REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1636/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-67/2025-7 od 27. listopada 2025., 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-67/2025-7 od 27. listopada 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 906,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o trošku postupka. U bitnom, navodi da naknada za tjelesno oštećenje ne ulazi u krug obveze tuženika prema tužitelju jer se prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) naknada za tjelesno oštećenje ne smatra stvarnom štetom koju bi tuženik bio obvezan naknaditi tužitelju a sve sukladno odredbi čl. 27. ZOOP. Ističe da prvostupanjski sud nije argumentirano izložio zašto proširuje taksativno navedene oblike stvarne štete iz čl. 27. st. 2. ZOOP i dosuđuje tužitelju utuženu naknadu za tjelesno oštećenje iako to nije oblik stvarne štete koju bi tužitelj mogao potraživati subrogacijskim zahtjevom od osiguravatelja pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11.,148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Navodi da je već u odgovoru na tužbu osporio da bi tužitelj vršio bilo kakvo plaćanje svom osiguraniku te da je sud neosnovano zauzeo stav da je tužitelj plaćanje utuženog iznosa dokazao temeljem nevjerodostojne interne dokumentacije, koja nije javna isprava, niti relevantan dokaz pa da je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. oč.11. ZPP kao i bitna povredu iz čl. 354. st.1. ZPP u svezi s čl.221.a, čl.230., čl.232. i čl.233. istog Zakona. Nadalje, ukazuje da osporio uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i utužene štete te da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju nalaza tijela vještačenja kojeg je angažirao tužitelj iako se tuženik nije suglasilo da se taj nalaz i mišljenje koristi u ovom parničnom postupku pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 250. i čl. 259. st. 1. ZPP. Pobija i odluku o parničnom trošku. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te tužitelja obvezati da tuženiku nadoknadi trošak postupka uvećano za trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Uvodno valja napomenuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR a u navedenim sporovima, u skladu sa odredbom čl. 467. st.1. ZPP presudu je dopušteno pobijati žalbom samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ovog zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. toč.3. ovoga zakona.

6.1. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim, predmetnu presudu nije dopušteno pobijati žalbom zbog naprijed navedene bitne povrede postupka, zbog relativno bitnih povreda postupka iz čl. 354. st.1. ZPP, a ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 906,26 EUR na ime naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom novčane naknade za tjelesno oštećenje njegovoj osiguranici NK u razdoblju od 1.veljače 2019. do 30. studenog 2020. a koje je tjelesno oštećenje posljedica povreda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

8. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje:

-da se 1. rujna 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode kod tuženika imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama;

- da iz prijave ozljede na radu proizlazi da je NK u predmetnom štetnom događaju pretrpjela ozljedu na radu te zadobila tešku tjelesnu ozljedu;

-da iz nalaza i mišljenja o oštećenju organizma/tjelesnom oštećenju proizlazi da NK ima tjelesno oštećenje prvog stupnja, koje je nastalo nesrećom/ozljedom na radu 1. rujna 2017., pri čemu je nastalo oštećenje-potpuni gubitak dva ili više segmenta lumbalne regije, te postotak oštećenja organizma iznosi 30%;

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku posl.br. K-815/2017-2 od 4. prosinca 2017. Osiguranik tuženika proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja predmetne prometne nesreće;

- da je presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-815/2017-2 od 4. prosinca 2017., kao i iz prijave o ozljedi na radu te Nalaza i mišljenja o oštećenju organizma Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između ozljede koju je pretrpjela osiguranica tužitelja i priznatog joj tjelesnog oštećenja, odnosno da je predmetno tjelesno oštećenje vezano za predmetnu prometnu nesreću za koju je proglašen krivim osiguranik tuženika;

- da je iz obračuna isplata na teret HZMO-a od 3. ožujka 2025. te ispisa iz banke doznačenih mirovinskih primanja utvrđena visina doznačenih sredstava osiguranici tužitelja NK, od rujna 2022. pa do siječnja 2025. u utuženom iznosu;

- da iako predmetni obračun i izvadak iz banke doznačenih primanja nemaju značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP, isti su u konkretnom slučaju dokaz da je tužitelj izvršio svojoj osiguranici navedene isplate i to u visini kako je to navedeno, a tuženik osim paušalnog prigovaranja visini tužbenog zahtjeva nije iznio nikakve činjenice niti predložio bilo kakve dokaze, a koji bi dovodili u sumnju ispravnost izvršenog obračuna, njegovu visinu i da je doista osiguranici tužitelj isplaćena predmetna naknada.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da se na konkretan spor treba primijeniti čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate novčanih naknada za tjelesno oštećenje, pri čemu citira navedeni članak te se poziva i na odluku broj Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022. u kojoj je odgovoreno na pitanje koji se zakon primjenjuje u sporovima iste vrste kao što je konkretan spor, te je dano i mišljenje kako treba protumačiti st.2. čl. 27. ZOOP, odnosno što čini stvarnu štetu tužitelja.

10. Primjenjujući navedene odredbe na utvrđeno činjenično stanje zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran, te ima pravo na naknadu štete od tuženika za isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici u utuženom iznosu sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 12. st. 6. ZOOP tekućim od dana podnošenja tužbe 21. ožujka 2025. do isplate.

11. Ispitujući, pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žabi tuženika, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

12. U donošenju pobijane odluke i postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj se pazi po službenoj dužnosti. Također nije počinjena niti bitna povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer pobijana presuda suprotno žalbenim navodima tuženika nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su, osim toga, navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

13. Glede pozivanja žalitelja na žalbene razloge iz odredbe čl. 354. st.1. ZPP u svezi s čl. 221.a, čl. 230., čl. 232., čl. 233., čl. 250. i čl. 259. st. 1. istog Zakona navesti je da zbog navedenih bitnih povreda postupka, u skladu sa već izloženim u točki 6. ove odluke, predmetnu presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom, pa ovaj drugostupanjski sud te žalbene razloge nije uzeo u razmatranje, odnosno nije iste ocjenjivao, jednako kao niti opširne žalbene navode žalitelja da tužitelj nije adekvatnim dokazima dokazao činjenicu plaćanja te da je prvostupanjski pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu uzročno-posljedične veze između prometne nezgode i tjelesnog oštećenja osiguranice tužitelja, kojima tuženik u osnovi pobija utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojeg žalbenog razloga presudu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati (čl. 467.st.2. ZPP).

14. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju mjerodavno pravo predstavlja ZOOP. Naime, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime novčane naknade za tjelesno oštećenje mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate predmetne novčane naknade. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom slučaju riječ je upravo o obveznom osiguranju u prometu. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama (npr. Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.)

15. Prema odredbi čl. 27. st.1. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 3. istog članka, stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema st. 3 istoga članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema stavku 4 istoga članka, odredbe stavka 1., 2. i 3. toga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, dok prema st. 5. istoga članka, obvezu iz stavka 1. toga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

16. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Stoga, kako je navedenom zakonskom odredbom priznato pravo na naknadu štete zavodima zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem tužitelju, zavodu za mirovinsko osiguranje, sukladno odredbi čl. 27. st.1. i 2. ZOOP pripada pravo na naknadu štete za isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje. Pored toga, prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Stoga, svi izdaci koji su uzročno- posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i zavodu je nastala stvarna šteta. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1496/2024-2 od 17. prosinca 2024. kojim je reafirmirano isto pravno shvaćanje zauzeto u odluci broj Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.

17. Budući su isplate s osnova naknade zbog tjelesnog oštećenja u konkretnom slučaju u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem koji je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje, to utuženi iznos iz navedene osnove predstavlja stvarnu štetu nastalu tužitelju.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio tužitelju isplatiti utuženi iznos sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 21. ožujka 2025. do isplate sukladno odredbi čl. 12. st. 6. ZOOP.

19. Također, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st.1. ZPP kada tuženiku nije priznao zatraženi trošak postupka.

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st.1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

21. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, to je u smislu čl. 166. st.1. ZPP odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Pula - Pola, 26. siječanj 2026.

Sudac:

Biljana Pamić