Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-290/2024-1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB:26187994862, Miramarska 22, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Nikoline Mršić, odvjetnice u Karlovcu i punomoćnika tuženika Zlatka Mateše, odvjetnika u Zagrebu, po objavi 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima tužiteljice kao ovršenice, temeljem ovršne isprave, Ugovora o kreditu broj 016-50-727674 od 06.06.2001., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Filijala za osiguranje prijevoza i kredita, Miramarska 22, 10000 Zagreb prema ovršenici ZL (ranije IL) iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 85.975,88 kn, a na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu Ovr-355/2014.godine od dana 12.06.2014. radi naplate iznosa od 85.975,88 kn, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.st.2.Zakona o obveznim odnosima, počev od 23.07.2004.godine pa sve do isplate, se proglašavaju nedopuštenim iz razloga propisanih čl.50.st.1.t.11. Ovršnog zakona.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužiteljici ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB:26187994862, Miramarska 22, Zagreb, naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr-355/2014 od 12. lipnja 2014. određena ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja od dana 24. ožujka 2014. Nadalje rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od dana 14. studenog 2023. odbijena je kao neosnovana žalba ovšenice, ovdje tužiteljice te se rješenje Općinskog suda Karlovcu poslovni broj Ovr-355/2014 od 12. lipnja 2024. potvrđuje izvan žalbenog razloga iz članka 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona. Zaključno, rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-355/20 od dana 04.travnja 2024. tužiteljice je upućena da u roku 15 dana od pravomoćnosti citiranog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl.50. st. 1.toč. 11.Ovršnog zakona. Tužiteljica obrazlaže da je u odnosu na naprijed navedenog potraživanje nastupila zastara iz razloga što Ugovor o kreditu broj 016-50727674 od dana 6. lipnja 2001. koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Nini Bubaš Magličić dana12. lipnja 2001. te je stekao svojstvo ovršnosti dana 6. travnja 2004. godine te nema učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi slijedom čega se ne može smatrati ispravom na temelju koje je moguće provesti ovrhu. Smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni roku od tri godine iz razloga što je ugovorom o kreditu naloženo plaćanje tražbina u anuitetima, a za koju situaciju je pripisan trogodišnji rok zastare. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kao u toč. I. izreke i naložiti tuženiku plaćanje troškova postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio navode tužiteljice ističući da tužiteljica nije pravilno postavila tužbeni zahtjev imajući u vidu da je tužiteljica upućena da pokrene tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te da se radi o sudskom ovršnom postupku, a ne o izravnoj naplati prema odredbi čl. 209. st. 5.Ovršnog zakona, a niti o ovrsi koja je pokrenuta na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona, slijedom čega je neutemeljen tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tuženik posebno ukazuje da tužiteljica nije upućena pokrenuti tužbu da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava, već da pokrene tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, slijedom čega tuženik predlaže sudu predmetu tužbu odbaciti. Podredno tuženik osporava da bi u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara iz razloga što je čl. 10. Ugovora o kreditu ugovoreno da Kreditor, odnosno Raiffeisenbank Austria d.d. ima pravo otkazati ugovor o kreditu, između ostalog, i ako korisnik kredita ne plati iznos dva dospjela anuiteta. Dakle, navedeno je pravo kreditora, stoga je to pravo kreditor mogao iskoristiti bilo kada nakon neplaćanja dvije rate. Sukladno istom članku Ugovora ugovoreno je da izjava o otkazu proizvodi učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira je li dostava uspjela ili ne. S obzirom da je izjava o otkazu odaslana19.03.2004., a da je u izjavi dan rok od 15 dana za isplatu potraživanja, na Ugovoru o kreditu je ispravno naveden datum dospijeća 06.04.2004. Tuženik također ističe da je tužiteljici Raiffeisenbank Austria d.d. dostavila Izjavu o otkazu kredita, te je upravo tužiteljica na povratnici potvrdila primitak navedene izjave. Tuženik ujedno ističe da je čl. 11. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je Kreditor ili javni bilježnik kojeg on odredi ovlašten odrediti vrijeme dospijeća tražbine. Nadalje, tužiteljica se neosnovano poziva na primjenu čl. 233. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da isti nije primjenjiv na predmetu situaciju. Naime, otkazom ugovora o kreditu tražbine anuiteta su izgubile svojstvo povremenih tražbina, a s obzirom da je otkazom ugovora o kreditu dospjelo na naplatu cjelokupno potraživanje prema Ugovoru o kreditu. Dakle, neosnovano je tumačenje tužiteljice da bi se na predmetno potraživanje imao primjenjivati trogodišnji zastarni rok potraživanja, a s obzirom da se radi o potraživanju utvrđenim ovršnom ispravom te se sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na predmetno potraživanje primjenjuje zastarni rok od 10 godina. Slijedom navedenog, a s obzirom da je prijedlog za ovrhu ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice podnesen unutar zastarnog roka od 10 godina, neosnovan je navod tužiteljice da je predmetno potraživanje zastarjelo. Slijedom navedenog, tuženik ističe da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja te predlaže da sud odbaci, a podredno odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ovr-274/2023-2 od 14. studenog 2023. (list 10 do 13 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Ovr- 355/2014-33 od 4. travnja 2022. (list 14 do 15 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi od 12. lipnja 2014. (list 16 do 21 spisa), Ugovor o kreditu (list 23 do 26 spisa), Ugovor o osiguranju potraživanja (list 27 do 32 spisa), anekse ugovora (list 33 do 37 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 38 do 39 spisa), dopis Croatia osiguranje d.d. (list 40 spisa), podnesak tuženika (list 41 spisa). izjava o ustupu prava (list 42 spisa), izjavu o otkazu kredita s povratnicom (list 53 do 54 spisa), ugovor o kreditu s potvrdom izvršnosti (list 63 do 67 spisa), odnosno svu dokumentaciju priloženu spisu. Sud nije provodio dokaze u smjeru izdavanja potvrde ovršnosti jer se navedeno može utvrditi na temelju dokaza priloženih spisu, kao nit dokaze na okolnost prijenosa utužene tražbine na tuženika obzirom da je predmet ovog postupka prigovor zastare, a ne legitimacija tuženika.

4. Obzirom da tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom dana 18. prosinca 2025. sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.410,96 EUR.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-355/2014 od 12. lipnja 2014. temeljem prijedloga za ovrhu zaprimljenog dana 24. ožujka 2014. podnesenog od strane ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., protiv I. ovršenika TL i II. ovršenika ZL, ovdje tužiteljice, temeljem ovršne isprave i to Ugovora o kreditu broj: 016-50-727674 od 06. lipnja 2021., određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovršenika.

7. Sporno je pitanje je li tužiteljica pravilno postavila tužbeni zahtjev te je li potraživanje tuženika prema tužiteljici u zastari.

8. U odnosu na prigovor tuženika da tužbu tužiteljice valja odbaciti iz razloga što tužiteljica u tužbi traži da sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po svim računima tužiteljice kao ovršenice temeljem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu Ovr-355/2014. od dana 12.06.2014, iako je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-355/2020 od 04. travnja 2024. tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe sud navedeni prigovor nije prihvatio iz razloga kako slijedi.

9. Odredbom čl. 174. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje OZ) propisani je da se ovrha na novčanoj tražbini provodi pljenidbom i prijenosom, ako ovim Zakonom za pojedine slučajeve nije drukčije određeno.

10. Stoga sud smatra da u situaciji kada je tužiteljica rješenjem upućena na pokretanje postupka radi proglašenja nedopuštenom, ovrhe na novačenim sredstvima a tužiteljica u tužbi traži da se proglase nedopuštenim pljenidba i prijenos (dakle radnje kojima se provodi ovrha na novčanim sredstvima), tužiteljica pravilno postavila tužbeni zahtjev u postupku na koji je upućena naprijed navedenim rješenjem suda. Suprotno tumačenje bi prema stavu suda predstavljalo pretjerani formalizam u tumačenju popisa i posljedično onemogućilo tužiteljicu u ostvarivanju zašite njenih prava i interesa u postupku pred sudom.

11. U odnosu na prigovor zastre istaknut po tužiteljici sud je utvrdio sljedeće:

- Ugovorom o kreditu broj: 016-50-727674 (list 22 – 27 spisa) koji su dana 06. lipnja 2001. sklopili Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditor, te korisnik TL, kao korisnik kredita, te IL sada ZL, ovdje tužiteljica, kao sudužnik, ugovoren je isplata kredita u iznosu od 33.350,00 DEM, na rok otplate 60 (šezdeset) mjeseci, i datumom dospijeća 31. srpnja 2006., a koji ugovor je solemniziran u lipnju 2001. u uredu javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić sa sjedištem u [adresa], a što tužiteljica ne spori tijekom postupka,

- u čl. 10. predmetnog ugovora ugovoreno je da Kreditor, odnosno Raiffeisenbank Austria d.d. ima pravo otkazati ugovor o kreditu, između ostalog, i ako korisnik kredita ne plati iznos dva dospjela anuiteta ili se ne pridržava bilo koje odredbe Ugovora, te učiniti ugovor dospjelim i zatražiti naplatu cjelokupnog iznosa neplaćenog duga zajedno sa pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima. Otkaz kredita kreditor učiniti putem pisane izjave o otkazu, a izjava o otkazu upućuje se korisniku kredita preporučenim pismom s povratnicom,

- budući da kosnik kredita TL nije uredno otplaćivao kredit, odnosno obveze preuzete ugovorom o kreditu, Raiffeisen bank d.d. je dana 19. ožujka 2004. korisniku kredita odaslala Izjavu o otkazu kredita (list 53 spisa), a koju Izjavu je uredno dostavljena korisniku kredita dana 23. ožujka 2004. (dostavnica na listu 54 spisa),

- na ugovoru o kreditu stavljena je potvrda izvršenosti ugovora sa danom 06. travnja 2004. izdana od strane javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić sa sjedištem u [adresa] (list 26 spisa),

12. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje – ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

13. Među strankama nije sporno da je Ugovor o kreditu Ugovor o kreditu broj 016-50-727674 od 06. lipnja 2001., temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-355/2014 od 12. lipnja 2014., solemniziran po javnog bilježniku Nini Bubaš Magličić sa sjedištem u [adresa] te stoga predstavlja javnobilježnički akt u smislu naprijed navedene odredbe zakona.

14. Sudska praska je zauzela stajalište da u slučaju otkaza ugovora o kreditu, tražbine anuiteta po takvom ugovoru gube svojstvo povremenih tražbina, a s obzirom da je otkazom ugovora o kreditu dospjelo na naplatu cjelokupno potraživanje prema ugovoru o kreditu (tako ŽS u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-978/2022-2 od 22. veljače 2023. i VSRH u odluci poslovni broj Rev-846/2015-2 od 07. studenog 2018.).

15. Dakle, u ovom predmetu ima se primijeniti rok zastare od deset godina iz čl. 233. st. 1. ZOO – a.

16. Kako je ranije navedeno isprava na temelju koje je određena ovrha u predmetu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-355/2014. stekla je svojstvo ovršnosti dana 06. travnja 2004., a prijedlog za ovrhu je podnesen Općinskom sudu u Karlovcu dana 24. ožujka 2014. odnosno prije isteka desetogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 233. st. 1. ZOO – a, slijedom čega nije osnovan prigovor zastare istaknut po tužiteljici.

17. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP), a trošak je odmjeren primjenom odredbi Tarife o nagradama za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025; dalje – Tarifa).

19. Tuženik koji je u cijelosti uspio u ovom postupku ima pravo na troškove kako slijedi: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu održanom 18. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR te trošak PDV- a u ukupnom iznosu od 100,00 EUR Tbr. 46 Tarife, odnosno ukupno 500,00 EUR kao je odlučeno u toč. II. Izreke.

U Karlovcu, 26. siječnja 2026.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tamara Mušnjak Šoušić, odvjetnica u Karlovcu

2. Zlatko Mateša, odvjetnik u Zagrebu