REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-6078/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Andreja Srednoselec Pintarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 27. listopada 2025. u nazočnosti zz punomoćnika tužitelja Ninoslava Pintarića, odvjetnika iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika Krešimira Vestića, odvjetnika iz Zagreba, dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3208283264, broj kreditne partije: 7103474629, kojeg su sklopili tužitelj AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao Korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao Kreditor, potvrđen kod javnog bilježnika Zdravka Bišćanin-Pešut, Krapina, Kardinala Stepinca 10, pod poslovnim brojem: OU-21/2007 dana 24.01.2007. godine, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF ( švicarski franak ).

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužitelju AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.603,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi: - na iznos od 0,27 EUR tekućom od 01.04.2007. do plateža,

- na iznos od 1,17 EUR tekućom od 01.04.2008. do plateža,

- na iznos od 0,58 EUR tekućom od 01.05.2008. do plateža,

- na iznos od 1,06 EUR tekućom od 01.11.2008. do plateža,

- na iznos od 3,38 EUR tekućom od 01.12.2008. do plateža,

- na iznos od 0,08 EUR tekućom od 01.01.2009. do plateža,

- na iznos od 8,98 EUR tekućom od 01.02.2009. do plateža,

- na iznos od 9,07 EUR tekućom od 01.03.2009. do plateža,

- na iznos od 6,08 EUR tekućom od 01.04.2009. do plateža,

- na iznos od 6,77 EUR tekućom od 01.05.2009. do plateža,

- na iznos od 6,91 EUR tekućom od 01.06.2009. do plateža,

- na iznos od 5,73 EUR tekućom od 01.07.2009. do plateža,

- na iznos od 5,93 EUR tekućom od 01.08.2009. do plateža,

- na iznos od 5,06 EUR tekućom od 01.09.2009. do plateža,

- na iznos od 6,34 EUR tekućom od 01.10.2009. do plateža,

- na iznos od 4,92 EUR tekućom od 01.11.2009. do plateža,

- na iznos od 5,83 EUR tekućom od 01.12.2009. do plateža,

- na iznos od 5,69 EUR tekućom od 01.01.2010. do plateža,

- na iznos od 8,17 EUR tekućom od 01.02.2010. do plateža,

- na iznos od 9,76 EUR tekućom od 01.03.2010. do plateža,

- na iznos od 9,41 EUR tekućom od 01.04.2010. do plateža,

- na iznos od 10,99 EUR tekućom od 01.05.2010. do plateža,

- na iznos od 13,89 EUR tekućom od 01.06.2010. do plateža,

- na iznos od 14,51 EUR tekućom od 01.07.2010. do plateža,

- na iznos od 17,91 EUR tekućom od 01.08.2010. do plateža,

- na iznos od 17,80 EUR tekućom od 01.09.2010. do plateža,

- na iznos od 24,86 EUR tekućom od 01.10.2010. do plateža,

- na iznos od 20,75 EUR tekućom od 01.11.2010. do plateža,

- na iznos od 21,70 EUR tekućom od 01.12.2010. do plateža,

- na iznos od 26,16 EUR tekućom od 01.01.2011. do plateža,

- na iznos od 26,56 EUR tekućom od 01.02.2011. do plateža,

- na iznos od 24,97 EUR tekućom od 01.03.2011. do plateža,

- na iznos od 25,93 EUR tekućom od 01.04.2011. do plateža,

- na iznos od 25,98 EUR tekućom od 01.05.2011. do plateža,

- na iznos od 28,92 EUR tekućom od 01.06.2011. do plateža,

- na iznos od 35,16 EUR tekućom od 01.07.2011. do plateža,

- na iznos od 42,25 EUR tekućom od 01.08.2011. do plateža,

- na iznos od 50,00 EUR tekućom od 01.09.2011. do plateža,

- na iznos od 37,77 EUR tekućom od 01.10.2011. do plateža,

- na iznos od 33,65 EUR tekućom od 01.11.2011. do plateža,

- na iznos od 33,93 EUR tekućom od 01.12.2011. do plateža,

- na iznos od 34,50 EUR tekućom od 01.01.2012. do plateža,

- na iznos od 38,05 EUR tekućom od 01.02.2012. do plateža,

- na iznos od 39,11 EUR tekućom od 01.03.2012. do plateža,

- na iznos od 37,95 EUR tekućom od 01.04.2012. do plateža,

- na iznos od 37,78 EUR tekućom od 01.05.2012. do plateža,

- na iznos od 38,36 EUR tekućom od 01.06.2012. do plateža,

- na iznos od 39,39 EUR tekućom od 01.07.2012. do plateža,

- na iznos od 38,11 EUR tekućom od 01.08.2012. do plateža,

- na iznos od 37,76 EUR tekućom od 01.09.2012. do plateža,

- na iznos od 34,62 EUR tekućom od 01.10.2012. do plateža,

- na iznos od 37,33 EUR tekućom od 01.11.2012. do plateža,

- na iznos od 38,58 EUR tekućom od 01.12.2012. do plateža,

- na iznos od 37,75 EUR tekućom od 01.01.2013. do plateža,

- na iznos od 36,75 EUR tekućom od 01.02.2013. do plateža,

- na iznos od 36,40 EUR tekućom od 01.03.2013. do plateža,

- na iznos od 36,04 EUR tekućom od 01.04.2013. do plateža,

- na iznos od 38,54 EUR tekućom od 01.05.2013. do plateža,

- na iznos od 34,87 EUR tekućom od 01.06.2013. do plateža,

- na iznos od 34,27 EUR tekućom od 01.07.2013. do plateža,

- na iznos od 34,62 EUR tekućom od 01.08.2013. do plateža,

- na iznos od 34,25 EUR tekućom od 01.09.2013. do plateža,

- na iznos od 35,59 EUR tekućom od 01.10.2013. do plateža,

- na iznos od 36,46 EUR tekućom od 01.11.2013. do plateža,

- na iznos od 36,88 EUR tekućom od 01.12.2013. do plateža,

- na iznos od 38,40 EUR tekućom od 01.01.2014. do plateža,

- na iznos od 36,68 EUR tekućom od 01.02.2014. do plateža i to od 01.04.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 2.855,55 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 896,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 26. siječnja 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se potraživanje tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 prema tužitelju AM IZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 42,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. godine koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do 29.12.2023.g. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od:

1,00 EUR od 01.02.2007 do isplate

1,09 EUR od 01.04.2007 do isplate

2,93 EUR od 01.05.2007 do isplate

3,02 EUR od 01.06.2007 do isplate

3,65 EUR od 01.07.2007 do isplate

2,55 EUR od 01.08.2007 do isplate

2,56 EUR od 01.09.2007 do isplate

4,42 EUR od 01.10.2007 do isplate

2,31 EUR od 01.11.2007 do isplate

4,01 EUR od 01.12.2007 do isplate

1,07 EUR od 01.01.2008 do isplate

1,54 EUR od 01.02.2008 do isplate

2,78 EUR od 01.05.2008 do isplate

1,51 EUR od 01.06.2008 do isplate

2,51 EUR od 01.07.2008 do isplate

2,72 EUR od 01.08.2008 do isplate

2,75 EUR od 01.09.2008 do isplate.

VI. Prebija se tražbina tužitelja prema tuženiku s tražbinom tuženika prema tužitelju u iznosima navedenim u toč. IV izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10.6.2023. godine navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 18.1.2007. sklopio ugovor o kreditu broj 3208283264. Navedenim Ugovorom o kreditu tužitelju je odobren iznos kredita od 11.485,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate. Navodi da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju točnije radi se o standardno formuliranom ugovoru pripremljenom od strane tuženika, a tužitelj ni na koji način nije imao mogućnost utjecati na sadržaj ugovora niti se pojedinačno pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama. Jednostranim postupanjem tuženik je stekao bez ikakvog temelja u sklopljenom pravnom poslu odnosno ugovoru nepripadnu imovinsku korist za koji iznos je umanjena imovina tužitelja. Ističe da su ništetni dijelovi ugovora odnosno odredba predmetnog ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule. U traženju pravne zaštite poziva se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe Zakona o obveznim odnosima, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/18 te Rev 2245/17. Predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan kako u osnovu tako i visini. Ističe i obrazlaže prigovor zastare. Osporava tužitelju svojstvo potrošača. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, neurednost tužbe. U odnosu na samu valutnu klauzulu ističe da je korisnik kredita upoznat sa valutnim rizikom te da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknado učiniti ništetnom. Banka nije znala niti mogla / morala znati za rast tečaja CHF. Banka je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije. Vezano uz navedeno iznosi i obrazlaže svoja stajališta. Poziva se na recentnu praksu Suda Europske Unije vezano uz tumačenje Direktive 93/13. Zaključno predlaže, slijedom svega tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka. Predlaže uzeti u obzir negativne tečajne razlike. U svojem podnesku od 18.6.2024. godine prije zaključenja prethodnog postupka u odnosu na negativne tečajne razlike ističe prigovor radi prebijanja.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku ugovora o kreditu, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takvom i prihvaćenom od strane ovog suda naveo da je ugovor koji je predmet ovog spora zaključio sa tuženikom 2007. godine i da se radilo o kreditu za kupnju osobnog automobila za osobne potrebe u koju svrhu je i korišten. Za valutu CHF odlučio se iz razloga što je to tada bila najpovoljnija opcija i jedina opcija za kupnju automobila. Naveo je da je od strane autokuće upućen u banku gdje je odnio potrebnu dokumentaciju te mu je odobren kredit, ugovor je sadržajno pripremila banka, a on je taj ugovor potpisao i ovjeren je kod javnog bilježnika. U banci mu nitko od djelatnika banke nije pojasnio pojedine odredbe ugovora pa tako ni odredbu ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu. Naveo je da mu nije bilo jasno značenje valutne klauzule niti mu je pojašnjeno, niti je mogao očekivati da bi njegove rate kredita radi valutne klauzule "skočile" na znatno viši iznos od početnog. U banci nije postavljao nikakva pitanja, nije tražio izmjenu odredbe ugovora budući to nije bilo niti moguće tražiti od banke budući je čuo od službenika banke da ne može mijenjati ugovor točnije nije bio u prilici banci diktirati uvjete kreditiranja. Naveo je i to da nije tražio ugovor u drugoj valuti jer mu je u banci rečeno da je taj ugovor najpovoljniji time da je mišljenja da je opcija u CHF bila i jedina opcija kredita za automobile.

5. Jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da je predmetni ugovor bio sastavljen i sadržajno pripremljen od strane tuženika te da se o spornim odredbama ugovora nije razgovaralo niti su mu iste pojašnjene. Uvjeti kreditiranja bili su već unaprijed određeni, odredila ih je banka koja je sadržajno pripremila ugovor te da mu je ugovor u CHF ponuđen kao najpovoljniji. Navedeno ukazuje na ranije istaknutu činjenicu neravnopravnog položaja tužitelja u odnosu na kreditora.

6. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na osporavanje statusa potrošača valja reći da se u predmetnom slučaju radilo o namjenskom kreditu za kupnju stana u koju svrhu su i utrošena sredstva ostvarena predmetnim kreditom. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu sve dokaze osobito odredbe ugovora te jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja u kojem navodi da se radilo o kreditu za kupnju stana za osobne potrebe točnije stanovanje, sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora ne utječu na procjenu potrošača.

7. Nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 10.6.2023. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Spomenuti zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka. U odnosu na navode tuženika vezano uz prigovor zastare za preinačeni dio valja reći da je tužbeni zahtjev smanjen u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe, a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Navedena preinaka svrsishodna je u smislu odredbe čl. 190 st. 2 ZOO-a.

8. Valja reći da je sud svojim rješenjem od 3. lipnja 2025. (list 132 spisa) pozvao tužitelja urediti tužbeni zahtjev imajući u vidu činjenicu da je podneskom od 11.2.2025. naveo da potražuje iznos od 1.561,50 EUR dok je provjerom utvrđeno da zbroj pojedinačnih iznosa koje navodi daje iznos od 1.603,92 EUR. Postupajući po rješenju suda tužitelj je svojim podneskom od 3.7.2025. godine naveo da potražuje iznos od 1.603,92 EUR koji odgovara zbroju iznosa navedenih u podnesku tužitelja od 11.2.2025. godine točnije utvrđeno je da se radi o računskoj grešci tužitelja koju je otklonio sukladno naprijed navedenom rješenju suda. Imajući u vidu navedeno u predmetnom slučaju ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva, već o računskoj grešci tužitelja. Valja reći i to da se u predmetnom slučaju radi o usklađenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko knjigovodstvene struke, a kako je to ranije navedeno.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 18.1.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 3208283264, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 11.485,15 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važeći na dan isplate kredita dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

12. Sporno je da li je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82, 84, 87 st. 1 i 2 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO i to čl. 12 ZOO-a.

13. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

15. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

16. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

17. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

18. Osnovan je istaknuti prigovor prebijanja iz čl. 333 st. 3 ZPP-a u dijelu kako je to navedeno u toč. IV izreke ove presude budući je provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da postoji vremensko razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita točnije radi se o iznosu od 42,42 EUR. Tuženik je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u odnosu na negativne tečajne razlike istaknuo prigovor radi prebijanja te postoje uvjeti za sud ovom presudom izvrši prijeboj tražbine tužitelja prema tuženiku s tražbinom tuženika prema tužitelju što je bio razlog odluke suda kao u toč. V i VI izreke presude. Naime tuženik ističe prigovor radi prebijanja u odnosu na anuitete plaćene po tečaju nižem u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom korištenja, isplate kredita točnije da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 42,42 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, a kako je to i navedeno u toč. V izreke ove presude što je bio razlog kao što je navedeno prigovor tuženika cijeniti osnovanim i odlučiti kao u izreci presude u odnosu na isti.

19. Visinu dosuđenog iznosa sud je utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Vještak je po zadatku suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer se tečaj CHF u odnosu na kunu povećavao. Nalaz vještaka dat je korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna. Zadatak vještaka bio je upravljen upravo na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vodeći računa o važećem stajalištu sudske prakse vezano uz ništetnost valutne klauzule. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj u konačnici postavlja sukladno nalazu vještaka točnije usklađujući isti s nalazom vještaka. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok traje otplata kredita. Sam matematički izračun vještaka među strankama nije sporan (ročište 6.5.2025., list 127 spisa). Sud nalazu i mišljenju vještaka kao stručnom, objektivnom i obrazloženom u cijelosti poklanja vjeru. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos iznosi 12.084,70 kn odnosno eurska protuvrijednost 1.603,92 EUR što u konačnici predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja. Pojedini više plaćeni iznosi istaknuti su u tabeli uz nalaz, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od posljednjeg dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kao što je ranije rečeno postojanje razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog tečaja što ukazuje na osnovanost istaknutog prigovora tuženika radi prebijanja. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

20. Tužitelja je valjalo odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 2.855,55 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom budući je tužbom potraživao iznos od 4.459,49 EUR dok konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja potražuje iznos od 1.603,92 EUR sa pripadajućom kamatom.

21. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP- a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupak te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu 100%, kvantitativno 36% pa je njegov uspjeh 68% (136% / 2 = 68%). Tuženik kvalitativno točnije s osnovom nije uspio dok je s visinom uspio 64% pa je uspjeh tuženika 32% (64% / 2 = 32%). Kada se od uspjeha tužitelja koji je veći oduzme uspjeh tuženika (68% - 32% = 36%) tužitelj je u konačnici uspio sa 36%. Trošak tužitelja određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i 2, Tbr. 9 toč. 1 i 5 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 26.6.2024. 100 bodova, ročište 4.7.2024. 100 bodova, podnesak 29.10.2024. 50 bodova, podnesak 11.2.2025. 100 bodova, ročište 11.2.2025. 25 bodova, ročište 6.5.2025. 100 bodova, podnesak 3.7.2025. 100 bodova te ročište 27.10.2025. 100 bodova ili ukupno 775 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.550,00 EUR te 25% PDV-a 287,50 EUR ili ukupno 1.937,50 EUR. Imajući u vidu omjer tužitelja uspjeha u sporu od 36% tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 697,50 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 896,58 EUR. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući nije obveznik plaćanja iste imajući u vidu odredbu čl. 11 st. 1 toč. 5 Zakona o sudskim pristojbama. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.