REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Povrv-3714/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja LO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Neven Vlainić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Zrinke Prlić, i punomoćnika tuženice Nevena Vlainića, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu, Mladena Ježeka posl. br. Ovrv-107901/2022 od 11. studenoga 2022.

II Odbija se tužbeni zahtjev:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zagrebu, Mladena Ježeka posl. br. Ovrv- 107901/2022 od 11. studenoga 2022. u dijelu u kojem se nalaže tuženici GO, da tužitelju LO, namiri tražbinu u iznosu od 12.164,87 EUR (dvanaesttisućastošezdesetčetiri eura i osamdesetsedam eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

III Nalaže se tužitelju LO nadoknaditi tuženici GO troškove postupka u iznosu od 1.248,85 EUR (tisućudvjestočetrdesetosam eura i osamdesetpet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 26. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) podnio je 14. listopada 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa br. 223/2022-1-1 od 19. rujna 2022. protiv tuženice (ranije ovršenice) radi isplate 12.164,87 EUR s pripadajućim kamatama.

Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Ježeka posl.br. Ovrv- 107901/22 od 11. studenoga 2022. naloženo je tuženici (ovršenici) namiriti tužitelju (ovrhovoditelju) tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 93,99 EUR. Po prigovoru tuženice (ovršenice) rješenjem ovog suda posl. broj Povrv-3714/2022 od 15. veljače 2023. stavljeno je van snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj tijekom postupka navodi da ima potraživanje prema tuženici za pružene odvjetničke usluge, pobliže specificirane u računu br. 223/2022-1-1 od 19. rujna 2022. Tuženica se obratila tužitelju radi pokretanja postupka utvrđenja i podjele bračne stečevine te konzultacija glede razvoda braka kao i za izmjene društvenih ugovora za trgovačka društva koja su bila predmetom spora s bivšim bračnim drugom tuženica. Tuženica je potpisala punomoć tužitelju 8. travnja 2022. kako bi mogao poslati bivšem suprugu tuženice prijedlog za mirno rješenje spora (odštetni zahtjev). Navodi da je pristupio u ured kod odvjetnika DO **.**.2022. i 13. lipnja 2022., za svaki sastanak je zaračunao 2 sata, a u cilju pronalaska mirnog rješenja spora, odnosno pregovora glede bračne stečevine. Sastavljao je dopis/pravno mišljenje 6. lipnja 2022. i 21. lipnja 2022., u kojima je iznio mišljenje glede bračne stečevine te sukladno Tarifi (Tbr.30. st.1.) zaračunao trošak svakog u iznosu od 500,00 kn + PDV. Nadalje, zaračunao je 10 sati po 250,00 kn za pretragu sudske prakse na okolnost da li novac od prodaje poslovnog udjela predstavlja bračnu stečevinu ili je posebnu imovinu. Ističe da je nabavio knjigu „O bračnoj stečevini i drugim imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera“ – autor BO, Novi informator d.o.o., Zagreb, 2017 te ju pročitao na okolnost da li novac od prodaje poslovnih udjela predstavlja bračnu stečevinu ili je posebna imovina. Potražuje trošak odštetnog zahtjeva od 5. travnja 2022. koji je sastavljen u skladu s utvrđenim VPS – om, a glede istog ukazuje da je tuženici dostavio račun br. 82/2022 dana 5. travnja 2022. na 500,00 kn + PDV (prema njihovom dogovoru), a da je pridržao pravo ispostave realnih računa, odnosno temeljem tarife pa je po otkazu punomoći u računu br. 233/2022 – 1 – 1 od 19. rujna 2022. umanjio iznos utvrđen po Tarifi glede sastava odštetnog zahtjeva za iznos koji je tuženica uplatila po računu br. 82/2022 te je zaračunao iznos koji predstavlja utvrđenu razliku. Potražuje i trošak sastava tužbe od 9. srpnja 2022. jer joj je usmeni i pisani nalog dala tuženica. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti te traži troškove postupka sve s pripadajućim kamatama.

3. Tuženik u prigovoru te tijekom postupka ističe da se obratila tužitelju kao odvjetniku radi pravnog savjetovanja glede pitanja predstavlja li bračnu stečevinu i naknada koju je njen bivši suprug JO stekao prijenosom svog poslovnog udjela u trgovačkom društvu koji je preuzeo prije nego li su sklopili brak. Međutim, tužitelj je tuženici 8. travnja 2022. dao na potpis odvjetničku punomoći koju je sam sastavio na način da je u istoj vlastoručno, između ostalog, napisao da mu tuženica daje radi utvrđenja i podjele bračne stečevine. Tuženica je uzdajući se u odvjetnika do kojeg je došla na preporuku, kao i uslijed vlastite pravne neukosti, tu i takvu punomoć potpisala držeći da se odnosi isključivo na sporni dio možebitne bračne stečevine, tj. na dio naknade za prijenos spomenutog poslovnog udjela. Ovo stoga sto su nespornu bračnu stečevinu, nekretnine, ona i njen bivši suprug stjecali na jednake dijelove kako je upisano u zemljišnim knjigama slijedom čaga je nije ni bilo potrebno dijeliti. Saznavši od drugog odvjetnika i pravnog stručnjaka iz oblasti obiteljskog prava da naknada koju je njen bivši suprug JO ostvario prijenosom svog poslovnog udjela u trgovačkom društvu koji je stekao prije nego li su sklopili brak, ne predstavlja bračnu stečevinu, tuženica je tužitelju opozvala punomoć. Sukladno čI.18. st. 3. Zakona o odvjetništvu u slučaju otkaza ili opoziva punomoć odvjetnik je dužan stranci izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći. Tužitelj je tek dva mjeseca nakon opoziva punomoći 19. rujna 2022. ispostavio novi račun R2 broj 223/2022-1-1 na iznos od 99.531,25 kn, odnosno 13.210,06 Eura za već naplaćene usluge i temeljem tog računa pokrenuo ovaj postupak. U razdoblju od opoziva punomoći do ispostavljanja spomenutog računa tužitelj se u vise navrata oglušio o pozive tuženice da joj predoči iznos ili iznose odvjetničke nagrade koju od nje zahtijeva, iako je shodno t.148. Odjeljku XII Odvjetničkog kodeksa kao odvjetnik bio dužan stranci omogućiti uvid u Tarifu i na njezin zahtjev dati joj specificirani obračun troškova. Račun R2 broj 223/2022-1-1 od 19. rujna 2022. ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer zaračunate stavke ne predstavljaju usluge izvršene po nalogu tuženice, niti usluge koje bi tužitelj stvarno isporučio. Tuženica je podmirila dio predmetnog računa u iznosu od 7.875,00 kn za usluge čiju isporuku ne osporava i to iako je već jednom iste usluge podmirila plaćanjem tužiteljevog računa br. 82/2022-1-1 od 5. travnja 2022 u iznosu od 4.687,50 kn. Nadalje ističe da tužitelj niti jednu stavku osporenog računa nije iskazao u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući da niti uz jednu zaračunatu stavku nije naznačio odgovarajući tarifni broj sukladno Tarifi. Osnovano je zaključiti da je ovaj propust tužitelja usmjeren na onemogućavanje provjere opravdanosti zatraženih iznosa nagrade odvjetniku u smislu Tarife. Navodi da budući da je naknadno učinio nespornim da mu se tuženica obratila radi pokretanja postupka utvrđenja i podjele bračne stečevine mirnim putem oduzeo su je svaki pravni osnov zaračunavanju pravnih savjeta za koja tvrdi da ih joj je dao, bilo usmenih, bilo pisanih kao i sastava tužbe kako je to učinio spornim računom, pozivajući se na Tbr. 30. t.2. alineja 5 Tarife. Postupak utvrđenja i podjele bračne stečevine mirnim putem po prirodi stvari može se okončati samo sklapanjem ugovora o diobi bračne stečevine između bivših bračnih drugova, a ne tužbom. Nesporno je da tužitelj nije tuženici sastavio niti nacrt ugovora o diobi bračne stečevine, a kamo li sam ugovor. Nadalje navodi da tužitelj neosnovano potražuje trošak sastava ''odštetnog zahtjeva'' u zaračunatom iznosu od 96.250,00 kn (bez PDV-a) uz VPS-a od 30.000.000,00 kn. Indikativno je da tužitelj ne dostavlja ''odštetni zahtjev'' na koji se poziva slijedom čega nije moguće utvrditi što predstavlja štetu od 30.000.000,00 kn i vrijednost predmeta spora u kontekstu diobe bračne stečevine mirnim putem, niti navodi tarifnu stavku temeljem koje bi tužitelj imao pravo na naplatu nagrade u zaračunatom iznosu. Nesporno je da stranke nisu sklopile pisani ugovor o zastupanju, slijedom čega tužitelju ostaje dokazati da je sporni račun ispostavio sukladno Tarifi. U odnosu na stavku spornog računa koji se odnosi na trošak čitanja knjige Bračna stečevina i drugi imovinskopravni odnosi bračnih drugova u sudskoj praksi ističe da se sedam stranica odnosi na pitanje bračne stečevine i poslovnih udjela u trgovačkom društvu, stoga nije jasno kako je za to utrošeno 9 sati. Proučavanje literature nije predviđeno Tarifom. To tim više što su se odvjetnici sukladno čl. 15.a st.1. Zakona o odvjetništvu dužni stalno stručno usavršavati, ali niti jednim aktom Hrvatske odvjetničke komore, pa tako niti Tarifom nije propisano da bi financijski teret tog usavršavanja trebale snositi stranke. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Račun 223/2022-1-1 od 19. rujna 2022. (list 6-7 spisa), Punomoć od 8. travnja 2022. (list 35 spisa), Opoziv punomoći (list 36 spisa),

Dopis tuženice od 23. rujna 2022. (list 37-38 spisa), Račun br.82/2022-1-1 od 5. travnja 2022. (list 40 spisa), e-mail korespondencija stranka (list 54-69, 88-118 spisa), Sadržaj knjige „Bračna stečevina i drugi imovinskopravni odnosi bračnih drugova u sudskoj praksi“ autor BO, Novi informator d.o.o., Zagreb, 2017 (list 81-86 spisa), e mail korespondencija tužitelja i odvjetnika DO (list 87, 102, 105, 113-114 spisa), Dopis/Prijedlog za uređenje imovinskih odnosa od 5. travnja 2022. (list 125-130 spisa), Nacrt Tužbe (list 131-140 spisa), saslušan je svjedok DO (list 152-153 spisa), te stranke (list 153-157 spisa).

4.1. Sud nije uzeo u obzir pisano očitovanje tužitelja iz podneska od 4. listopada 2024. čl. 299. a st. 3. i 4. ZPP-a, a kako je odlučeno rješenjem ovog suda od 7. listopada 2024., jer tužitelj nije opravdao nepravovremeno dostavljeni podnesak niti je nakon toga zatražio od suda da isti uzme u obzir, sukladno čl. 299.a st. 5. ZPP-a.

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade i nagrade za odvjetničke usluge prema Računu br.223/2022-1-1 od 19. rujna 2022. u iznosu od 12.164,87 EUR / 91.656,25 kn, s pripadajućim kamatama.

8. Između stranaka nije sporno:

- aktivna i pasivna legitimacija, dakle da je tužitelj odvjetnik kao i da ga je tuženica kontaktirala radi pružanja odvjetničkih usluga;

- da stranke nisu sklopile pisani ugovor o zastupanju;

- da je tuženica potpisala punomoć tužitelju 8. travnja 2022. u kojoj je navedeno da se daje radi utvrđenja i podjele bračne stečevine;

- da je tužitelj pružio određene odvjetničke usluge tuženici, da se kao njezin punomoćnik obratio JO radi uređenja imovinskih odnosa te da su povodom toga izvršeni kontakti i održani sastanci s odvjetnikom DO, koji je zastupao imenovanoga;

- da pregovori nisu okončani sklapanjem nagodbe;

- da je tuženica otkazala punomoć tužitelju e-mailom 10. srpnja 2022. (list 36 spisa) i da je time prestao ugovor o nalogu;

- da je tuženica na ime pružene odvjetničke usluge platila tužitelju prvo po računu br.82/2022-1-1 od 5. travnja 2022. iznos od 4.687,50 kn / 622,14 EUR, a potom po utuženom računu iznos od 7.875,00 kn / 1.045,19 EUR za radnje prema specifikaciji (list 37 spisa);

9. Sporna je osnova i visina zahtjeva, dakle koje je točno odvjetničke radnje tužitelj pružio tuženici, je li za te radnje imao nalog tuženice, a ako je i imao, pripada li mu nagrada za iste i u kojem iznosu, a sve prema izdanom Računu br.223/2022-1-1 od 19. rujna 2022., te je li navedenim uplatama tuženice potraživanje tužitelja podmireno.

10. Pregledom Računa br.223/2022-1-1 od 19. rujna 2022. odnosno specifikacije poduzetih odvjetničkih radnji tužitelja te usporedbom sa specifikacijom plaćanja tuženice od 23. rujna 2022. (list 37 spisa), razvidno je da je tuženica nespornom uplatom iznosa 7.875,00 kn / 1.045,19 EUR podmirila sve radnje osim:

- naknadu za pristup u ured kod odvj. DO **.**.2022. (2 sata) u iznosu od 500,00 kn;

- naknadu za sastav dopisa/pravno mišljenje (e-mail) od dana 6. lipnja 2022., u iznosu od 500,00 kn;

- naknadu za sastav dopisa/pravno mišljenje (e-mail) od dana 21. lipnja 2022., u iznosu od 500,00 kn;

- naknadu za pristup u ured kod odvj. DO **.**.2022. (2 sata) u iznosu od 500,00 kn;

- naknadu za pretragu sudske prakse (10 sati x 250,00 kn) u iznosu od 2.500,00 kn;

- naknadu za čitanje knjige „O bračnoj stečevini i drugim imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera / pretraga sudske prakse – autor BO, Novi informator d.o.o. Zagreb, 2017. u iznosu od 2.250,00 kn;

- naknadu za sastav odštetnog zahtjeva od 5. travnja 2022., (VPS 30.000.000,00 kn = 100.000,00 kn - 3.750,00 kn prema računu br.82/2022 od dana 5. travnja 2022.); u iznosu od 96.250,00 kn;

- naknadu za sastav tužbe od dana 9. srpnja 2022. (7 sati x 250,00 kn) u iznosu od 1.750,00 kn;

10.1. Ukupno to iznosi 104.750,00 kn, a umanjenjem od 30% koliki popust je tužitelj obračunao, a potom uvećanjem za PDV to iznosi 91.656,25 kn / 12.164,87 EUR, a koliko potražuje u ovom postupku s pripadajućim kamatama. Pri tom je raniju nespornu uplatu tuženice u iznosu od 4.687,50 kn / 622,14 EUR po računu br.82/2022 od 5. travnja 2022. umanjio svoje potraživanje za iznos od 3.750,00 kn / 497,71 EUR. Razliku navedenog iznosa (25 % PDV-a odnosno 937,50 kn / 124,43 EUR) nije uračunao u ukupni iznos, prema utuženom računu.

11. Čl. 18. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21, dalje u tekstu ZO) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje u tekstu OT), koja se u konkretnom slučaju primjenjuje jer je za vrijeme njezinog važenja otkazana punomoć (Tbr. 48.) i kada je vrijednost boda bila 10,00 kn / 1.33 EUR, propisano je da odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad. Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pisanoj formi. Dakle, kad nema posebnog sporazuma između odvjetnika i stranke, odvjetnik ima pravo na naknadu sukladno OT (Tako i VSRH u Rev-1127/14 od 4. ožujka 2020.). U biti radi se o vrsti ugovora o nalogu kojim se, sukladno čl. 763. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac (odvjetnik) poduzimati za račun nalogodavca (stranke) određene poslove, a za uzvrat ima pravo na naknadu za svoj trud. Takav ugovor o nalogu može biti sklopljen usmeno (nije propisana posebna forma) i isti obvezuje ugovorne strane. U okolnostima kao u konkretnom slučaju, kada je ugovor o nalogu sklopljen u pogledu poslova zastupanja koji su poslovna djelatnost nalogoprimca on je dužan izvršiti usmeno izdani nalog iako nalogodavac nije potpisao punomoć za zastupanje i to u skladu sa (usmenom) uputom nalogodavca. Postojanje i opseg punomoći su nezavisne od pravnog odnosa na temelju kojeg je punomoć izdana, a punomoć predstavlja tek izjavu upućenu trećima, koja punomoćniku daje legitimaciju za poduzimanje pravnih radnji glede opunomoćitelja. Pojednostavljeno rečeno, punomoć je isprava o sklopljenom ugovoru o nalogu kojom se nalogoprimac legitimira prema trećima (tako i VSRH Rev-1048/22 od 11. prosinca 2024.). Nadalje, s obzirom na sporan sadržaj usmenog ugovora o nalogu, kao i sadržaj i obim stvarno pruženih odvjetničkih usluga, teret dokaza navedenog je na pružatelju odvjetničkih usluga, odnosno tužitelju (tako i VSRH Rev-227/09 od 29. lipnja 2011.).

12. Čitanjem i analizom e-mail korespondencije koju su stranke dostavile u spis, koju sud ocjenjuje vjerodostojnom (stranke nisu istu osporili), sud je utvrdio da se tuženica obratila tužitelju u vezi pravnog savjetovanja i zastupanja radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, te izmjene društvenih ugovora određenih trgovačkih društava, što je podrazumijevalo obraćanje njezinom (bivšim) suprugu JO radi pokušaja mirnog rješenja spora i u tu svrhu održavanja sastanaka, a u slučaju neuspjeha pregovora, pokretanje parničnog postupka (podnošenjem tužbe).

12.1. Naime, već iz e-maila tuženice od 9. svibnja 2022. (list 103 i 104, 66 spisa) jasno proizlazi njezina namjera da se prvo pokuša spor riješiti mirnim putem zato i naslovljava tu opciju "FAIR PLAY“, a u slučaju neuspjeha naslovljava drugu opciju „OPCIJA 2 TUŽBA“. U toj drugoj opciji tuženica je dala do znanja tužitelju da treba provjeriti određena pravna pitanja, a svakako kako smanjiti troškove suđenja ako se ide s tužbom. Svoju namjeru je tuženica nedvosmisleno potvrdila tužitelju u dva navrata, e-mailom (od 4. lipnja 2022. - list 109 spisa) u kojem navodi „Moj je prijedlog da stavimo rok do kada naš prijedlog vrijedi (npr. 7 dana), a ukoliko se u tom roku ne prihvati jedna od ponuđenih opcija onda idemo na tužbu.“) te e-mailom (ne navodi se datum - list 110 spisa) u kojem tuženica odgovara tužitelju „Ok, ako u roku od 7 dana ne odgovore na prijedlog znamo što nam je sljedeći korak.“ Iz navedene korespondencije jasno proizlazi namjera tuženice za pokretanje parničnog postupka, što podrazumijeva nalog tužitelju za sastav tužbe. Isto tako, i iz Dopisa/Prijedloga za uređenje imovinskih odnosa od 5. travnja 2022., koji je prije slanja dostavljeno tuženici na pregled i odobrenje (razvidno iz maila 25. veljače 2022. - list 98 spisa), razvidna je namjera tuženice o pokretanju parničnog postupka u slučaju neuspjeha u pregovorima.

13. Nadalje, kronološki gledano, tuženica je otkazala punomoć (ugovor o nalogu) tužitelju e-mailom 10. srpnja 2022. (list 36 spisa). Pregledom daljnje e-mail korespondencije, utvrđeno je da je tuženica pribavila pravno mišljenje VO od 20. i 22. srpnja 2022. (list 93 i 94 spisa), te isto proslijedila tužitelju e-mailom od 25. srpnja 2022. (list 92 spisa) te jasno dala do znanja tužitelju da ne želi podnositi tužbu i da ostaje kod ranijeg otkaza punomoći, na što je tužitelj odgovorio isti dan da i dalje pretražuje sudsku praksu koja bi joj mogla ići u korist, a ako odustaje od tužbe mora joj ispostaviti račun prema Tarifi, pa predlaže da mu se da još malo vremena radi utvrđenja njezinog prava (list 92 spisa). Tuženica je odgovorila isti dan da ostaje kod otkaza punomoći te ne želi da tužitelj traži „poveznicu“ (list 91 spisa). Nakon toga, u daljnjoj korespondenciji stranke su pregovarale oko cijene pruženih usluga tužitelja. Pritom je prvo tužitelj ponudio tuženici da sama procijeni kolika bi bila njegova naknada, a što je ona odbila jer je smatrala da za to nije kompetentna.

13.1. Nakon toga, tužitelj je e-mailom od 22. kolovoza 2022. (list 90 spisa) prvi put obavijestio tuženicu da je sastavio nacrt tužbe (radnu verziju) za koju je tvrdio da ju je sastavio do otkaza punomoći, na što je tuženica odgovorila isti dan (list 89-90 spisa) da istu prvi puta vidi i da je bio dogovor da se ne ide u tužbu s obzirom da je pribavila dva mišljenja iz kojih proizlazi da bi tužba bila neosnovana.

13.2. Polazeći od navedene korespondencije, sud zaključuje da je tuženica jasno dala do znanja tužitelju još 10. srpnja 2022. da opoziva sve naloge, a osobito nalog da sastavlja tužbu jer je od njezinog podnošenja odustala. Tužitelj je, unatoč više razmjena e-mailova, prvi puta obavijestio tuženicu da je sastavio nacrt tužbe i dostavio joj istu skoro mjesec i pol dana nakon otkaza punomoći. Da je tužitelj zaista sastavio nacrt tužbe do otkaza punomoći, životno je i logično da bi ju o tome odmah obavijestio, osobito rukovodeći se njezinim nalogom od 8. travnja 2022. u kojem je jasno dala do znanja tužitelju da joj je bitno da u svakom trenutku zna koji su troškovi (list 100 spisa), a ne kad je postalo sporno koje sve radnje je poduzeo i koja je njihova cijena po Tarifi. Osim toga, da je zaista sastavio nacrt tužbe do otkaza punomoći, tužitelj bi ju sigurno s tome upoznao prilikom pružanja mogućnosti da sama procijeni iznos naknade za pružene odvjetničke usluge, a sve kako bi to uzela u obzir prilikom procjene. Ovo je i logično jer opravdano se postavlja pitanje kako će tuženica procijeniti kolika naknada pripada tužitelju, ako prethodno nije upoznata sa svim poduzetim radnjama. Prema tome, neuvjerljivi su navodi tužitelja da je sastavio nacrt tužbe upravo dan prije otkaza punomoći (9. srpnja 2022.).

13.3. Dakle, sud zaključuje da je tužitelj sastavio nacrt tužbe nakon otkaza punomoći 10. srpnja 2022., odnosno kada više nije imao nalog za isto, stoga mu ne pripada naknada za sastav iste kako traži (7 sati x 250,00 kn = 1.750,00 kn – 30% popust + PDV).

14. Nadalje, u odnosu na naknadu za čitanje knjige „O bračnoj stečevini i drugim imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera / pretraga sudske prakse – autor BO, Novi informator d.o.o. Zagreb, 2017. u iznosu od 2.250,00 kn, te naknadu za pretragu sudske prakse (10 sati x 250,00 kn) u iznosu od 2.500,00 kn (ukupno 4.750,00 kn – 30 % obračunatog popusta + PDV = 4.156,25 kn / 551,63 EUR, sud ocjenjuje da je zahtjev neosnovan. Naime, tužitelj ničim nije dokazao da je tuženica dala nalog tužitelju ni za nabavu i čitanje navedene knjige ni da pretražuje 10 sati sudsku praksu. Dapače, iz e-maila tužitelja od 7. lipnja 2022. proizlazi da je tužitelj samoinicijativno nabavio knjigu radi potrebe zastupanja. Isto tako, iz e-maila tužitelja od 27. i 31. svibnja 2022. proizlazi da je tužitelj samoinicijativno dostavljao sudsku praksu tuženici (list 108 spisa), a iz e-maila tuženice od 4. lipnja 2022. (list 108 spisa) jasno proizlazi da „ne želi dodatan angažman i dodatan trošak“ pretrage sudske prakse. Stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno čl. 221. a ZPP-a, u tom dijelu zahtjev tužitelja je nedokazan odnosno neosnovan.

15. Nadalje, tužitelj potražuje naknadu za pristup u ured kod odvj. DO **.**.2022. (2 sata) u iznosu od 500,00 kn (umanjeno za obračunati popust od 30 % i uvećano za PDV).

15.1. Nesporno je između stranaka da je tužitelj zastupao tuženicu na 5 sastanaka (9. veljače 2022., 4. ožujka 2022., 1. travnja 2022., 5. svibnja 2022. i 20. srpnja 2022. – prema specifikaciji uplate tuženice – list 37 spisa).

15.2. Pregledom e-maila odvjetnika DO tužitelju od 9. svibnja 2022. (list 63 spisa), a na koji se tužitelj poziva kao dokaz o održanom sastanku 3. svibnja 2022. (2 sata), ne može se zaključiti da je isti održan. Naime, 5. svibnja 2022. nesporno je održan sastanak, te sud zaključuje da se e-mail imenovanog odvjetnika odnosi upravno na „usmeni dogovor“ sa tog posljednjeg sastanka (koji je neposredno prethodio tom e-mailu), a što je i logično. Stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno čl. 221. a ZPP-a, u tom dijelu zahtjev tužitelja je nedokazan odnosno neosnovan.

16. Nadalje, tužitelj potražuje naknadu za pristup u ured kod odvj. DO **.**.2022. (2 sata) u iznosu od 500,00 kn (umanjeno za obračunati popust od 30 % i uvećano za PDV).

16.1. Pregledom e-mail korespondencije stranka od 6. lipnja 2022 (list 62 spisa), te e- maila tužitelja upućen odvjetniku DO istoga dana (list 61 spisa) u kojem navodi „nakon razgovora u mojem uredu“, a potom e-maila od 15. lipnja 2022. u kojem navodi „nakon razgovora u Vašem uredu“ izvodi se zaključak da je održan jedan sastanak u tom razdoblju (između 6. i 15. lipnja) u uredu odvjetnika DO, te sud ocjenjuje da se isti održao upravo 13. lipnja 2022. kako to tvrdi tužitelj. Prema tome, tužitelju pripada naknada za zastupanje na tom sastanku.

16.2. Sukladno Tbr. 31. OT za sudjelovanje na sastancima odvjetniku pripada naknada od 50 bodova za svaki započeti sat, dakle tužitelj ima pravo obračunati naknadu od 500,00 kn uz PDV (10,00 kn vrijednost boda – v. supra t.10.), a potražuje 437,50 kn / 58,07 EUR (v. supra t.15.).

17. Nadalje, čitanjem e-maila od 6. lipnja 2022. (list 62 spisa) i 21. lipnja 2022. (list 57 spisa) sud ocjenjuje da je tužitelj pružio uslugu pravnog savjetovanja jer u istima obrazlaže tuženici što predstavlja bračnu stečevinu, ukazuje joj koje radnje ne/smije poduzimati te ju upozorava na pravne posljedice istih. Dakle, sud ocjenjuje da tužitelju pripada naknada za pružena pravna savjetovanja.

17.1. Primjenom Tbr. 30. OT tužitelju za navedena pravna savjetovanja pripada naknada od 100 bodova (50 + 50) odnosno 1.000,00 kn uz PDV (10,00 kn vrijednost boda – v. supra t.10.). Tužitelj za ove radnje potražuje naknadu u iznosu od 875,00 kn / 116,13 EUR (1.000,00 kn umanjeno za obračunati popust od 30 % i uvećano za PDV).

17.2. Neosnovano je pozivanje tuženice na Tbr. 30. t.2. alin.5 OT kojom je popisano da za pravne upute, mišljenja i savjetovanja radi pokretanja postupka, te za vrijeme trajanja postupka, odvjetniku ne pripada posebna nagrada iz t. 1. i 2. ovog tarifnog broja, jer se to odnosi na postupke pokrenute pred nadležnim tijelom/sudom, međutim ne i na neformalne pregovore mirnog rješenja spora.

18. Konačno, tužitelj potražuje naknadu za sastav „Odštetnog zahtjeva od 5. travnja 2022.“, (VPS 30.000.000,00 kn = 100.000,00 kn - 3.750,00 kn prema računu br.82/2022 od dana 5. travnja 2022.) u iznosu od 96.250,00 kn / 12.774,57 EUR.

19. Čitanjem „Odštetnog zahtjeva od 5. travnja 2022.“ sud je utvrdio da je istim predloženo mirno rješenje spor iznošenjem činjenica, dokaza i pravne kvalifikacije odnosa stranka, a što proizlazi iz zaključka „u cilju sporazumne podjele gore navedene imovine, odnosno sprečavanja pokretanja bilo kakvog parničnog postupka pred nadležnim sudom“. U biti radi se o pozivu radi pregovora i iznalaženja rješenja oko utvrđenja bračne stečevine, a što je i rezultiralo sa više sastanaka i razmjena e- mailova radi pokušaja mirnog rješenja spora.

19.1 OT nije propisana posebna stavka za ovakve prijedloge. Tu se ne radi o zastupanju koja se vode po postojećim zakonskim propisima primjerice odštetnom zahtjevu prema osiguravajućem društvu ili zahtjev za mirno rješenje spora (186.a. ZPP) pred nadležnim državnim odvjetništvom pa da bi se primijenila Tbr. 28. OT. Polazeći od navedenog, sud ocjenjuje da se navedena radnja može obračunati jedino kao dopis i obavijest s navođenjem činjeničnog stanja, sukladno Tbr. 33. OT. Ovo je tužitelj i priznao tuženici e-mailom od 25. veljače 2022. (list 98 spisa) navodeći „u prilogu dostavljam radnu verziju dopisa za gosp – pa se čujemo drugi tjedan“. Primjenom Tbr. 33. OT dopis se obračunava s 25 bodova za svaku stranicu. S obzirom da navedeni dopis ima 6 stranica, tužitelju pripada za tu radnju 150 bodova odnosno 1.500,00 kn (jer je tada bod vrijedio 10,00 kn – v. supra t.10.), što uz PDV (bez popusta od 30 %) iznosi 1.875,00 kn / 248,86 EUR.

20. Na okolnost pruženih odvjetničkih usluga saslušan je odvjetnik DO, koji je u bitnome naveo da je kao punomoćnik JO sudjelovao u pregovorima s tužiteljem koji je nastupao kao punomoćnik tuženice, sjeća se da je komunikacija trajala nekoliko mjeseci, a odvijala se putem e-maila i telefona te da su održana dva sastanka jedan kod njega u uredu, a drugi kod tužitelja u uredu i da su maksimalno trajali jedan sat. Sud ocjenjuje iskaz tužitelja iskrenim i nepristranim, međutim neodlučnim za rješenje spora. Naime, nesporno je među strankama da su se održavali određeni sastanci, međutim svjedok se ne sjeća kada su isti održani.

21. Nadalje, na iste okolnosti saslušane su stranke.

22. Tužitelj u bitnome navodi da mu se tuženica obratila radi pravnog zastupanja i podjele njezine bračne stečevine. On se usmjerio samo na uređenje imovinsko pravnih odnosu. Nije imao sklopljen pisani ugovor o zastupanju, već samo punomoć u vezi zastupanja tuženice radi mirnog rješenja spora (ne i podnošenja tužbe), s kojom se legitimirao kod odvjetnika DO. Potražuje naknadu za sastav „odštetnog zahtjeva“ što u biti predstavlja radnju sastava prijedloga podjele bračne stečevine. Sudjelovao je na nekoliko sastanaka sa punomoćnikom, DO, radi podjele bračne stečevine tuženice i JO, misli da je bilo 5 ili 6 sastanaka, koji su trajali pola sata do sat vremena, a također bilo je komunikacije putem telefona i maila. Glavnina prijepora između njega i tuženice je bilo pitanje vlasništva trgovačkog društva, odnosno da li isto predstavlja bračnu stečevinu, ja sam joj rekao da je potrebno u pogledu tog pravnog pitanja istražiti sudsku praksu i načelna shvaćanja vrhovnog suda, te joj je rekao da je za to potrebno angažirati dvoje suradnika koji bi to pretražili, međutim tuženica mu nije dala nalog za to, već je imala u posjedu dva pravna mišljenja prema kojima isto društvo nije predstavljalo bračnu stečevinu. Inicijalno je tuženici ispostavio jedan račun u iznosu od 4.687,50 kuna (list 40 spisa), koji je ona i platila. Nakon otkaza punomoći ispostavio joj je drugi račun (list 18 spisa) uz popust od 30%, koji je ona djelomično podmirila u iznosu 7.875,00 kuna, a ostalo nije htjela podmiriti jer je smatrala da sve te radnje navedene u specifikaciji računa nisu izvršene.

22.1. U navedenom dijelu sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit i u skladu s e-mail korespondencijom stranaka i nespornim utvrđenjima u ovom postupku (plaćanja tuženice za usluge tužitelja u iznosu od 4.687,50 kn i 7.875,00 kn). Naknadu za 5 sastanaka je tuženica platila, a jedan sastanak je sud utvrdio da je održan 13. lipnja 2022. (v. supra t.15.1.).

22.2. Iskaz tužitelja da je sastavio nacrt ugovora o podjeli bračne stečevine i poslao drugoj strani, da je prilikom otkaza punomoći tužba bila sastavljena; da je utrošio 9 sati za čitanje knjige "O bračnoj stečevini i drugim imovinskim odnosima…" te 10 sati za pretragu sudske prakse u pogledu tematike koja mu je bila potrebna za zastupanje tuženice, sud ne prihvaća. Kao što je gore navedeno, tužitelj nije sastavio nacrt ugovora o podjeli bračne stečevine, što je razvidno iz samog dopisa 5. travnja 2022. (v. supra t.18.), a i iz njegovog e-maila od 25. veljače 2022. (list 98 spisa) kao i iz e-maila od 20. lipnja 2022. (list 115 spisa) u kojem obavještava tuženicu „samo javljam da neću nikakve nagodbe pisati, nego ću samo javiti kolegi da se očituju“. Isto tako, neuvjerljivi su navodi da je tužba prije otkaza punomoći bila sastavljena jer bi neposredno nakon otkaza punomoći tužitelj dostavio istu tuženici, a ne nakon mjesec i pol dana, kako je to gore pobliže obrazloženo (v. supra t.12.-12.3.). Nadalje, neuvjerljivi su navodi da je tužitelj utrošio ukupno 19 sati za čitanje knjige i proučavanje sudske prakse. Samim pregledom kratkog sadržaja navedene knjige (list 81-86 spisa) razvidno je da za sporna pravna pitanja u vezi poslovnih udjela bračne stečevine, koja tužitelj tvrdi da je proučavao, u knjizi ima samo sedam stranica. Ovo potonje je i neodlučno jer je sud utvrdio da tuženica nije dala nalog tužitelju za proučavanje sudske prakse i čitanje knjige.

23. Nadalje, tuženica u svom iskazu u bitnome navodi da se obratila tužitelju radi pravnog savjetovanja kako bi saznala što sve predstavlja bračnu stečevinu, te osim 2 stana koji su upisani u jednoj polovini na nju i bivšeg supruga, zanimalo ju je da li 3 stana koji su bili u vlasništvu društva DOPPIO, a koje je društvo osnovano sredstvima koje je njezin suprug ostvario prodajom drugog društva kada još nisu bili u braku. Tužitelj joj je bio nejasan, a raspitala se još na 2 mjesta i dobila mišljenje kako ti stanovi ne ulaze u bračnu stečevinu. Punomoć je tužitelju dala samo za pravno savjetovanje i pregovaranja sa njezinim bivšim suprugom u vezi podjele bračne stečevine. Zna da su tužitelj i odvjetnik DO komunicirali telefonski i putem maila te da je održan jedan sastanak u uredu tužitelja, zajedno sa bivšim bračnim drugom i njegovim punomoćnikom, koji je trajao sat vremena, međutim ne zna za druge sastanke. Nakon što je pribavila dva mišljenja u kojim je zaključila da sporne nekretnine ne ulaze u bračnu stečevinu, odlučila je otkazati punomoć tužitelju. Tužitelj joj je ispostavio prvi račun na iznos od 4.687,50 kuna (list 40 spisa) koji je platila u cijelosti, a drugi račun (list 18,19 spisa) ja djelomično podmirila u iznosu od oko 7.875,00 kuna, dok ostale radnje nije platila jer nije mogla znati da li ih je stvarno tužitelj poduzeo.

23.1. U navedenom dijelu sud prihvaća iskaz tuženice kao istinit jer je u skladu s e- mail korespondencijom stranaka i nespornim utvrđenjima u ovom postupku (plaćanja tuženice za usluge tužitelja u iznosu od 4.687,50 kn i 7.875,00 kn).

23.2. Sud ne prihvaća iskaz tuženice u dijelu da nikada nije dala nalog za pripremu i podnošenje tužbe te da joj nije bila namjera tužiti bivšeg supruga s kojim je bila 22 godine u braku i s kojim ima 2 djece te da ju je isključivo zanimalo utvrđenje bračne stečevine, jer iz e-mail korespondencije proizlazi suprotno, tuženica je na nedvojben način dala do znanja tužitelju namjeru za pokretanje parničnog postupka (v. supra t.11. -11.1.). Međutim, neovisno o navedenom, ovo je neodlučno za rješenje spora jer je sud utvrdio da tužitelj nije pravovremeno postupio po nalogu tuženice odnosno da nije sastavio nacrt tužbe do otkaza punomoći odnosno prestanka ugovora o nalogu (v. supra t.12.2.).

24. Polazeći od gornjih utvrđenja sud je utvrdio da je tužitelj po nalogu tuženice poduzeo određene radnje zastupanja i savjetovanja te da ima pravo obračunati naknadu i to:

- pristup u ured kod odvj. DO **.**.2022. u trajanju jednog sata po Tbr. 31. OT u iznosu od 500,00 kn (v. supra t.15.-15.2.);

- sastav dopisa/pravno mišljenje (e-mail) od dana 6. lipnja 2022., po Tbr. 30. OT u iznosu od 500,00 kn; (v. supra t.16.-16.2.);

- sastav dopisa/pravno mišljenje (e-mail) od dana 21. lipnja 2022., po Tbr. 30. OT u iznosu od 500,00 kn; (v. supra t.16.-16.2.);

- sastav dopisa/prijedloga za uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova od 5. travnja 2022. po Tbr. 33. OT u iznosu od 1.500,00 kn; (v. supra t.18.);

25. Sumarno, tužitelj je za pružene odvjetničke odluke imao pravo obračunati ukupni iznos od 3.000,00 kn, a uvećano za PDV po Tbr. 42. OT to iznosi 3.750,00 kn / 497,71 EUR (bez popusta od 30% koji je tužitelj obračunao).

26. S obzirom da je tuženica plaćanjem po računu br.82/2022 od 5. travnja 2022. tužitelju platila iznos od 4.687,50 kn / 622,14 EUR (što sud ocjenjuje kao plaćanje predujma – Tbr 48. alin 7. OT) time je u cijelosti podmirila sve utužene odvjetničke usluge koje su joj pružene po njezinom (pravovremenom) nalogu, odnosno drugim riječima rečeno, potraživanje tužitelja prestalo je ispunjenjem sukladno čl. 160. ZOO- a.

27. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja ocijenjen je u cijelosti kao neosnovan, stoga valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbiti tužbeni zahtjev sukladno čl. 451. st. 3. ZPP, a kako je odlučeno u točki I i II izreke presude.

28. U odnosu na trošak postupka, za napomenuti je kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su- IV-204/17 od 02. lipnja 2017.).

29. Odluka o trošku tuženici temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 12.164,87 EUR, vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

30. Tuženici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava prigovora (Tbr. 11. t. 1. OT – zatražen trošak u prigovoru) 199,08 EUR, sastav podneska od 15. ožujka 2024 . (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištu 26. ožujka 2023., 7. listopada 2025., 7. studenoga 2025., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, odnosno ukupno 999,08 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 1.248,85 EUR.

31. Tuženici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 26. siječnja 2026. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

32. Svi iznosi koji su bili izraženi u kunama preračunati su u eure prema fiksnom tečaju konverzije 1eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 26. siječnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu;

- tuženici po pun.