REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P- 5500/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika VĆ, [adresa], zastupan po punomoćniku Svenu Skračiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.735,60 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podizanja tužbe 09.10.2001. do 30.06.2002. u visini od 18% godišnje svote prema Uredbi o visini stope zatezne kamate( NN br. 50/94,19/95,36/96,76/96 i 28/97), od 01.07.2002. do 31.12.2007. u visini od 15% godišnje svote prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 30.06.2011. u visini od 17% godišnje svote prema čl. 29. ZOO-a i eskontnoj stopi HNB- a, od 01.07.2011. do 31.07.2015. u visini od 15% godišnje svote prema ZOO-u i eskontnoj stopi HNB-a, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 platiti tuženiku VĆ, [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.050,00 Eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika VĆ, [adresa] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 450,00 Eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. listopada 2001. navodi da je DĆ kao tužena bila nepripadno korisnica prava na zaštitni dodatak uz starosnu mirovinu koji je isplaćivan do 29. veljače 2000. Nadalje navodi da je rješenjem tužitelja broj 154287 od 21. veljače 2000. utvrđen prestanak prava na zaštitni dodatak uz mirovinu tuženici DĆ s danom 1. veljače 1986., budući da joj ukupna primanja iz hrvatskog i njemačkog osiguranja prelaze graničnu svotu najnižeg mirovinskog primanja. Tužitelj navodi da je u razdoblju od 1. siječnja 1989 do 29. veljače 2000. tužitelj na ime zaštitnog dodatka uz mirovinu isplatio DĆ iznos od 13.077,90 kn, na koje ista nema pravo prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.735,60 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. listopada 2001. pa do isplate.

2. DĆ zastupana po punomoćniku je na ročištu održanom 4. prosinca 2001. dala odgovor na tužbu na način da je osporila navode iz točke I. tužbe kao nedokazane, osporila je navod iz točke II. tužbe te je istaknula da nema saznanja o postupku i da rješenje ne sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, u odnosu na točku III. tužbe istaknut je prigovor zastare te je osporena visina potraživanja.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. P-11013/01-20 od 15. prosinca 2015. utvrđen je prekid postupka budući da je tužena DĆ preminula **.**.2008.

4. Rješenjem ovog suda posl.br. P-11013/2001 od 26. veljače 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari te je pozvan VĆ preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari iza pokojne tužene DĆ. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 5. srpnja 2024.

5. Tuženik VĆ je u podnesku od 10. runa 2025. naveo da ostaje kod svih navoda i prigovora iznesenih na ročištu održanom 4. prosinca 2001., da je pozivom na izvansudsko namirenje duga od 26. srpnja 2001. tužitelj je pozvao prednicu tuženika pok. DĆ da plati predmetni dug, da je pozivom na izvansudsko namirenje duga tužitelj je pozvao pok. DĆ da se očituje na poziv tužitelja u roku od 8 dana u protivnom će tužitelj smatrati da je prednica tuženika suglasna da joj se od mirovine usteže predmetni dug u iznosu od 300,00 kn mjesečno počevši od 1. rujna 2001., a tužitelj će izdati nalog za ustegu. Prednica tuženika pok. DĆ nije odgovorila na poziv tužitelja za izvansudsko namirenje duga. U skladu s pozivom tužitelja za izvansudsko namirenje duga tužitelj je trebao izdati nalog za ustegu od mirovine pok. DĆ radi namirenja predmetnog duga. Tužitelj nije pokrenuo postupak ustege mirovine unatoč činjenici da se pok. DĆ time što nije odgovorila na poziv tužitelja suglasila s time da joj se od mirovine usteže potraživanje tužitelja navedeno u pozivu za izvansudsko namirenje duga. Tužitelj je odabrao pogrešan pravni put radi naplate predmetnog duga. Predmetna tužba nije dopuštena. Navodi da je pok. DĆ imala je dvije kćeri, pok. BĆ (majku tuženika) i ZĆ. ZĆ se nije odrekla nasljedstva u ostavinskom postupku iza pok. DĆ. Obje nasljednice iza pok. DĆ su se prihvatile nasljedstva i sporazumjele se o diobi ostavinske mase. ZĆ je sporazumom prihvatila svoj nasljedni dio i ustupila ga pok BĆ. ZĆ odgovara za dugove pok. DĆ kao njena zakonska nasljednica. Majka tuženika BĆ preminula je 13.12.2010. Sud je rješenjem od 28. rujna 2016. pozvao pok. BĆ da preuzme postupak iza pok. DĆ. Sud je rješenjem od 28. rujna 2016. bio dužan pozvati tuženika kao nasljednika iza pok. BĆ i ZĆ kao nasljednicu iza pok. DĆ da nastave postupak iza pok. DĆ. Tuženik predlaže da sud pozove ZĆ da kao nasljednica iza pok. DĆ preuzme postupak uz tuženika. Prednica tuženika DĆ preminula je 13. listopada 2008. Tužitelj je pokrenuo predmetni postupak na temelju potraživanja iz rješenja od 21. veljače 2000. Tužitelj je 12. listopada 2015. donio zaključak kojim se odbacuje prijedlog pok. DĆ za ukidanje klauzule pravomoćnosti i konačnosti rješenja od 21. veljače 2000. Tužitelj je zaključak od 12. listopada 2015. donio nakon smrti DĆ. Tužitelj nije dokazao da je postupak radi ukidanja pravomoćnosti i konačnosti rješenja od 21. veljače 2000. pravomoćno okončan.

6. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: specifikacija preplate (list 3 spisa), rješenje broj 154287 od 21. veljače 2000. (list 4, 12 spisa), prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i rješenja (list 25-31 spisa), zaključak broj 154287 od 12. listopada 2015. (list 38-39spisa), rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Suzane Serda-Pavlović posl.br. O-7118/08 od 4. studenog 2008. (list 43-44 spisa), zahtjev za podacima (list 116-119 spisa), tužitelja broj 0677348 od 6. svibnja 2009. (list 13-15 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 16-17 spisa), nalaz i miljenje o invalidnosti (list 18-20 spisa), presude (list 21-44 spisa) i potvrdu o isplaćenim sredstvima (list 45 spisa).

7. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22,155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP-a), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Tužbeni zahtjev se odnosi na stjecanje bez osnove iznosa od 1.735,60 Eura, budući da je rješenjem tužitelja broj 154287 od **.**.2000. DĆ utvrđen prestanak prava na zaštitni dodatak uz mirovinu.

9. Između stranaka je sporno da li je DĆ bila korisnica prava na starosnu mirovinu koji joj je do 29. veljače 2000. nepripadno isplaćivan, da li je predmetno rješenje dostavljeno DĆ, da li je tražbina zastarjela te je sporna visina potraživanja.

10. Odredbom iz čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/, 125/2011, 78/15., 29/18.,dalje: ZOO/05) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom st. 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

12. Sukladno čl. 221 a. ZPP-a sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

14. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

15. Iz rješenja broj 154487 od 21. veljače 2000. proizlazi da je DĆ prestalo pravo na zaštitni dodatak uz mirovinu dana 1. veljače 1986., a zaštitni dodatak se obustavlja 1. ožujka 2000., kao i da je na navedenom rješenju otisnuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti sa datumom 24. ožujka 2000.

16. Uvidom u prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i za obnovu postupka proizlazi da je isti podnesen 13. svibnja 2005., protiv rješenja tužitelja broj 154487 od 21. veljače 2000. te da u njemu DĆ tvrdi da potpis na dostavnici nije njezin slijedom čega ista nikada nije primila rješenje. DĆ u prijedlogu navodi da joj rješenje nije osobno dostavljeno, slijedom čega isto nije moglo postati pravomoćno i ovršno pokrenut po službenoj dužnosti.

17. Iz zaključka tužitelja broj 154287 od 12. listopada 2015. proizlazi da je odbačen prijedlog DĆ za ukidanje klauzule pravomoćnosti i konačnosti rješenja broj 154287 od 21. veljače 2000. te je odbačen i prijedlog za obnovu postupka.

18. Budući da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Suzane Serda- Pavlović posl.br. O-7118/08 od 4. studenog 2008. utvrđeno da je DĆ preminula **.**.2008. evidentno je da tužitelj nije mogao donijeti zaključak broj 154287 od 12. listopada 2015.

19. Teret dokaza činjenice da tužena nije zaprimila rješenje broj 154487 od 21. veljače 2000. je na tuženiku, a tuženik nije predložio niti jedan dokaz, poput grafološkog vještačenja, u ovom parničnom postupku iz kojeg bi sud mogao utvrditi da DĆ nije zaprimila predmetno rješenje. Dapače, iz povratnice koja se nalazi na listu 21. veljače 2000. vidljiv je potpis „ HĆ“, slijedom čega je sud utvrdio da je istu povratnicu potpisala upravo DĆ, a da tuženik nije dokazao da DĆ nije potpisala povratnicu na listu 31 spisa.

20. Nadalje, valja navesti da je tuženik izričito osporio točku jedan tužbe, odnosno da bi DĆ bila korisnica prava zaštitnog dodatka uz starosnu mirovinu koji joj je nepripadno isplaćivan do 29. veljače 2000. te je izričito osporio visinu tužbenog zahtjeva. Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj dokazuje isključivo specifikacijom preplate koji predstavlja jednostranu ispravu sastavljenu od strane tužitelja. Budući da je tuženik osporio da je DĆ bila korisnica prava zaštitnog dodatka uz starosnu mirovinu koji joj je nepripadno isplaćivan do 29. veljače 2000. na tužitelju je teret dokaza činjenice da je DĆ doista isplaćivan zaštitni dodatak kao i visinu zaštitnog dodatka. U tom smislu tužitelj je bio dužan dostaviti dokaze o isplati zaštitnog dodatka DĆ, kao i predložiti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kako bi se utvrdila visina isplaćenog zaštitnog dodatka. Budući da tužitelj nije dokazao da je DĆ isplaćivao zaštitni dodatak uz starosnu mirovinu, niti je dokazao visinu isplaćenog dodatka u razdoblju od 1. siječnja 1989. do 29. veljače 2000. to tužitelj nije dokazao da je dio imovine tužitelja prešao u imovinu DĆ, bez pravne osnove, a zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 1.735,60 Eura primjenom odredbe iz čl. 1111 ZOO-a i pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva nije bilo potrebe da sud obrazlaže ili razmatra druge sporne činjenice između stranaka.

22. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, tuženik je u cijelosti uspio u sporu i ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u skladu sa odredbom čl. 154.st.1 ZPP-a.

23. Tuženiku su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023– dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

24. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje na ročištima od 4. prosinca 2001., 15. travnja 2005., i 16. prosinca 2025. svako u iznosu od po 100 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 16. svibnja 2005. i 2. rujna 2025. svako u iznosu od po 50 bodova prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, te sastav podneska od 28. listopada 2016. u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, sastav podneska od 10. rujna 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife što iznosi 525 bodova, a valja pomnožiti sa 2 Eura po bodu, što sveukupno iznosi 1.050,00 Eura.

25. Tuženik nema pravo na naknadu pristupa na ročišta od 16. svibnja 2005. i 2. rujna 2025. preko dosuđenog iznosa budući da se radi o ročištima iz Tbr. 9. t. 2. Tarife. Tuženik nema pravo na pristup na ročište 22. svibnja 2005. budući da navedenog dana nije održano ročište u ovoj pravnoj stvari. Tuženik nema pravo na sastav podneska od 21. kolovoza 2017. budući da navedenog datuma nije podnio bilokakav podnesak. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 450,00 Eura.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika