REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-22/2025-11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Katarine Franjić, u kaznenom predmetu protiv optuženog KE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 13. siječnja 2025. broj KO-DO-14/2025, izmijenjenoj od strane ovlaštenog tužitelja na raspravi 22. siječnja 2026., nakon javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisustvu zamjenice ODO u Novom Zagrebu VE i optuženog KE, **.**.2026. u odsustvu uredno pozvanih stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08) presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu kojom je izdan kazneni nalog od 8. svibnja 2025. poslovnog broja K-22/2025-2 stavlja se izvan snage

optuženi KE, sin K i V, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu 308,00 eura, sa završenom SSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, bez čina i odlikovanja, vlasnik stana na adresi prebivališta, neosuđivan prema izvatku iz kaznene i prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije

k r i v  j e

II. što je:

dana 27. ožujka 2024. oko 17,15 sati u [adresa]., u prizemlju stambene zgrade, nakon verbalnog sukoba sa GE koja je bila sa svoje dvoje mlt. djece, i to sa mlt. SE (rođena **.**.2017.) i mlt. NE (rođen **.**.2021.), tijekom kojeg joj je udaravši nogom u njezin bickl rekao: "Svoje smeće stavljaj ispred svojih vrata, otkad ste došli u zgradu svo smeće ste doveli sa sobom ", a kada mu je ista rekla: „Molim vas nemojte tako pred djecom“, u cilju da ju ustraši unio joj se u lice i u dva navrata joj rekao: "Priklat ću tebe, tvoju obitelj i tvog muža", na što je ista s djecom izašla iz prostora stambene zgrade, što je sve kod GE izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život i život njene djece,

III. - dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti,

-čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj:

125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.: dalje: KZ/11), kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

IV. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi KE se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

V. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi sa stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ZKP/08 optuženik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. ODO u Novom Zagrebu podiglo je protiv optuženika 13. siječnja 2025. optužnicu broj KO-DO-14/2025, s prijedlogom da sud izda kazneni nalog, što je sud i učinio izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci s time da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Na isti je optuženik uložio prigovor povodom kojeg je sud zakazao raspravu. Optužnica je izmijenjena od strane ovlaštenog tužitelja na raspravi 22. siječnja 2026., inkriminirajući optuženom KE kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženi KE upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavljaju na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka, pročitana je službena zabilješka o dojavi i izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju, zapisnik o ispitivanju svjedokinje, oštećene GE te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je optuženi KE te je pročitan njegov iskaz koji je dao u prethodnom postupku iskazujući pred ODO Novi Zagreb.

4. Optuženik je predložio da se u dokaznu građu uvrsti obavijest koja je stajala na oglasnoj ploči predmetne zgode, a u vezi ostavljanja bicikala ispred njegovih ulaznih vrata. Izneseni dokazni prijedlog je sud odbio kao nevažan, jer je činjenica koju je optuženik predložio da sud utvrdi irelevantna za inkriminaciju te se ista odnosi na međususjedske odnose. Već iz navoda optuženika na koju okolnost predlaže predmetni dokaz, evidentno je da isti nema nikakvog značaja za inkriminaciju, već je isti samo pokušaj optuženika da opravda svoje postupanje predmetne zgode, a za što apsoluno ne postoji opravdanje te imajući na umu provedene dokaze, kao i utvrđenja iz istih koja su nastavno analizirana te dovedena međusobno u vezu, ocjena je ovoga suda da se provođenjem tog dokaza ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica pa je stoga taj dokazni prijedlog odbijen kao nevažan, a sukladno članku 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi KE počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

6. Optuženi KE je iskazujući kod suda naveo da on već 22 godine živi na adresi [adresa] u [adresa]. Jedan je od predstavnika stanara te nikada nije imao problema ni s jednim od susjeda. Međutim, kada je obitelj GE doselila u zgradu u stan na katu iznad njega, počeli su problemi. Konkretno, oni su započeli s uređivanjem stana te su ostavljali po zgradi i smeće i građevinski materijal te je on bio primoran da zalijepi obavijest u zgradi, gdje je upozorio na kulturu življenja u zgradi, međutim oni su nastavili s ostavljanjem smeća te su čak i pokidali te njegove obavijesti. Tog 27. ožujka 2024. oko 17h izašao je iz svog stana u prizemlju zgrade s namjerom da ode u dućan. Međutim, ispred stana je vido njihove bicikle te je izrevoltiran time na biciklarnici ostavio obavijest u kojoj je napisao da moli susjede da ne ostavljaju bicikle pred njegovim vratima, već da svoje smeće i svoju kulturu drže pred svojim vratima. Nakon toga je otišao u dućan, a kada se vratio nakon nekih 15 minuta u zgradu, vidio je taj njegov natpis otrgnut te bačen na pod. Taman kada je stavio ključ u bravu od stana vidio je na platou između prizemlja i prvog kata zgrade susjedu GE s njeno dvoje maloljetne djece. Čim ga je vidjela obratila mu se govoreći da mu opet nisu sve na broju, na što je on odgovorio da nisu njoj ni njenom suprugu kada iznose i ostavljaju smeće po zgradi. Na to mu je rekla da kako on njoj može pred djecom govoriti da je prljava i neuredna, nakon čega je, bez da joj je prijetio, ušao u svoj stan. Bio je konsterniran kada je nakon tri sata došla policija po njega kao da je najveći kriminalac. Napomenuo je da tu problemi nisu stali, šest mjeseci nakon ovog događaja opet je imala jednu prijavu protiv njega, ali koliko zna ista je odbačena.

Na poseban upit zamjenice ODO odgovorio je da tijekom razgovora sa GE niti jednom nije udario nogom u njen bicikl.

6.1. Iskazujući pred ODO Novi Zagreb 28. ožujka 2024. optuženi KE je naveo da je točno da se događaj dogodio oko 17,15 sati, da je točno da je došao u verbalni sukob sa GE koja je bila sa svojom malodobnom djecom, da je istoj prigovorio da parkira bicikl pred njegovim vratima i da mu ometa ulaz u stan te joj je prigovorio što smeće stavlja ispred njegovog stana, da je neuredna i prljava, na što mu je ona rekla da joj tako ne govori pred djecom. Porekao je da bi izrekao bilo kakvu prijetnju oštećenoj žrtvi, navodeći da je ona sve to izmislila, da to nije njegov vokabular, on se ne koristi takvim ružnim riječima, ona je očito konfliktna osoba, jer se zbog neslaganja sa susjedima iselila iz stana u kojem su prethodno živjeli i doselili u stan pored njega.

7. Imajući na umu iskaz optuženika evidentnim proizlazi da osporava da bi postupao na način kako ga se tereti, odnosno da bi počinio inkriminirano kazneno djelo.

8. Ispitana u svojstvu svjedokinje, oštećena GE je navela da je dana 27. ožujka 2024. zajedno sa svoje dvoje djece, mlt. KE i mlt. SE, krenula prema trgovini te kada su se spustili u prizemlje, vidjela je susjeda KE kako lijepi plakate na zidu i na vrata od biciklarnika, a kada ju je vidio obratio joj se riječima: „Svoje smeće stavljaj ispred svojih vrata, otkad ste došli u zgradu svo smeće ste doveli sa sobom“ i počeo nogom udarati po njezinom biciklu, na što mu je rekla: „Molim vas nemojte tako pred djecom“, nakon čega joj se unio u lice i rekao joj: „Priklat ću tebe, tvoju obitelj i tvog muža“, što je ponovio, zbog čega je privukla djecu uz sebe i s istima izašla iz stambene zgrade. Čula je od drugih stanara da je KE konfliktan, ali do navedenog dana s njim nije imala sukoba. Od navedenih prijetnji osjeća nelagodu i strah, ne osjeća se sigurno dok ulazi u zgradu. Jednog dana kada ga je uočila, a izlazila je s djecom, ostala je na stubištu, dok on nije ušao u biciklarnik, sve kako ju ne bi vidio i zaustavio. On je u jednoj zgodi i njenom suprugu, odnosno 9. ili 10. travnja 2024., kada je izašao s jednim djetetom, ispred ulaza u stambenu zgradu kada je KE nešto ispalo ili je nešto bacio, zbog čega se suprug okrenuo i pogledao prema njemu, rekao: „Marš smrade jedan“, nakon čega se suprug udaljio. Prijetnje koje joj je KE izrekao smatra vrlo ozbiljnima, osjeća se ugroženo, strah ju je prolaziti kroz haustor i strah ju je puštati djecu da idu sama kako ga ne bi sreli.

9. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom, jer istinitost i vjerodostojnost iste nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Iskaz oštećene GE sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim, jer je svjedokinja iskazivao životno logično i uvjerljivo. Obrana optuženika je ocijenjena neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti.

10. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, po ocjeni suda potrebno je radi razumijevanja inkriminacije, kao i cjelokupne dinamike događaja, a nastavno i ocjene vjerodostojnosti te konačno istinitosti iskaza kako oštećenice, tako i optuženika, utvrditi da su optuženik i oštećenica osim predmetnog događaja imali i drugih nesuglasica te međusobnih incidentnih događaja, a što proizlazi iz njihovih iskaza te evidentno nisu u dobrosusjedskim odnosima.

10.1. Kada se nastavno na iznesena utvrđenja načelno sagledaju i ocijene iskazi oštećenice i optuženika, ono što se prvo uočava jest da oštećenica detaljno i okolnosno opisuje predmetni događaj pri tome se držeci bitnog, ne opterećuje vlastiti iskaz s irelevntnim informacijama te vrlo životno i brižno opisuje doživljeni strah od optuženikovih prijetnji predmetne zgod kako za sebe tako i za svoju djecu. Sud nije utvrdio ni jedan povod ili razlog zbog kojeg bi oštećenica neistinito iskazivala te zašto bi nepotrebno involvirala vlastitu djecu u ovakav, sigurno neugodan, događaj. S druge pak strane, optuženik u potpunosti neživotno i nesamokritički, paušalno i neuvjerljivo otklanja ne samo kaznenopravnu odgovornost za inkriminirano kazneno djelo, već i da bi išta verbalno ili fizički uzvratio oštećenici predmetne zgode tijekom incidenta, već mu je tijekom ovog postupka jedina intencija bila pokušaj diskreditacije oštećenice i njene obitelji želeći prikazati iste neurednima, prljavima i nekulturnima. Već ovakav pristup i odnos spram događaja po optuženiku, ovome sudu ukazuje na suspektnost njegova iskaza te je očito riječ o njegovom pokušaju da u potpunosti diskreditira i obezvrijedi iskaz oštećenice kako bi od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost.

10.2. Naime, a kako drugih svjedoka niti bitnijih materijalnih dokaza nije bilo (osim oštećeničine djece koja zbog svoje predškolske dobi, po mišljenju suda, apsolutno nisu podobna za ispitivanje i izlaganje stresnim situacijama svjedočenja), sud se upustio u analizu iskaza optuženika i oštećenice i to kako svakoga za sebe, tako i u korelaciji jednog s drugim. Tako optuženik uvodno navodi da on već 22 godine živi na adresi [adresa] u [adresa], jedan je od predstavnika stanara te nikada nije imao problema ni s jednim od susjeda, dok u zgradu nije doselila obitelj GE. Već navedenim riječima optuženik implicira da je on „starosjedilac“ na navedenoj adresi te da mu time pripada apsolutni i isključivi legitimitet rješavanja problematičnih situacija u zgradi, za razliku od oštećeničine obitelji koja je nedavno doselila, a pritom zanemaruje činjenicu da je on samo od jedan suvlasnika u zgradi kao i oštećeničina obitelj, a da za svaku konfliktnu situaciju u odnosu suvlasnika postoje propisi za rješavanje istih te da se takve situacije sigurno ne rješavaju na stubištu zgrade obračunavanjem s fizički inferiorniji osobama – ženom i djecom. Slijed događaja kako ih je sudu naveo optuženik, nakon kojeg je otišao u svoj stan te je bio potpuno konsterniran dolaskom policije sudu se prije svega ukazuje potpuno neživotnim i nelogičnim, jer je optuženik sam naveo da je došlo do konfliktne situacije na stubištu koja već sama po sebi može predstavljati razlog za zvanje policije pa je tim više njegova konsternacija nejasna, a s druge strane potpuno je nerealno da bi oštećenica s dvoje djece predškolske dobi, a za koju dob je notorno koliko su takva djeca nesamostalna i koliko ovise o roditeljima, imala i vremena i volje zvati policiju samo da napakosti optuženiku te da lažnm prijavljivanjem i kasnije lažnim svjeodočenjem u takvoj životnoj situaciji riskira vlastitu kaznenu odgovornost. Oštećeničin iskaz sud nalazi uvjerljivim i životnim te u istom nema proturječnosti. Uvjerljivo je i detaljno opisala dinamiku događaja s nizom detalja koji ukazuju na istinitost njenog iskazivanja. S druge pak strane, optuženikov iskaz je bio vrlo štur, neokolnosan i neuvjerljiv. Optuženik se, iako je na to upozoren od strane suda, namanje držao inkriminacije te mu se iskaz uglavnom sveo na komentiranje i analizu međususjedskih odnosa u zgradi u kojoj živi. Imajući sve navedeno u vidu, sud optuženikovu obranu nije prihvatio kao istinitu.

10.3. Ocjena je ovoga suda da je iskaz oštećenice detaljan, okolnosan i uvjerljiv te kao takav prihvaćen u cijelosti, za razliku od optuženika koji je svojim iskazom u potpunosti, no po ocjeni ovoga suda bezuspješno, nastojao diskreditirati i iskaz oštećenice i nju kao osobu, kao i njenu obitelj, a sve kako bi ne umanjio, već u potpunosti otklonio svoju kaznenopravnu odgovornost za počinjeno kazneno djelo. Svi pokušaji optuženika u ovom postupku da otkloni svoju kaznenu odgovornost za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 – njegova obrana, dokazni prijedlog i primjedbe na iskaz svjedokinje su bili potpuno paušalni i neragumentirani.

11. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je optuženi KE dana 27. ožujka 2024. oko 17,15 sati u [adresa]., u prizemlju stambene zgrade, nakon verbalnog sukoba sa GE koja je bila sa svoje dvoje mlt. djece, i to sa mlt. SE (rođena **.**.2017.) i mlt. NE (rođen **.**.2021.), tijekom kojeg joj je udaravši nogom u njezin bickl rekao: "Svoje smeće stavljaj ispred svojih vrata, otkad ste došli u zgradu svo smeće ste doveli sa sobom ", a kada mu je ista rekla: „Molim vas nemojte tako pred djecom“, u cilju da ju ustraši unio joj se u lice i u dva navrata joj rekao: "Priklat ću tebe, tvoju obitelj i tvog muža", na što je ista s djecom izašla iz prostora stambene zgrade, što je sve kod GE izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život i život njene djece. Sud nalazi da je upravo opisanim postupanjem optuženik ostvario objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela protiv protiv osobne slobode, prijetnjom - drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti. Naprijed opisano ponašanje optuženika u cijelosti ispunjava objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Naime, izgovorene riječi nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju, a da ih je i oštećenica tako shvatila te da je bila u strahu za svoju obitelj jasno je iskazala navodeći da od navedenih prijetnji osjeća nelagodu i strah, ne osjeća se sigurno dok ulazi u zgradu, a izrečene prijetnje smatra vrlo ozbiljnima, osjeća se ugroženo, strah ju je prolaziti kroz haustor i strah ju je puštati djecu da idu sama kako ne bi sreli optuženika. Optuženik je kazneno djelo prijetnje počinio s oblikom krivnje izravna namjera, jer je postupao upravo u cilju da ustraši oštećenicu u čemu je i uspio te što je sve rezultiralo oštećeničinom odlukom da ga prijavi policiji. U vrijeme počinjenja djela optuženik je bio ubrojiv, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog za njegovo postupanje. Stoga je za utvrditi da su u postupanju optuženika ostvarena osim utvrđenih objektivnih i ona subjektivna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret predmetnom optužnicom.

12. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

12.2. Na strani optuženika sud je olakotnim cijenio činjenicu da ranije nije kazneno osuđivan pa sud smatra da je predmetni kazneni postupak izolirani događaj u njegovom inače urednom životu. Nadalje prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je optuženik umirovljenik s mirovinom od 308,00 eura mjesečno te da osim stana u kojem živi nema druge imovine te da je isti u izvanbračnoj zajednici. Iznesene okolnosti predstavljaju optuženikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu optuženiku ocijenio olakotnim.

12.3. Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije utvrdio.

12.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je optuženiku za počinjeno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom kojom je ozbiljno prijetio drugome da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a koje kazneno djelo je opisano u članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona i za koje kazneno djelo je zakonom propisana kazna zatvora do tri godine izrekao kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci. Međutim, ocjena je ovog suda da se u odnosu na optuženika svrha kažnjavanja ipak može ostvariti i bez izvršenja kazne, odnosno izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja dvije godine te sud ocjenjuje da bi izricanje bezuvjetne kazne zatvora u konkretnom slučaju, a s obzirom na sve istaknute okolnosti ipak predstavljalo prestrogo kažnjavanje. Izrečena kazna je i preložena u optužnici od strane tužitelja, a osim navedenog sud smatra da će se upravo izrečenom kaznom postići specijalna prevencija te da će se upravo ovakvom kaznom, utjecati na optuženika da ga se odvrati da ubuduće ne čini kaznena djela, ali da će se postići i generalna prevencija tako što će se utjecati na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

13. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, a kako je propisano stavkom 6. istog članka ZKP/08. Imajući na umu imovinske prilike optuženika pobliže utvrđene kod okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne, odnosno da je umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu 308,00 eura, to je ocjena ovoga suda da bi obvezivanjem optuženika na plaćanje troškova ovog postupka bila samo dodatno dovedena u pitanje njegova egzistencija pa se zaključuje da su ispunjeni zakonski uvjeti za oslobođenjem optuženika od plaćanja troškova kaznenog postupka, a kako je pobliže naznačeno u izreci.

14. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. siječnja 2026.

sudac

Edhem Kapetanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA.:

1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-14/2025

2. optuženi KE

3. oštećena GE

4. u spis