Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: Povrv-104/2025-10
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja VARTOP d.o.o., Varaždin, Ulica Stanka Vraza 6A, OIB: 91016122289, zastupan po punomoćniku Ivi Pavličeku, odvjetniku iz Varaždina, protiv tužene UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave od 11. prosinca 2025., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Davorina Tamaša, odvjetnika iz Slatine, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 26. siječnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tamare Banac Knežević iz Orahovice, Josipa Kozarca 14, posl. br. Ovrv- 3750/2025 od 2. lipnja 2025., održava se na snazi u dijelu gdje je tuženoj UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo da tužitelju VARTOP d.o.o., OIB: 91016122289, ULICA STANKA VRAZA 6A, 42000 Varaždin, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 3728, namiri tražbinu u iznosu od 227,49 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31.12.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tamare Banac Knežević iz Orahovice, Josipa Kozarca 14, posl. br. Ovrv- 3750/2025 od 2. lipnja 2025., ukida se u dijelu gdje je tuženoj naloženo da tužitelju plati troškove postupka u iznosu od 87,50 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
III Tužena je dužna tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 225,77 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja protiv tužene, kao ovršenice, javnoj bilježnici Tamari Banac Knežević iz [adresa] podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate 227,49 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tamare Banac Knežević iz [adresa], posl. br. Ovrv-3750/2025 od 2. lipnja 2025., prihvaćen je ovršni prijedlog te je tuženoj naloženo da tužitelju namiri navedenu tražbinu i troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja tužena je pravodobno podnijela prigovor (list 45-47), povodom kojeg je sud rješenjem, posl. broj Povrv-104/2025-3 od 25. kolovoza 2025., navedeno javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru tužena je navela da je rješenje o ovrsi nezakonito i doneseno na njezinu štetu, te isto pobija u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini kao i zbog previsoko odmjerenih troškova i iz formalnih-tehničkih razloga. Pobija rješenje o ovrsi jer isprava na temelju koje je podnesen prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u knjigovodstvenom smislu, budući da ne sadrži točno, jasno i potpuno određeno činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj. Nadalje, tvrdi da ovrhovoditelj navedenu tražbinu temelji na pregledu otvorenih stavki kupaca, a otvorene stavke su fiktivni računi koje je ovrhovoditelj izdao protuzakonito retroaktivno, a koje ovršenik nije nikada zaprimio od ovrhovoditelja jer je plin u navedeno vrijeme za zgradu u kojoj ona živi isporučivao EON-Plin d.o.o. Zagreb, te smatra da ovrhovoditelj nije legitimiran za naplatu usluge koju nije isporučio. U razdoblju navedenom u osporavanim računima za mjesec 12/2023, 01/2024, 02/2024 i na dalje, ovrhovoditelj nije bio opskrbljivač plinom zgrade u [adresa], u kojoj živi ovršenik, već je opskrbljivanje navedene zgrade plinom započeo kasnije, preuzevši ulogu opskrbljivača od dotadašnjeg opskrbljivača trgovačkog društva EON-Plin d.o.o. Zagreb, te da je upravo to razlog glede koga se ovrhovoditelj u svom Pregledu otvorenih stavki, poziva na fiktivne i nezakonite račune, koji su ispostavljeni naknadno- retroaktivno, a što ovršenik smatra nedopustivim, budući da su obveze izmirene EON- Plin d.o.o. Zagreb, a i da nisu, smatra da su iste zastarjele. Smatra nespornim da su predmetne tražbine zastarjele jer je odredbama iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima za navedene tražbine propisan jednogodišnji rok zastare.
4. U podnescima od 10. srpnja 2025. i 23. rujna 2025. tužitelj osporava sve navode tužene iznesene u prigovoru, istaknuvši da se utužena tražbina odnosi se na dospjele, a neplaćene račune u razdoblju od 1. prosinca do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja do 31. siječnja 2024., od 1. veljače do 29. veljače 2024. i od 1. studenoga do 30. studenoga 2024., za stan na adresi [adresa], šifra kupca 3728, u vlasništvu tužene, i to na: 27 Suvlasnički dio: 214/10000 Etažno vlasništvo (E-27) - jednosobni stan na trećem katu zgrade, koji se sastoji od sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WC-om i hodnika, ukupne površine 36,15 m2. Stanu pripada ostava u podrumu površine 3,27 m2 i balkon površine 5,43 m2, a koji je posebni dio nekretnine temeljem odredbi članka 66. – 69. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 560 m2, od čega stambena zgrada, [adresa], 2A površine 560 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Grad, koji stan glasi na tuženu u cijelosti (1/1 dijela). Računi obuhvaćeni donesenim rješenjem o ovrsi odnosili su se na cijenu naknade za pružanje usluge kupca toplinske energije za razdoblje od 01.12.2023. do 31.12.2023. u iznosu od 60,13 EUR temeljem računa br. 2531-1-101 od 16. travnja 2024., od 01.01.2024. do 31.01.2024. u iznosu od 66,20 EUR temeljem računa br. 2390-1-101 od 16. travnja 2024., od 01.02.2024 do 29.02.2024. u iznosu od 50,89 EUR temeljem računa br. 2429-1-101 od 16. travnja 2024., od 01.11.2024. do 30.11.2024. u iznosu od 50,27 EUR temeljem računa br. 8710-1-101 od 30. studenoga 2024. Trgovačko društvo E.ON Plin d.o.o. Zagreb, Capraška ulica 6, distributer, odnosno opskrbljivač plinom prema Zakonu o tržištu plina (dalje Opskrbljivač), je kroz utuženo razdoblje predmetnu zgradu opskrbljivao plinom. Tužitelj, s druge strane, u odnosu na Opskrbljivača predstavlja krajnjeg kupca plina kategorije poduzetništvo na temelju Općih uvjeta opskrbe plinom i Uvjeta opskrbljivača E.ON Plin d.o.o. za opskrbu plinom krajnji kupaca kategorije poduzetništvo. Tužitelj je u odnosu na tuženika registrirani kupac toplinske energije, sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije, koji u ime i za račun suvlasnika zgrade, kao krajnjih kupaca, kupuje energent (plin) za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno zgradi na adresi [adresa] i 2A, [adresa], a koji plin mu prodaje Opskrbljivač. Tužitelj proizvedenu toplinsku energiju isporučuje suvlasnicima zgrade kao krajnjim kupcima (toplinske energije), sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije. Pojednostavljeno, tužitelj kupuje plin od Opskrbljivača da bi ga iskoristio za proizvodnju toplinske energije, kojom tužitelj potom opskrbljuje suvlasnike zgrade, a koja toplinska energija suvlasnicima služi za grijanje i/ili opskrbu toplom vodom. Za svoje usluge tužitelj mjesečno obračunava i naplaćuje individualne troškove isporučene toplinske energije suvlasnicima zgrade, kao krajnjim kupcima toplinske energije, a sve temeljem ugovora o potrošnji toplinske energije koji je prethodno sklopio s predstavnikom suvlasnika. Pravna osnova za takvo postupanje nalazi se u čl. 11. st. 5. ZTTE-a, kojim je propisano: „Na temelju odluke iz stavka 3., odnosno stavka 4. ovoga članka, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine.“ Kako Opskrbljivač, za razliku od ovdje tužitelja, nije registrirani kupac toplinske energije te kako Opskrbljivač iz navedenog razloga sa suvlasnicima zgrade nije mogao sklopiti ugovor o potrošnji toplinske energije iz čl. 11. st. 5. ZTTE-a, isti nije bio u mogućnosti ispostavljati račune za toplinsku energiju isporučenu izravno suvlasnicima zgrade u periodu od prosinca 2023. do ožujka 2024. godine, već isključivo tužitelju kao kupcu toplinske energije, sukladno čl. 3. st. 2. točki 25. ZTTE-a, koji izričito propisuje da: „opskrbljivač toplinskom energijom – (…) prodaje toplinsku energiju kupcima,…“. Stoga su suvlasnici zgrade bili primorani pronaći kupca toplinske energije kojeg do tog trenutka nisu imali. Dana 22. veljače 2024. uspostavljen je prvi kontakt između predstavnika suvlasnika zgrade i tužitelja, na način da se predstavnik suvlasnika SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje Predstavnik suvlasnika), obratio telefonskim putem tužitelju postavljajući upit može li tužitelj biti kupac toplinske energije za njihovu zgradu. Opskrbljivač je obavijestio predstavnika suvlasnika 4. ožujka 2024. da u slučaju da suvlasnici zgrade ne sklope ugovor s tužiteljem (ili kojim drugim kupcem toplinske energije) Opskrbljivač će biti primoran poslati nalog za obustavu opskrbe plina za zgradu, uz pojašnjenje da je Opskrbljivač zapravo opskrbljivač plinom, a ne toplinskom energijom te stoga nije u mogućnosti fakturirati račune svakom suvlasniku zgrade posebno za uslugu (opskrbu plinom), koju je isti nesporno izvršio. Tako je između Opskrbljivača, tužitelja i predstavnika suvlasnika dogovoreno kako će tužitelj, koji je temeljem Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 6/2023 postao kupac toplinske energije za zgradu, prema Opskrbljivaču preuzeti obvezu plaćanja računa za plin isporučen zgradi za prosinac 2023., siječanj 2024., veljaču 2024. i ožujak 2024. godinu, s obzirom da se ti računi nisu mogli izravno fakturirati suvlasnicima zgrade, iako su oni krajnji kupci (korisnici) isporučenog plina, a da će tužitelj iznos koji je umjesto suvlasnika zgrade platio Opskrbljivaču „prefakturirati“, tj. na temelju računa ispostavljenih od strane Opskrbljivača izraditi račune za suvlasnike zgrade koje su isti obvezni podmiriti. Dakle, iako tužitelj u utuženom periodu nije vršio uslugu kupca toplinske energije suvlasnicima zgrade, kako je kasnije određeno Ugovorom o potrošnji toplinske energije broj: 6/2023, koji je sklopljen između tužitelja i suvlasnika zgrade, tužitelj se obvezao, a sve u dogovoru s Opskrbljivačem i predstavnikom suvlasnika, preuzeti obvezu plaćanja računa za pruženu uslugu Opskrbljivača. Dana 15. ožujka 2024. godine održan je sastanak suvlasnika zgrade koji su dali suglasnost za sklapanje ugovora s tužiteljem kao kupcem toplinske energije za zgradu na adresi [adresa] i 2A, o čemu tužitelj kao dokaz dostavlja suglasnost suvlasnika Zgrade na kojem je potpis tužene vidljiv pod rednim brojem 29. Nakon prikupljenih podataka, suglasnosti suvlasnika zgrade i relevantne dokumentacije Opskrbljivač i tužitelj, kao krajnji kupac za kategoriju poduzetništvo u odnosu na Opskrbljivača, sklopili su 26. ožujka 2024. godine Ugovor o opskrbi plinom krajnjeg kupca kategorije poduzetništvo koji je u članku 2. st. 1. propisivao da su obračunska mjerna mjesta (OMM) krajnjeg kupca navedena u Prilogu I tog ugovora, zajedno s očekivanim datumom početka opskrbe plinom za svako obračunsko mjerno mjesto (dalje u tekstu: „Prilog I“), a potom su krenuli u izradu obračuna za utuženi period. U Prilogu I naznačeno je da je riječ o obračunskom mjernom mjestu broj 500131 na adresi [adresa] te je naznačeno da je planirani početak opskrbe plinom 1. prosinca 2023. godine. Dana 18. ožujka 2024. godine dogovoreno je između tužitelja i Opskrbljivača da će se račun za prosinac 2023. godine fakturirati istovremeno s računom za siječanj 2024. i veljaču 2024. godine. Tužitelju su od strane Opskrbljivača dana 10. travnja 2024. godine ispostavljena tri računa za sljedeća razdoblja: - za prosinac 2023. godine račun broj: 2024-01-059366 od 10. travnja 2024., koji je plaćen 6. svibnja 2024.;- za siječanj 2024. račun broj: 2024-1-059367 od 10. travnja 2024., koji je plaćen 17. svibnja 2024.; − za veljaču 2024. račun broj: 2024-01-059368 od 10. travnja 2024., koji je plaćen 31. svibnja 2024. Plaćanjem računa Opskrbljivaču od strane tužitelja došlo je do zakonske subrogacije sukladno čl. 91. Zakona o obveznim odnosima, koji određuje da „Kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.“. Tek po ispostavljenim računima od strane Opskrbljivača tužitelj je bio u mogućnosti izvršiti obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju za svaku posebnu uporabnu cjelinu – stan u zgradi, a sve uzimajući u obzir jediničnu cijenu opskrbe prirodnim plinom, obračun potrošnje prirodnog plina za kategoriju Poduzetništvo i iznos računa ispostavljenog od strane Opskrbljivača, dakle, netočni su navodi tužene kako su troškovi previsoko odmjereni. Zbog navedenog su tuženoj, kao i ostalim suvlasnicima zgrade, računi ispostavljeni tek 16. travnja 2024. za usluge pružene od strane Opskrbljivača u prosincu 2023. godine, siječnju 2024. godine i veljači 2024. godine. Dakle, tužitelj koji je imao interes ispuniti obvezu prema Opskrbljivaču iz razloga što je postao kupac toplinske energije na adresi [adresa], što znači da se obvezao opskrbljivati toplinskom energijom krajnje kupce i ovdje tuženu, koji je tu obvezu i ispunio, po sili zakona je stekao pravo zahtijevati plaćeno od tužene (kao i svih ostalih suvlasnika zgrade), budući da je podmirio obveze prema Opskrbljivaču, a koju obvezu su inicijalno bili dužni podmiriti krajnji kupci, tj. suvlasnici zgrade za usluge pružene od strane Opskrbljivača u utuženom periodu (svi ostali suvlasnici zgrade podmirili su račune u utuženom periodu osim tužene). Tužena je plaćanjem svih ostalih računa ispostavljenih od strane tužitelja priznala svojstvo tužitelja kao kupca toplinske energije, a sve kako je pobliže definirano Ugovorom o potrošnji toplinske energije. Predmetni računi upućeni su tuženoj u jednom omotu, običnom poštom 18. travnja 2024., o čemu tužitelj kao dokaz dostavlja evidenciju upućenih pošiljaka korisnicima usluga tužitelja, stoga su netočni navodi tužene kako predmetne račune nikada nije zaprimila, tim više što je tužena platila račun za ožujak 2024. godine koji je poslan zajedno s računima za prosinac 2023., siječanj 2024. i veljaču 2024. godine, a što je vidljivo iz same evidencije tužitelja. Dana 2. prosinca 2024. godine tužena je podnijela izravno tužitelju „Prigovor na vašu Opomenu od 22.11.2024.g.“, u kojem u navodi „Dakle, vi niste aktivno legitimirani da bilo šta potražujete od mene, jer računi koje navodite za 12/23, 01/24 i 02/24 su Eonu uredno podmireni. O promjeni opskrbljivača saznala je u 05 mj. 2024. g. kada je u holu zgrade bila zakačena obavijest za stanare ...