Republika Hrvatska

P-1202/2023-21

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Jugoslav Puran i Saša Kutnjak, odvjetnici u Bjelovaru, protiv 1. tuženika EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužene TOŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 12. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 26. siječnja 2026. primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP)

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ugovor o darovanju nekretnina sklopljen i ovjeren 28. rujna 2022. između tuženog EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja, i tužene TOŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, gubi pravni učinak prema tužitelju TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema tuženom EO: a) u iznosu od 194.500,00 USD (slovima: stodevedesetčetiritisućeipetsto američkihdolara) u protuvrijednosti EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 2.000,00 USD od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 USD od 15. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 USD od 15. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 9.500,00 USD od 5. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 9.500,00 USD od 5. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 9.500,00 USD od 5. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 9.500,00 USD od 5. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 133.000,00 USD od 5. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 17.500,00 USD od 24. lipnja 2014. do isplate,

b) u iznosu od 7.548,72 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2018. do isplate.

II. Tužena TOŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna je dopustiti da tužitelj TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svoju tražbinu iz toč. I. izreke ove presude prema tuženom EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], namiri prodajom nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 1160/3 dvorište i stambena zgrada ukupne površine 438 m2, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 1. tuženom EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženoj TOŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TO iz [adresa], T [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 22.060,43 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženih podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. U tužbi tvrdi da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-49/2016-3 od 15. ožujka 2018. tuženom EO naloženo plaćanje iznosa od 177.000,00 USD sa zakonskim zateznim kamatama, da je tom presudom tuženom EO naloženo da tužiteljima TO i RO plati iznos od 35.000,00 USD sa zakonskim zateznim kamatama (dakle, u odnosu na ovaj dio presude tužiteljeva tražbina iznosi 17.500,00 EUR) i da je tuženom EO tom presudom naloženo da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 7.548,72 EUR. Tužitelj zahtijeva isplatu svoje tražbine u protuvrijednosti EUR na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. U vrijeme donošenja te presude jedina vrjednija imovina tuženika EO bila je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini čk.br. 1660/3 površine 438 m2, ali tu nekretninu tuženik EO darovao je svojoj supruzi tuženoj TOŽ ugovorom o darovanju od 28. rujna 2022.. Tužitelj tvrdi da je tuženik EO znao da na taj način oštećuje tužitelja kao svog vjerovnika i da se za tuženu TOŽ presumira da je znala za navedene činjenice. Tužitelj tvrdi i to da je na temelju navedene presude pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije i da je u tom postupku njegova tražbina naplaćena za iznos od 6,90 EUR čime je namiren dio troška provedbe izravne naplate, da su računi tuženog EO blokirani za cijeli iznos tužiteljeve tražbine, da je tužiteljeva tražbina namirena samo u neznatnom dijelu, da tom dinamikom tužitelj neće biti namiren i da je namjera sklapanja ugovora o darovanju bila sprječavanje tužitelja u namirenju tražbine. Stoga predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženicima naloži plaćanje troškova postupka.

U podnesku od 4. ožujka 2024. tužitelj se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju navode tužbe i tužbeni zahtjev te tvrde da je nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] njihova bračna stečevina jer su brak sklopili 10. studenoga 1990., a nekretninu su kupili tijekom trajanja bračne zajednice 18. kolovoza 2003.. Stoga smatraju da ½ suvlasnička dijela nekretnine temeljem čl. 36. Obiteljskog zakona pripada tuženoj TOŽ kao njezina bračna stečevina, a ona nije tužiteljeva dužnica. Također, tuženici tvrde da su oni ugovor o darovanju stvarno sklopili još 30. rujna 2006. i da je ugovor o darovanju od 28. rujna 2022. sklopljen isključivo iz formalnih razloga jer bi morali platiti visoku sudsku pristojbu uslijed proteka vremena od dana sklapanja ugovora do dana uknjižbe koja je uslijedila nakon povrata kredita. Stoga tuženici ističu prigovor zastare za pobijanje takvog ugovora. Osim toga, tuženici tvrde da tužiteljeva tražbina prema tuženom EO 2016. nije postojala. Tuženici navode da se visina tužbenog zahtjeva može odrediti samo u visini vrijednosti nekretnine i da cijela nekretnina vrijedi najviše 70.000,00 EUR pa bi tek polovica toga iznosa mogla biti naznačena u tužbenom zahtjevu. Tužena TOŽ navodi da nije znala za dug svoga supruga, da je za taj dug saznala primitkom tužbe i da su zbog toga bračni odnosi tuženih teško i trajno narušeni. Predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane, a tužitelju naloži plaćanje troškova postupka.

U podnesku od 20. svibnja 2024. tuženici tvrde da tuženik EO na dan 15. ožujka 2018. nije bio vlasnik nekretnine koja je predmet ovoga spora jer je ta nekretnina tada bila u vlasništvu Erste & Steiermarkische bank d.d. .

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o darovanju od 28. rujna 2022., potvrde od 11. prosinca 2023. sa specifikacijom, presude od 15. ožujka 2018., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vjenčanog lista, ugovora o kupoprodaji nekretnina od 18. kolovoza 2003., sporazuma o osiguranju od 27. kolovoza 2003., ugovora o darovanju od 30. rujna 2016. i povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Pročitani su iskazi tužitelja i tuženog EO.

Pročitan je predmet ovoga suda broj P-692/2014.

Nije izveden dokaz građevinskim vještačenjem jer to nije bilo potrebno za utvrđenje bitnih činjenica s obzirom na to da vrijednost nekretnine ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Nije izveden dokaz saslušanjem tužene TOŽ jer ona nije pristupila na ročišta za glavnu raspravu održana 25. studenoga 2024., 3. travnja 2025. i 12. prosinca 2025., iako je uredno pozvana na ta ročišta i upozorena da će se na ročištima izvesti dokaz njezinim saslušanjem. Punomoćnik tužene njezine izostanke opravdao je činjenicom da tužena nije mogla izostati s posla, no tužena svoje izostanke ničim nije dokumentirala. Sud ocjenjuje da bitne činjenice može utvrditi i bez saslušanja tužene TOŽ i to na temelju drugih izvedenih dokaza.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Čitanjem ugovora o darovanju od 28. rujna 2022. sud utvrđuje da je tuženik EO svojoj supruzi tuženoj TOŽ darovao nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 1660/3 kuća i dvor površine 452 m2, a čitanjem povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige sud utvrđuje da je taj ugovor u zemljišnoj knjizi proveden rješenjem broj Z-17644/2022 od 28. rujna 2022.. Čitanjem presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-49/2016-3 od 15. ožujka 2018. ovaj sud utvrđuje da je navedenom drugostupanjskom odlukom u pravnoj stvari 1. tužitelja TO, 2. tužiteljice EOŽ i 3. tužitelja RO tuženom EO između ostaloga naloženo tužitelju TO isplatiti iznos od 177.000,00 USD sa zakonskom zateznom kamatom, tužiteljima TO i RO isplatiti iznos od 35.000,00 USD sa zakonskom zateznom kamatom i tužitelju TO naknaditi parnični trošak u iznosu od 56.875,83 kn, tj. sada 7.548,72 EUR.

7. Prema čl. 66. st. 1. i 2., čl. 67. st. 3. i čl. 70. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, bez obzira kad je tražbina nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako dužnik zbog nje nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Pobijanjem dužnikove pravne radnje pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. U čl. 71. ZOO-a propisano je da se tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, ako se pobija besplatno raspolaganje, može podnijeti u roku od 3 godine računajući od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija.

8. Tuženik EO svojoj supruzi tuženoj TOŽ nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] darovao je 28. rujna 2022. i istoga dana pravo vlasništva tužene TOŽ na temelju toga ugovora upisano je u zemljišnoj knjizi. Ugovor o darovanju od 28. rujna 2022. besplatno je raspolaganje i sukladno čl. 67. st. 3. ZOO smatra se da je EO znao da takvim raspolaganjem tužitelju nanosi štetu jer darovanjem umanjuje svoju imovinu tako da njegova imovina neće biti dovoljna za namirenje tužiteljeve tražbine iz presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. ožujka 2018.. Kod besplatnih raspolaganja ne zahtijeva se da je trećoj osobi, tj. u ovom slučaju tuženoj TOŽ bilo poznato ili da joj je moglo biti poznato da tuženik EO tim raspolaganjem tužitelju nanosi štetu. Tuženik EO u ovom postupku nije dokazao da nije znao da poduzetim raspolaganjem tužitelju nanosi štetu, a nije dokazao ni to da unatoč poduzetom raspolaganju ima dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine iz presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. ožujka 2018.. Suprotno tome, iz isprava Financijske agencije koje je uz tužbu priložio tužitelj vidljivo je da tužitelj spornu tražbinu od tuženog EO nije uspio naplatiti izravnom naplatom ovrhom na tuženikovim računima jer na tuženikovim računima za to nema sredstava.

9. Tuženici su ugovor o darovanju nekretnina sklopili i u zemljišnoj knjizi proveli 28. rujna 2022., a tužba u ovome sporu podnesena je 19. prosinca 2023., tj. unutar roka od tri godine za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji propisanog čl. 71. ZOO. Stoga tuženici neosnovano ističu prigovor zastare tvrdeći da je stvarno darovanje nekretnine između tuženih bilo još 2016. . Iako tuženici uz odgovor na tužbu u spis prilažu ugovor o darovanju iste nekretnine koji su sklopili 30. rujna 2016. i na kojem je tuženik EO potpis ovjerio 3. listopada 2016., tvrdeći da je to stvarni ugovor o darovanju nekretnine i da je ugovor o darovanju od 28. rujna 2022. sklopljen samo iz formalnih razloga jer bi zbog proteka vremena od dana sklapanja ugovora do uknjižbe nakon povrata kredita pristojba bila vrlo visoka, takav prigovor tuženih ne može se prihvatiti jer ugovor o darovanju nekretnine od 30. rujna 2016. ne proizvodi stvarno pravne učinke prijenosa prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla budući da se pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla sukladno čl. 119. i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96 i dr.) stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, a ugovor o darovanju od 30. rujna 2016. nije proveden u zemljišnoj knjizi i na temelju njega nije uknjiženo pravo vlasništva.

10. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji može se tražiti bez obzira na to kada je nastala vjerovnikova tražbina (čl. 66. st. 1. ZOO). Stoga tuženici neosnovano tvrde, uz već obrazloženi izostanak stvarnopravnih učinaka ugovora o darovanju od 30. rujna 2016. na stjecanje prava vlasništva nekretnine, da tužiteljeva tražbina iz presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. ožujka 2018. u trenutku sklapanja ugovora o darovanju od 30. rujna 2016. nije nastala. U tom smislu neodlučna je i tvrdnja tuženih iz podneska od 20. svibnja 2024. da tuženik EO u vrijeme donošenja presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. ožujka 2018. nije bio vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer je ta nekretnina tada bila u vlasništvu Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka (iz priloženog povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je pravo vlasništva nekretnine s tuženog Darka Baričevića 2003. preneseno na banku radi osiguranja novčane tražbine – fiducijarno vlasništvo, a pravo vlasništva nekretnine na tuženog EO vraćeno je 28. rujna 2022., tj. istoga dana kada je uknjiženo pravo vlasništva nekretnine tužene TOŽ na temelju ugovora o darovanju od 28. rujna 2022.).

Neosnovano tuženici ističu vrijednost svoje nekretnine u iznosu od 70.000,00 EUR tvrdeći da iznos tužbenog zahtjeva može biti samo u visini vrijednosti nekretnine. Naime, te tvrdnje tuženih nemaju podlogu u citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji i neodlučne su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Također, s obzirom na sadržaj čl. 67. st. 3. ZOO na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ne utječe tvrdnja tužene TOŽ da nije znala za dugovanje svoga supruga budući da se za pobijanje besplatnih raspolaganja ne zahtijeva da je trećoj osobi bilo poznato ili da mu je moglo biti poznato da dužnik raspolaganjem vjerovniku nanosi štetu.

11. Tuženici tvrde da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] njihova bračna stečevina jer su brak sklopili 10. studenoga 1990., a tu nekretninu kupili su 18. kolovoza 2003. tijekom trajanja bračne zajednice. Stoga smatraju da je ½ suvlasnička dijela te nekretnine vlasništvo tužene TOŽ na temelju bračne stečevine, a ona nije tužiteljev dužnik i zbog toga tužbeni zahtjev koji se odnosi na njezin suvlasnički dio nekretnine nije osnovan.

Iz pročitanog vjenčanog lista proizlazi da su tuženici brak sklopili 10. studenoga 1990., a iz pročitanog ugovora o kupoprodaji nekretnina proizlazi da je tuženik EO **.**.2003. od VO kupio nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini čk.br. 1660/3. Kako je vidljivo iz priloženog sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninu od 27. kolovoza 2003. i priloženog povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predmetna nekretnina je odmah nakon što ju je EO kupio od VO prenesena u vlasništvo Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja novčane tražbine iz ugovora o kreditu (ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen je 18. kolovoza 2003., potpisi prodavateljice i kupca na tom ugovoru ovjereni su 27. kolovoza 2003. i 27. kolovoza 2003. sklopljen je spomenuti sporazum o osiguranju). Tuženik EO u svom iskazu opisuje da je predmetna nekretnina bračna stečevina njegove supruge tužene TOŽ i njega i da su njih dvoje upravo za kupnju te nekretnine podigli kredit kod banke, a sredstva kredita osigurana su fiducijarnim prijenosom prava vlasništva na nekretnini. Kredit su isplatili sedam godina prije ugovorenog roka jer je tužena TOŽ nasljeđivanjem i prodajom obiteljske imovine u Lipiku stekla iznos od 16.000,00 EUR kojim su "zatvorili" kredit. Tuženik EO opisuje da je tuženoj greškom darovao cijelu nekretninu, a ne samo ½ suvlasnička dijela uzme li se u obzir da nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

Čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98) propisivao je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina, a čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; prethodno Narodne novine broj 75/14, 5/15 i 103/15; prethodno Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/15; prethodno Narodne novine broj 162/98 i 116/03) propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

Na temelju utvrđenih činjenica sud zaključuje da je tuženik EO predmetnu nekretninu stekao za vrijeme braka s tuženom TOŽ, ali sud istovremeno smatra da tuženici nisu dokazali da je predmetna nekretnina njihova bračna stečevina, tj. imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da potječe iz te imovine. Naime, tuženik EO nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupio je 18. kolovoza 2003., a tužena TOŽ u ugovoru o kupoprodaji te nekretnine nije sudjelovala kao stranka ugovora. Tuženik EO tu nekretninu platio je 43.000,00 EUR sredstvima ostvarenim kreditom kod banke. Tuženici taj ugovor o kreditu nisu dostavili u spis, a iz priloženog sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 27. kolovoza 2003. vidljivo je da su ugovor o kreditu sklopili banka i tuženik EO kao dužnik, dok tužena TOŽ nije bila stranka ugovora o kreditu. Osim toga, tuženici tijekom postupka navode da se predmetna nekretnina smatra njihovom bračnom stečevinom jer je kupljena tijekom trajanja bračne zajednice i jer su za kupnju nekretnine podigli kredit, ali ne navode ni jednu činjenicu na temelju koje bi se moglo zaključiti da se radi o imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da potječe iz te imovine. Konačno, u prilog zaključku da su tuženici ugovor o darovanju od 28. rujna 2022. sklopili radi izbjegavanja ispunjenja obveze koju tuženik EO ima prema tužitelju govori i činjenica da je tuženik EO svojoj supruzi tuženoj TOŽ ugovorom o darovanju darovao cijelu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ne samo suvlasnički dio koji bi predstavljao njezinu bračnu stečevinu (ne može se prihvatiti obrazloženje da je tuženik EO tuženoj TOŽ UO greškom darovao cijelu nekretninu, umjesto ½ suvlasnička dijela, i takva greška ne može ići tužitelju na teret). I stanje zemljišne knjige prema kojoj je tuženik bio upisan kao vlasnik nekretnine sve do provedbe ugovora o darovanju od 28. rujna 2022. (uz prijenos prava vlasništva na banku radi osiguranja tražbine) govori u prilog ovakvom zaključku suda, uzme li se u obzir da se temeljem čl. 122. – 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine.

12. Dakle, tužitelj ima dospjelu tražbinu u iznosu od 194.500,00 USD, u iznosu od 17.500,00 USD i u iznosu od 7.548,72 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama, prema tuženom EO, a tuženik EO je davanjem u vlasništvo supruzi TOŽ nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] postupio na štetu tužitelja budući da tuženik EO sada nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine. Ugovor o darovanju predstavlja besplatno raspolaganje pa se za pobijanje te radnje ne zahtijeva da je tuženoj TOŽ bilo poznato ili da joj je moglo biti poznato da tim raspolaganjem tužitelju nanose štetu.

13. Zbog navedenih razloga tužba i tužbeni zahtjev su osnovani i odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.

14. Odluka o parničnim troškovima iz točke III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici. Tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 22.060,43 EUR koji se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 2.792,00 EUR, sastavljanja podneska od 4. ožujka 2024. u iznosu od 2.792,00 EUR, zastupanja punomoćnika na ročištima održanim 24. svibnja 2024., 25. studenoga 2024., 3. travnja 2025. i 12. prosinca 2025. u iznosu od 2.792,00 EUR za svako ročište, pristupa punomoćnika na ročište 12. studenoga 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR, trošak PDV- u iznosu od 4.213,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,62 EUR. Ovi troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi. Odluka o troškovima zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

15. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 26. siječnja 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.