Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-356/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Berislavu Kopfu, odvjetniku u Osijeku, radi povrata zajma, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 26. siječnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 54.000,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 1. prosinca 2019. godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.204,65 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2026. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 15. listopada 2024. godine podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi povrata zajma. U tužbi navodi da je 6. ožujka 2019. tuženiku pozajmio 54.000,00 eura, a da se tuženik obvezao zajam vratiti najkasnije do 30. studenoga 2019. godine, no, tuženik do dana podnošenja tužbe nije vratio zajam. Navodi kako su stranke ugovorile da se na iznos zajma do 30. studenoga 2019. ne obračunava ugovorna kamata, tako da nakon pada tuženika u zakašnjenje, tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos počevši od 1. prosinca 2019. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći kako od tužitelja nije primio nikakav novčani iznos, niti bilo koju drugu količinu zamjenjivih stvari.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je u podnesku od 1. srpnja 2025. godine naveo kako ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, u prilog kojih predlaže saslušanje svjedoka ČZ koji ima saznanja o zajmu danom tuženiku, a osim toga, ističe kako je tuženik s tužiteljem zaključio pisani sporazum o predmetnoj pozajmici dana 6. ožujka 2019. godine te isti sporazum i potpisao. Dalje je naveo da je tuženik bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom Mandarić Šped d.o.o. [adresa], pa prilaže račune i izjave o prijeboju tuženika i navedenog trgovačkog društva, a u cilju dokazivanja da je tuženik doista potpisao predmetni sporazum o pozajmici, a također predlaže grafološko vještačenje usporedbom potpisa tuženika na priloženim dokumentima i predmetnog sporazuma.

4. Tuženik je, pak, u pripremnom podnesku od 16. srpnja 2025. godine naveo kako nije prijeporno da je na ispravi od 6. ožujka 2019. godine njegov potpis, ali da nije primio navedeni iznos novca od tužitelja, da predloženog svjedoka ne poznaje, kao i da je za ovako značajnu utuženu količinu novca tužitelj morao dokazati da ju je negdje prije predaje zajmoprimcu podigao.

5. Na pripremnom ročištu, tuženik je isticao da je predmetni sporazum o pozajmici prividan ugovor, a radi toga ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, jer da posao zajma nikad nije dogovoren niti realiziran, već je tužitelj pokušao predmetnim sporazumom iznuditi određene ustupke u poslovanjima između njegova obrta i obrta supruge tuženika, dok je tužitelj isticao da je tužitelj imao načina i mogućnosti steći novčana sredstva koja su bila predmet utuženog zajma jer da je imao obrt od 1991. do 2016. godine, a za što je priložio izvadak iz obrtnog registra. Tužitelj je učinio nespornim da je trgovačko društvo tužitelja Mandarić šped d.o.o., u kojem je tužitelj imao poslovne udjele i bio zakonski zastupnik, imalo poslovne odnose s obrtom supruge tuženika i samim tuženikom.

6. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to: Sporazum o pozajmici od 6. ožujka 2019. godine (str. 4 spisa), račune i izjave o prijeboju (str. 12 do 22 spisa), izvadak iz obrtnog registra (str. 27 i 28 spisa) te saslušao svjedoka ČZ i stranke.

7. Tužitelj je u svom iskazu navodio da je s tuženikom dugi niz godina poslovno surađivao, da se radi o razdoblju od gotovo 20 godina, da je tuženik imao jedan kamion, a u ožujku 2019. godine se odlučio proširiti svoj posao i vozni park, iako je loše poslovao i s gubicima, ali da je svejedno imao ideju kupiti još kamiona, zbog čega mu se obratio kako bi mu posudio novce. Tužitelj je naveo da je imao privatnu ušteđevinu, stoga je pristao tuženiku posuditi 54.000,00 eura, a isplata je bila u kunama. Tužitelj je opisivao da je dugi niz godina zajedno sa suprugom imao obrt, još od 1975. godine, te da ima i dosta naslijeđene zemlje od koje ostvaruje prihode, radi čega je imao ušteđevine. Kako se odlučio posuditi novce tuženiku, posavjetovao se sa svojim odvjetnikom Zvonimirom Jurićem, koji mu je rekao da je najbolje napraviti pisani sporazum te je predložio da se to napravi u njegovom odvjetničkom uredu. Tužitelj je zatim, naveo da su se tuženik i on našli kod spomenutog odvjetnika i da je tuženiku na licu mjesta dao pozajmicu u navedenom iznosu, a da se tuženiku žurilo te je brzo prebrojao novac. Tužitelj je naveo kako su novčanice predmetnog zajma uglavnom bile u apoenima od 1.000,00 kuna, a pozajmljeni novac, odnosno ušteđevinu, držao je kod kuće, jer istu nije imao običaj držati na banci. Tužitelj je dalje opisivao kako je tuženiku inače vjerovao jer su bili dugogodišnji prijatelji i svakodnevno su provodili vrijeme zajedno, a obećao mu je povrat novca kroz nekoliko mjeseci. I tuženik je poznavao odvjetnika Zvonimira Jurića, te su smatrali da je potpisivanje ovog sporazuma u njegovom uredu dovoljna formalnost te da nema potrebe sporazum ovjeravati kod javnog bilježnika. Kada je prošao rok koji su dogovorili za povrat zajma, zvao je tuženika u više navrata i molio ga da mu počne vraćati dug. Tuženik je u početku uredno obećavao da će dug vratiti, da bi se kasnije prestao javljati te je izbjegavao svaki kontakt s tužiteljem. Na upite punomoćnika tuženika, tužitelj je potvrdio da je bio u poslovnoj suradnji s obrtom [obrt] koji je bio na tuženikovoj supruzi, ali isto tako, da je obrt bio na njoj iz razloga što je tuženik loše poslovao i zatvorio firmu koja je bila na njegovo ime, a zatim fiktivno otvorio obrt na suprugu koja nikad nije radila u tom obrtu, već je bila zaposlena u drugoj firmi. Tužitelj je navodio i kako u trenutku sklapanja predmetnog sporazuma o pozajmici, tuženik i on nisu imali međusobnih potraživanja, niti su im firme imale međusobna dugovanja odnosno otvorena potraživanja, jer su sve međusobno podmirivali, bilo plaćanjem, bilo kompenzacijama, odmah po odrađenom poslu.

8. Tuženik je u svom iskazu naveo da je točno da su on i tužitelj bili dugi niz godina u poslovnoj suradnji i da je točno da nisu imali međusobna dugovanja, odnosno potraživanja. Navodio je, zatim, da od tužitelja nikada nije tražio pozajmicu, niti ju je dobio, te da je netočan navod tužitelja da su predmetni sporazum o pozajmici potpisivali u odvjetničkom uredu, već da je točno da mu je tužitelj s predmetnim sporazumom priprijetio i da ga je potpisao kod njega u firmi, kojom prilikom su bili nazočni samo njih dvojica. Rekao je da mu je tužitelj priprijetio iz razloga što mu je sporazum servirao uz priču da su tužiteljeva firma i njegov (tuženikov) obrt u financijskim problemima te izvadio nekakve račune za troškove koje je on (tuženik) navodno prouzrokovao. Naime, tužitelj mu je rekao da mu duguje puno novaca, odnosno obrt [obrt]. Tuženik je, zatim, potvrdio da je tijekom 2018. i 2019. kupovao kamione, ali da je za kupovinu kamiona i proširenje poslovanja dizao kredite te da mu novci od tužitelja nisu trebali, a da je sporazum o pozajmici potpisao jer ga je tužitelj bahato stavio na stol i rekao da je njihovo međusobno poslovanje ugroženo te da je najbolje da to potpiše jer će se tako najlakše sve izgladiti. Potvrdio je da ga je tužitelj znao zvati, ali da mu je on govorio da će mu novce vratiti onda kada te novce dobije.

9. Svjedok ČZ je navodio da radi kod tužitelja kao vozač kamiona već nekih osam godina i da poznaje tuženika koji je svojedobno dolazio redovito kod tužitelja u firmu. Naveo je da mu je poznato da se tužitelj i tuženik međusobno spore jer da je tuženik dužan tužitelju neke novce, a koliko je čuo, da se radi o nekih 65.000,00 eura, što se redovito pričalo među vozačima. Naime, čuo je da je tužitelj posudio te novce tuženiku, a da mu ih on ne vraća. Dalje je navodio kako su tužitelj i tuženik bili u dobrim odnosima, te zna da je tužitelj, iako mu ništa konkretno o predmetnoj pozajmici nije pričao, bio ljut i razočaran na tuženika. Dalje je naveo da je tuženik jednom prilikom u njegovoj nazočnosti, na benzinskoj postaji Petrol na đakovačkoj zaobilaznici, dok su pili jutarnju kavu, izjavio da ne zna kako će te novce vratiti tužitelju, a da je tom prilikom bilo prisutno više vozača koji su to čuli, a sjedili su za šankom. Tuženika je redovito viđao kod tužitelja sve dok se zbog predmetne stvari nisu razišli.

10. U Sporazumu o pozajmici od 6. ožujka 2019. godine stoji navedeno da je tužitelj kao zajmodavatelj tuženiku pozajmio beskamatno iznos u kunama koji na dan primitka zajma i ujedno potpisa sporazuma, predstavlja protuvrijednost od 54.000,00 eura, te da se tuženik kao zajmoprimatelj obvezuje najkasnije do 30. studenoga 2019. godine vratiti zajmodavatelju iznos od 54.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Addiko Bank d.d. na dan vraćanja zajma, a ukoliko se zajam ne vrati do ugovorenog roka, da zajmodavatelj može utužiti i zakonske zatezne kamate tekuće od 1. prosinca 2019. godine. Također, u sporazumu stoji navedeno kako u znak prihvata prava i obveza iz sporazuma, stranke isti vlastoručno potpisuju, a na sporazumu se nalazi još i pečat i potpis odvjetnika Zvonimira Jurića.

11. Iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je tužitelj imao obrt [obrt] u razdoblju od 1991. do 2016. godine.

12. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja da je tuženiku dao utuženi zajam, jer njegov iskaz potvrđuje pisani sporazum o pozajmici te iskaz saslušanog svjedoka. Naime, iako svjedok nema neposredna saznanja o samom činu davanja zajma, istome je bilo poznato iz međusobnih priča radnika da je tužitelj posudio tuženiku novce, a da mu ih on ne vraća, radi čega su se razišli, a bio je isto tako prisutan jednom prilikom s tuženikom u kafe baru, kada je tuženik pred više osoba izjavio da ne zna kako će novce vratiti tužitelju. Kako je svjedok u detalje opisivao predmetni događaj, a iz odnosa tuženika i svjedoka na raspravi je bilo jasno da se isti poznaju otprije i da se opisani susret u kafe baru zaista i dogodio, to je sud svjedoku poklonio vjeru, tim više što se pokazao neistinit navod tuženika iz podneska od 16. srpnja 2025. godine, da tuženik ovog svjedoka ne poznaje. Sud drži nebitnim to što svjedok navodi drugi iznos zajma, jer je isti navodio iznos po sjećanju onoga što je čuo, a iznos zajma proizlazi iz pisanog Sporazuma o pozajmici, gdje se isti jasno navodi, zajedno s rokom vraćanja.

14. Iskaz tuženika se u osnovi svodi na negiranje pozajmice, međutim, potpuno je neuvjerljivo tuženikovo negiranje u situaciji kad priznaje da je potpisao pisani Sporazum o pozajmici, a razlozi koje navode da zašto je isti potpisao, su po ocjeni suda paušalni i potpuno neuvjerljivi. Naime, tuženik je prethodno izjavio da je točno da je sa tužiteljem bio dugi niz godina u poslovnoj suradnji i da je točno da nisu imali nikakvih otvorenih međusobnih potraživanja, upravo kako je to u svom iskazu tvrdio tužitelj, pa je stoga nelogično njegovo objašnjenje da je Sporazum potpisao, i to na tako veliki iznos, zato što mu ga je tužitelj "bahato dao" jer da je njihovo međusobno poslovanje ugroženo, a pogotovo je neuvjerljivo da bi se to shvatilo kao ikakva prijetnja. Iskaz tuženika sud ocjenjuje proturječnim, nelogičnim i neživotnim, te mu stoga nije poklonio vjeru.

15. Nepotrebno je bilo prihvaćat dokazni prijedlog tuženika, a predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, za pribavu isprava o kreditima koje je podizao za kupovinu kamiona, a zbog kojih navodno nije imao razloga posuditi novce od tužitelja, jer i dokazivanjem činjenice da je dizao kredite, u nedostatku ostalih okolnosnih činjenica i dokaza, ne bi se moglo ničim zaključiti da mu predmetna pozajmica pored ostvarenih kredita nije bila potrebna.

16. Slijedom navedenog, sud je primjenom čl. 499. st. 1. te čl. 183. st. 1. u vezi s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO) imao prihvatiti tužbeni zahtjev i tuženiku naložiti isplatu iznosa od 54.000,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2019. godine, odnosno od prvog slijedećeg dana do kada je zajam prema pisanom Sporazumu o pozajmici trebao biti vraćen, jer je tuženik tada došao u zakašnjenje.

17. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa) u zahtijevanom iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 1. srpnja 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u zahtijevanom iznosu od 200,00 eura, zastupanja na dva ročišta sukladno Tbr. 9.1. Tarife u zahtijevanom iznosu od 200,00 eura svako, te pristupa ročištu za objavu presude sukladno Tbr. 9.3. Tarife u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46. Tarife, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u zahtijevanom iznosu od 79,65 eura. Sve navedeno ukupno iznosi 1.204,65 eura, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na odmjereni trošak priznata zatezna kamata od dana presuđenja.

U Đakovu 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku