REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1377/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku SJ, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Mihanovićeva ulica 3, 10000 Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-302/2023-10 od 26. rujna 2025., 26. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-302/2023-10 od 26. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:80983571963 da tužitelju OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 690,16 € (5.200,00kn) sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 15. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate i u roku od 15 dana."
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 702,70 eura.“
2. Navedenu presudu u cijelosti, pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da osnovanost, visinu i postojanje tražbine može osporavati samo ovršenik, ovdje otac tužiteljice koji isto nije osporio, a da tuženik kao tijelo koje provodi izvansudsku ovrhu, nema mogućnost preispitivati ovršnu ispravu, već da je na tuženiku samo da istu provede na način kako je to određeno u samoj ispravu. Ukazuje da je osnovanost i postojanje tražbine nešto u što tuženik ne može niti smije ulaziti već tuženik može samo iznijeti da li je neka isprava podobna za provedbu u formalnopravnom smislu. Ističe da je za odluku u ovoj pravnoj stvari nebitno da li je tužiteljica punoljetna ili nije odnosno da li je napunila 26 godina, sve s obzirom na odredbu čl. 290. st.4. Obiteljskog zakona. Predlaže ukinuti pobijanu odluku odnosno preinačiti istu na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže tuženika na naknadu troškova postupka sve uvećano za trošak žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužiteljice kao neosnovane.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 690,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2022. do isplete, koji zahtjev temelji na tvrdnji da tuženik do dana podnošenja tužbe nije niti počeo provoditi ovrhu temeljem Izjave o zapljeni po pristanku dužnika potvrđene po javnom bilježniku Vojislavu Ori 4. listopada 2021. pod brojem broj OV-5615/2021 temeljem koje je dužnik tužiteljice CJ dao svoju suglasnost da se radi naplate njezine tražbine na ime uzdržavanja zapljeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje u iznosu od 2.600,00 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2021., osim u dijelu kojem je to primanje izuzeto od ovrhe pa da je posljedično tomu tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu temeljem odredbe čl. 201. st. 4. i čl. 202. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.; dalje u tekstu: OZ), u svezi sa čl. 527.st.3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. - ObZ).
7. Uzimajući u obzir iznos koji se potražuje, radi se o sporu male vrijednosti (čl.458. st1. ZPP).
8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
8.1. Dakle, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti o žalbi tuženika mora odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka.
9. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja:
- da je dužnik tužiteljice CJ Izjavom o zaplijeni po pristanku dužnika potvrđenom kod javnog bilježnika Vojislava Ore pod brojem Ov-5615/2021 4. listopada 2021. dao suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika OJ iz [adresa], ovdje tužiteljice na ime duga obveze plaćanja uzdržavanja u iznosu od 2.600,00 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2021. pa dok za to budu postojali uvjeti, zaplijeni dužnikova plaća odnosno drugo stalno novčano primanje;
- da navedena Izjava o zaplijeni po pristanku dužnika koja je potpisana od strane dužnika CJ i potvrđena od strane javnog bilježniku Vojislava Ore odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju ovršnog javnobilježničkog akta te da ima svojstvo ovršne isprave u smislu čl. 202. st.1. i 5. OZ;
- da se u potpisanoj izjavi o zaplijeni kao vjerovnik navodi OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovdje tužiteljica, a u e-Spisu je vidljivo da je ista rođena **.**.1976. pa da vjerovnik po navedenoj izjavi o zaplijeni nije dijete;
- da je tuženik predmetnu Izjavu o zaplijeni uvrstio u redoslijed naplate time da nije tužiteljicu stavio u prednost redoslijeda naplate iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o uzdržavanju djeteta a da tužiteljica u tužbi i tijekom postupka niti ne tvrdi suprotno;
zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 527. st. 3. ObZ budući da tužiteljica kao vjerovnik prema predmetnoj Izjavi nije dijete te u ovom slučaju nema prioritet naplate već se stavlja u redoslijed naplate kao što je to tuženik i učinio, pa je posljedično tomu tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 690,16 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate odbio kao neosnovan.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tužiteljice, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
11. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
12. Prema odredbi čl. 527. st.3. ObZ ovrha radi ostvarenja tražbine uzdržavanja za dijete provest će se na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina neovisno o vremenu njihova nastanka.
13. Prema odredbi čl. 288. st.1. ObZ roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Nadalje odredbom čl. 290. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta (st.1.). Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina (st.2.). Punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje (st.4.).
14. Polazeći od utvrđenih činjenica da vjerovnik obveze po Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika nije dijete te da se tražbina iz navedene Izjave ne odnosi na tražbinu uzdržavanja za dijete prema čl. 288. st.1., čl. 290. st.1., 2. i 4. ObZ, radi čega potraživanje tužiteljice nema prioritet naplate, kraj činjenice da je tuženik premetnu Izjavu o zapljeni uvrstio u redoslijed naplate sukladno odredbi čl. 180. st.1. u vezi s čl. 196. OZ prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice budući da u postupanju tuženika nema protupravnosti pa posljedično niti odgovornosti za štetu koju tužiteljica potražuje u ovome postupku.
15. U odnosu na žalbene navode žaliteljice da tuženik nema mogućnost preispitivati ovršnu ispravu koja ima snagu pravomoćnog rješenja o ovrsi te da je dužnost tuženika bila (samo) da istu provede na način kako je to određeno u samoj ispravi, navesti je da tuženik nije puki tehnički izvršitelj obustava, već je ovlašten i dužan sukladno odredbama OZ i ObZ primijeniti zakonski redoslijed naplate, zaštititi zakonom povlaštene tražbine (npr. uzdržavanje djece) te odbiti dati prednost tražbini koja to po zakonu nije. Dakle, tuženik ne ulazi u meritum duga, ali mora ispitati postoji li zakonska osnova za povlašteni status.
16. Pri tome navesti je kako sam naziv tražbine u predmetnoj izjavi o zapljeni nije odlučan za zaključak da li postoji pravo na prioritetnu naplatu prema čl. 527. st.3. ObZ već je odlučno postoji li zakonska obveza uzdržavanja, a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da takva obveza ne postoji. Privatni akt ne može derogirati prisilne norme zakona niti stvoriti povlašteni redoslijed naplate ako za to ne postoji zakonska osnova.
17. Pozivanjem u žalbi na odredbu čl. 290. st. 4. ObZ prema kojem su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, sve dok ta nesposobnost traje tužiteljica u osnovi osporava utvrđeno činjenično stanje koji žalbeni razlog u ovom sporu male vrijednosti nije dopušten te takve navode ovaj sud nije ovlašten preispitivati. Međutim, valja navesti kako tužiteljica tijekom cijelog prvostupanjskog postupka ni u jednom svom očitovanju nije navela bi se u konkretnom slučaju radilo o obvezi uzdržavanja prema navedenoj odredbi.
18. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
19. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP.
Pula - Pola, 26. siječanj 2026.
Sudac:
Biljana Pamić