“. Navodi tužene paušalni su i neistiniti, budući da Opskrbljivač račune za navedena razdoblja nikada nije ispostavio suvlasnicima zgrade, već tužitelju. Tužena je dopisom od 3. siječnja 2025. pozvana od strane tužitelja da dostavi dokaz da su računi za utuženi period plaćeni Opskrbljivaču, ali tužena dokaze o uplatama nikada nije dostavila, što upućuje na to da računi za utuženo razdoblje nisu plaćeni. Također, netočni su navodi tužene da je tek u svibnju 2024. godine prvi puta saznala da će usluge obavljati tužitelj, s obzirom da je sastanak suvlasnika zgrade održan 15. ožujka 2024., a na kojem sastanku je tužena dala suglasnost za pružanje usluga od strane tužitelja, što je potvrđeno potpisom tužene pod rednim brojem 29. Na Prigovor tužene od 2. prosinca 2024. tužitelj je dao iscrpan odgovor 3. siječnja 2025. godine u bitnome navodeći: - kako poziva tuženu na mirno rješavanje nastale situacije; - kako Opskrbljivač, s obzirom da nije registrirani kupac toplinske energije, ne može ispostavljati račune stanarima za isporučenu toplinsku energiju; - da je Ugovorom o potrošnji toplinske energije koji je sklopljen između tužitelja i Predstavnika suvlasnika definirano kako početak obračuna isporučene toplinske energije kreće od 1. prosinca 2023., od kada tužitelj preuzima obvezu kupnje plina za obračunsko mjerno mjesto (OMM) na adresi [adresa] i 2A, [adresa] od Opskrbljivača. Tužitelj i Predstavnik suvlasnika sklopili su Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 6/2023 (dalje u tekstu: „Ugovor“) na temelju odluke suvlasnika Zgrade. U čl. 21. st. 1. Ugovora navedeno je: „Potpisom ovog Ugovora ovlašteni predstavnik suvlasnika potvrđuje da su sa sadržajem Ugovora upoznati svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina u Zgradi u vrijeme sklapanja Ugovora kao Krajnji kupci, na temelju čega je većina suvlasnika donijela odluku o sklapanju Ugovora.“. U članku 22. st. 2. Ugovora navedeno je kako Ugovor stupa na snagu 1. prosinca 2023.. Dakle, potpisom Ugovora tužena, kao u konačnici i ostali suvlasnici predmetne zgrade, kao krajnji kupci, koji su Ugovor sklopili zastupani po tada ovlaštenom predstavnikom suvlasnika, dali su svoj pristanak na sklapanje predmetnog Ugovora, a samim time i na uređenje odnosa kako su definirani Ugovorom. U odnosu na navode tuženika kako su predmetne obveze zastarjele, tužitelj ističe kako je čl. 215. Zakona o obveznim odnosima određeno da „Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.“ Vjerovnik, ovdje tužitelj imao je pravo zahtijevati ispunjenje obveze tek nakon što je izvršio obračun troškova za prosinac 2023., siječanj 2024. i veljaču 2024. godine (prije toga nije ni mogao ispostaviti račune suvlasnicima zgrade), te nakon što je subrogacijom, tj. ispunjenjem, na njega prešlo potraživanje koje je do tog vremena prema suvlasnicima zgrade imao U. Donijete su brojne presude u kojima je utvrđeno da zastara počinje teći od dana dospijeća računa na naplatu, tužitelj izdvaja tri recentne sudske prakse, prva je presuda Općinskog suda u Osijeku koji je u pravomoćnoj presudi poslovni broj: Povrv-29/2024-17 od 20. ožujka 2025. godine utvrdio: „Vezano za istaknuti prigovor zastare, sud navodi kako je člankom 232. stavkom 1. točkom 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu radiotelevizijske postaje za uporabu televizijskog prijamnika. Na temelju članka 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 13. studenog 2023., a utuženi računi od kojih najstariji dospijeva na naplatu 20. siječnja 2023. nisu obuhvaćeni zastarom, sud je odbio kao neosnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.“ Općinski građanski sud u Zagrebu u pravomoćnoj presudi poslovni broj: Povrv-313/2023-18 od 14. siječnja 2025. godine naveo: „Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja koji sud nalazi neosnovanim. Naime, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO, s obzirom se radi o isporuci vode za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Obzirom da je prijedlog za predmetnu ovrhu podnesen 15.2.2022., a najstariji utuženi račun za siječanj 2021. dospijeva na naplatu 15.2.2021., prigovor tuženika radi zastare potraživanja za utuženo razdoblje nije osnovan.“ Računanje zastare od dana dospijeća računa na naplatu potvrđeno je u još jednoj pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3876/2022-11 od 17. prosinca 2024. godine, u kojoj je u točki 11. obrazloženja presude navedeno "U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu vodu, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 20. srpnja 2022., a utuženi računi dospijevaju na naplatu od 15. kolovoza 2021. do 15. siječnja 2022., to je prigovor tuženika valjalo odbiti kao neosnovan budući da nije protekao jednogodišnji zastarni rok.“. Uzimajući u obzir prethodno navedenu praksu sudova Republike Hrvatske, tužitelj smatra kako nije nastupila zastara potraživanja. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će se održati u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tamare Banac Knežević, [adresa], poslovni broj Ovrv- 3750/2025 od 2. lipnja 2025., kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 227,49 EUR, na ime glavničnog potraživanja, te iznos od 87,50 EUR na ime troškova ovršnog postupka, kao i trošak parničnog postupka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.
5. Očitujući se na navode tužitelja tužena je u podnesku od 20. listopada 2025. (list 223-226) navela da osporava sve navode kao neosnovane i neutemeljene. U odnosu na podnesak tužitelja od 10. srpnja 2025. (toč. 3.) tužena tvrdi da sadrži niz navoda koji su bespredmetni za ovaj spor te da tužitelj nepotrebno citira "Ovršni postupak koji je prethodio ovom postupku", odnos tuženika, tužitelja i E-ON Plina, njihove međusobne odnose i niz drugih nebitnih stvari, pa ide i dalje te pokušava “razglabati" o pravnom pitanju o kojem meritorno treba odlučiti sud. Nadalje, tvrdi da su navodi pod toč. 4. tužiteljeva podneska kontradiktorni, naime E-ON Plin godinama je opskrbljivao zgradu u [adresa] toplinskom energijom i sve je bilo u redu. Dana 1. prosinca 2023. predstavnik stanara protivno volji većine suvlasnika sklapa "nekakav" Ugovor o potrošnji toplinske energije br.06/2023 s tužiteljem te je sporno kako je tužitelj ugovor sa stanarima mogao sklopiti 1. prosinca 2023., a stanari u "suglasnost dali" tek 15. ožujka 2024. Ugovor u ime stanara nitko nije mogao sklopiti prije nego što su stanari dali suglasnost svom predstavniku, a ovdje se to upravo dogodilo, da je ugovor sklopljen bez suglasnosti stanara. Suglasnost stanara/suvlasnika zgrade od 15. ožujka 2024. nije vjerodostojna. Tužena nikada nije dala suglasnost na izbor tužitelja za isporučitelja toplinske energije. Pretpostavlja da se radi o suglasnosti za neke druge svrhe koja nije "dobro kopirana". Većina ljudi iz popisa za promjenu isporučitelja toplinske energije nije bila suglasna i nije "dala svoj potpis". U zaglavlju suglasnosti stoji Prva nekretnina, a u potpisu predstavnik stanara SN. Nadalje, Ugovor o opskrbi plinom krajnjeg kupca kategorije poduzetništvo, bez broja, od 26. ožujka 2024. je pravni posao između tužitelja i E-ona i on djeluje "inter partes", dakle, među strankama koje u njemu sudjeluju, a ne i stanare. Osporavajući navode tužitelja tvrdi da od tužitelja nije primila navedene račune. Ustraje na tvrdnji da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice. Platila je račune E- ON Plinu, a dio tražbine je E-ON Plin otpisao. Nije istina da nitko od suvlasnika zgrade nije osporavao račune za prosinac 2023., siječanj 2024. i veljaču 2024. godine. Osporavali su neki, a većina nije kao u ostalom što ne reagiraju kada su u pitanju drugi problemi u zgradi, jer ljudi puno tog ne razumiju, nezainteresirani su i apatični. Vezano za zastaru potraživanja tužena tvrdi da su navodi tužitelja u svezi instituta zastare neosnovani i osporava ih u cijelosti. Smatra da su tražbine po navedenim računima zastarjele, budući se radi o tražbinama za koje je čl. 232. ZOO propisan jednogodišnji rok zastare. Tražbine za plin/grijanje se fakturiraju mjesečno, prema čl. 16. st.1. Općih uvjeta opskrbe plinom (dalje: OUOP). Svi računi na temelju kojih je javni bilježnik Tamara Banac Knežević iz [adresa] donijela pobijano rješenje su zastarjeli i to rješenje je nezakonito i kao takvo ne proizvodi pravne učinke. Tužitelj u svom podnesku zastaru elaborira komentirajući obrazloženja različitih sudskih odluka nekih sudova u RH, prilažući ih uz svoj podnesak, što je nepotrebno jer sudska praksa u našem pravnom sustavu nije izvor prava. Među strankama sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja. Već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika osporila je osnovanost i visinu predmetne tražbine u cijelosti, tvrdeći kako je sporni iznos plaćen prije podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno E-ON Plin je otpisao neosnovano potraživani iznos od 469,71 EUR. Tužena ustraje na tvrdnji da su utužene tražbine po navedenim računima zastarjele pa opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja, jer je za sve njih prošao jednogodišnji zastarni rok, a tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku 22. travnja 2025., odnosno ispravak od 6. svibnja 2025., kada je već bila nastupila zastara. Što se tiče tužiteljeva podneska od 23. rujna 2025. u njemu se ne navode nikakvi novi navodi ni činjenice već samo ponavlja sve ono što je iznio u podnesku od 10. srpnja 2025. godine, samo u malo skraćenijoj verziji. Tuženik osporava i sve navode i činjenice iznesene i u tom podnesku kao neosnovane i neutemeljene. Predlaže da sud donese presudu kojom će ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Banac Knežević iz [adresa], posl. br. Ovrv-3750/2025 od 2. lipnja 2025.
6. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem pregleda otvorenih stavki kupaca (list 7), neslužbene kopije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Grad, priloženih računa tužitelja (list 78-86), Ugovora o potrošnji toplinske energije br. 6/2023 od 1. prosinca 2023., Ugovora o opskrbi plinom krajnjeg kupca kategorije poduzetništvo od 26. ožujka 2024., Popisa obračunskih mjernih mjesta od 26. ožujka 2024., Popisa stanara stambene zgrade u [adresa] i 2A te Općih uvjeta opskrbe plinom i Uvjeta opskrbljivača E.ON Plin d.o.o. za opskrbu plinom krajnji kupaca kategorije poduzetništvo (list 113-117).
7. Nije sporno da se utužena tražbina, kako je to razvidno iz pregleda otvorenih stavki kupaca (list 7) i priloženih računa (list 78-81), odnosi na neplaćene račune za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje prosinac 2023., siječanj 2024., veljaču 2024. i studeni 2024. godine, za stan vlasništvo tužene na adresi [adresa], ukupne površine 36,15 m2, s pripadajućom ostavom u podrumu površine 3,27 m2 i balkonom površine 5,43 m2, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Grad. Da je navedeni stan vlasništvo tužene nije sporno, što je razvidno iz neslužbene kopije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Grad.
8. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pravna osnova tužbe i visina tužbenog zahtjeva te zastara utužene tražbine.
9 Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je u utuženom razdoblju prosinac 2023., siječanj 2024., veljača i studeni 2024. godine tužitelj, kao registrirani kupac toplinske energije kategorije poduzetništvo, za predmetnu stambenu zgradu u [adresa], u ime i za račun suvlasnika predmetne stambene zgrade kupio energent (plin) za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu zgrade, slijedom čega je ovlašten od svakog pojedinog suvlasnika predmetne zgrade, pa dakle i od tužene, kao krajnjih kupaca, zahtijevati plaćanje cijene toplinske energije isporučene u utuženom razdoblju.
10. Djelatnost kupca toplinske energije kategorije poduzetništvo definirana je odredbom čl. 11. st. 1. ZTTE, kojom je određeno da djelatnost kupca toplinske energije obavlja pravna ili fizička osoba, koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina, na zajedničkom obračunskom mjernom mjestu, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da je djelatnost kupca toplinske energije različita od energetske djelatnosti i obuhvaća, između ostalog, isporuku toplinske energije, obračun i naplatu isporučene toplinske energije, izdavanje računa krajnjem kupcu u zgradi/građevini u samostalnom, zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu radi naplate individualnih troškova toplinske energije i naknade za poticanje učinkovitosti grijanja, na temelju ugovora o potrošnji toplinske energije, sklopljenog s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika. Odredbom st. 3. istog članka navedenog Zakona određeno je da kupac toplinske energije mjesečno obračunava i naplaćuje krajnjem kupcu individualne troškove isporučene toplinske energije i naknadu za poticanje učinkovitosti grijanja.
10.1. Djelatnost tužitelja, kao registriranog kupca toplinske energije kategorije poduzetništvo, da u ime i za račun suvlasnika predmetne stambene zgrade u [adresa], kao krajnjjh kupaca, kupuje energent (plin) za proizvodnju toplinske energije, temelji se na Ugovoru o opskrbi plinom krajnjeg kupca kategorije poduzetništvo od 26. ožujka 2024. (dalje Ugovor o opskrbi), zaključen između tužitelja i trgovačkog društva E.ON Plin d.o.o. Zagreb, dotadašnjeg opskrbljivača plinom za proizvodnju toplinske energije za predmetnu stambenu zgradu. Naime, u čl. 2. Ugovora o opskrbi ugovoreno je da se ugovor sklapa za obračunska mjesta (OMM) krajnjeg kupca, navedenog u Prilogu I ugovora (list 102), odnosno za obračunsko mjesto 500131 predmetne stambene zgrade u [adresa]. U čl. 3. st. 2. ugovoreno je da se ugovor sklapa na određeno vremensko razdoblje u trajanju od 12 mjeseci, a primjenjuje se od datuma početka opskrbe na prvom OMM za koje je uspješno proveden postupak promjene opskrbljivača.
11. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije br. 6/2023 od 1. prosinca 2023. (list 90-97, dalje Ugovor o potrošnji) utvrđeno je da je Ugovor zaključen između tužitelja, kao registriranog kupca toplinske energije kategorije poduzetništvo, i suvlasnika stambeno-poslovne zgrade na adresi [adresa] i 2A, kao krajnjih kupaca, zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika SN. U čl. 3.1. tužitelj se obvezao da će djelatnost proizvodnje i opskrbe toplinskom energijom za krajnje kupce, odnosno u ime i za račun suvlasnika stambeno-poslovne zgrade krajnjih kupovati energent (plin) za proizvodnju toplinske energije te proizvedenu toplinsku energiju od kotlovnice isporučivati suvlasnicima stambene zgrade kao krajnjim kupcima. U čl. 3.5. suvlasnici stambene zgrade su obvezani da će koristiti isporučenu toplinsku energiju u tijeku ogrjevne sezone i plaćati cijenu toplinske energije temeljem računa izdanih od stane kupca.
11.1. S obzirom da je zaključenjem navedenog Ugovora o opskrbi proveden postupak promjene opskrbljivača toplinskom energijom za obračunsko mjesto predmetne stambene zgrade u [adresa], datum zaključenja navedenog ugovora (1. prosinca 2023.) ima se smatrati datumom početka primjene Ugovora o potrošnji, zaključen između tužitelja i trgovačkog društva E.ON Plin d.o.o. Zagreb, iz čega proizlazi da trgovačko društvo E.ON Plin d.o.o. Zagreb, dotadašnji opskrbljivač toplinskom energijom, počevši od 1. prosinca 2023. više nije bio ovlašten fakturirati (izdavati) račune suvlasnicima predmetne stambene zgrade, kao krajnjim kupcima.
11.2. Dakle, Ugovorom o opskrbi tužitelj je prema opskrbljivaču E.ON Plin d.o.o. Zagreb preuzeo obvezu plaćanje računa za pruženu uslugu isporuke energenta (plina) za proizvodnju toplinske energije koja je, što između stranaka nije sporno, suvlasnicima predmetne zgrade isporučena u utuženom razdoblju. Preuzetu obvezu plaćanja plina tužitelj je izvršio na način da je račune trgovačkog društva E.ON Plin d.o.o. Zagreb za isporučeni plin za predmetnu stambenu zgradu (list 82-87) tužitelj platio, i to za prosinac 2023. godine po računu broj: 2024-01-059366 od 10. travnja 2024., s naznačenim datumom plaćanja 06.05.2024., za siječanj 2024. po računu broj:
2024-1-059367 od 10. travnja 2024., s naznačenim datumom plaćanja 17.05.2024., te za veljaču 2024. godine po računu broj: 2024-01-059368 od 10. travnja 2024., s naznačenim datumom plaćanja 31.05.2024.
11.3. Plaćanjem navedenih računa došlo je do zakonske subrogacije sukladno odredbi čl. 91. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), po osnovi koje je na tužitelja temeljem zakona prešla tražbina trgovačkog društva E.ON Plin d.o.o. Zagreb prema suvlasnicima predmetne stambene zgrade za isporučeni plin u utuženom razdoblju. Naime, citiranom zakonskom odredbom određeno je da kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.
12. Utvrdivši da je Ugovorom o opskrbi tužitelj, kao registrirani kupac toplinske energije kategorije poduzetništvo, preuzeo obvezu da u ime i za račun suvlasnika predmetne stambene zgrade u [adresa], kao krajnjih kupaca, kupuje energent (plin) za proizvodnju toplinske energije, da dotadašnji opskrbljivač toplinskom energijom E.ON Plin d.o.o. Zagreb od 1. prosinca 2023. više nije bio ovlašten izdavati račune za toplinsku energiju isporučenu suvlasnicima predmetne stambene zgrade, kao krajnjim kupcima, a da je tužitelj u cijelosti ispunio ugovorom preuzetu obvezu plaćanja računa za isporučenu količinu plina za proizvodnju toplinske energije koja je suvlasnicima predmetne zgrade isporučena u utuženom razdoblju, čime je na tužitelja temeljem zakona prešla tražbina trgovačkog društva E.ON Plin d.o.o. Zagreb prema suvlasnicima predmetne stambene zgrade, utvrđeno je da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe s tužbenim zahtjevom za isplatom utuženog iznosa.
13. Činjenica što je Ugovor o potrošnji zaključen 1. prosinca 2023., a da je većina suvlasnika predmetne stambene zgrade, kako to proizlazi iz Popisa stanara (list 109), tek dana 15. ožujka 2024. dala suglasnost za sklapanje navedenog Ugovora s tužiteljem, po uvjerenju ovog suda nije od značaja za donošenje meritorne odluke kojom je tužbeni zahtjev usvojen. Naime, točno je da je odredbom čl. 11. st. 6. ZTTE određeno da se odluka o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom koja obavlja djelatnost kupca toplinske energije donosi isključivo na temelju odluke natpolovične većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Činjenica što u vrijeme kada je ovlašteni predstavnik suvlasnika donio odluku o sklapanju navedenog Ugovora o potrošnji nije bila utemeljena na prethodnoj odluci natpolovične većine glasova suvlasnika, ne čini predmetni Ugovor o potrošnji pravno nevaljanim. Naime, ugovor je zaključen s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika predmetne stambene zgrade te je od strane suvlasnika u utuženom razdoblju izvršavan, na način da su svi suvlasnici, pa tako i tužena, preuzeli toplinsku energiju koja im je u utuženom razdoblju isporučena te su svi suvlasnici, osim tužene, račune koje je tužitelj izdao svakom pojedinom suvlasniku uredno platili. Osim toga, natpolovična većina suvlasnika predmetne stambene zgrade, kako je to razvidno iz navedenog Popisa stanara, na kojem se nalazi i potpis tužene, dana 15. ožujka 2024. naknadno su dali suglasnost za sklapanje spornog Ugovora o potrošnji, čime su prihvatili sve obveze koje za sve suvlasnike proizlaze iz spornog Ugovora o potrošnji, pa tako i obvezu iz čl. 3.5. Ugovora, kojom su se suvlasnici obvezali da će koristiti isporučenu toplinsku energiju u tijeku ogrjevne sezone i plaćati cijenu toplinske energije temeljem računa izdanih od strane tužitelja.
13.1. Navode da većina iz navedenog Popisa stanara od 15. ožujka 2024. za promjenu isporučitelja toplinske energije nije bila suglasna i da nije dala svoj potpis te da pretpostavlja da se radi o suglasnosti za neke druge svrhe koja nije "dobro kopirana", tužena ničim nije dokazala, niti je na te okolnosti predložila izvođenje dokaza, slijedom čega je o osnovanosti istaknutih navoda sud odlučio uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN- 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 129/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), na način da istaknute navode tužene smatra neosnovanim. Naime, citiranom zakonskom odredbom propisano je da su stanke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.
14. Sud prihvaća osnovanim visinu tužbenog zahtjeva. Name, iz priloženih računa tužitelja (list 78-86) utvrđeno je da je račun br. 2351-1-101 od 16. travnja 2024. izdan na iznos od 60,13 EUR za mjesec prosinac 2023. godine, s naznakom dospijeća plaćanja 1. svibnja 2024., račun br. 2390-1-101 od 16. travnja 2024. godine izdan je na iznos od 66,20 EUR za mjesec siječanj 2024. godine, s naznakom dospijeća plaćanja 1. svibnja 2024., račun br. 2429-1-101 od 16. travnja 2024. izdan je na iznos od 50,89 EUR za mjesec veljača 2024. godine, s naznakom dospijeća plaćanja 1. svibnja 2024., te račun br. 8710-1-101 od 30. studenoga 2024. izdan je na iznos od 50,27 EUR za mjesec studeni 2024. godine, s dospijećem plaćanja 30. prosinca 2024., što ukupno iznosi 227,49 EUR, koliko tužitelj potražuje u tužbenom zahtjevu.
14.1. Budući da tužena osporava visinu tužbenog zahtjeva, tužena je imala mogućnost na okolnost osnovanosti svojih navoda predložiti izvođenje dokaza, odnosno odgovarajuće vještačenje, što je tužena propustila učiniti, slijedom čega je o osnovanosti navoda kojima tužena osporava visinu tužbenog zahtjev sud također odlučio uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 7. st. 1. ZPP, na način da te navode smatra neosnovanim.
15. Prigovor tužene vezano za zastaru utužene tražbine sud smatra neosnovanim. Naime, odredbom čl. 7.1. Ugovora o potrošnji ugovoreno je da će kupac mjesečno izdavati račune krajnjim kupcima u zgradi i to po jedan račun za svakog krajnjeg kupca. U čl. 7.2. ugovoreno da kupac račune dostavlja krajnjim kupcima najkasnije do 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, a računi dospijevaju do 25-og dana u mjesecu u kojem su izdani.
15.1. Iako je račun br. 2351-1-101 za mjesec prosinac 2023. godine, račun br. 2390- 1-101 za mjesec siječanj 2024. godine i račun br. 2429-1-101 za mjesec veljača 2024. godine tužitelj izdao 6. travnja 2024., što nije u skladu sa citiranim čl. 7.2. Ugovora o potrošnji, kojim je ugovoreno da kupac račune dostavlja krajnjim kupcima najkasnije do 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, sud smatra da ta činjenica u konkretnom slučaju nije relevantna kada je riječ o zastari utužene tražbine. Naime, obvezu da u ime i za račun suvlasnika predmetne stambene zgrade kupuje energent (plin) za proizvodnju toplinske energije tužitelj je preuzeo tek 26. ožujka 2024., odnosno danom zaključenja navedenog ugovora, i to počevši od 1. prosinca 2023., od kojeg datuma prethodni opskrbljivač E.ON Plin d.o.o. Zagreb više nije bio ovlašten fakturirati račune za toplinsku energiju isporučenu suvlasnicima predmetne stambene zgrade. Budući da je račune za prosinac 2023., siječanj 2024. i veljaču 2024. godine tužitelj bio ovlašten izdati tek nakon zaključenja Ugovora od 26. ožujka 2024., a račune za isporučenu toplinsku energiju za navedeno razdoblje prosinac 2023., siječanj 2024. i veljaču 2024. godine bio u mogućnosti specificirati za svakog pojedinog suvlasnika, pa tako i za tuženu, tek nakon što su mu od strane prethodnog opskrbljivača trgovačkog društva E.ON Plin d.o.o. Zagreb ispostavljeni računi od 10. travnja 2024. za isporučeni plin za predmetnu stambenu zgradu za isto razdoblje (list 82-87).
15.2. S obzirom da se utuženo potraživanje odnosi na isporučenu toplinsku energiju za potrebe kućanstva, u konkretnom slučaju ima se primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO te odredba čl. 215. ZOO, kojom je određeno da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Budući da su tražbine po računu br. 2351-1-101 za mjesec prosinac 2023. godine, po računu br. 2390-1-101 za mjesec siječanj 2024. godine i po računu br. 2429-1-101 za mjesec veljača 2024. godine, dospjele s naznačenim dospijećem plaćanja 1. svibnja 2024., a tražbina po računu br. 8710-1- 101 za mjesec studeni 2024. godine, s dospijećem plaćanja 30. prosinca 2024., utvrđeno je da nije nastupila zastara utužene tražbine jer od dospijeća navedenih tražbina pa do dana podnošenja predmetne tužbe (ranije prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) 22. travnja 2025. nije proteklo više od godinu dana.
16. S obzirom na sve navedeno, cijeneći da je odredbom čl. 11. st. 3. ZTTE propisano da kupac toplinske energije mjesečno obračunava i naplaćuje krajnjem kupcu individualne troškove isporučene toplinske energije, te da je temeljem odredbe čl. 91. ZOO po zakonu na tužitelja prešla tražbina dotadašnjeg opskrbljivača trgovačkog društva E.ON Plin d.o.o. Zagreb prema svim suvlasnicima predmetne stambene zgrade, pa tako i prema tuženoj, za opskrbu plinom iskorištenog za proizvodnju toplinske energije koja je suvlasnicima isporučena u prosincu 2023., siječnju 2024 i veljači 2024. godine, te cijeneći da je tužitelj, kao registrirani kupac toplinske energije kategorije poduzetništvo, sukladno svojoj obvezi iz čl. 3.2. Ugovora o potrošnji svim suvlasnicima predmetne stambene zgrade, pa tako i tuženoj, osigurao isporuku toplinske energiju za mjesec studeni 2024., sud je, uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tamare Banac Knežević iz [adresa], posl. br. Ovrv-3750/2025 od 2. lipnja 2025., održao na snazi u dijelu gdje je tuženoj naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 227,49 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim, kako je to u tužbenom zahtjevu zatraženo, od 31. prosinca 2024., odnosno od prvog idućeg dana od dana dospijeća tražbine po računu br. 8710-1-101 za mjesec studeni 2024. godine, iako je zatezne kamate za tražbine po računima za prosinac 2023. te siječanj i veljaču 2024. godine tužitelj mogao zahtijevati počevši od 2. svibnja 2024., odnosno od prvog idućeg dana od dospijeća navedenih računa.
17. Platni nalog sud je ukinuo u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, budući da je postupak nakon podnošenja prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelje vjerodostojne isprave nastavljen pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga te se stoga radi o jednom jedinstvenom postupku, uslijed čega je bilo nužno o troškovima postupka, kako onim nastalim tijekom ovrhe, tako i onim nastalim u postupku vođenim pred sudom, odlučiti jednom odlukom.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je sud tuženu obvezao da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 225,77 EUR, i to 25,00 EUR s obračunatim PDV-om od 25 %, na ime naplaćene naknade javnog bilježnika za radnje u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, slanja obavijesti tuženoj kao ovršeniku te izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (čl. 7. u svezi čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, NN-9/21 i 18/22), u troškovniku zatraženi iznos od ukupno 150,00 EUR na ime nagrade punomoćnika za sastav obrazloženih podnesaka i za zastupanje na ročištima od 6. studenoga 2025. i 11. prosinca 2025., u troškovniku zatraženi iznos od 37,50 EUR na ime PDV-a od 25 % te 13,27 EUR za sudsku pristojbu na presudu (Tbr.
2. st. 1. u svezi Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN-37/23).
18.1. Na dosuđeni iznos troškova tužena je dužna tužitelju platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja presude 26. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.
U Slatini, 26. siječnja 2026.
S u d a c:
Josip Bočkai
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.
Dostaviti:
1. Ivo Pavliček, odvjetnik iz Varaždina - punomoćnik tužitelja.
2. UN, [adresa] - tužena.
