REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-189/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika ĆU, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. u svezi stavka 1. i 2. Kaznenog zakon („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici broj K-280/2023-32 od 9. prosinca 2024. i presuda Županijskog suda u Splitu broj Kž-92/2025-8 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj dana 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika ĆU za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici broj K- 280/2023-32 od 9. prosinca 2024. i presuda Županijskog suda u Splitu broj Kž- 92/2025-8 od 29. travnja 2025., osuđenik VU proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavak 6. u svezi stavka 1. i 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik VU, po branitelju Berislavu Živkoviću, odvjetniku u Zagrebu, „ ...temeljem čl.515. st.1.ZKP-a ... iz razloga propisanih u čl.517.st.1.toč.2.,3. ZKP-a jer smatra da je optužba prekoračena (čl.468.st.2.toč.9.ZKP ) te je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl.468.st.2.ZKP)...“. Predlaže „...da sud prihvati Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te se moli da donese odluku temeljem čl. 518. st. 5. ZKP-a...“.
3. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski sud postupio je sukladno članku 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) tako što je zahtjev dostavio državnom odvjetniku koji se na zahtjev očitovao podneskom broj Ksm-DO-149/2025-2 od 15. srpnja 2025., a koji odgovor na zahtjev osuđenika je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika ĆU nije osnovan.
4.1. Osuđenik pogrešno smatra „...da je optužba prekoračena ( 468.st1.toč.9. ) jer u činjeničnom opisu optužnice i izreci presude nije navedeno pod kojim svjetlima je optuženi vozio što može značiti kako je optuženi djelo iz čl.70.st.2 ZOSPC-a počinio bez obzira na koja su svjetla bila uključena u samom trenutku nesreće iako nije nedvojbeno utvrđeno kroz rekonstrukciju i vještački nalaz i mišljenje da bi osuđenik počinio djelo vozeći neposredno prije nesreće pod kratkim svjetlima kako je to on iznio u svojoj obrani na raspravi...“.
4.2. Naime, prvostupanjski sud je podnositelja proglasio krivim za činjenični opis iz optužnice koji u sebi sadrži tvrdnju da je optuženik kršio odredbu članka 70. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što je „...propustio pažljivo osmotriti kolnik ispred sebe kako bi na vrijeme uočio biciklistu... pa zbog propuštanja dužne pozornosti nije uočio biciklistu, nije bočno pomaknuo svoje vozilo na lijevu stranu, udarivši...stražnji kotač bicikla...“, pa da je time skrivio prometnu nesreću u kojoj je biciklista smrtno stradao. To znači ne samo da optužba nije prekoračena nego i to da podnositelj pokušava činjenično pitanje pod kojim svjetlima (dugim ili kratkim) je podnositelj skrivio prometnu nesreću podvesti pod pravno pitanje (da bi zbog eventualno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optužba bila prekoračena), ne nudeći pritom nikakvog argumenta za tvrdnju da bi optužba bila prekoračena.
4.3. Ali i povrh toga, za primijetiti je da prekoračenje optužbe podnositelj nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude pa tu povredu, kada bi i postojala, sukladno odredbi članka 517. stavak 2. ZKP-a ne može isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
5. Tvrdnje podnositelja da „... vještak nije dao egzaktne izračune za mogućnost uočavanja biciklista od strane osuđenika ako bi vozio pod kratkim svjetlima... formulacija „oko 50 m“ (je) neodređena i može značiti npr. raspon od 48 do 52 metra no sa svakim metrom mogućnost izbjegavanja sudara je različita. Zato je vještak trebao temeljem točno određene udaljenosti izračunima svih parametara (brzina, usporenje prema stanju kolnika itd.) odrediti mogućnost izbjegavanja sudara pri brzini vožnje od 80 km/ h u uvjetima mračne prometnice i biciklista bez svjetala na biciklu i reflektirajuće odjeće...“ su tvrdnje kojima se osporava činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a to ne može biti zakonska osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. ZKP-a.
6. Obrana pogrešno smatra „...da je osuđeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda (čl.468.st.2. ZKP-a) jer drugostupanjski sud uopće nije ocijenio žalbene navode obrane u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje već ih je bez ikakve analize i argumentacije odbacio kao irelevantne a svoju odluku temeljio isključivo na iskazu osuđenika i svjedokinje iz faze istrage...“ jer je drugostupanjski sud u točki 10. svoje odluke ocijenio i sve bitne žalbene navode obrane u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćajući razloge koje je o tome dao prvostupanjski sud.
7. Činjenične su naravi i tvrdnje u zahtjevu da je „...osuđenik iznio svoju obranu na raspravi koja je u bitnom elementu, a taj je pod kakvim svjetlima je vozio neposredno prije nesreće, različit od iskaza u istrazi ... provođenje rekonstrukcije u odnosu na mogućnost uočavanja biciklista pri vožnji kratkim svjetlima, drugostupanjski sud je proglasio nebitnim iako je upravo taj isti sud u prethodnoj drugostupanjskoj odluci dao uputu da se provede rekonstrukcija posebno na okolnost uočavanja biciklista u vožnji kratkim svjetlima..., drugostupanjski sud svjesno odbio uopće razmatrati brojne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka iznesene na raspravi a opširno obrazložene i u žalbi na prvostupanjsku presudu koji prigovori se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi...“, kao i prigovori o načinu kako je provedena rekonstrukcija te prigovori na pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka, njegove odgovore na pitanja obrane na raspravi i prigovore ... te posebno njegov izračun „iz glave“ jer se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. ZKP-a ne može podnijeti zbog činjeničnih pitanja.
8. Stoga nije došlo niti do povrede kaznenog postupka u žalbenom postupku koja povreda bi bila od utjecaja na donošenje pravilne presude jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve bitne žalbene prigovore, prihvaćajući kao pravilna sva utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, između ostalog, utvrdio da je podnositelj mogao izbjeći prometnu nesreći i onda kada bi vozio i u režimu kratkih svjetala samo da je vozio dužnom pažnjom, što je razumljivo samo po sebi, jer da je vozio pažljivo ne bi svojim vozilom udario biciklistu i pri tome ga usmrtio.
9. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika ĆU ukazuje se u cijelosti neosnovanim pa je temeljem odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. ZKP-a valjalo odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos
