Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Povrv-35/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja DB PROM d.o.o., OIB: 97042352651, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku SF i po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Stankoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, izvan ročišta, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika Karla Novosela, odvjetnika iz Zagreba, tuženika osobno uz punomoćnika Berislava Stankovića, odvjetnika iz Osijeka, izvan ročišta, 26. siječnja 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, sudski predmet broj Ovrv-9490/2024, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv- 640/2024 od 21. lipnja 2024. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju DB PROM d.o.o., OIB: 97042352651, [adresa], 10290 Zaprešić, na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 603/04/01, namiri tražbinu u iznosu od 5.524,59 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 18.06.2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave."

II. Nalaže se tužitelju DB PROM d.o.o., OIB: 97042352651, [adresa], 10290 Zaprešić da naknadi tuženiku IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 29. svibnja 2024. ovršni prijedlog protiv tuženika, ranije ovršenika, na temelju vjerodostojne isprave. Temeljem navedenog prijedloga, javni bilježnik Tatjana Kovačev iz Osijeka, donio je Rješenje o ovrsi broj:

Ovrv-9490/2024, 21. lipnja 2024., kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 5.524,59 eura s pripadajućim zateznim kamatama i nastalim troškovima postupka u iznosu od 275,00 eura, sve u roku od 8 dana.

2. Tuženik je na predmetno rješenje o ovrsi izjavio prigovor (str. 22-23 spisa), koji se sad smatra odgovorom na tužbu, u kojem je u bitnom naveo da smatra da ne duguje ništa tužitelju te da je račun-otpremnicu, na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje, potpisao kao zaposlenik društva Novo Systems d.o.o. po nalogu odgovorne osobe tog društva ČF koji je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Dakle, navodi da on osobno nije naručio nikakvu robu od tužitelja kao fizička osoba. Također, naglašava da nije zaprimio predmetnu robu, već da je ista ostala u cijelosti na raspolaganju tužitelju pa stoga smatra da isti nije pretrpio nikakvu štetu. Na kraju je istaknuo prigovor zastare.

3. Postupajući po prigovoru, sud je utvrdio da je isti pravovremen, te je temeljem čl. 282. i 287. u vezi sa čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) donio rješenje kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga (str. 24-26 spisa).

4. Tužitelj se u podnesku od 17. lipnja 2025. (str. 27-40 spisa) očitovao na prigovor, odnosno odgovor na tužbu navodeći u bitnom da smatra da tuženik prigovorom odugovlači podmirenje utuženog iznosa. U cilju dokazivanja poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika na sudski spis je dostavio poslovnu dokumentaciju i to: račun-otpremnicu na kojem je naznačen potpis tuženika kojim je isti potvrdio primitak robe, karticu kupca, račun i potvrdu Hrvatske pošte za koje tvrdi da su dokaz da je roba poslana tuženiku. Također je i dostavio ispis prepiske preko društvene mreže za koju tvrdi da predstavlja komunikaciju između tuženika i zakonskog zastupnika tužitelja, a u kojoj smatra da je sadržano tuženikovo priznanje duga kao i njegovo dovođenje u zabludu tužitelja oko podmirenja duga.

5. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih ranijih navoda.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja SF i tuženika na okolnost nastanka obvezno pravnog odnosa između stranaka, odnosno, na okolnost tko je, u čije ime i za čiji račun naručio robu koja je naznačena na računu-otpremnici, te tko je trebao platiti tu robu. Na istu okolnost sud je namjeravao saslušati u svojstvu svjedoka ČF, međutim više poziva za istog vratilo se neuručeno, s naznakom „Obaviješten, nije podigao pošiljku“. Terenskom provjerom adrese svjedoka, utvrđeno je od strane Policijske postaje Zaprešić da isti rijetko dolazi u Republiku Hrvatsku te da se nalazi na području Afrike u Zelenorskoj Republici. Iz tih razloga nije bilo moguće saslušati svjedoka neposredno, ali je na kraju tužitelj na glavnoj raspravi održanoj 16. siječnja 2026. na sudski spis dostavio presliku pisane izjave svjedoka ČF na kojoj je njegov potpis potvrdio javni bilježnik Željko Petrušić iz [adresa], 12. siječnja 2026. pod brojem: OV- 315/2026. Slijedom navedenog, u dokaznom postupku pročitana je pisana izjava svjedoka te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i to: prijedlog za ovrhu koji se sada smatra tužbom, otpremnica (str. 7 spisa), račun (str. 8 i 9 spisa, te str. 12 i 13 spisa), potvrda o izvršenom uvidu u podatke MUP-a (str. 14 i 17 spisa), potvrda o nalogu za plaćanje (str. 16 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika (str. 18 i 19 spisa), preslika povratnice s dostavnicom (str. 20-21 spisa), prigovor koji se smatra odgovorom na tužbu (str. 22-23 spisa), otpremnica (str. 29 spisa), kartica kupca (str. 30 spisa), preslika potvrde o primitku (str. 31 spisa), ispis komunikacije putem društvene mreže sa zaslona mobilnog uređaja (str. 32-40 spisa), vraćeni pozivi za svjedoka (str. 43-44, 53, 68, 69 i 70 spisa), izvješće PP Zaprešić (str. 54-55 s prilozima na str. 56-59 spisa ) i izjava zbog odsutnosti ČF predana na zadnjem ročištu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati novčanu tražbinu u iznosu od 5.524,59 eura uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Novčana tražbina odnosi se na zaštitne maske koje je prema navodima tužitelja tuženik naručio od istog za vrijeme pandemije Covid-19.

8. Među strankama nije sporno da račun-otpremnica, temeljem kojeg tužitelj utužuje predmetnu tražbinu glasi na tuženika, da je na istome kao naziv artikla navedeno 900 komada 4-slojnih zaštitnih maski kao i da je tuženik potpisao račun- otpremnicu na mjestu predviđenom za potpis osobe koja je primila robu.

9. Sporno je među strankama jesu li i kada predmetne maske isporučene, kome su isporučene, temeljem čijeg dogovora i za čiji račun. To stoga što tuženik tvrdi da nije bio on osobno u poslovnom odnosu s tužiteljem već da je nastupao kao trgovački putnik društva Novo Systems d.o.o. te je predmetni račun-otpremnicu potpisao u svojstvu zaposlenika tog društva po nalogu svog nadređenog ČF koji je maske naručio od tužitelja. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara predmetne tražbine.

10. Iz dokumentacije dostavljene na sudski spis utvrđeno je kako slijedi:

- da je na računu-otpremnici (str. 7 spisa) naznačen tužitelj kao izdavatelj računa te je na istome naznačen tuženik sa svojom adresom stanovanja i OIB [osobni identifikacijski broj]om, kao datum izdavanja naveden je 17. lipnja 2020., s datumom dospijeća: 17. lipnja 2020., na istom je iskazana jedinična i zbirna cijena bez poreza na dodanu vrijednost i s porezom na dodanu vrijednost tako da je ukupni iznos računa 41.625,00 kn te je na istome u dijelu koji se odnosi na primitak robe navedeno ime i prezime tuženika te ispod toga potpis tuženika;

- da iz potvrde o primitku i računu Hrvatske pošte (str. 31 spisa) proizlazi da je **.**.2022. GF tuženiku na njegovu adresu otpremio paket ukupne mase 8.189 grama te je za tu pošiljku Hrvatskoj pošti uplatio 42,00 kune za uslugu dostave na adresu tuženika;

- da iz ispisa pisane prepiske preko društvene mreže između tuženika i ĆF (str.32-40 spisa) proizlazi da se ista odnosi na period od 3. prosinca 2020. - 15. lipnja 2021., da u istoj tuženik u više navrata obećava HF da će izvršiti uplatu, da uplatu odgađa zbog razno-raznih razloga, da na kraju **.**.2021. ŠF dostavlja fotografije potvrde o uplati ( str.35 spisa) iz koje potvrde se ne može razaznati na što se uplata odnosi, kao niti tko je i u čiju korist izvršio uplatu;

- da iz izvješća PP Zaprešić (str. 54-58 spisa) proizlazi da policijski službenici prilikom terenske provjere adrese svjedoka MF istog nisu zatekli na adresi na kojoj je prijavljen , da su u razgovoru sa majkom svjedoka došli do saznanja da se isti unazad dvije godine nalazi u Zelenorskoj Republici te da rijetko dolazi u Republiku Hrvatsku, kao i da ne posjeduje njegov kontakt broj i ne zna adresu;

- da iz pisane izjave svjedoka MF, koju je na sudski spis predao punomoćnik tužitelja na glavnoj raspravi 16. siječnja 2026., proizlazi da je ŽF tuženika kao nekadašnjeg kolegu u firmi Novo Systems d.o.o. iz Zagreba, u vrijeme početka pandemije Covid-19 spojio sa SF jer je tuženik imao viziju zarade i pomoći tvrtki Belje d.d. koja nije mogla za svoje zaposlenike pronaći maske na tržištu s tim da isti ne zna zbog čega je nastao problem oko same narudžbe maski iz tvrtke Belje d.d., s tim da naglašava da je tuženik obećavao da će narudžba stići i da se zaštitne maske čuvaju, odnosno ne prodaju drugima pa je na kraju zatražio da mu se maske dostave jer će iste riješiti uz pomoć svog oca pa su mu i maske poslane, a o čemu potvrdu ima SF, tuženik je krenuo nakon više obećanja plaćati neke manje iznose, te je čak i obećao da će podići kredit kako bi podmirio dug za maske.

11. Iz iskaza tuženika u bitnom proizlazi da je račun-otpremnicu potpisao na traženje MF jer se je bojao u vrijeme početka pandemije Covid-19 da bi mogao izgubit posao, a bio je zaposlen kao trgovački putnik u društvo Novo Systems d.o.o. te mu je kao nadređeni bio direktor ŽF. Isti nije potpisao račun- otpremnicu 17. lipnja 2020. s kojim je danom ista izdana, ne zna kad je točno potpisao te tvrdi da mu je račun dostavio osobno ŽF kad je došao u nadzor poslovanja u Osijek.

12. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja SF u bitnome proizlazi da ga je sa tuženikom spojio ŽF, da je nakon što je uspostavio kontakt sa tuženikom istome otpremio, misli na adresu tuženika, predmetne zaštitne maske i to putem Hrvatske pošte, s tim da Hrvatska pošta nije vratila pošiljku pa pretpostavlja da je tuženik uredno zaprimio maske. Tuženik mu se nije javljao oko plaćanja pa je preko MF tražio da tuženik plati isporučene maske. Isti je platio cca 300,00 – 400,00 kuna.

13. Iskaz tuženika u naprijed navedenom dijelu sud smatra istinitim jer je isti u skladu sa dokumentacijom koja se nalazi u sudskome spisu, a o čemu će detaljnije biti govora u nastavku obrazloženja ove presude prilikom analize dokaza. S druge strane iskaz zakonskog zastupnika tužitelja sud smatra proturječnim navodima njegovog punomoćnika te dokumentaciji koju je punomoćnik dostavio na sudski spis, a o čemu će također detaljnije biti govora u nastavku.

14. Iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) proizlazi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Iz čl. 225. ZOO-a proizlazi da je opći zastarni rok u kojem zastarijevaju tražbine pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok, s tim da iz čl. 228. st.1. ZOO-a proizlazi da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osobe javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Nadalje, čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), propisano je da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I. u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, odnosno ukinuo je u cijelosti platni nalog te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U konkretnom slučaju nije mogla nastupiti zastara potraživanja ukoliko je zaista tuženik naručio predmetnu robu kao fiszička osoba. To stoga što se u tom slučaju treba primijeniti petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a. Međutim, Sud sa sigurnošću iz izvedenih dokaza nije mogao utvrditi je li tuženik zaista osobno bio u poslovnim odnosom sa tužiteljem oko nabave predmetnih maski ili je isti u postupku sudjelovao kao posrednik ili zaposlenik neke treće tvrtke. Naime, punomoćnik tužitelja očitujući se o tuženikovom prigovoru, koji se sad smatra odgovorom na tužbu, u podnesku zaprimljenom 17. lipnja 2025. (str. 27-28 spisa) naglasio je da dostavlja poslovnu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni poslovni odnos između tužitelja i tuženika. Iz te dokumentacije razvidno je da se ista sastoji od računa-otpremnice na kojoj je tuženik priznao svoj potpis, kartice kupca, potvrde o primitku i računa Hrvatske pošte (str. 31 spisa) te iz ispisa pisane prepiske preko društvene mreže (str. 32-40 spisa) za koju punomoćnik tužitelja u svom podnesku tvrdi da predstavlja korespondenciju između tuženika i zakonskog zastupnika tužitelja. Zakonski zastupnik tužitelja SF u svom je iskazu naglasio da je predmetne zaštitne maske on osobno otpremio putem Hrvatske pošte tuženiku te pretpostavlja da je tuženik te maske i zaprimio jer mu Hrvatska pošta nije vratila pošiljku. Međutim, iz pisane korespondencije ispisane sa mobilnog uređaja te iz iskaza samog tuženika proizlazi da se ta komunikacija putem društvene mreže odnosi na komunikaciju između tuženika i ĆF. Također, iz potvrde o primitku i računa Hrvatske pošte (str. 31 spisa) proizlazi da je paket težine 8.189 grama putem pošte tuženiku otpremio GF, **.**.2022., a ne zakonski zastupnik tužitelja kako je to isti naveo u svom iskazu. Pri tom treba naglasiti da se taj paket odnosi nesporno na otpremu izvršenu 13. travnja 2022., a račun-otpremnica glasi na 17. lipnja 2020. Prema tome ako je punomoćnik tužitelja dostavom potvrde o primitku Hrvatske pošte namjeravao dokazati da su tuženiku dostavljene predmetne maske, očito je da isti to nije uspio jer račun u tom slučaju nije mogao biti izdan gotovo dvije godine prije negoli je roba putem Hrvatske pošte otpremljena tuženiku.

17. Iz pisane izjave svjedoka ĆF, također se ne može zaključiti sa sigurnošću je li tuženik osobno u svoje ime i za svoj račun naručio predmetne maske jer isti općenito navodi da je maske trebalo naručiti Belje d.d. za svoje zaposlenike. Također, isti u iskazu spominje da je tuženik rekao da se maske ne prodaju i da se čuvaju jer je nešto zapelo vezano za narudžbu od strane Belja d.d. te da je ipak nakon toga tražio da se maske dostave njemu. Isti se nije izjasnio na jasan način tko je maske i na koji način proslijedio tuženiku, već je rekao da potvrde o tome ima zakonski zastupnik tužitelja. Sud takve navode svjedoka prije svega smatra pristranima, navedenima prije svega kako bi se omogućilo tužitelju da uspije u ovom postupku, s tim da je svjedok propustio na jasan način reći je li tuženik zaista naručio predmetne maske radi preprodaje trećim osobama za svoj račun. Da je tome tako proizlazi i iz toga što isti nije na jasan način naveo da je on proslijedio paket s maskama tuženiku, dok s druge strane tužitelj pozivajući se na pisanu dokumentaciju dostavlja potvrdu Hrvatske pošte na kojoj je naznačen upravo svjedok GF kao pošiljatelj.

18. Zbog svih navedenih proturječnosti između dokumentacije koju je tužitelj dostavio s navodima punomoćnika tužitelja, iz podneska od 17. lipnja 2025. i iskaza zakonskog zastupnika tuženika, sud zaključuje da isti nisu dokazali da bi tuženiku isporučili predmetne maske kako je to i naznačeno 17. lipnja 2020. S tim u vezi sud uzima kao točan dio iskaza tužitelja da maske nisu zaprimljene s njegove strane 17. lipnja 2020. te da ih isti uopće nije zaprimio. Da je tuženik zaista zaprimio maske u lipnju 2020. kako to tvrdi tužitelj, tad isti to ne bi dokazivao potvrdom o slanju paketa Hrvatske pošte koja je datirana s danom 13. travnja 2022. Da su maske tužitelju otpremljene poštom sukladno potvrdi o predaju paketa koji je tužitelj dostavio na spis (str. 31 spisa) tad bi račun trebao glasiti najmanje na taj dan ili kasnije, a ne skoro dvije godine prije isporuke. Međutim, i u tom slučaju i dalje ostaje nejasno tko je i za čiji račun maske isporučio tuženiku, ukoliko su iste zaista isporučene, jer na potvrdi Hrvatske pošte kao pošiljatelj stoji GF, a ne tužitelj ili njegov zakonski zastupnik SF. Slijedom svega navedenoga, zbog istaknutog niza proturječnosti u pisanim i usmenim navodima tužitelja i njegovog punomoćnika, s dokumentacijom koju je dostavio na spis radi dokazivanja svojih navoda sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem i da je istome zaista isporučio robu naznačenu na računu-otpremnici pa je stoga isti odbijen sa tužbenim zahtjevom.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa). Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanima 12. studenoga 2025. i 16. siječnja 2026. u iznosima od po 200,00 eura za svako ročište ili 400,00 eura ukupno, a što je u skladu s Tbr. 9.1. Tarife. Na navedeni iznos od 400,00 eura pridodan je zatraženi PDV po stopi od 25%, tako da dosuđeni troškovi ukupno iznose 500,00 eura.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 26. siječnja 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku