REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-832/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog Ljubice Čaklović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2120/2024 od 8. veljače 2024. i usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženici ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, iznos od 23,10 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 4,62 EUR od 16. siječnja 2021.,

- na iznos od 4,62 EUR od 17. veljače 2021.,

- na iznos od 4,62 EUR od 17. ožujka 2021.,

- na iznos od 4,62 EUR od 17. travnja 2021.,

- na iznos od 4,62 EUR od 15. svibnja 2021.

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog Ljubice Čaklović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2120/2024 od 8. veljače 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženici:

a) isplatiti tužitelju iznos od 9,24 EUR te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena,

b) naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženici ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, prouzročeni trošak postupka u iznosu od 163,27 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2026. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 12. siječnja 2024. javni bilježnik Ljubica Čaklović iz Zagreba, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 2120/2024 od 8. veljače 2024. kojim je naloženo tuženici u roku od 8 dana platiti iznos od 32,34 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima te je utvrđeno da nastali troškovi postupka iznose 37,50 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je pravodobno podnijela prigovor u kojem je istaknula prigovor zastare potraživanja pozivajući se pritom na odredbu čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima.

3. Sud je rješenjem od 10. listopada 2024. (list 23- 25 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj se podneskom od 2. prosinca 2024. očitovao na prigovor, odnosno odgovor na tužbu, i to na način da je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 9,24 EUR i to u odnosu na račune koji su dospjeli u razdoblju od 24. studenoga 2020. do 15. prosinca 2020. zbog nastupa zastare. Nadalje ustraje u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na račune koji su dospjeli na naplatu u razdoblju od 15. siječnja 2021. do 14. svibnja 2021. te specificira tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 23,10 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, sve uz zahtjev za naknadu troškova postupka. Navodi da je tužitelj pružio tuženici javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za poslovni prostor i gospodarske potrebe koji se nalazi na adresi [adresa], površine 35 m2. Obzirom na to da je tužitelj javnu uslugu pružio za poslovni prostor i gospodarske potrebe, a ne za potrebe kućanstva, ističe da se ne primjenjuje odredba čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

5. Tuženica se u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužitelja, to jest obavijesti o djelomičnom povlačenju o istome nije izjasnila, pa se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/2025; dalje: ZPP) smatra da je na predmetno povlačenje pristala. Slijedom navedenog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 9,24 EUR te je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao pod točkom II. izreke.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, a kako niti jedna od stranaka nije zatražila održavanje ročišta niti je prema stanju spisa to bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka budući da je sud mišljenja da se pravično vođenje postupka može provesti i bez održavanja ročišta, sud je u skladu s čl. 461.a st. 3. i st. 4. ZPP-a u ovoj parnici proveo samo pisani postupak, bez održavanja ročišta.

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (list 11 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 28-30 spisa), preslike utuženih računa (list 31- 36 spisa).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje obveze tuženika po osnovi nepodmirenih računa za uslugu sakupljanja komunalnog otpada za poslovni prostor na adresi [adresa], za obračunsko razdoblje od listopada 2020. do travnja 2021.

10. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, već se spornim ukazuje je li u odnosu na predmetnu tražbinu nastupila zastara. Obzirom na to da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za utuženi period koji se odnosi na listopad i studeni 2020. (s datumima dospijeća 24.studenoga 2020. i 15. prosinca 2020.), sporna je zastara tužbenog zahtjeva za razdoblje od prosinca 2020. do travnja 2021. (s datumima dospijeća od 15. siječnja 2021. do 14. svibnja 2021.)

11. Prije svega valja ukazati da je istaknuti prigovor zastare potraživanja neosnovan. Naime, uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (list 11 spisa), preslike utuženih računa (list 31- 36 spisa), te Ugovor o zakupu poslovnog prostora ( list 28- 30 spisa ) utvrđeno je da se u konkretnom slučaju ne radi o utuženoj komunalnoj usluzi koja bi se koristila za potrebe kućanstva, pa se u konkretnom slučaju ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. toč. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 135/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155./23. – dalje ZOO), već se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. ZOO-a. Obzirom na to da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu dana 15. siječnja 2021., a da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen dana 12. siječnja 2024., to je prigovor zastare tuženice neosnovan u cijelosti sukladno čl. 226. u svezi sa čl. 241. ZOO-a.

12. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (list 11 spisa) te preslike utuženih računa (list 31- 36 spisa), sud je utvrdio da je tuženica obveznik plaćanja naknade za javnu uslugu prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada za razdoblje s dospijećem od 15. siječnja 2021. do 14. svibnja 2021., u ukupnom iznosu od 23,10 EUR, za poslovni prostor i gospodarske potrebe koji se nalazi na adresi [adresa], šifra stranke: 190912442. Nadalje je sud uvidom u navedenu dokumentaciju utvrdio da su podaci o tuženici, datumi dospijeća, te iznosi na koje računi glase, istovjetni podacima navedenim u izvodu iz poslovnih knjiga. Prema tomu, sud je čitanjem navedenih isprava nedvojbeno utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata od idućeg dana od dana dospijeća svakog utuženog iznosa pa sve do isplate. Ovdje valja istaknuti da tužena navedenu dokumentaciju niti ne osporava, već ističe isključivo prigovor zastare utuženog potraživanja.

13. Valja ukazati da spisu prileži Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. studenoga 2011. iz kojeg bi proizlazilo da je tuženica predmetni poslovni prostor dala u zakup na određeno vrijeme, međutim iz ugovora je razvidno da je zakup ugovoren na vrijeme od jedne godine, što bi značilo da je rok na koji je navedeni ugovor sklopljen protekao prije utuženog razdoblja. Pored toga, niti jedna od stranaka tijekom postupka nije istaknula da bi temeljem istog Ugovora obveza plaćanja bila prenesena na zakupnika. Iz navedenih razloga, sud nije posebno cijenio navedeni Ugovor, obzirom na to da isti nije od značaja za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku.

14. Člankom 30. stavkom 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13., 73/17., 14/19. i 98/1; dalje ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

14. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22. i 156/22.; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je člankom 342. stavkom 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

15. Obzirom na to da tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi podmirila utuženo potraživanje, odnosno da ista nije sukladno čl. 219. ZPP-a dokazala kakvu drugu činjenicu kojom pobija navode tužitelja, sud je uvidom u izvod iz poslovnih knjiga te preslike utuženih računa utvrdio osnovanost i visinu utuženog potraživanja, pa je tuženica u obvezi podmiriti predmetno dugovanje u iznosu od 23,10 EUR, i to temeljem odredbe čl. 30. st. 1. i 5. u svezi sa čl. 33. st. 1. i 2. ZOGO-a te članka 9. i članka 342. stavka 1. ZOO-a .

16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od sljedećeg dana od dana dospijeća. Kako tužitelj predmetne kamate potražuje upravo od prvog dana nakon dospijeća računa čiji su datumi prethodno navedeni pod točkom 10. obrazloženja ove odluke, dok je kamatna stopa određena sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, obzirom na to da se radi o "ostalim" odnosima, utvrđeno je da je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 23,10 EUR osnovan, čime je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom. I. izreke i u pogledu zatraženih zateznih kamata na glavnicu.

17. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

18. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak od 50 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje Tarifa) što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. OT) iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu u od 13,27 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.). Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR sukladno čl. 5. u vezi sa čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.). Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 163,27 EUR.

19. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci III. u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju, s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.

20. Nije osnovan trošak sastava ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe članka 164. stavka 4. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku