REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-2152/2025-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja RN iz [adresa], E, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Tojčić, odvjetnik u Rijeci, Trpimirova 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Frane Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe, 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/608, URBROJ: 443-02-01-09-25-13 od 29. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/608, URBROJ: 443-02-01-09-25-13 od 29. rujna 2025., utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja KLASA: UP/I-362-02/24-02/608, URBROJ: 443-02-01-17-24-4 od 31. svibnja 2024. koje je izvršeno putem treće osobe na temelju rješenja o izvršenju, KLASA: UP/I-362-02/24-02/608, URBROJ: 443-02-01- 25-7 od 3. veljače 2025., odnosno troškovi uklanjanja građevina: bespravno rekonstruirane zgrade, stambene namjene katnosti P + K (max sljemena = 6,35 m), izvedenog dvostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 13,10 x 8,90; bespravno rekonstruirane pomoćne zgrade, max. Visine prizemlja 2,80 m, tlocrtnih dimenzija 8,00 x 3,25 m + 7,00 x 1,3 m; bespravno izgrađene pomoćne zgrade – toranj vidikovac, katnosti P + K (hmax. 5,10 m), tlocrtnih dimenzija 2,40 x 1,40 m, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja grada [adresa], Unutar Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m, u iznosu od 40.385,86 eura, uz daljnje upute i upozorenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da tuženikovo postupanje ozbiljno zadire u temeljna prava tužitelja, a ugrožava i njegovu opstojnost. Postupanjem tuženika da mu je nanesena nepopravljiva materijalna i osobna šteta, te je ozbiljno narušena tužiteljeva egzistencija. Predmet izvršenja tj. rušenja na objektu A, a kako to proizlazi i iz pobijanog Rješenja, ali iz ranijih rješenja u tom predmetu, da je trebao biti samo i isključivo izvedeni dvostrešni krov, razvijenih tlocrtnih dimenzija 13,10x8,90 m, dakle, samo krov, a ni u kojem slučaju i cjelokupan objekt A, tj. njegov preostali dio zajedno s temeljima, strujom instalacijom, vodovodnom i kanalizacijskom mrežom. Objekt A da je u cijelosti srušen, premda, preostali, veći dio, nije bio predmetom izvršenja, čak što više isti je bio od ranije pravomoćno legaliziran. Pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju, poslovni broj KLASA: UP/I-361-05/1302/2304, URBROJ: 2105/05- 09/06-16-18 od 5. listopada 2016., u točki 1. da je ozakonjen veći dio objekta A, a koji dio da je neosnovano srušen. Uzimajući u obzir objekt A, a s obzirom na vrstu i količinu utrošenog građevinskog materijala, tužitelj procjenjuje da je ukupan volumen srušenog materijala mogao maksimalno iznositi 150 m3. Prema rješenju o izvršenju da je trebalo ukloniti samo izvedeni dvostrešni krov, razvijenih tlocrtnih dimenzija 13,10x8,90 m, a što, prema procjeni tužitelja iznosi 33 m3. U odnosu na cjelokupan maksimalan volumen srušenog građevinskog materijala objekta A od 150 m3, razlika je, dakle, 117 m3 više neosnovano srušenog građevinskog materijala. Predmet izvršenja tj. rušenja na objektu B, a kako to proizlazi i iz pobijanog Rješenja, ali iz ranijih rješenja u tom predmetu, da je trebao biti samo i isključivo povećani volumen tog objekta dimenzija 7,00 x 1,30 m, a ni u kojem slučaju i ozakonjeni volumen površine 8,00x 3,25 m. Jasno da je to naznačeno na skici višeg građevinskog inspektora, koji je sastavni dio zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 15. travnja 2024. poslovni broj KLASA: UP/I-36202/24-02/608, URBROJ: 443-02-01-17-24-1, na kojoj viši građevinski inspektor posebno označava ozakonjen volumen, a posebno povećan volumen površine 7,00x1,30 m. Objekt B da je, međutim, također, kao i objekt A, u cijelosti srušen, premda je, dakle, preostali, veći dio, bio od ranije pravomoćno legaliziran. Uzimajući u obzir objekt B, a s obzirom na vrstu i količinu utrošenog građevinskog materijala, tužitelj procjenjuje da je ukupan volumen srušenog materijala mogao maksimalno iznositi 12 m3. Prema rješenju o izvršenju da je trebalo ukloniti samo povećani volumen tog objekta dimenzija 7,00 x 1,30 m, a što, prema procjeni tužitelja iznosi 2,16 m3. U odnosu na cjelokupan volumen objekta B od 12 m3, razlika je, dakle, 9,84 m3 više neosnovano srušenog građevinskog materijala. Napominje kako se u odnosu na povećani volumen objekta B površine 7,00x1,30 m, a za koji je određeno i naloženo da se sruši, tj. ukloni, radilo o zidovima tzv. “sendvič panelima” koje da je trebalo samo jednostavno demontirati i na taj način osloboditi prostor, a nikako, što je nažalost učinjeno, srušiti cjelokupan objekt B zajedno sa 5 kWp solarnim panelom i na taj način tužitelju neosnovano prouzročiti štetu. U odnosu na objekt C, a s obzirom na vrstu i količinu utrošenog građevinskog materijala, tužitelj procjenjuje da je ukupan volumen srušenog materijala mogao maksimalno iznositi 1,2 m3. Slijedom naprijed navedenog, a s obzirom na vrstu i količinu utrošenog građevinskog materijala, tužitelj procjenjuje da je ukupan volumen srušenog materijala objekata A, B, C mogao maksimalno iznositi 164 m3, dok je, dakle, po rješenju trebalo ukloniti samo 54,16 m3. Postavlja se pitanje, kako to da se u računu broj 214/01/1, koji se prilaže uz Rješenje, u stavci pod brojem 1.1.2. uklanjanje cijele građevine ili dijela građevine navodi 861,84 m3, odnosno u stavci 1.7. odvoz građevinskog otpada nastalog uklanjanjem građevina s utovarom i istovarom na deponij od 80 do 90 km navodi 520,00 m3, višestruko više nego što bi to iznosio i maksimalni ukupni volumen srušenog materijala objekata A, B, C?! Zašto se uopće građevinski materijal prevozi i odlaže na deponij u Puli 80-90 km udaljen, kada u [adresa] postoji, također, deponij za odlaganje građevinskog otpada!? Nemoguće je da bi se u tri dana, za koliko se u specifikaciji računa navodi da je rušenje i odvoz trajao, mogla odvesti tako ogromna količina građevinskog otpada, a koji se u računu specificira. Apsurdno je i u potpunosti nezakonito obvezivati tužitelja da snosi troškove rušenja i odvoza čak i onih dijelova objekata koji nisu određeni rješenjem o izvršenju, a ponajmanje da bi trebao snositi troškove za nerealno i nemoguće naznačenu kubikažu građevinskog otpada koja se u računu i specifikaciji navodi. Tužitelju je, osim što su mu srušeni i ozakonjeni dijelovi objekta, porušena i loza stara 20 godina, kao i stabla mandarine, 4 kivija, 5 m stablo lovora i lovorvišnja, stabla hibiskusa su uništena, porezana i pregažena. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije. Dodatno je naveo da je investitoru omogućeno da sudjeluje u inspekcijskom postupku. Ukoliko je smatrao da je postupanje nezakonito da je imao mogućnost pokretanja spora kao što je navedeno u uputi o pravnom lijeku koja je sastavni dio rješenja. Rješenjem od 31. svibnja 2024. izvršenik RN da je točkama 4, 5 6 i 7 izreke rješenja, upozoren na posljedice ne izvršenja rješenja i na koji će se način izvršavati rješenje putem treće osobe. Reciklažno dvorište građevinskog otpada grada [adresa] zbog malog kapaciteta da nije zaprimalo otpad od izvršenja rješenja građevinske inspekcije. Da je izvršenik dobrovoljno postupio po rješenju građevinske inspekcije za koje je imao vremena od dana zaprimanja 9. srpnja 2024. rješenja kojim se naređuje uklanjanje do dana pristupanja izvršenja putem treće osobe 19. ožujka 2025., da ne bi bilo ni troškova izvršenja putem treće osobe. Investitor da je propustio sve rokove za osporavanje zakonitosti postupanja kao i rokove da postupi po rješenju. U odnosu na navod investitora kako bi mu izvršenjem rješenja nastala teško popravljiva šteta, za istaći je da je investitor gradio građevine bez akta kojim se odobrava gradnja, iskoristio je mogućnost legalizacije , a nakon legalizacije nastavio s rekonstrukcijom i građenjem bez akta kojim se odobrava gradnja. Rješenjem mu je naređeno da sam ukloni građevine, istim rješenjem je upozoren da za posljedicu, ima uklanjanje takve građevine putem treće osobe, kao i na način uklanjanja putem treće osobe. Investitor je imao dovoljno vremena da sam organizira uklanjanje građevine, ali je očito olako smatrao da će izostati izvršenje rješenja građevinske inspekcije putem treće osobe. Dakle investitor se sam svojim protupravnim ponašanjem doveo do situacije u kojoj će pretrpjeti štetu.

4. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 19. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe kako se sam tužitelj obratio inspektoratu putem e-maila kojim je tražio odgodu izvršenja rješenja obzirom, odnosno predložio je da se uklanjanje izvrši u sedmom ili osmom mjesecu kada je na godišnjem odmoru, te predlaže da se izvrši vještačenje kako bi se utvrdilo što je trebalo ukloniti, a što nije, što i koliko je uklonjeno kako bi se utvrdilo da to nije u skladu s računima koji su priloženi. Također predlaže da se kao svjedok sasluša EN koji je bio prisutan prilikom rušenja, kao i kod svih dokaznih prijedloga koji su navedeni u tužbi, također predaje sudu e-mail prepiske, kao i fotografije. Također ističe da prema nekoj procjeni količina uklonjenog materijala 163 m3, a navodi se 500 m3, a prema rješenju o uklanjanju je trebalo srušiti samo cca 60 m3. Također po potrebi predlaže da se izvrši očevid na licu mjesta. Opunomoćenik tužitelja protivi se zaključenju rasprave smatrajući da je potrebno provesti postupak i utvrditi ispravno činjenično stanje i predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U prvom redu valja navesti da prema odredbi članka 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakona o općem upravnom postupku) žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

9. Stoga navodi tužitelja koji se odnose na opis građevine iz predmeta ovoga spora odnosno koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava, nisu odlučni za rješenje ovoga spora iz razloga što su te prigovore tužitelji mogli isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja kojim su određeni troškovi uklanjanja putem treće osobe i koji postupak se nastavlja na postupak uklanjanja.

10. Nadalje, prema odredbi članka 122. stavku 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: Zakon o Državnom inspektoratu) troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik.

11. Sukladno odredbi članka 122. stavku 2. Zakona o Državnom inspektoratu troškovi izvršenja rješenja namiruju se iz državnog proračuna do naplate od izvršenika.

12. Prema odredbi članka 122. stavku 5. Zakona o Državnom inspektoratu iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju se rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

13. Sud je uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrdio da je 19. ožujka 2025. započelo izvršenje rješenja od 31. svibnja 2024. putem ugovornog izvođača TGT Adriatik d. o. o. iz Pule. Prilikom dolaska na predmetnu lokaciju, utvrđeno je da tužitelj nije uklonio stambenu i pomoćne zgrade, te da je stanje građevina nepromijenjeno u odnosu na kontrolni zapisnik. Sa izvršenjem se zastalo dok iz stambene građevine nisu iznesene stvari, nakon čega se pristupilo uklanjanju i odvozu građevinskog materijala na legalno odlagalište u Puli, obzirom da je ono u [adresa] malog kapaciteta, nakon čega su izvođaču radova isplaćeni troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine.

14. Viši građevinski inspektor ima potrebno stručno znanje temeljem kojeg je ovlašten utvrditi dimenzije građevina koje su predmet uklanjanja te s tim u svezi izračunati i količinu materijala po m[3] i za koje utvrđenje se u spisu predmeta upravnog postupka nalaze dokazi. S druge strane, tužitelj, na kojemu je teret dokaza u ovom sporu, u tom smislu nije dostavo dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost navoda o pogrešnoj utvrđenoj količini materijala po m[3] .

15. Stoga je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno primijenjena citirana odredba članka 122. Zakona o Državnom inspektoratu te su s tim u svezi pravilno utvrđeni troškovi izvršenja te su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

16. U situaciji, kao u predmetnoj, kada tužitelj nije ispunio svoju zakonsku obvezu ishođenja odobrenja za gradnju građevina iz predmeta ovoga spora, takvom nezakonitom gradnjom tužitelj je dobrovoljno pristao snositi rizik koji nosi takvo postupanje. Stoga je tužitelj morao biti svjestan u što se upušta te da se takvim postupanjem, odnosno građenjem građevine bez odobrenja za gradnju izvan građevinskog područja, izlaže riziku da mu nadležni inspektor naloži uklanjanje takve građevine te s tim u svezi i troškove uklanjanja putem treće osobe.

17. Naglasiti valja da se meritum ove stvari sastoji isključivo u ocjeni zakonitosti rješenja kojim je u predmetnom slučaju odlučeno o troškovima izvršenja putem treće osobe, te da se ovdje ne ocjenjuje zakonitost rješenja o uklanjanju, niti rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, te se u ovom postupku ne mogu preispitivati činjenice utvrđene izvršnim rješenjem.

18. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Rijeci 26. siječnja 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Hrvoju Tojčiću, odvjetniku u Rijeci, Trpimirova 6

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin,

Frane Matejčića 8