REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1985/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici u pravnoj stvari tužitelja pod 1 PŽ iz [adresa], VIII Dalmatinske Udarne Brigade 8, OIB [osobni identifikacijski broj], pod 2 GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 3 PŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Dina Džaja Kovač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika Grada Visa, Trg 30. svibnja 1992. broj 2, OIB 76486299480, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NŽ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Matić i Poljak u Splitu i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji pod 1 PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. Dalmatinske udarne brigade 8 i tužitelj pod 2 GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnici svaki za po ¼ suvlasnička dijela, a tužiteljica pod 3 PŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], P [adresa], suvlasnica za ½ suvlasnička dijela fizički određenog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 42 m2, koji je sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić ing. geod. na skici lica mjesta očevida iz rujna 2025. označio slovima D-O-P-R-G-F-E-D i koja je skica sastavni dio ove presude",

dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u više zatraženom dijelu kojim se tužitelji utvrđuju vlasnicima fizički određenog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 189 m2, koji je na skici lica mjesta označena slovima A-B- C-D-E-F-G-H-A.

II Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Dana 19. svibnja 2022. zaprimljena je tužba kojom su tužitelji ustali protiv tuženika radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na fizički odvojenom dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 222 m2. U bitnom navode kako su vlasništvo predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem pravnih prednika ŽŽ (tužitelja pod 1 i 2) i AŽ (tužiteljice pod 3), koji su to pravo stekli nasljeđivanjem majke UŽ (Magdalene) Ilić, a ona nasljeđivanjem supruga EŽ pok. G. Nadalje navode kako su GŽE i UŽ pravo vlasništva stekli temeljem Ugovora o zamjeni (dalje Ugovor) kojeg su 8. rujna 1952. sklopili pred Kotarskim sudom u Visu s Narodnim odborom Općine Vis, kao zakonskim zastupnikom Općenarodne imovine, uz objašnjenje kako je tim pravnim poslom utvrđeno da će UŽ ustupiti suvlasnički dio nekretnine koje služe za potrebe D.T.O. "Partizan", a u zamjenu će joj pripasti u vlasništvo nacionalizirani dio nekretnina. Ukoliko bude poništena nacionalizacija nekretnina u vlasništvu EŽ, Općenarodna imovina će za ustupljeni suvlasnički dio UŽ predati u vlasništvo nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Međutim, nacionalizacija nije provedena, a kao suvlasnici nekretnina koje su trebale biti nacionalizirane, odnosno čest. zgr. [katastarska čestica] upisani su pravni prednici tužitelja SŽ i AŽ, dok je kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] upisana treća osoba. S tim u vezi, ukazuje se na ostvarenje pretpostavki iz čl. 10. Ugovora koji je proveden u odnosu na sve odredbe, osim u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] koja je pripala trećoj osobi, dok je prednici tužitelja u vlasništvo ustupljena ovdje sporna nekretnina, označena u Zaključku Gradskog poglavarstva Grada Visa, Klasa: 943-01/99-01/03 kao "traženi prostor uz kuću". Na kraju navode kako predmetna nekretnina predstavlja ograđeni prostor uz kuću tužitelja, kojeg tužitelji koriste u svrhu parkiranja, a služe se ovom nekretninom od početka 20. stoljeća i nitko ih nikada nije ometao u mirnom posjedu.

2. U svom odgovoru od 21. lipnja 2022. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako tužitelji ne mogu biti stjecatelji prava vlasništva nekretnine koja predstavlja javno dobro-put i kao takva upisana u katastru i zemljišnim knjigama. U bitnom dodaje kako čest. zem. [katastarska čestica] većim dijelom predstavlja državnu cestu D117, dok njezin ovdje sporni dio predstavlja komunalnu infrastrukturu, odnosno javno parkiralište koje se u evidenciji komunalne infrastrukture vodi pod oznakom JP- VIS-6. Slijedom toga smatraju kako nekretnina u režimu javnog dobra u općoj uporabi ne može biti predmetom stjecanja vlasništva pa tako ni dosjelošću, nasljeđivanjem ili zamjenom.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-2498/20 od 30. studenog 2020., broj O-2336/20 od 2. lipnja 2021. i broj O-212/93 od 5. studenog 2001., Ugovora o zamjeni od 8. rujna 1952., vlasničkih listova od 7. i 11. srpnja 2021., Odluku Grada Visa o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi od 14. rujna 2020. i potvrde od 1. lipnja 2022., izvoda iz evidencije komunalne infrastrukture Grada Visa, izvoda iz katastarskog plana Ispostave za katastar nekretnina Vis i izvoda od posjedovnog lista broj 1159 od 7. lipnja 2022., Zaključka Gradskog poglavarstva Grada [adresa], Klasa: 943-01/99-01/03 od 23. ožujka 1999., prijavnog lista od 28. siječnja 2003. i parcelacijskog nacrta od 19. rujna 2002., povijesnog vlasničkog lista od 15. srpnja 2020., očevidima održanim na licu mjesta 1. travnja i 3. rujna 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića, pregledom njegovih nalaza od 27. travnja i 5. listopada 2025., saslušanjem svjedoka KŽ, CŽ, VŽ, OŽ, IŽ i ČŽ te tužitelja pod 1.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je dijelom osnovan.

6. U ovom slučaju je kao sporno valjalo utvrditi imaju li tužitelji valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva na predmetnim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

7. Odredbom iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) propisano je kako se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok se prema odredbi iz čl. 119. st. ZVDSP vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

8. U tužbi se navodi stjecanje vlasništva po pravnim prednicima tužitelja temeljem Ugovora iz 1952. i njihovim nasljeđivanjem te ističe samostalan i mirni posjed koji traje od početka 20. stoljeća, što ukazuje na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, stoga prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. ZVDSP propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1472. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od četrdeset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

9. Pregledom vlasničkog lista od 11. srpnja 2025. i povijesnog vlasničkog lista razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], put, površine 8088 m2 od osnutka zemljišnih knjiga upisana kao vlasništvo Viške općine, iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika, koja i nije bila sporna, dok iz izvoda iz posjedovnog lista broj 1159 Ispostave za katastar nekretnina Vis od 7. lipnja 2022. proizlazi kako je čest. zem. [katastarska čestica] položena na predjelu Bandirica, statusa put površine 8088 m2.

10. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-2498/20 od 30. studenog 2020. razvidno je kako su DŽ pok. N rođ. AŽ (umrlu **.**.2020.) naslijedili sinovi, ovdje tužitelji pod 1 PŽ i pod 2 GŽ, svaki za ½ dijela, dok je AŽ pok. N (umrlog **.**.2020.) naslijedila za cijelo unuka, ovdje tužiteljica pod 3 PŽE, kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-2336/20 od 2. lipnja 2021.

11. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-212/93 od 5. studenog 2001. razvidno je kako su UŽ ud. GŽE (umrlu **.**.1991.) naslijedili sin AŽ i kći SŽ, svaki za ½ dijela.

12. Pregledom Ugovora od 8. rujna 1952., razvidno je kako je UŽ žena GŽE, kao uknjižena suvlasnica za 1/4 dijela nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te kao uknjižena suvlasnica za 1/8 dijela nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uz ostale suvlasnike i to Općenarodnu imovinu (za 2/4 i 2/8 dijela) i Inu Manolo (za 1/4 i 1/8 dijela), ustupila nabrojane nekretnine na korištenje D.T.O "Partizan" za mjesečnu novčanu naknadu u iznosu od 150 tadašnjih dinara. Kako korisnik D.T.O "Partizan" planira izvođenje radova na temeljitoj adaptaciji ustupljenih zgrada, a suvlasnice UŽ i Ž ne mogu u tome financijski sudjelovati, označeni suvlasnici ugovorili su kako UŽ ustupa svoje suvlasničke dijelove gornjih nekretnina u vlasništvo Općenarodne imovine, a u zamjenu joj Općenarodna imovina ustupa svoj suvlasnički dio nacionaliziranih nekretnina i to podruma EŽ položenog na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 209 m2, odnosno 695 m3, na kojem se nalaze dvije cisterne te zapadne strane njegovog vrta položenog na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a u naravi prizemnice od betona s krovom na jednu vodu sa dvoja vrata i dvoja prozora. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nacionalizacija nekretnina EŽ bude ukinuta, odnosno poništena, Općenarodna imovina obvezuje se UŽ u zamjenu za ustupljene suvlasničke dijelove, prenijeti u isključivo vlasništvo nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina].

13. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 1. travnja 2025. tužitelj pod 1 je sudu i sudskom vještaku za geodeziju kao predmet spora pokazao betonsku površinu položenu u centru grada [adresa] uz ovdje nesporne kuće tužitelja anagrafske oznake Potok 1 i Dubrovačka 2. Predmetna površina sa zapadne strane je omeđena s dva metalna stupa između kojih je razvučen metalni lanac s lokotom, sa sjeverne i istočne strane betonskim kanalom za odvodnju oborinskih voda, a južnu granicu u najvećem dijelu predstavlja betonski ogradni zid iza kojeg je položena ovdje nesporna vrtna površina tužitelja. U jugozapadnom dijelu predmetne nekretnine tužitelj kao granicu pokazuje ravnu crtu u betonskoj podlozi, a udaljena je otprilike metar od spomenute kuće tužitelja, dok su duž sjeverne i istočne granice položene „betonske bubamare“ koje sprječavaju pristup vozilima.

14. Sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić u svom je nalazu od 27. travnja 2025. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je njezina površina od 189 m2 položena na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koju je na skici lica mjesta omeđio slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A i označio narančastom bojom. Također je identificirao i prikazao nesporne kuće tužitelja položene na čest. zgr. [katastarska čestica] s pripadajućim betonskim površinama. Na njegovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe kojem bi osporile ili kako dovele u sumnju vještakovu stručnost i objektivnost, ali su tužitelji skrenuli pozornost kako je tužitelj pod 1 prilikom očevida propustio pokazati i dio nekretnine koju tuženik u odgovoru na tužbu nije učinio spornim, a svakako je predmet tužbenog zahtjeva.

15. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio prijedlog tužitelja i odredio novi očevid koji je održan na licu mjesta 3. rujna 2025., a tužitelji pod 1 i 2 su tom prilikom pored već pokazanog betoniranog dijela predmetne nekretnine, pokazali i dio vrtno-dvorišnog prostora koji se u odnosu na ranije pokazanu cjelinu nadovezuje u smjeru jugoistoka. Na ovaj vrtni prostor položen uz istočnu fasadu nesporne kuće tužitelja pristupa se kroz dvokrilna metalna vrata. Njegova površina u cijelosti je uređena, zasađena ukrasnim grmljem, a omeđena niskim betonskim zidovima sa sjeverne i istočne strane na koje raste ograda od živice. Preostala, istočna međa nije materijalizirana, jer se na sporni dio vrta nadovezuje ostatak cjeline koji nije predmet spora, ali je tužitelj pod 1 rukom pokazao crtu čiju je trasu vještak utvrdio prilikom pregleda.

16. Sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić u drugom je nalazu od 5. listopada 2025. utvrdio kako je i naknadno pokazani sporni dio površine 42 m2 položen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], koji je na novoj skici lica mjesta omeđio slovima D-O-P- R-G-F-E-D, a nakon svega utvrdio kako predmet ovog spora predstavlja površinu od 251 m2 koji je na skici lica mjesta omeđio slovima A-B-C-D-O-P-R-G-H-A, a označio narančastom i roza bojom. Stranke nisu imale dodatnih primjedbi, stoga se vještakov nalaz prihvaća u cijelosti.

17. Podneskom od 19. studenog 2025. tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev na način koji je u osnovi istovjetan izreci ove presude.

18. Na temelju gore nabrojanih dokaza nedvojbeno je utvrđeno kako su tužbeni navodi o stjecanju prava vlasništva spornih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] na temelju Ugovora od 8. rujna 1952. i nasljeđivanjem neutemeljeni. Naime, predmetna čestica nije bila predmet pravnog posla o zamjeni nekretnina iz 1952. niti se ona spominje u Ugovoru, već je pravnoj prednici tužitelja UŽ za ustupljene suvlasničke dijelove nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ugovorena zamjena prijenosom prava vlasništva nekretnina nacionaliziranih njezinom suprugu GŽE pok. G temeljem rješenja Vlade NR Hrvatske broj 8638/48 od 30. travnja 1948., odnosno vraćanjem vlasništva u odnosu na podrum kuće položene na čest. zgr. [katastarska čestica] te čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] položenih na zapadnoj strani vrta. Pod pretpostavkom da nacionalizacija nekretnina EŽ iz bilo kojeg razloga bude ukinuta ili poništena, ugovoreno je da će UŽ u zamjenu pripasti pravo vlasništva nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] kuća stojna Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] vrt Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kako proizlazi iz točke 10. Ugovora. Prema vlasničkim listovima od 7. srpnja 2021. razvidno je kako su čest. zgr. [katastarska čestica] upisane kao isključivo vlasništvo SŽ i AŽ, a čest. zem. [katastarska čestica] kao njihovo suvlasništvo, dok su u odnosu na kuću položenu na čest. zgr. [katastarska čestica] upisani kao suvlasnici za po 1/6 dijela. Slijedom toga, proizlazi kako je nacionalizacija nekretnina EŽ stavljena izvan snage i kako je točka 10. Ugovora dijelom proizvela očekivane pravne učinke, jer su A stekli suvlasništvo nesporne kuće položene na čest. zgr. [katastarska čestica] i na drugom dijelu grada (ulica Vladimira Nazora ), ali UŽ nije preneseno i vlasništvo vrta položenog na čest. zem. [katastarska čestica], već je ta nekretnina upisana kao vlasništvo treće osobe ZŽ pok. U, kako proizlazi iz njezinog vlasničkog lista. Dakle, točni su navodi tužitelja kako Ugovor nije u potpunosti proveden, međutim, do zaključenja raspravljanja nije priložen dokaz iz kojeg bi jasno i nedvojbeno proizlazilo da su njegovi sudionici naknadno ugovorili kako bi UŽ umjesto čest. zem. [katastarska čestica] trebalo pripasti vlasništvo druge zamjenske nekretnine i da bi se radilo upravo o ovdje predmetnim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica]. Također nije razvidno da bi nakon 1952. bilo koja jedinica lokalne samouprave ili druga nadležna vlast, donijela na zakonu utemeljenu odluku o prijenosu prava vlasništva fizičkim osobama u odnosu na nekretninu koja pored svega ima status javnog dobra, odnosno puta. Tužitelji na tu okolnost prilažu Zaključak Gradskog poglavarstva Grada Visa, Klasa: 943-01/99-01/03 od 23. ožujka 1999., međutim, iz njegovog sadržaja jasno je kako se radi o nalogu tadašnjeg gradonačelnika upućenog nadležnoj službi tuženika u cilju utvrđenja činjenica neophodnih radi raspravljanja i odlučivanja o zahtjevu AŽ i SŽ. Dakle, ne radi se o odluci koja bi bila od konstitutivnog značaja i podobna za promjenu prava vlasništva na nekretnini, jer bi o tome odlučivalo Gradsko poglavarstvo, a nema ni katastarske oznake nekretnine, već je uopćeno opisana kao "prostor uz kuću". U svakom slučaju, prema stanju u spisu tuženik nikada nije donio odluku o prijenosu prava vlasništva predmetnih dijelova nekretnine u korist tužitelja ili njihovih pravnih prednika, niti je predmetnoj čestici ukinut status javnog dobra. Suprotno tome, Grad Vis je prema statusu čest. zem. [katastarska čestica] proglasio dijelom komunalne infrastrukture, odnosno javnim parkiralištem kao javnim dobrom u općoj uporabi, kako proizlazi iz njegove Odluke o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi od 14. rujna 2020. i potvrde od 1. lipnja 2022. U skladu s iznesenim, navodi o stjecanju na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem nemaju nikakvog zakonskog uporišta, stoga se drže proizvoljnim.

19. Što se tiče stjecanja prava vlasništva dosjelošću, prije svega je za navesti kako nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi kao javno dobro nisu mogle biti predmet stjecanja dosjelošću prema pravnim pravilima OGZ, odredbama ZOVO, a ni prema odredbama ZVDSP, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Međutim stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće je i u tom slučaju ukoliko se nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u uporabi i slijedom toga izgubi status javnog dobra. Na te okolnosti, ali i o posjedu predmetne nekretnine betonske podloge i načinu njezinog korištenja govorili su svjedoci KŽ, CŽ, VŽ, OŽ, FŽ i ČŽ. Iz iskaza svjedokinje KŽ proizlazi kako je ta nekretnina u tuženikovoj evidenciji gradske infrastrukture zavedena kao parking, kako su u vrijeme podnošenja tužbe djelatnici tuženika uklonili lanac razvučen između metalnih stupića nakon što su ih prije te intervencije postavili tužitelji i nakon svega vratili lanac na isto mjesto. Tvrdi kako je prije toga njezina površina bila dostupna svim osobama i koristila se kao parkiralište njihovih vozila. Svjedok CŽ potvrđuje izneseno na okolnost postavljanja stupića s lancem unatrag otprilike 5 godina i njegovog uklanjanja te naknadnog vraćanja i dodaje kako tuženik na kraju nije ništa poduzimao, jer čeka ishod ovog spora. Navodi kako su betonske "bubamare" postavljene prije dvadesetak godina, kako se ovaj prostor isključivo koristio kao besplatni parking, stoga je viđao vozila njemu nepoznatih vlasnika. Svjedoci VŽ, FŽ i OŽ tvrde kako je betonska površina uz nespornu kuću bila dio cjeline pravnog prednika tužitelja AŽ, kako je površina ograđena stupićima i "bubamarama" unatrag 20-30 godina, jer su se vozila trećih osoba znala parkirati u blizini i na način koji tužiteljima ometa komunikaciju, tako da su je koristili isključivo članovi obitelji AŽ za parkiranje svojih vozila. Svjedok OŽ dodaje kako je u vrijeme njegovog školovanja ova nekretnina bila ograđena drvenom ogradom zelene boje, a nije vidio ili čuo da su se na njoj parkirala vozila trećih osoba, već isključivo tužitelja i vozilo LŽ uz suglasnost AŽ. Svjedok ČŽ navodi kako betonska površina nije bila ograđena i kako se koristila bez ograničenja, tako da su se na nju parkirala vozila različitih vlasnika, preko prostora se nesmetano kretali pješaci i igrala djeca, tako da ju je prema načinu korištenja i kazivanjima starijih ljudi uvijek smatrao javnom. Sjeća se kako je do početka 90-tih godina u prizemlju sjevernog dijela nesporne kuće tužitelja desetljećima poslovalo skladište "Dalme", tako da su na betonskom dijelu prijepora pored vozila trećih osoba, bila parkirana i vozila tog poduzeća. Kao vijećniku Grada Visa od 2005. do 2009. te kao gradonačelniku od 2009. do 2025. poznato mu je da je bivši gradonačelnik BŽ razgovarao s AŽ u vezi ograđivanja prostora te dodaje kako je i on kao gradonačelnik razgovarao s AŽ i jasno mu dao do znanja kako se radi o javnoj površini zbog čega je fizičke osobe ne mogu ograđivati. Navodi kako su komunalna poduzeća Gradina Vis d.o.o. te Vodovod i odvodnja otoka Visa redovito čistili betonsku podlogu i održavali oborinski kanal položen duž njezine sjeverne strane, dok na preostalom spornom prostoru vrta iza metalnih vrata nisu obavljali nikakve poslove.

20. Slijedom navedenog, jasno je kako se iskazi svjedoka razlikuju u odlučnim činjenicama, uz napomenu kako su svjedoci KŽ i CŽ zaposlenici tuženika, a svjedok ČŽ njegov bivši gradonačelnik, dok su svjedoci VŽ, FŽ i OŽ prijatelji tužitelja, stoga je kod ocjene njihovih iskaza valjalo uzeti u obzir i druge okolnosti. Tako je pregledom evidencije MUP o prebivalištima utvrđeno kako svjedok FŽ od rođenja 1965. kontinuirano živi u gradu [adresa], svjedok VŽ je od rođenja 1948. živio u [adresa] do 2009. kada se preselio u mjesto Milna položeno na suprotnom, južnom dijelu otoka [adresa], dok je svjedok OŽ od rođenja 1950. s prebivalištem u [adresa]. Također je utvrđeno kako su tužitelj PŽ i GŽ od rođenja 1950., odnosno 1961., s prebivalištima izvan otoka [adresa] ([adresa] i [adresa], odnosno Split), dok je tužiteljica PŽE od rođenja 1990. živjela u [adresa] i [adresa], a od svibnja 2024. prijavljenog je prebivališta u nespornoj kući u [adresa]. Iz ove evidencije proizlazi i kako su pravni prednici tužitelja pod 1 i pod 2, odnosno SŽ i suprug joj TŽ bili prijavljenih prebivališta u [adresa], dok je pravni prednik tužiteljice AŽ od 1969. do 2014. s prebivalištima u [adresa] i [adresa], a od veljače 2014. do smrti u svibnju 2020. s prebivalištem u nespornoj kući u [adresa], uz napomenu kako je AŽ prema kazivanju svjedoka FŽ bio pomorac na brodu. Kod takvog stanja stvari, sud smatra kako svjedoci nisu u potpunosti objektivni i nezainteresirani za ishod spora, a iskazi VŽ, FŽ i OŽ se pored toga ne mogu smatrati u potpunosti uvjerljivim i pouzdanim. Naime, VŽ je veći dio života proveo izvan otoka, a nije živio u gradu [adresa], stoga su njegova saznanja o licu mjesta svakako ograničena, kao i svjedoka OŽ, jer je bio pomorac s pretežitim prebivalištem u [adresa], tako da u dobi od 75 godina govori o predmetu spora uglavnom iz vremena djetinjstva i mladosti te na temelju povremenih posjeta. Osim toga, znakovito je kako tvrdi da je sporna betonska površina bila ograđena drvenom zelenom ogradom, iako o tome ne govori nitko od svjedoka, a nasuprot tome, tužitelj pod 1 u svom iskazu navodi kako u to vrijeme na prostoru nije bilo nikakvih ograda. Konačno, svjedok FŽ od rođenja živi u [adresa], ali na lice mjesta češće pristupa tek posljednjih dvadeset godina prilikom posjeta tužiteljima, stoga su i njegova ranija i detaljna saznanja dvojbena. Saznanja svjedokinje KŽ datiraju unatrag sedam godina, ali su detaljna u odnosu na odlučne činjenice, jer se s predmetnim nekretninama prije svega susretala službeno kao zaposlenica tuženika na poslovima komunalne djelatnosti, imovinsko-pravnih odnosa i prostornog planiranja. Detaljna su i saznanja svjedoka CŽ i ČŽ, jer se radi o dugogodišnjem komunalnom redaru, odnosno bivšem dugogodišnjem gradonačelniku i vijećniku Grada Visa, a pored toga i o domaćim ljudima koji su o predmetu spora pored svega iskazivali i na temelju neposrednih zapažanja iz djetinjstva i mladosti. Osim toga, sud je cijenio da je tuženik po komunalnim djelatnicima dao ukloniti lanac koji su tužitelji postavili između metalnih stupića, jer je onemogućavao pristup vozilima na betonski dio predmetne nekretnine i parkiranje na njezinoj površini. Naime, uklanjanjem lanca prije nekoliko godina tuženik je postupio očekivano, jer je time štitio javnu površinu od uzurpacije, a životno je i logično da bi na istovjetan način postupio i ranije, ali očito za to nije bilo potrebe, jer lanac nije ni bio postavljen kao zapreka prije pet godina, kako to tvrdi svjedok CŽ. U svakom slučaju, sud smatra kako je prema iskazima svjedoka sporna betonska površina posljednjih dvadesetak godina dijelom omeđena betonskim "bubamarama", ali do unatrag oko pet godina dostupna svim vozilima, jer je do postavljanja lanca sa stupićima bila neograđena, a i nakon toga dostupna i prohodna svim prolaznicima.

21. Uzimajući u obzir sve iznesene okolnosti, sud smatra kako se dio čest. zem. [katastarska čestica] i to onaj površine 42 m2, koji je sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić ing. geod. na skici lica mjesta označio slovima D-O-P-R-G-F-E-D, prestao koristiti kao javni put i slijedom toga izgubio status javnog dobra, stoga može biti predmet stjecanja prava vlasništva. Doduše, na licu mjesta saslušani svjedoci KŽ, CŽ, VŽ, FŽ i OŽ nisu govorili o tom dijelu nekretnine, jer je prilikom očevida tužitelji zabludom i nisu pokazali kao predmet spora, ali je valjalo cijeniti njezina odlučna obilježja. Naime, radi se o dijelu u cijelosti ograđenog vrta položenog uz istočnu fasadu kuće tužitelja do kojeg se pristupa kroz dvokrilna metalna vrata i s tim objektom čini jedinstvenu cjelinu, fizički odvojenu od susjednih nekretnina, a njegova površina u potpunosti je uređena i zasađena ukrasnim stablima. Također je od značaja kako je sa sjeverne i istočne strane omeđena niskim betonskim zidovima i ogradom od visokog grmlja, a izgled tog prostora i raslinja ukazuje na dugogodišnju održavanost, pri čemu je trebalo cijeniti i iskaz svjedoka ČŽ kada spominje kako radnici komunalnih poduzeća nisu nikada pristupali iza metalnih vrata i na spornom vrtu obavljali kakve poslove. Dakle, sve vrijeme se radilo o samostalnom i neometanom posjedu tužitelja, a kako je ČŽ od 2005. bio član gradskog poglavarstava i od 2009. do 2025. gradonačelnik tuženika, jasno je kako posjed tužitelja u odnosu na vrt kontinuirano traje dulje od dvadeset godina. Prema iznesenom proizlazi da su sve vrijeme bili pošteni posjednici vrta, jer im faktička vlast nije nikada osporavana ili dovedena u sumnju, a i protivljenje tuženika u ovoj parnici nije bilo fokusirano na prostor vrta, stoga su se u odnosu na ovaj dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] površine 42 m2 ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s citiranim odredbama ZVDSP. Međutim, tužba nema valjanog zakonskog uporišta u odnosu na preostali sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 189 m2, jer ta nekretnina i dalje ima obilježja javnog dobra u općoj uporabi, odnosno puta. Među strankama nije bilo sporno kako je nakon Drugog svjetskog rata prizemlje nesporne kuće nacionalizirano, tako da se prema tužitelju pod 1 u tom prostoru smjestila vojna menza, a sporna betonska površina koristila kao štekat. Nakon toga je do početka 90-tih godina poslovalo skladište "Dalme", a na spornoj nekretnini su se parkirala vozila tog poduzeća. Slijedom toga, jasno je kako članovi obitelji AŽ nisu mogli imati isključiva posjedovna i vlasnička ovlaštenja, već je logično da je betonska površina sve vrijeme služila kao javna površina i da su se njome služili svi koji su za to imali potrebe. Razumljivo je da su je koristili i pravni prednici tužitelja prilikom obavljanja poljoprivrednih i podrumarskih poslova, poput transporta grožđa i odlaganja stvari, ali i djeca za neometanu igru, o čemu govori svjedok ČŽ. Konačno, neovisno o postavljanju stupića i lanca te pitanja mogućnosti parkiranja vozila, ostaje činjenica kako betonska površina nije nikada bila ograđena i fizički izdvojena od susjednih prostora, stoga je bila i jest dostupna i nesmetano se koristi kao put u samom centru grada, odnosno nesmetani prolaz za sve susjede i treće osobe. Ovome je za dodati kako je teret dokazivanja osnovanosti tužbe na tužiteljima, a do zaključenja raspravljanja nije priložen dokaz iz kojeg bi proizlazio suprotan zaključak, što znači da nema ni traga kakvim zabranama pristupa i prolaza preko predmetne površine te njezinog samostalnog i isključivog korištenja.

22. Na temelju ovako iznesenih utvrđenja tužba se nalazi djelomično osnovanom, tako da je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnicima dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 42 m2, koji je sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić na priloženoj skici lica mjesta iz rujna 2025. označio slovima D-O-P-R-G-F-E-D i upisa tog prava u zemljišnoj knjizi, dok je odbijen kao neosnovan u dijelu kojim se tužitelji utvrđuju vlasnicima dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 189 m2, koji je na skici lica mjesta označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), jer su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

Split, 26. siječnja 2026.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika