je odredbom članka 269. stavka 2. ZOO- a propisano da ugovorna obveza, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno, odrediva.

15.Prema odredbi članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. a na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u članku 10. stavku 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

16.Člankom 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje ZPP/07) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na navedeno utvrđenje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 322. stavak 1. ZOO-a u svezi članka 102. stavak 1. ZPP/07, da su ništetne odredbe Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila kojima je ugovoreno plaćanje najma osobnog automobila te plaćanje troškova obrade i naknada uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj preplatio mjesečne obroke leasinga s osnove valutne klauzule u iznosu 2.436,59 eura,

te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplati taj iznos.

18.Budući je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje je tužitelj preplatio obroke leasinga, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana plaćanja obroka leasinga, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

19.Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare. Neosnovanost prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništavosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Imajući u vidu da se u ovom postupku odlučivalo o ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli i plaćanju troškova i naknada, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

20.Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe korekcijom tužbenog zahtjeva prema odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a, jer je u konkretnom slučaju nesporno da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, obzirom na provedeno vještačenje i konačno utvrđen iznos preplate pa je i prvostupanjski sud osnovano prema stavku 3. tog članka dopustio preinaku unatoč protivljenju tuženika jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

21.Ispitujući nadalje, odluku o parničnom trošku povodom žalbe tuženika, ovaj sud nalazi da se neosnovano u izjavljenoj žalbi navodi da tužiteljici ne pripada trošak nagrade i za ročište na kojem je objavljena presuda s obzirom da je punomoćnik tužiteljice bio prisutan na ročištu za objavu, a na kojem sud donosi, objavljuje i uručuje presudu, a prema članku 155. stavka 1. ZPP-a i Tbr. 9. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., - dalje: Tarifa).

22.Ovaj sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe temeljem članka 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a jer s istom nije uspio.

23.Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić