REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1310/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 13. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja MD, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 470,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10.6.2025. do isplate, te zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 700,00 eura tekuće od 10.6.2025. do 9.7.2025. kao i parnični trošak u iznosu od 865,78 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2026. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, isplati iznos od 190,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15.5.2025. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 470,00 eura za razdoblje od 15.5.2025. do 9.6.2025., sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 5.12.2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Zrinjevac, Remetinečka cesta 15, Zagreb, kada je u obavljanju posla premještanja opreme podigao karnister sa vodom i osjetio bol u abdomenu. Tužitelju je 21.05.2024. godine priznata ozljeda na radu. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 10.06.2025., a tuženik mu nije isplatio naknadu štete. Tužitelj se javio u Kliničku bolnicu Dubrava gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Distensio musculorum abdominalis/paravertebralis. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je uslijed ozljede trpio i još uvijek trpi fizičke bolove, trpio je strah od događaja i zbog zbog neizvjesnosti liječenja. Tužitelj je morao je mirovati, uzimati analgetike koristiti hladne obloge. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 2.12.2025. tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti duševno zdravlje i to zbog pretrpljenih bolova 700,00 eura, pretrpljenog straha 560,00 eura, za tuđu pomoć (20hx5,00 eura) iznos od 100,00 eura, umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 700,00 eura, ukupni iznos od 660,00 eura sa zateznim kamatama, te zatezne kamate na isplaćeni iznos, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju jer je u trenutku štetnog događaja poslodavac tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Zrinjevac, imao sa tuženikom zaključeno osiguranje odgovornost iz obavljanja djelatnosti, o kojem osiguranju je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja] važeća za razdoblje od 01.01.2024. do 01.01.2025. Predmetno osiguranje bilo je ugovoreno na svotu osiguranja za djelatnike u iznosu od 300.000,00 EUR po štetnom događaju (zajedno sa troškovima spora i drugim opravdanim troškovima), uz ugovoreni agregatni limit osiguranja u iznosu od 1.400.000,00 EUR (gornja granica osigurateljne obveze za sve slučajeve nastale unutar jedne osigurateljne godine). Tuženik priznaje osnovanost osnove tužbenog zahtjeva dok se istome protivi po visini. Prema činjeničnim navodima iz tužbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju kojeg je tužitelj doživio dana 05.12.2024. na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., kojom prilikom je tužitelj prilikom premještanja radne opreme, podigao kanister s vodom i osjetio bol u abdomenu. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su predmetni štetni događaj i zadobivena ozljeda nastali u procesu rada, obzirom da sukladno zakonskim odredbama poslodavac radniku odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, a samim time i tuženik, kod kojeg je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz obavljanja djelatnosti prema vlastitim djelatnicima. Predmetna ozljeda priznata je tužitelju kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Točno je da prema odredbama Zakona o radu, naročito odredbi iz čl.111.st.1. te odredbama Zakona o zaštiti na radu, čl. 25.st.1. poslodavac odgovara radniku za štetu vezano za proces rada, što je slučaj u konkretnoj situaciji, obzirom da je tužitelju šteta nastala u obavljanju osigurane djelatnosti. Isto tako, Uvjeti za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti čija je primjena ugovorena uz predmetnu policu osiguranja propisuju da je ovim osiguranjem pokrivena odgovornost za štetu koja je nastala iz osiguranikove osigurane djelatnosti…“

Tužitelj se prethodno obratio tuženiku sa vansudskim zahtjevom za naknadu štete dana 10.06.2025., a šteta se kod tuženika vodila pod brojem 70 IMOD 2522/2025, te je tužitelju u vansudskom postupku izvršena isplata naknade štete. Tužitelju je tako na temelju cjelokupne raspoložive dokumentacije dana 09.07.2025. isplaćen iznos od 700,00 EUR, koju činjenicu tuženik očekuje da će tužitelj učiniti nespornom. Tuženik smatra da je izvršenom isplatom u cijelosti nadoknadio štetu koju tužitelj trpi povodom predmetnog štetnog događaja, te se preko isplaćenog iznosa od 700,00 EUR osporava visina tužbenog zahtjeva. Cijenu sata tuđe pomoći i njege koju pružaju nestručne osobe (članovi domaćinstva) tuženik čini nespornom u visini od 3,32 EUR/sat. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (list 4-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8 spisa), Odštetni zahtjeva (list 10 spisa), Policu osiguranja (list 16-18 spisa), privitak polici (list 19-23 spisa), potvrdu o izvršenom nalogu (list 24 spisa), sudsku praksu (list 39-45 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 32-33 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju dana 5.12.2024.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Također, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja predmetne tužbe temeljem odštetnog zahtjeva na ime naknade štete dana 09.07.2025. isplatio iznos od 700,00 eura.

7. Sporna je visina štete.

8. Na ročištu 25.3.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio da sud zaključi glavnu raspravu, pa sud nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

9. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja te je izvršio pregled tužitelja te je temeljem navedenog utvrdio da je tužitelj rođen 1998. godine, dana 05.12.2024. godine stradao na radnom mjestu. Prilikom podizanja kanistra sa vodom osjetio je jaku bol u trbušnoj stjenci te je zadobio istegnuće mišića lijeve trbušne stijenke i mišića uz lijevu stranu slabinske kralježnice. Kod prvog pregleda dobio je injekciju protiv bolova, preporučeno mu je nastaviti uzimati analgetika i lokalno stavljanje hladnih obloga te kontrola kod svog, obiteljskog liječnika. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana i manjeg intenziteta 20 dana kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg inteziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana, manjeg intenziteta 14 dana kumulativno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna opsegu 2 sata dnevno 10 dana za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno 24.12.2024. godine a zdravstveno stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon štetnog događaja.

10. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te na isti niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i ostalih dokaza u spisu, utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju prilikom podizanja kanistra sa vodom osjetio jaku bol u trbušnoj stjenci uslijed čega je zadobio istegnuće mišića lijeve trbušne stijenke i mišića uz lijevu stranu slabinske kralježnice, zbog čega je trpio bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 20 sati, te je liječenje tužitelja završeno 24.12.2024., a zdravstveno stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon štetnog događaja.

12. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, životnu dob tužitelja (rođen 1998. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelja za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 1.100,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 700,00 eura i za strah 400,00 eura, 14. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 20 sati, te je ista tužitelju pružana besplatno, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 3,50 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP-a), to primjerena novčana naknada tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 70,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO.

15. Slijedom navedenog, kako primjerena naknada za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu iznosi ukupno 1.170,00 eura, a tuženik je tužitelju prije tužbe nesporno isplatio iznos od 700,00 eura (ali stranke ne navode po kojoj osnovi, a niti su imale daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru), to je tužitelju valjalo dosuditi daljnji iznos na ime naknade štete (imovinske i neimovinske) u iznosu od 470,00 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu od 190,00 eura.

16. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je uz tužbu dostavio odštetni zahtjev kojeg je prije tužbe dostavio tuženiku 10.6.2025., što i tuženik priznaje, a temeljem kojeg je tuženik isplatio nesporni iznos štete, te je isti podnesen nakon što je završilo liječenje tužitelja i nakon što je stabilizirano njegovo zdravstveno stanje, budući je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 24.12.2024., a zdravstveno stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon štetnog događaja tj. 5.1.2025.. Stoga je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10.6.2025. do isplate, dok tužitelj neosnovano zahtijeva kamate na dosuđeni iznos tekuće od 15.5.2025. do 9.6.2025..

17. Također, kako iz naloga za isplatu proizlazi da je tuženik tužitelju na temelju odštetnog zahtjeva isplatio na ime naknade štete iznos od 700,00 eura dana 09.07.2025., što među strankama nije sporno, to je tuženik navedenu isplatu izvršio sa zakašnjenjem, budući je šteta dospjela danom podnošenja odštetnog zahtjeva 10.6.2025., to je tužitelju valjalo dosuditi i zatezne kamate na isplaćeni iznos od 700,00 eura od dana odštetnog zahtjeva 10.6.2025. do isplate 09.07.2025. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužitelj uspio po osnovi 100% i po visini 71%, dakle, uspjela je ukupno sa 85,5% (100+71=171:2=85,5), a tuženik sa 14,5%, te je zatim od postotka tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 71%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 71%. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 75 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 75 bodova, ročište 17.9.2025. i 13.1.2025. po Tbr. 9/1 - po 75 bodova za svako, podnesak od 2.12.2025. po Tbr. 8/4 – 18,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 637,50 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 796,87 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 71%, to trošak tužitelja iznosi 565,78 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 865,78 eura. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis