REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-844/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dubravki Glavan, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika RETURN TO BUSINESS d.o.o. iz Zagreba, Korčulanska 2, OIB: 41614576274, zastupan po Mamić Grgić Vinter odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda Vinkovcima poslovni broj P-709/2023-26 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja ŠĆ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 10. srpnja 2025. poslovni broj: P-709/2023-26.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe te zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužene.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Izvansudska ovrha određena u Zahtjevu za izravnu naplatu temeljem Zadužnice broj: OV-10035/2004 od 29.06.2004., ovjerena po Javnom Bilježniku Lidija Perić iz Osijeka, tuženika RETURN TO BUSINESS d.o.o iz Zagreba, Korčulanska 2, OIB: 41614576274, proglašava se nedopuštenom.

Nalaže se tuženiku RETURN TO BUSINESS d.o.o iz Zagreba, Korčulanska 2, OIB: 41614576274, da tužitelju VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem od 3% kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve do isplate."

II. Nalaže se tužitelju ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku RETURN TO BUSINESS d.o.o. iz Zagreba, Korčulanska 2, OIB: 41614576274, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.061,36 eura (tri tisuće šezdeset jedan eur i trideset šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećana za tri postotna poena, a koja kamata teče od donošenja odluke tj. 10. srpnja 2025. pa do isplate.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 338. stavak 2., 7. i 8. ZPP-a te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da prvostupanjski sud nije niti jednim razlogom objasnio na koji način sporazum o prijenosu prava OU-362/2021 sadržava izričitu izjavu ustupitelja da potraživanje prenosi upravo na tuženika, te da je propustio pročitati izvornik zadužnice pa da je nadalje počinjena bitna povreda i iz članka 354. stavak 2. točka9. ZPP-a.

2.2. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da je uplate u razdoblju 2022.-2024. evidentirao kao „dobrovoljna izvršenja“ a prema službenom izvještaju FINA-e jasno je da su sredstva skinuta po pravomoćnim rješenjima o zapljeni računa. Također da previđa pravnu posljedicu jednostranog raskida osnovnog ugovora a što je odlučno za prestanak tražbine.

2.3. Tvrdnji je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na istaknuti prigovor zastare jer je tražbina zastarjela 23. lipnja 2014.

2.4. Pobija i odluku o troškovima jer da prvostupanjski sud nije sagledao zatražene troškove kroz odredbu članka 155. ZPP-a vodeći računa o tome koji su troškovi bili potrebni za uspješno vođenje postupka te posebno ukazuje na nepotrebnost angažiranja odvjetnika izvan mjesta suda i s tim u vezi naknade za troškove kilometraže te cestarine.

2.5. Predlaže da se pobijana presuda preinači te utvrdi tužbeni zahtjev osnovanim podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Također da se odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova puta, a preostali dio odluke o troškovima korigira prema budućem ishodu postupka. Traži troškove podnesene žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik ističe da je prvostupanjski sud obrazložio Sporazum o prijenosu ovršnih isprava budući iz samog obrazloženja proizlazi da je sud ispitao sadržaj sporazuma i ocijenio ga u kontekstu svih izvedenih dokaza.

3.1.Osporava i tvrdnje tužitelja oko posljedica raskida ugovora navodeći da raskid nije nužno vezan s prestankom tražbine te se pri tome poziva na odredbu članka 360. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

3.2. U odnosu na pobijane troškove ističe da je pravo stranke da angažira odvjetnika izvan mjesta suda kao i da je pravilno primijenjena odvjetnička tarifa pa predlaže da se žalba tužitelja odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Traži troškove podnesenog odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a na koju se u žalbi također poziva tužitelj. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju ne radi se o zahtjevu o kojem već teče parnica, ili o kojem je već pravomoćno presuđeno, ili o kojem je zaključena nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe.

5.2. Nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavak1 u svezi članka 338. stavak2., 7. i 8. ZPP-a budući je presuda sačinjena u skladu sa odredbom članka 338. stavak 2. ZPP-a te je prvostupanjski sud donio presudu analizom i ocjenom svih dokaza pojedinačno svih zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5.3. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a od onih na koje se u skladu sa odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio točku I. izreke.

7. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe određene zahtjevom za izravnu naplatu temeljem Zadužnice broj OV-10035/2004 od 29. lipnja 2004.,koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da ovrha nije dopuštena iz razloga što nikada nije bio u pravnom odnosu s tuženikom niti je tuženik ičim dokazao temeljem čega zahtjeva isplatu niti kako je stekao pravo iz Zadužnice koju je podnio uz zahtjev za izravnu naplatu, a ujedno ističe i prigovor zastare.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da su se vodili brojni ovršni postupci po osnovu nepodmirenog dugovanja proisteklog iz ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2025 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanjem založnog prava na nekretninama u korist banke od 14. 7. 2005. i ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanjem založnog prava na nekretninama u korist banke od 28. 3. 2005., a koji ugovori su zaključeni između Slavonske banke d.d. Osijek, kao davatelja kredita, i UĆ iz [adresa], kao korisnika kredita tj. fiducijarnog dužnika, PĆ iz [adresa], kao založnog dužnika i Euromakina d.o.o., Put Mostina 1, Split, kao solidarnog jamca, te su ovi ugovori raskinuti temeljem raskida ugovora o kreditu od 23. 6. 2009. zbog neplaćanja dospjelih obveza, a obavijest je dostavljena

UĆ i PĆ,

- da se Slavonska banka d.d. Osijek 2008. pripojila Addiko bank d.d. ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. koji je temeljem ugovora o prijenosu sredstava osiguranja od 15. 9. 2017. ustupila dospjela, a ne naplaćena novčana potraživanja DDM Invest III AG odnosno HYPO-LEASING STEIERMARK d.o.o. Zagreb,

-da je HYPO-LEASING STEIERMARK d.o.o. Zagreb podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika PĆ na temelju ovršne isprave tj. obične zadužnice na pokretninama koja je ovjerena po javnom bilježniku Mirodaru Kovač pod brojem OV- 10944/2004 od 30. 6. 2004., a kojom ŠĆ u svojstvu jamca platca za glavnog dužnika prema HYPO-LEASING STEIERMARK d.o.o. Zagreb daje suglasnost za zapljenu svih računa na njegovom imenu,

- da zadužnica sukladno članku 183. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje: Ovršni zakon) ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha radi prisilne naplate i to ovrhom na cjelokupnoj imovini jamca platca,

- da izjava obvezuje jamca platca sve do potpunog namirenja tražbine vjerovnika te da je izjava neopoziva,

- da je vjerovnik tj. HYPO-LEASING STEIERMARK d.o.o. Zagreb ovlašten prenijeti prava koja mu pripadaju temeljem navedene izjave na treće osobe i to bez posebnog odobrenja jamca platca,

-da je u točki 9. zadužnice jasno naznačeno da potpisivanjem navedene izjave jamac platac potvrđuje poznavanje svih odredbi ugovora o leasingu te obveze koje iz njega proizlaze,

- da je temeljem odredbi čanka 209. stavak 9. i članka 284. stavak 6. u svezi s odredbom članka 32. stavak 3. odnosno članka 214. stavak 4. Ovršnog zakona i temeljem sporazuma o prijenosa ovršnih isprava OU-362/2021 javni bilježnik Nevenka Jukić ovjerila 2. 6. 2021. sporazum o prijenosu ovršnih isprava kojim je BONO MODO ALFA d.o.o. ranije HYPO-LEASING STEIERMARK d.o.o. Zagreb izvršio prijenos tražbina iz osnova za plaćanja rješenja o ovrsi, sudske odluke te prijenos prava iz zadužnica prema VČ, a koja zadužnica je sastavni dio predmetne isprave na novog ovrhovoditelja Return to bussines d.o.o. Zagreb, te je temeljem navedenog Return to bussines d.o.o. zatražio nastavak provedbe ovrhe u korist sebe kao novog ovrhovoditelja odnosno upisivanje promjena podataka o ovrhovoditelju u

Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje,

- da je obična zadužnica ŠĆ kao dužnika HYPO-LEASINGUž STEIERMARK d.o.o. Zagreb od 29. 6. 2004. potpisana i ovjerena po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka 29. 6. 2004.,

- da izjavom kao običnom zadužnicom ŠĆ daje suglasnost da se radi naplate vjerovnikove tražbine po ugovoru o financijskom leasingu 2454/04 i 2455/04 zaključenog između vjerovnika i dužnika u iznosu od 20.839,80 eura naplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima i ostalim uvjetima prema ugovoru o leasingu zapljenom svih računa otvorenih na njegovo ime/tvrtku kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novčana sredstva sa tih računa izravno isplaćuju vjerovniku na račun vjerovnika prilikom podnošenja zadužnice na naplatu,

- da je u točki 2. zadužnice jasno naznačeno da izjava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na vjerovnika radi naplate,

- da je točkom 3. navedeno da pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa za dužnika ovlašten je dostaviti vjerovnik sa učincima dostave pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi,

- da se zapljena novčanih sredstava i isplata na račun vjerovnika provodi po pisanom zahtjevu vjerovnika trenutkom dostave navedene suglasnosti i pisanog zahtjeva vjerovnika sa naznačenim iznosom i dospijećem tražbine, a prema točki 4. pravna osoba koja obavlja poslove platnog prometa za dužnika dužna je isplatiti vjerovnika ili ga odmah izvijestiti o nemogućnosti isplate,

- da je točki 6. striktno navedeno da sukladno članku 183. Ovršnog zakona zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha radi prisilne naplate tražbine i to ovrhom na cjelokupnoj imovini dužnika,

- da se trajanje ove zadužnice prema proteže na neodređeno vrijeme do potpunog namirenja tražbine vjerovnika iz ugovora o leasingu te navedena izjava obvezuje dužnika sve do potpunog namirenja tražbine vjerovnika i ista je neopoziva,

- da je u točki 9. striktno navedeno da potpisivanjem zadužnice dužnik potvrđuje poznavanje svih odredbi ugovora o leasingu broj 2454/04 i 2455/04 te svih obveza koje iz njega proizlaze.

9. Prvostupanjski sud je zaključka da provedeni dokazi jasno dokazuju da tužitelj paušalno i neargumentirano tvrdi da nije nikada bio u pravnom odnosu sa tuženikom te da tuženik nije Fina-i dokazao svoje ovlaštenje za provedbu ovrhe budući je tuženik na temelju zadužnice broj OV-10035/2004 od 29. lipnja 2004. kod Financijske agencije prethodno provodio ovrhu od 29. siječnja 2016. do 28. lipnja 2021. kada je osnova za plaćanje isknjižena iz Očevidnika na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te da sukladno članku 245. stavak 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08. i 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) zastara ponovno teče od 28. lipnja 2021.

9.1. Prvostupanjski sud ističe da zastara prava iz zadužnice počinje teći u trenutku kada cjelokupna obveza osigurana zadužnicom dospije na naplatu, a da tražbina osigurana zadužnicom nije prestala obzirom da ju tužitelj nije niti ispunio, a dokazi o izvršenim uplatama u periodu od 1. 12. 2022. do 2. 12. 2024. jasno ukazuju da je tužitelj bio upoznat sa svim odredbama ugovora o leasingu te je izvršenim uplatama isti prekidao tijek zastare i priznavao dugovanje koje vjerovnik sukladno članku 183. Ovršnog zakona ima osnova naplatiti od dužnika jer navedena zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha radi prisilne naplate tražbine.

9.2. Ističe da zadužnica broj OV-10035/2004 od 29. 6. 2004., a koja je ovjerena kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka je izdana kao sredstvo osiguranja izvršenja obveza iz ugovora o leasingu poljoprivrednih strojeva od 29. 6. 2004., da je u trenutku dospijeća cjelokupne obveze iz ugovora o leasingu počela teći zastara tog potraživanja osiguranog predmetnom zadužnicom, a ne u trenutku kada je zadužnica izdana jer u trenutku izdavanja tražbina iz ugovora o leasingu još nije ni dospjela, pa naplata tražbine koja nije dospjela ne može se ni naplatiti odmah nakon izdavanja zadužnice tj. ne može se naplatiti prije dospijeća tražbine koja je tom zadužnicom osigurana.

9.3. Prvostupanjski sud nadalje obrazlaže da tražbina osigurana zadužnicom nije prestala u trenutku donošenja rješenja o namirenju i brisanju založnog prava na nekretnini koja je bila u vlasništvu PĆ tj. jamca iz predmetnog ugovora o leasingu, a koja nekretnina je prodana u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskom sudom u Vukovaru pod poslovnim brojem Ovr-1053/2018., da brisanje založnog prava na predmetnoj nekretnini i činjenice njezine prodaje u navedenom ovršnom postupku nema utjecaja na postojanje potraživanja koje je predmet ovog spora jer je tražbina i nadalje ostala pa brisanje založnog prava na nekretnini koja je bila u vlasništvu jamca, a kojim pravom je bilo osigurano tuženikovo potraživanje nema za posljedicu prestanak tuženikovog potraživanja prema tužitelju.

9.4. Također prvostupanjski sud ističe da cjelokupna obveza iz ugovora o leasingu počinje teći od trenutka dospijeća cjelokupne obveze iz ugovora o leasingu, a ne od trenutka izdavanja zadužnice pa da je očigledno da prigovor zastare nije osnovan jer je tužitelj prema odredbama članka 240. ZOO-a svojim uplatama prekidao tijek zastare i tako priznavao dug jer se prema stavku 2. iste zakonske odredbe dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanja osiguranja i da je tuženik kroz ovršne postupke i promjene sredstava i načine ovrhe konstantno pokušavao naplatiti svoju dospjelu a nenaplaćenu tražbinu.

10. Prvostupanjski sud stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja nalazeći da njegovo subjektivno građansko pravo nije povrijeđeno te da nije osnovana osnov tužbe.

11. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Neosnovano u žalbi tužitelj ističe da su uplate u razdoblju od 2022. -2024. okarakterizirane kao „dobrovoljna izvršenja“ a ne kao prisilna naplata jer da prisilna naplata ne predstavlja priznanje duga jer u konkretnom slučaju i oba načina naplate po ocjeni ovog suda prekidaju tijek zastare.

13. Također, jednostranim raskidom ugovora po ocjeni ovog suda ne dolazi do prestanka tražbine. Odredbom članka 360. ZPP-a propisano je da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim odredbama ZOO-a ,raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako ugovor ne nastupa po samom zakonu , a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. To u svakom slučaju znači da strana koja je raskinula ugovor zbog njegova neispunjenja krivnjom sruge strane ima pravo na ispunjenje dospjelih tražbina.

14. Neosnovana je također tvrdnja tužitelja da potraživanje tuženika ne proizlazi iz provedenih dokaza konkretno Sporazuma o prijenosu isprava OU-362/2021 budući je sud suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno ocijenio da iz analize provedenih dokaza te rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da su ispunjene pretpostavke propisane za institut ugovora o ustupu potraživanja a propisanih odredbama ZOO-a, konkretno članku 80. i 81. ZOO-a.

15. Za predmetnu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje:

ZOO; tako pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018.). Navedeni rok teče od dana dospijeća cjelokupne tražbine po otkazu ugovora o kreditu, a ne od izdavanja zadužnice kako to pogrešno tumači tužitelj jer je tek tada vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sukladno članku 241. ZOO-a, dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji na naplatu zastara tražbine se prekida, te ista, sukladno odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a, počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru,pa neosnovano u žalbi tužitelj ističe da je rok iz članka 225. ZOO-a istekao najkasnije 23. lipnja 2013. godine.

15.1. Stajalište je ovog suda da su svi zahtjevi za naplatom postavljani unutar zastarnog roka od pet godina budući podnošenje predmetne zadužnice na naplatu predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara, te koji prekid zastare traje sve do isknjiženja osnove za plaćanje iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje koji vodi Financija agencija, a pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tražbina osigurana zadužnicom nije prestala obzirom da ju tužitelj nije ispunio i uplate su vršene i tijekom 2022.-2024. godine pri čemu po ocjeni ovog suda nije odlučno za pitanje zastare da li je plaćanje bilo prisilnim ili dobrovoljnim putem.

16. Neosnovano žalbom tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući da tužitelj nema pravo na putne troškove obrazlažući to činjenicom da je tuženika zastupao odvjetnik iz Zagreba, a da u [adresa] ima više od pedeset odvjetnika pa da je tuženik mogao angažirati nekoga od njih. Takva tvrdnja po ocjeni ovog suda bila bi osnovana ukoliko bi tuženik ima sjedište u [adresa] no kako u konkretnom slučaju tuženik ima sjedište u [adresa] stajalište je ovog suda da ima pravo da ga zastupa odvjetnik po izboru iz mjesta sjedišta pa je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da je i takav trošak bio u skladu s odredbom članka 155. ZPP-a potreba za uspješno vođenje postupka tako da je i žalba u odnosu na odmjerene troškove postupka neosnovana pa je zbog svega iznesenog valjalo odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

17. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je temeljem članka 155. ZPP-a. Isti trošak naime, po ocjeni ovog suda, nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

U Slavonskom Brodu, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić

U Slavonskom Brodu,

Predsjednica vijeća .