REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-3099/2018-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Kebet, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Viadukt d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, zastupanog po punomoćnici Dori Ružičić Dražić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja stečajnog vjerovnika TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku stečajnom dužniku VIADUKT d.d. u stečaju, Kranjčevićeva 2, Zagreb, OIB: 74794390096, u iznosu od 3.609,45 eura (27.195,43 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana otvaranja stečajnog postupka 2. listopada 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u rok od 15 dana.“

II./ Nalaže se tužitelju TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Viadukt d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, naknadi parnični trošak u iznosu od 4.456,81 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30. studenog 2017. kao stečajni vjerovnik, podnio prijavu tražbine u iznosu od 210.158,53 kn, a koja se tražbina odnosi na potraživanja s osnova radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Osim tužitelja, obračun i prijavu tražbine izvršio je i stečajni upravitelj ovdje tuženika, i to sukladno čl. 257., st. 3. Stečajnog zakona, a koja tražbina prema obračunu stečajnog upravitelja iznosi 108.097,32 kn i to s osnova neisplaćenih plaća za period od veljače do rujna 2017., regresa i otpremnine, te naknade prijevoza. Tražbina koju je obračunao stečajni upravitelj djelomično se preklapa sa tražbinom koju je prijavio sam tužitelj kao stečajni vjerovnik. Tužitelj je naime, u prijavi tražbine koju je podnio stečajnom upravitelju tuženika dana 30. studenog 2017. prijavio potraživanje s osnova: - neplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 21.600,00 kn uvećano za kamate u iznosu od 1.950,43 kn, - neisplaćene plaće za period od ožujka do listopada 2017. u iznosu od 26.552,47 kn uvećano za zakonske zatezne kamate u iznosu od 493,66 kn,

- uloga uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn, - neosnovano umanjenih plaća u iznosu od 90.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate u iznosu od 19.916,97 kn, - regresa u iznosu od 10.000,00 kn, - otpremnine u iznosu od 36.000,00 kn. Na ispitnom ročištu održanom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 9. siječnja 2018. u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, stečajni je upravitelj priznao tražbinu tužitelja kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 108.097,32 kn. Stečajni je upravitelj, dakle, priznao tražbinu tužitelja u onom dijelu i iznosu koji je obračunao sam stečajni upravitelj. Na nastavku ispitnog ročišta održanom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 7. veljače 2018. u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, stečajni je upravitelj osporio tražbinu tužitelja u iznosu od 102.061,21 kn. Stečajni je upravitelj, dakle, djelomično osporio tražbinu u dijelu koji je prijavio sam tužitelj kao stečajni vjerovnik, uz obrazloženje: - 5.295,97 kn- netočan izračun plaće 2.-9.2017. (manje potražuje), - 56.603,41 kn - zastara i netočan izračun 2011. i 1.-8. mj. 2012, - 12.885,50 kn - dio otpremnine (pravo na 6 otpremnina), - 23.550,43 kn - neplaćeni prekovremeni sati 720 sati, - 4.600,00 kn - neisplaćeni regres (priznato 5.400,00 kn za tri god.), - 3.645,00 kn - kasa uzajamne pomoći - 6.072,84 kn - tražbina nije umanjena za čl. 155.

Djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. St-1181/17 od 26. 2.2018. osporena je tražbina tužitelja prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 102.061,21 kn, te su vjerovnici osporenih tražbina, među njima i ovdje tužitelj, upućeni da u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja posl. br. St-1181/17 od 26. 2.2018. pokrenu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine. Tužitelj stoga u određenom roku pokreće ovaj postupak, a radi utvrđenja postojanja osporene tražbine. Tužitelj u nastavku obrazlaže osnovanost i visinu tražbine koju je osporio stečajni upravitelj. Tužitelj je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2004. radio kod tuženika na radnom mjestu vozača, te mu je Ugovor o radu otkazan odlukom tuženika od 3. listopada 2017. temeljem čl. 191. Stečajnog zakona. Za vrijeme trajanja radnog odnosa tuženik je kao poslodavac plaću tužitelju isplaćivao sukladno obračunima plaća. Međutim, broj sati koje je mjesečno odradio tužitelj bio je veći od evidentiranih na obračunu plaća, te je tužitelj radio barem 60 sati mjesečno prekovremenih sati, a koji mu prekovremeni sati nisu nikada isplaćeni, što godišnje iznosi 720 sati. Tužitelj je naime, svaki dan morao biti na poslu već prije 7 sati, iako je njegovo radno vrijeme bilo od 7 sati, a sve kako bi na vrijeme preuzeo vozilo i krenuo prema gradilištu. Tužitelj je prijavio u stečajnom postupku svoju tražbinu s osnova neplaćenih prekovremenih sati za 2016., dakle, 720 sta x 30,00 kn/h, što iznosi ukupno 21.600,00 kn (bruto iznos), uvećano za kamate obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana otvaranja stečajnog postupka, a koja kamata iznosi 1.950,43 kn. Tužitelj ističe kako je svako vozilo prilikom izlaska i ulaska iz kruga tuženika prolazilo kroz portu, te su sva vozila upisivana u Dopisnu knjigu koja se nalazila na porti, s naznakom vremena odlaska i dolaska u krug tuženika. Tužitelj više nije zaposlenik tuženika, te nema uvida, kao ni mogućnost pribave službene dokumentacije tuženika, te stoga predlaže da tuženik dostavi "Dopisnu knjigu", kao i tahografske listiće tužitelja za period na koji se odnose neplaćeni prekovremeni sati. Iz navedene će dokumentacije biti vidljivo vrijeme odlaska i povrata tužitelja iz kruga tuženika. Tužitelj je kao stečajni vjerovnik tuženika prijavio i svoju tražbinu s osnova uloga uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn jer su radnici tuženika vršili uplate u Blagajnu uzajamne pomoći, te je sukladno potvrdi samog tuženika od 15. studenog 2017. ulog tužitelja iznosio 3.645,00 kn, a koji iznos tužitelju nije isplaćen, niti mu je tražbina u navedenom dijelu priznata od strane stečajnog upravitelja. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom u tužbi (budući tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe u podnesku od 14.2.2025.) zahtijeva da sud utvrdi da postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.609,45 eura (27.195,43 kn) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana otvaranja stečajnog postupka 2. listopada 2017. do isplate, te traži da mu tuženik naknadi parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, pri čemu spori i osnov i visina potraživanja za koje tužitelj traži utvrđenje postojanja u ovom postupku. Navodi tužbe pod točkama I. i II. nisu sporni. Rješenjem Trgovačkog suda poslovni br. St-1181/17 od 2.10.2017. otvoren je stečajni postupak nad tuženikom, te su pozvani stečajni vjerovnici da prijave svoje tražbine u stečajnom postupku. Tužitelj je 30.11.2017. kao stečajni vjerovnik podnio prijavu tražbine u iznosu od 210.158,53 kn, a koja se tražbina odnosi na potraživanja iz radnog odnosa tužitelja kod tuženika, i to: - s osnova neplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 21.600,00 kn uvećano za kamate u iznosu od 1.950,43 kn, - s osnova neisplaćenih plaća za period od ožujka do listopada 2017. u iznosu od 26.552,47 kn uvećano za zakonske zatezne kamate u iznosu od 493,66 kn, - s osnova neosnovano umanjenih plaća u iznosu od 90.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate u iznosu od 19.916,97 kn, - s osnova uloga uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn, - s osnova regresa u iznosu od 10.000,00 kn, - s osnova otpremnine u iznosu od 36.000,00 kn. Obračun i prijavu tražbine izvršio je stečajni upravitelj tuženika, sukladno čl. 257 st. 3 Stečajnog zakona (NN 71/15, 104/17, dalje, SZ), a koja tražbina prema obračunu stečajnog upravitelja iznosi 108.097,32 kn. Obzirom na navedeno, stečajni upravitelj priznao je tražbinu tužitelja u iznosu od 108.097,32 kn, dok je u preostalom dijelu tražbina tužitelja osporena. Razlozi osporavanja navedeni su u Djelomičnom rješenju Trgovačkog suda od 26.2.2018. poslovni broj St-1181/17. Tužbenim zahtjevom, tužitelj od tražbine osporene u iznos od 102.061,21 kn, traži utvrđenje postojanja tražbine u iznosu od 27.195,43 kn, kao tražbine prvog više isplatnog reda. Kao osnov tražbine koja je predmet ovog postupka tužitelj navodi neplaćene prekovremen sate za 2016. te uloge uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn. U odnosu na osnov – prekovremene sate za 2016. tuženik navodi kako se potraživanje s tog osnova sastoji od 720 sati, a da se pojedini sat cijeni na 30,00 kn/h, pa da to ukupno iznosi u bruto iznosu 21.600,00 kn, te tome dodaje i iznos kamata od 1.950,43 kn obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa. Tuženik spori predmetne navode tužitelja u cijelosti, sve obzirom su isti paušalni, neargumentirani, nisu potkrijepljeni odgovarajućim dokaznim sredstvima, te su neosnovani. U tužbi tužitelj navodi kako je tužitelj radio barem 60 prekovremenih sati mjesečno, što da mu nije nikad isplaćeno, a kao argumentaciju istog dalje navodi kako je "svaki dan morao biti na poslu već prije 7 sati, iako je njegovo radno vrijeme bilo od 7 sati, a sve kako bi na vrijeme preuzeo vozilo i krenuo prema gradilištu". U odnosu na tražbinu s osnova uloga uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn navodi da isto nije osnovano. Prije svega, kasa uzajamne pomoći predstavlja sredstva koja radnici dobrovoljno uplaćuju u "vlastiti fond", a iz kojih se ostvaruju zajmovi radnicima bez kamata, po principu solidarnosti. Dakle, ne radi se o sredstvima uplaćenim poslodavcu, niti o tražbini iz radnog odnosa, a koju bi tužitelj mogao ostvarivati prema tuženiku, a nipošto kao tražbinu prvog više isplatnog reda. Nadalje, potraživanje s osnova Blagajne uzajamne pomoći 1. i 2. (jer su postojale dvije takve blagajne) zasebno su prijavljene i ispitivane u okviru tih prijava. Stoga su navodi tužitelja o potraživanju s osnova kase uzajamne pomoći neosnovani, te raspravljanju o istima nema mjesta u ovom postupku. Slijedom navedenog, predlaže zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 2.10.2017. (list 7-16 spisa), Prijavu tražbine od 30.11.2017. (list 17-18 spisa), Prijavu tražbine vjerovnika prema stečajnom dužniku Viadukt d.d. – u stečaju od 29.11.2017. (list 19-23 i 165-169 spisa), Potvrdu HZMO-a (list 24-25 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2004. (list 25-26 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3.10.2017. (list 27 spisa), Potvrdu od 15.11.2017. (list 28 spisa), Tjedni pregled vozača, obračun zateznih kamata, platne liste (list 29-111 spisa), Prijava tražbine u stečajnom postupku (list 112 spisa), Djelomično rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 10.1.2018. i 26.2.2018. (list 113- 138 i 144-164 spisa), platne liste (list 174-186 spisa), Izjavu tužitelja od 11.1.2016., Dopis tuženika od 26.11.2015. s Odlukom o obračunskom vremenu za 2016. (list 187-197 spisa), Kolektivni ugovor tuženika iz listopada 2015. (list 253-287 spisa), sudsku praksu (list 313-319, 386-399 spisa), saslušan je svjedok LV i tužitelj (list 208-210 spisa), svjedoci JV i OV (list 212-214 spisa), svjedok GV (list 320-321 spisa), EV (list 324-325 spisa),

FV, UV i KV (list 381-383 spisa). Provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Snježani Hercg iz Niels j.d.o.o. (list 219-222 spisa), usmeno je saslušana vještakinja (list 233-234 spisa), provedeno je novo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 241-246 spisa), te dopunska vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću (list 298-303, 339-343, te 361-364 spisa.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Valja reći da je sud izveo sve dokaze koje su stranke predložile, a punomoćnici stranaka su na ročištu 10.12.2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Iz priložene dokumentacije u spisu sud je utvrdio da je rješenjem Trgovačkog suda poslovni br. St-1181/17 od 2.10.2017. otvoren stečajni postupak nad tuženikom, te je tužitelj kao stečajni vjerovnik 30.11.2017. podnio prijavu tražbine u iznosu od 210.158,53 kn, a koja se tražbina odnosi na potraživanja iz radnog odnosa tužitelja kod tuženika, i to, između ostalih, s osnova neplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 21.600,00 kn uvećano za kamate u iznosu od 1.950,43 kn i s osnova uloga uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn, te je stečajni upravitelj priznao tražbinu tužitelja u iznosu od 108.097,32 kn, dok je u preostalom dijelu tražbina tužitelja osporena djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda od 26.2.2018. poslovni broj St-1181/17, te je tako osporena tužiteljeva tražbina s osnova neplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 21.600,00 kn uvećano za kamate u iznosu od 1.950,43 kn i s osnova uloga uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn, tužitelj utužio predmetnom tužbom radi utvrđenja postojanja tražbine u iznosu od 27.195,43 kn, kao tražbine prvog više isplatnog reda. Kao osnov tražbine koja je predmet ovog postupka tužitelj navodi neplaćene prekovremen sate za 2016. te uloge uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn. U odnosu na osnov – prekovremen sate za 2016. tužitelj navodi kako se potraživanje s tog osnova sastoji od 720 sati, a da se pojedini sat cijeni na 30,00 kn/h, pa da to ukupno iznosi u bruto iznosu 21.600,00 kn, te tome dodaje i iznos kamata od 1.950,43 kn obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa, te s osnova uloga uzajamne pomoći u iznosu od 3.645,00 kn. Nadalje, iz ispisa sa e-oglasne ploče sudova (koji je tužitelj dostavio u spis) proizlazi da je djelomično rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu (o osporenim i utvrđenim tražbinama) poslovni broj St-1181/2017 od 26. veljače 2018. kojim je tužitelj upućen u parnicu, objavljeno na e-oglasnoj ploči sudova dana 26. veljače 2018. (te niti nije moglo biti ranije objavljeno tj. prije donošenja), te tužitelj na navedeno rješenje nije uložio žalbu, već je pokrenuo ovaj postupak tužbom od 12. ožujka 2018., pa je navedeno rješenje postalo pravomoćno protekom roka za žalbu od 8 dana, a koji rok za žalbu nije mogao početi teći prije 26. veljače 2018. pa je isto postalo pravomoćno 7. ožujka 2018., a od kojeg je dana tekao rok od 8 dana za pokretanje parnice. S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. ožujka 2018., to je ista podnesena u roku, a niti tuženik nije ni tvrdio ni dokazao suprotno.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja tražbine prvog višeg isplatnog reda po osnovi iznosa uplaćenog u Blagajnu uzajamne pomoći, po osnovi prekovremenog rada, po osnovi obračunatih kamata na neisplaćene prekovremene sate za razdoblje od dospijeća do otvaranja stečajnog postupka, a sve to sa zateznim kamatama tekućim od otvaranja stečajnog postupka 2.10.2017. do isplate. U ovom predmetu:

- Tužitelj u tužbi zahtijeva utvrđenje postojanja tražbine prvog višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 27.195,43 kn, što sada iznosi 3.609,45 eura (po tečaju 1 euro = 7,5345 kn), a koji se odnosi na prekovremene sate u 2016. - 21.600,00 kn tj. 2.866,81 eura, obračunate kamate na neplaćene prekovremene sate za razdoblje od dospijeća do otvaranja stečajnog postupka - 1.950,43 kn tj. 258,87 eura i s osnova uplaćenog u Blagajnu uzajamne pomoći - 3.645,00 kn tj. 483,77 eura, a sve to sa kamatama od otvaranja stečajnog postupka do isplate.

- Podneskom od 14.2.2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tako da traži utvrđenje postojanja tražbine prvog višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 2.684,20 eura i to: 483,77 eura za uplate u Blagajnu uzajamne pomoći, 2.017,21 eura za neplaćene prekovremene sate tijekom 2016. godine i 183,22 eura za kamate na neisplaćene naknade za prekovremeni rad za razdoblje od dospijeća do dana otvaranja stečajnog postupka, a sve sa kamatama od otvaranja stečajnog postupka do isplate.

- Međutim, kako se je tuženik podneskom od 18.12.2024. protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, to do djelomičnog povlačenja tužbe niti nije došlo pa je sud odlučio o tužbenom zahtjevu preciziranom u tužbi.

8. Uvidom u Potvrdu od 15.11.2017. (list 28 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika i da je bio član Blagajne uzajamne pomoći, dalje: BUP-a, te da na dan 30.3.2017. ima ulog u ukupnom iznosu od 3.645,00 kuna.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva sud je saslušao tužitelja i predložene svjedoke pa tako:

- iz iskaza tužitelja proizlazi da je on uplaćivao u BUP, te je sa referentom dogovarao koliko će uplaćivati u BUP i koliko će mu se otplaćivati, te se to vidjelo na platnim listama, te mu je na taj način skidano sa plaće, a uplata u BUP je bila dobrovoljna, te je svatko odlučivao da li će biti njen član,

- iz iskaza svjedoka LV proizlazi da BUP, čiji su članovi bili radnici tuženika, je bila dobrovoljna, te su radnici dobrovoljno u nju ulagali, te su zatim iz nje podizali sredstva za svoje potrebe, kao neku vrstu kredite bez kamata, te su to zatim otplaćivali, a što bi se u ratama skidalo s plaće. BUP je imao svoj račun i to nije imalo veze s tuženikom, te tuženik s tim sredstvima nije mogao raspolagati. Račun BUP-a glasio je na BUP, te je to bila neka udruga, ali nije bila registrirana. Ne zna što je sa tim bilo nakon otvaranja stečaja, te ne zna da li su radnici dobili potvrdu o ulogu s pečatom tuženika.

- iz iskaza svjedoka JV proizlazi da su radnici dobrovoljno uplaćivali sredstva u BUP odnosno svaki mjesec im se od plaće skidao određeni iznos koji je putem PBZ-a prebacivan na račun BUP, te je svatko odlučivao koliko će izdvajati. Kada su došli financijski problemi, tužitelju je bilo uskraćeno da dobije sredstava iz BUP, te je uprava blokirala račun i novac prebacila na tuženika, te je tako i on ostao bez sredstava koje je uložio isto kao i tužitelj. BUP je bila solidarna pomoć za radnike, tako da su nakon određenih uplata mogli podići veći iznos sa kamatama 1%, te bi nakon toga nastavili plaćati, te je to vodio jedan radnik, te su članovi mogli biti samo radnici tuženika.

- iz iskaza svjedoka GV proizlazi da je uplaćivao u BUP te se na to više ne želi sjetiti, jer je to propalo.

- iz iskaza svjedoka EV proizlazi da je većina uplaćivala u BUP tako da im se svaki mjesec oduzimalo sa plaće određeni iznos, a nakon što je tuženik otišao u stečaj, o tome se je šutjelo, te im taj uplaćeni novac nije isplaćen.

10. Sud je u prihvatio iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka kao istinite u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni pa je tako sud utvrdio da su se radnici tuženika učlanjivali u Blagajnu uzajamne pomoći i plaćali su dobrovoljno koliko je tko htio, a koji iznosi su im se uz njihov pristanak skidali od plaće, a Blagajna uzajamne pomoći je služila radnicima za pozajmice koje su zatim vraćali.

11. Također, sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje LV u dijelu da je BUP imao svoj račun i to nije imalo veze s tuženikom, te tuženik s tim sredstvima nije mogao raspolagati, te je račun BUP-a glasio na BUP, te je to bila neka udruga, ali nije bila registrirana. To stoga što iz iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka proizlazi da su oni dobrovoljno uplaćivali sredstva u BUP, te nitko nije tvrdio da su ta sredstva uplaćivali na račun tuženika i da ta sredstva imaju bilo kakve veze sa tuženikom pa ovaj sud smatra životnim i logičnim iskaz svjedokinje LV da je BUP imao svoj račun i to nije imalo veze s tuženikom, te tuženik s tim sredstvima nije mogao raspolagati.

12. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka JV u dijelu da je uprava blokirala račun i novac prebacila na tuženika jer je isti paušalan i nedokazan, te navedeno ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza.

13. Tužitelj svoj zahtjev (u ovom dijelu tužbenog zahtjeva) prvenstveno temelji na Potvrdi od 15.11.2017. te navodi da je istu izdao i potpisao tuženik kao poslodavac. Međutim, ovi navodi tužitelja nisu točni, budući je u zaglavlju iste naveden: Viadukt d.d. Zagreb, Blagajna uzajamne pomoći, čiji se pečat nalazi i na kraju potvrde, kao i potpis voditelja BUP-a. Dakle, navedena potvrda je izdana od strane BUP-a tj. ovlaštene osobe (voditelja) BUP-a.

14. Slijedom navedenog, Blagajna uzajamne pomoći je bila dobrovoljno udruženje radnika tuženika radi ulaganja u BUP odnosno radi međusobne pomoći tj. radi ostvarivanja pozajmica. Radnici su se dobrovoljno učlanjivali u BUP te su dobrovoljno mjesečno izdvajali određene novčane iznose, a na temelju čega su mogli ostvariti određene pozajmice koje bi u određenim ratama morali vraćati bez kamata.

15. Međutim, niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da su radnici učlanjeni u BUP imali pravo tražiti povrat uplaćenog novca u BUP. Naime, učlanjivanje u BUP i uplaćivanje novčanih iznosa je bio isključivo na dobrovoljnoj bazi, te u spisu ne postoji bilo kakav akt BUP-a koji bi propisivao da radnici imaju pravo tražiti povrat uloženog novca u BUP.

16. Također, u spisu ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da sredstva koja su tuženikovi radnici uplaćivali u BUP predstavljaju sredstva tuženika, niti da se ista nalaze na računu tuženika, a niti da tuženik može slobodno raspolagati tim sredstvima jer ona nisu njegova, pa ih nije niti u obvezi vratiti.

17. Dakle, iako je tužitelj dokazao da ima ulog u BUP-u u iznosu od 3.645,00 kuna, a što bi danas iznosilo 483,77 eura (po tečaju 1 euro = 7,3543 kuna) tužitelj nije dokazao da ima pravo na povrat tih dobrovoljno plaćenih sredstava od tuženika, niti da je tuženik dužan tužitelju isplatiti navedeni iznos sukladno čl. 20. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO). Stoga je valjalo odbiti ovaj dio tužbeni zahtjeva radi utvrđenja tražbine prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 483,77 eura, kao u izreci presude.

18. Ovakav stav je zauzet i u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-561/2020-3 od 13. lipnja 2022.

19. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2004. sud je utvrdio da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača, te iz Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3.10.2017. proizlazi da mu je tuženik otkazao ugovor o radu temeljem čl. 191. Stečajnog zakona.

20. Tužitelj u ovom predmetu zahtijeva i isplatu neisplaćenih prekovremenih sati tijekom 2016. godine, te ovaj zahtjev temelji na navodima iz tužbe da je tužitelj radio barem 60 sati prekovremenih mjesečno (2 sata na dan), koji mu nisu nikada isplaćeni, što godišnje iznosi 720 sati, te da je tužitelj svaki dan morao biti na poslu već prije 7 sati kako bi na vrijeme preuzeo vozilo i krenuo prema gradilištu, iako je njegovo radno vrijeme bilo od 7 sati.

21. Tužitelj je u tužbi predložio da tuženik dostavi Dopisnu knjigu i tahografske listiće, iz kojih bi se vidjelo vrijeme ulaska i izlaska tužiteljevog vozila u krug tuženika. Međutim, tuženik je izjavio da iste više ne posjeduje jer je protekao rok u kojem je iste bio dužan čuvati, te je također naveo da se iz istih ne bi mogao utvrditi prekovremeni rad tužitelja jer je isto vozilo koristio tužitelj i još jedan radnika, a ne znači da su uvijek oba bila u vozilu. Kako u spisu ne postoji evidencija rada tj. odrađenih prekovremenih sati, to je ove činjenice valjalo utvrditi na temelju drugih dokaza. Sud je sukladno prijedlozima stranaka na te okolnosti saslušao tužitelja i predložene svjedoke, a punomoćnici stranaka su na ročištu 10.12.2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave.

22. Tužitelj je izjavio da je radio kod tuženika kao vozač te je uprava donosila odluku o preraspodjeli radnog vremena, te je rukovoditelj radne jedinice izrađivao raspored sa zadacima koje trebaju napraviti. Tako je svaki dan u godini pa tako i vikendom dolazio u 6 sati ujutro, te je uzeo nalog i po potrebi točio cisternu, jer je u 7 sati morao biti na aerodromu, te je tamo bilo oko 5 sati posla, te je nakon toga odlazio na gradilišta, te se zatim kamion parkira u Rakitje, te je obično radio do 17 sati. Nakon toga je u 22 sata morao biti na aerodromu, te su tamo točili motore i agregate i strojeve i kamione, te bi morali čekati slijetanje aviona, a to je bilo nekada i do 0,00 sati. Šef voznog parka JV je vodio šihtericu, te je on tamo upisivao vrijeme kada su počeli raditi i kada su završili rad, te su njemu predavali putne naloge i tahografske listiće. Navodi da on nije imao preraspodjelu radnog vremena, a potpisao je odluku o preraspodjeli radnog vremena, jer su to morali potpisati. Službeno radno vrijeme se nije poklapalo sa stvarno odrađenim satima rada. Kao početak rada uzimalo se vrijeme koje je upisano u putnom radnom nalogu, a to je kada se vozilo pokrene. Prije početka vožnje preuzeo je putni radni list, sjeo u vozilo i pregledao ga, da li treba točiti naftu, te bi nakon toga krenuo s vožnjom. Sjedište voznog parka je bilo u Rakitju, a gradilišta su bila uokolo, te su asfalteri bili čak i u Zagorju, Karlovcu itd. Ulaz i izlaz vozila se evidentira u sjedištu voznog parka, te je tamo postojala porta i rampa. JV je upisivao stvarno stanje u šihterice, dok su oni u kompjuter upisivali drugačije za potrebe inspekcije, odnosno upisivali su onaj fond sati koji su dobili od uprave. U kantini su imali raspored broja sati, ali je na tome pisalo da rukovoditelj radne jedinice i inženjer gradilišta isto može mijenjati prema potrebi posla. Dakle, vrijeme od kada je došao pa do početka vožnje mu tuženik nije isplatio. Od šefa su dobivali putne radne liste, te pri sjedanju u vozilo ubacuju tahograf i od tada se računa radno vrijeme. Šef im je znao reći da u 7 moraju biti na određenom mjestu, te nisu dobivali nalog o tome gdje i kada moraju biti prije toga. Od poslodavca nije nikada dobio potvrdu o obavljenom prekovremenom radu. Rukovoditelju radne jedinice i osobama zaduženim za obračun plaća je govorio da mu nisu plaćeni prekovremeni sati, te su mu oni rekli da ako mu se ne sviđa, da može ići, dok se zbog toga nije pisanim putem obraćao. Ne sjeća se kako je radio od 25.1.2016. do 4.5.2016.

23. Svjedok LV je izjavila da radi kod tuženika kao pravni referent, te je kod tuženika bila preraspodjela radnog vremena tako da se dio godine radi duže, a dio godine kraće. Na kraju godine uprava je donosila odluku o preraspodjeli radnog vremena sukladno KU, te je tim rasporedom za cijelu narednu godinu napravljen raspored radnog vremena po mjesecima kojim je za svakog radnika određeno broj sati koliko će raditi svaki radni dan. Tako se je od ožujka do listopada ili studenog radilo duže, a u preostalim mjesecima manje. Odluka o počeku i kraju radnog vremena je bila zasebna za svaku poslovnu jedinicu. Kod tuženika se vodila evidencija rada za svaku poslovnu jedinicu, te je to vodila jedna osoba kompjuterski. To se je vodilo za svakog radnika po imenu i prezimenu, te se je bilježio broj sati rada, a to prema dojavi šefa. Ako je radno vrijeme bilo npr. od 7 sati, onda se početak rada evidentira od 7 sati. U evidencijama nije pisalo u koliko je sati radnik počeo raditi, već je pisalo koliko sati u danu je odradio, a ona nije vodila te evidencije, ali ih je vidjela. Nema saznanja o tome da li su vozači trebali biti u sjedištu tuženika prije početka radnog vremena. Vozači su za put morali imati tahografske listiće i putne radne listove, koje im je davao referent, te o tome ništa ne zna, jer je to bilo u službi mehanizacije. Radila je u upravi u Kranjčevićevoj, dok su ove poslovne jedinice bile van Zagreba. Nema saznanja o tome da li su vozači imali prekovremene sate. Ako su kod tuženika bili evidentirani prekovremeni sati, onda su oni bili plaćeni. Evidencija se vodila kompjutorski, te nije moguće da bi postojale dvije evidencije. Na početku svake godine, svaki radnik je potpisivao izjavu o tome da pristaje na preraspodjelu radnog vremena.

24. Svjedok JV je izjavio da je radio kod tuženika kao referent transporta, te je bio nadređen tužitelju koji je bio vozač specijalnog vozila, cisterne za tekuće gorivo D2, a sa kojom je opsluživao vozila i strojeve na gradilištima. Kod tuženika je kalendarski bilo radno vrijeme tijekom zime od 7-15 sati, a tijekom građevinske sezone od 7-16 sati, ali je također voditelj gradilišta određivao rad i radno vrijeme radnika. Tako je tužitelj dolazio na posao u 6 sati ujutro, te bi mu on izdao putni radni list, nakon čega bi odlazio na pumpu u Rakitje gdje je točio gorivo, te je nakon toga odlazio na razna gradilišta npr. Zračna luka, Brežice i sl., gdje je točio gorivo u strojeve i vozila, te je tako radio do 16 sati kada je parkirao cisternu u Rakitju. Inače, zadnji avion je slijetao oko 22,30-23 sata te je tada trebalo natočiti gorivo u vozila koja su radila na rekonstrukciji uzletno sletne staze. Zbog toga se je oko 20 sati otvarala rampa, a kada je tužitelj sa cisternom ponovno odlazio u Rakitje na pumpu da natoči cisternu, koje je dovozio u Zračnu luku, a gdje je radio do otprilike 1-2 sata iza ponoći, nakon čega je ponovno odlazio u Rakitje gdje je parkirao cisternu, a to bi bilo oko 2-3 sata iza ponoći, te je nakon toga ponovno dolazio na posao u 6 sati ujutro. Na taj način je radio tijekom 3 godine i to tijekom cijele godine. Tužitelj je radio sa radnikom HV, budući su u cisterni uvijek morala biti 2 radnika. Kod tuženika su radili svaki dan, pa čak i svaku subotu iako ona u kalendaru nije bila navedena kao radni dan, a nekada su radili i nedjeljom ili za blagdane, ali ne uvijek. Dobio je naputak da prilikom izrade mjesečnog obračuna radnici nemaju više od 30 sati prekovremenih pa je zbog toga u obrazac upisivao 30 prekovremenih sati, a ČV je odlučivao da li će iste priznati ili ne. Radnici su često imali viša prekovremenih sati od ovih 30 sati. Razdoblje od 6 kada je tužitelj došao na posao pa do 7 kada je počela vožnja, nisu bili evidentirani. Noćni rad je radnicima nekad priznat, a nekada nije, te je i o tome odlučivao voditelj projekta ČV koji je gledao samo da bude zadovoljen zakon. Vozači moraju biti na gradilištu u 7 sati, a kako je tužitelj prije toga morao ići u Rakitje da natoči gorivo, te je trebao doći u Zračnu luku, to je logično da je dolazio u 6 sati. Tužitelj se je usmeno žalio i njemu i Kralju zbog prekovremenih sati, a osobito kada bi dobio malu plaću, a puno je radio prekovremeno, pa bi mu tada Kralj nešto obećao ili platio stotinjak kuna sljedeći mjesec. Tužitelj mu se nikada nije pismeno žalio. Tužitelj nije imao mogućnost da radi manje, jer je mogao ili raditi tako ili otići iz Viadukta. Navodi da je on tehnički mogao izdati putni radni nalog dan ranije, ali se to nije radilo, već je isti davao ujutro, a kada bi mu radnik predao radni list od prethodnog dana. Pretpostavlja da je tužitelj radio u periodu od 21.1.2016. do 4.5.2016., osim ako je bio na bolovanju. Uvijek je u radne listove pisao 2 radnika u cisterni, te su za njega uvijek bila 2 radnika u cisterni, ali to nije fizički provjeravao. Po nalogu Kralja upisivao je prekovremenih 30 sati, a to je značilo da radnik ima više od 30 prekovremenih, a ako je u pojedinom mjesecu imao manje prekovremenih od 30 sati, tada bi pisao ili taj manji broj ili nulu. On je to usmeno naložio njemu i gospođi na obračunu plaća. Vodio je elektronsku šihtericu koju je vodio prema kalendaru i u koju se upisivalo 8 sati rada bez prekovremenih. Stvarno stanje rada se može utvrditi iz putnih radnih lista u kojima je pisalo kada radnik dolazi na rad i kada počinje s radom, te u ovom vozilu postoji i digitalni tahograf u kojem sve piše.

25. Svjedok OV je izjavio da je radio kod tuženika kao vozač kombija, te je prevozio ljude, te je imao službeno radno vrijeme, ali po istom nije radio, već je radio po nalogu ČV, a koji je nalog on davao njegovom nadređenom JV. Dolazio je na posao u 6 sati jer je radnike vozio na gradilište, a koji su u 7 sati morali biti na gradilištu i početi raditi. Radio je koliko je bio potrebno, te je to obično bilo 12 sati dnevno. Na nekim gradilištima npr. na Jakuševcu se je radilo subotom, nedjeljom i blagdanom, a na Plesu se radilo dan i noć, te je vozio na oba ta gradilišta. Dobivao je putne radne liste u kojima je bilo naznačeno vrijeme rada, ali to nije uzeto u obzir pri isplati plaća, te mu prekovremeni rad uglavnom nije bio plaćen. I tužitelj je morao dolaziti na posao u 6 sati, a nekada i ranije. JV im je ujutro predavao radne naloge. Ovo vrijeme ranijeg dolaska poslodavac nije evidentirao pri obračunu plaće. Svi su radili prema potrebi, te je tužitelja viđao ujutro, a kasnije ne.

26. Svjedok GV je izjavio da je radio kod tuženika zajedno s tužiteljem kao vozač. Imali su radno vrijeme od 7,00 do 17,00 sati, ali su ostajali do 18,00 ili 19,00 sati po potrebi. Nedjeljom nisu radili, a subotom su radili od 7,00 do 12,00 sati, odnosno subotom su radili dva puta mjesečno ili prema potrebi gradilišta. U zimskim mjesecima, odnosno negdje od studenog do siječnja, radili su kraće odnosno od 7,00 do 15,00 ili 16,00 sati. Za svoj rad je dobio plaćene prekovremene sate te je s time bio zadovoljan. Dolazio je najprije u Rakitje gdje je bila baza te je tamo preuzimao nalog i kamion kojeg je vozio. Putne naloge je izdavao šef JV. I tužitelj i drugi vozači su radili kao i on, osim ako su bili na terenu, odnosno ovisilo je na kojem gradilištu se radi. Poslodavac mu nije isplatio sve prekovremene sate. Tužitelja je viđao na utovaru ili istovaru, dok ga tijekom dana nije viđao, osim ako bi se nekad sreli.

27. Svjedok EV je izjavio da je radio kod tuženika kao vozač, te je radio sa asfalterima, te je dolazio uglavnom sat vremena prije svih drugih, tako da je dolazio na posao oko 5-5,30 sati, te je radio do 19, 20 ili 21 sat, te je često nakon toga iz Zagreba vozio za Ploče. Drugačije je bilo jedino zimi kada su radili manje tj. manjim intenzitetom, te je to ovisilo o potrebi posla, ali tužitelj je radio sa naftom, te je on morao ranije dolaziti i zimi. Službeno radno vrijeme je bilo zimi od 7-14 sati, a ljeti od 7-15 sati. Na posao je najprije dolazilo u Rakitje, te je vozio emulziju koja se stavlja prije asfaltiranja, a koju je morao zagrijati prije početka rada. Tuženik nije evidentirao ranije dolaske na posao, te je imao po 180 prekovremenih sati, a tuženik je od toga isplaćivao 30 sati prekovremenih. Neki vozači su svaki dan dobivali radne naloge, a oni "leteći" ih nisu dobivali, te ne zna da li je tužitelj dobivao radne naloge. Službena evidencija se nije poklapala sa stvarno odrađenim satima. Tuženik mu nije isplatio sve prekovremene sate.

28. Svjedok FV je izjavio da je radio kod tuženika kao vozač, te je radio sa tužiteljem. Imali su službeno radno vrijeme od 7 do pola 5-5, ali su po potrebi ostajali i duže do 5, 6 ili 7 sati, te su radili od ponedjeljka do petka i jednu subotu u mjesecu, a tko je htio mogao je i dvije subote u mjesecu, te su tako radili tijekom sezone od ožujka do jeseni, a izvan sezone tj. zimi su često imali raspuste ako je bio snijeg ili loše vrijeme te tada nisu dolazili na posao, a ako su dolazili na posao, onda su radili negdje do 2 sata od ponedjeljka do petka. Dolazio je na posao u 7 sati, te tada pali kamion i obavlja posao na terenu prema potrebi, te na kraju radnog vremena kamion parkira u firmu u Rakitju i odlazi kući. Ujutro su dobivali putne naloge od nadređenog JV. Nikada nije čitao evidencije o prisutnosti na radu, već je samo ispunjavao putne naloge koje je pisao od kada do kada je radio. Tuženik je isplaćivao prekovremene, ali ne može reći koliko, te ljudi nisu radili za badava. Njemu su isplaćeni si prekovremeni sati, a za druge ne zna. Imali su 1-2 subote radne, a ostale subote su radili oni koji su to htjeli i to nije bilo obavezno, te su njemu subote plaćene kada je radio, te su mogli tražiti slobodne dane. Kod tuženika je počeo raditi 1979. kada je potpisao ugovor, te kasnije nije potpisao odluku o preraspodjeli radnog vremena, ali su oni u građevini radili u sezoni više, a izvan sezone manje, dok su uprava i kancelarije radila do 3 sata cijelu godinu.

29. Svjedok UV je izjavio da je radio kod tuženika kao vozač, te je radio s tužiteljem. Imali su radno vrijeme od 7-4 ali su često radili po potrebi, pa nekada i do 10 sati navečer, te su radili od ponedjeljka do petka i svaku drugu subotu, a po potrebi i češće. Tužitelj je dolazio i ranije oko 6 sati, jer je on morao natočiti cisternu na pumpi. Tako su radili tijekom cijele godine, te su uglavnom tako radili i po zimi i po snijegu. Dolazio je na posao u 7 sati u firmu u Rakitju, te je preuzimao nalog od šefa, te je zatim išao na pumpu puniti kamion, zatim u kamenolom na tovarenje, te dalje po potrebi, te je imao oko 4-5 tura, te je na kraju radnog vremena vraćao kamion u firmu u Rakitju i predavao nalog kojeg je ispunio i u koji je upisivao kilometre, broj tura te vrijeme početka i završetka rada, te listiće tahografa. Radne naloge mu je davao JV. Poslodavac mu nije isplatio sve prekovremene sate. Nikada nije vidio evidenciju o prisutnosti na radu koje je tuženik vodio. Svaki dan tijekom cijele godine su radili isto, jer nisu bile neke velike zime.

30. Svjedok KV je izjavio da je radio kod tuženika kao vozač, te je radio sa tužiteljem. Radno vrijeme je bilo od 7 do 5, ali su po potrebi radili i duže, npr. sat do dva, te su radili od ponedjeljka do petka, te su 2 subote u mjesecu bile radne. Radnom subotom su radili od 7-12, a ako nisu imali radnu subotu, onda su petkom radili do 12. Ljeti tj. 6., 7., 8. i 9. mjesec su po potrebi radili dulje od 2 sata, a inače su radili normalno od 7-5, dok su zimi kada je bila kiša ili snijeg radili od 7-2 sata. Na posao je dolazio oko 6 do 6,15 sati, te je pregledao kamion, te je išao u restoran na kavu, te je oko pola 7 išao po radni nalog kod JV, te po gorivo, te je zatim nastavio posao vožnje kamiona. Uvijek je volio dolaziti na posao ranije. I tužitelj je kao i drugi stariji kolege dolazio ranije, te su odlazili u restoran na kavicu. U Rakitju je bilo oko 40 vozača. Svi vozači su ujutro dobivali radne naloge od JV. Tuženik mu je platio prekovremene sate. Samoinicijativno je dolazio ranije na posao kao i kolege, kako bi popili kavu, a morali su doći na posao u pola 7, jer u 7 sati moraju biti na trasi.

31. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, sud je iste prihvatio u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu, dok iste u pretežnom dijelu nije prihvatio budući su međusobno proturječni i nejasni te nemaju uporište u materijalnim dokazima u spisu.

32. Kako u spisu nema evidencije prekovremenih sati za tužitelja, to je sud na temelju drugih izvedenih dokaza utvrdio činjenice da li je tužitelj radio prekovremeno, koje je bilo radno vrijeme kod tuženika, kada i koliko je tužitelj radio prekovremeno, te da li je tuženik tužitelju isplatio prekovremene sate rada.

33. Sud je prvenstveno krenuo od navoda tužitelja u tužbi u kojoj tužitelj navodi da je radio barem 60 sati prekovremeno mjesečno (2 sata na dan), što godišnje iznosi 720 sati, koji mu nisu isplaćeni, te da je svaki dan morao biti na poslu već prije 7 sati kako bi na vrijeme preuzeo vozilo i krenuo prema gradilištu, iako je njegovo radno vrijeme bilo od 7 sati. Sud je cijenio ovakve navode tužitelja u tužbi te je iste doveo u vezu sa iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja, te sa dokumentacijom u spisu.

34. Prije svega valja reći da tužitelj u tužbi uopće nije naveo koje je bilo redovno radno vrijeme budući samo navodi da je radno vrijeme bilo od 7 sati, ali ne navodi do kada je bilo radno vrijeme, zatim tužitelj navodi da je svaki dan morao biti na poslu prije 7 sati, ali ne navodi točno u koliko sati je dolazio, a niti do kada je tužitelj ostajao na poslu, Također, tužitelj u tužbi samo paušalno navodi da je radio prekovremeno više od 60 sati mjesečno (2 sata dnevno) odnosno 720 sati u 2016. godini. Dakle, iz tužbe nije vidljivo niti koje je bilo redovno radno vrijeme, a niti od koliko sati i do koliko sati je tužitelj radio tijekom 2016.

35. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu da je svaki dan u godini pa tako i vikendom dolazio u 6 sati ujutro, te je uzeo nalog i po potrebi točio cisternu, jer je u 7 sati morao biti na aerodromu, te je tamo bilo oko 5 sati posla, te je nakon toga odlazio na gradilišta, te se zatim kamion parkira u Rakitje, te je obično radio do 17 sati, a nakon toga je u 22 sata morao biti na aerodromu, te su tamo točili motore, agregate, strojeve i kamione, te bi morali čekati slijetanje aviona, a to je bilo nekada i do 0,00 sati, budući nije ni životno ni logično da je tužitelj toliko radio baš svaki dan, a navedeno je u suprotnosti i sa navodima samog tužitelja u tužbi, kao i sa ostalim izvedenim dokazima, a osobito sa materijalnim dokazima u spisu. Naime, iz ovakvog iskaza tužitelja proizlazi da je baš svaki dan radio po cca 12 sati na dan, a što je u suprotnosti sa navodima tužbe u kojoj navodi da je radio 2 sata prekovremeno. Također, iz Obračunskog kalendara za 2016. godinu, tjednog pregleda vozača i nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da je tužitelj u 2016. godini imao 214 ranih dana, uzimajući u obzir godišnji odmor, te da je tužitelj radio subotama (28.svibnja, 11.lipnja, 2.,16. i 30.srpnja, 27.kolovoza, 10. i 24.rujna, 22.listopada, 5. i 19.studenog, 3. i 17.prosinca) te blagdanima (26. svibnja i 22. lipnja), dok rad nedjeljom nije evidentiran, a iz čega proizlazi da tužitelj nije radio svaki dan u godini (kako to tvrdi u tužbi), te takvi navodi tužitelja da je radio svaki dan u godini ne proizlaze niti iz drugih izvedenih dokaza. Također, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je radno vrijeme bilo od ponedjeljka do petka, što proizlazi i iz Obračunskog kalendara za 2016. godinu, ali su ponekad radili subotom i to svaku drugu subotu, dok nedjeljom nisu radili.

36. Iz odluke tuženika od 26.11.2015., kao i iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, proizlazi da radno vrijeme u svim radnim jedinicama počinje u 7 sati. Sud nije prihvatio iskaze saslušanih svjedoka o tome do kada je bilo radno vrijeme jer su isti potpuno proturječni jedni drugima. Stoga je sud iz Obračunskog kalendara za 2016. utvrdio da se u siječnju radi 7 sati na dan, u veljači, ožujku, travnju, listopadu, studenom i prosincu 8 sati na dan, te u razdoblju od svibnja do rujna 9 sati na dan.

37. Iz Izjave od 12.1.2016. (list 187 spisa) proizlazi da je tužitelj pristao raditi u preraspoređenom radnom vremenu sukladno čl. 30. KU, a koji propisuje da preraspodijeljeno radno vrijeme u kojem radnik može raditi duže od punog radnog vremena može trajati najduže šest mjeseci, te tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog radnog vremena, može trajati duže od 48 sati, ali ne duže od 56 sati tjedno, a iznimno 60 sati tjedno pod uvjetom da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad. Također, iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da su tijekom sezone radili više, a izvan sezone tj. tijekom zimskih mjeseci manje, te su za vrijeme snježnih dana imali raspust. Slijedom navedenog, izvedenim dokazima je utvrđeno da je tužitelj imao preraspodjelu radnog vremena tako da je tijekom sezone radio više, a van sezone manje, te je i tužitelj priznao da je potpisao odluku o preraspodjeli radnog vremena, pa stoga sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja u dijelu da nije imao preraspodjelu radnog vremena, budući je isti u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima.

38. Iz iskaza tužitelja i svjedoka JV proizlazi da je JV bio šef voznog parka i nadređen tužitelju kao vozaču, te je JV vodio šihtericu, te je upisivao vrijeme kada su počeli raditi i kada su završili rad, te su vozači njemu predavali putne naloge i tahografske listiće, te se službeno radno vrijeme nije poklapalo sa stvarno odrađenim satima rada. Međutim, valja reći da u spisu nema službene evidencije rada, a niti šihterice, a niti su stranke imala daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

39. Iz navedenog proizlazi da se evidencije tuženika nisu u cijelosti poklapale sa stvarno određenim radom tužitelja, međutim, iz dokumentacije u spisu i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da je tužitelj ponekad radio prekovremeno i da mu je isplaćena naknada za određene prekovremene sate, međutim, u nedostatku evidencija poslodavca, tužitelj je bio dužan točno dokazati kada je i koliko radio na temelju čega bi se utvrdilo koliko je radio prekovremeno i koliko bi iznosila naknada za tako određeni prekovremeni rad, a što tužitelj nije jasno naveo niti u tužbi, a niti je to dokazao tijekom postupka.

40. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka o tome kada su i koliko radili jer su isti potpuno proturječni jedni drugima, te nemaju uporište u materijalnim dokazima u spisu.

41. Iz iskaza tužitelja i svjedoka JV i OV proizlazi da je tužitelj dolazio na posao u 6 sati te je uzeo nalog, sjeo u vozilo i pregledao ga da li treba točiti naftu te je po potrebi točio naftu, te je zatim odlazio na razna gradilišta npr. Zračna luka, Brežice i sl., te se kao početak rada uzimalo vrijeme koje je upisano u putnom radnom nalogu tj. kada se vozilo pokrene, a vrijeme od kada je došao pa do početka vožnje mu tuženik nije isplatio. Slijedom navedenog, proizlazilo bi da je tužitelj dolazio na posao 1 sat prije početka radnog vremena.

42. Iako su tužitelj i svjedok JV izjavili da su radnici u 7 sati morali biti na gradilištu, valja dodati da je tužitelj također izjavio da im je šef znao reći da u 7 moraju biti na određenom mjestu, što znači da tužitelj nije trebao baš svaki dan biti u 7 sati na gradilištu već samo u određene dane kada mu je to šef naložio, a tužitelj nije dokazao kada je to bilo. Također, iz iskaza tužitelja proizlazi da je prilikom pregleda vozila utvrđivao da li treba točiti naftu te je ovisno o tome istu točio, a što znači da ni to nije bilo svaki dan već samo kada je to trebalo. Isto tako, iz iskaza svjedoka KV proizlazi da je tužitelj isto kao i on i drugi stariji kolege dolazio ranije na posao te su odlazili u restoran na kavicu. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj dolazio na posao 1 sat prije početka radnog vremena, ali to ne znači da je tužitelj bio dužan dolaziti 1 sat ranije odnosno da je imao takav nalog poslodavca, te da je u tom periodu obavljao poslove vezana za njegov rad i njegovo radno mjesto, već je tužitelj u tih sat vremena pio kavu s kolegama, a samo ponekada je morao doći ranije kada je trebao biti na gradilištu u 7 i kada je trebao natočiti naftu, ali to nije bilo svaki dan, a tužitelj nije ničim dokazao koje dana je i koliko ranije morao doći na posao.

43. Prema čl. 65. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Iznimno od navedenog, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.

44. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužitelj imao preraspodjelu radnog vremena, tako da je tijekom sezone radio više, a van sezone manje,

- da je radno vrijeme bilo od 7 sati, te se u siječnju radilo 7 sati na dan, u veljači, ožujku, travnju, listopadu, studenom i prosincu 8 sati na dan, te u razdoblju od svibnja do rujna 9 sati na dan,

- da je redovno radno vrijeme od ponedjeljka do petka, te su radnici ponekad radili subotom ili blagdanom,

- da je tužitelj tijekom 2016. imao 214 ranih dana, uzimajući u obzir godišnji odmor, te je tužitelj radio subotama (28.svibnja, 11.lipnja, 2.,16. i 30.srpnja, 27.kolovoza, 10. i 24.rujna, 22.listopada, 5. i 19.studenog, 3. i 17.prosinca) te blagdanima (26. svibnja i 22. lipnja), dok rad nedjeljom nije evidentiran, a iz čega proizlazi da tužitelj nije radio svaki dan u godini (kako to tvrdi u tužbi), te takvi navodi tužitelja da je radio svaki dan u godini ne proizlaze niti iz drugih izvedenih dokaza,

- da tužitelj nije ničim dokazao da je svaki dan u 2016. radio 2 sata prekovremeno, odnosno 60 sati mjesečno, odnosno 720 sati godišnje, kako to paušalno navodi u tužbi,

- da je tužitelj dolazio na posao u 6 sati, ali se tih sat vremena od 6 do 7 ne može smatrati prekovremenim radom, jer je tužitelj samo nekad po nalogu šefa morao biti na gradilištu u 7 sati i samo nekada je morao prije 7 sati natočiti naftu u vozilo, a zbog čega je morao doći na posao prije 7 sati, dok je tužitelj kao i druge kolege nekada dolazio na posao u 6 sati i pio kavu u restoranu, a tužitelj nije dokazao u koje dana je doista morao doći prije 7 sati odnosno koliko vremena otpada na prekovremeni rad, a koliko na dobrovoljni samoinicijativni dolazak na rad prije početka radnog vremena,

- da je tužitelj radio prekovremeno, te mu je tuženik isplatio određene prekovremene sate, a tužitelj nije dokazao da postoje neisplaćeni prekovremeni sati.

45. Dakle, temeljem izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da je tužitelj ponekad radio prekovremeno i da mu je tuženik isplatio određene prekovremene sate (što je vidljivo iz materijalnih dokaza u spisu i nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića), međutim, u spisu ne postoji evidencija tuženika o svim odrađenim prekovremenim satima, a tužitelj nije ničim dokazao kada je i koliko tužitelj stvarno radio prekovremeno, te posljedično da postoje neisplaćeni prekovremeni sati.

46. Sukladno prijedlogu tužitelja, radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Snježani Herceg iz Niels j.d.o.o. Vještak u svom nalazu i mišljenju (list 519-222 spisa) navodi da potraživanje tužitelja za razdoblje od 1.1 do 31.12.2016. iznosi: za 720 sati prekovremenog rada ukupno 25.783,36 kn bruto, a prosječna mjesečna satnica iznosila bi 35,81 kn bruto ili prema svakom pojedinom mjesecu, kako je prikazano u stupcu "h" Tabele 1.

47. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik pa je vještakinja saslušana usmeno na ročištu. Vještak Snježana Herceg je (list 233-234 spisa) je na prigovore tuženika izjavila da točan broj prekovremenih sati po mjesecima nije bila u mogućnosti izračunati jer takva evidencija ne postoji u spisu. Stoga se njen izračun temelji na prosječnim vrijednostima, prosječnoj bruto satnici po mjesecima i služi kao alat sudu za utvrđivanje eventualnog potraživanja tužitelja za prekovremeni rad. Obračunske liste plaća i podaci koji se nalaze u istima, a to se posebno odnosi na redovan rad i sve druge oblike dodataka na plaću, su joj poslužile samo kao obračunska vrijednost za izračun bruto satnice za potencijalne prekovremene sate. Pri izradi nalaza i mišljenja nije uzela u obzir subote, nedjelje, praznici, godišnji odmori i drugi dani za koje tužitelj nije radio, te joj to niti nije bilo određeno u zadatku. Za dan 25.12.2016. nije važno da li je tužitelj radio 2 sata prekovremeno jer je obračun prekovremenog rada sačinjen na prosječnoj veličini za jedan mjesec. Također nije utvrđivala niti uzimala u obzir da li je tužitelj bio na godišnjem odmoru ili bolovanju. Uobičajeni postupak utvrđivanja prekovremenog rada jesu evidencije radnog vremena i usporedba broja sati na evidenciji radnog vremena s isplaćenim brojem sati koji se nalazi na obračunskoj listi plaće. Budući da se u ovom slučaju radi o zahtjevu tužitelja da se isplati prekovremeni rad koji nije nigdje evidentiran na službenoj dokumentaciji tuženika, ne može se očitovati o eventualnoj dopunskoj dokumentaciji koja bi bila potrebna. Kada bi trebalo uspoređivati podatke o preraspodjeli radnog vremena i obračunske liste plaća, to bi značilo da radi kontrolu tuženikove dokumentacije te bi to predstavljalo novi zadatak vještak.

48. Kako je vještakinja Snježana Herceg izradila nalaz i mišljenje isključivo na temelju paušalnih navoda tužitelja iz tužbe o broju određenih prekovremenih sati, a bez uporišta u izvedenim dokazima (osobito materijalnim dokazima u spisu), te kako vještakinja niti usmenim saslušanjem nije otklonila nedostatke u svom nalazu i mišljenju, to isto sud nije prihvatio, te je sukladno prijedlogu tuženika temeljem čl. 261. st. 3. ZPP-a izveo dokaz novim financijskom vještačenjem.

49. Sud je izveo dokaz novim financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.. Vještak u svom nalazu i mišljenju (list 241- 246 spisa) navodi da kako bi se utvrdila razlika neisplaćene bruto plaće za prekovremeni rad, potrebno je imati evidencije radnog vremena, te bi se na taj način izvršila usporedba broja sati na evidenciji radnog vremena s isplaćenim brojem sati koji se nalaze na obračunskim listama tužitelja. Budući da se u ovom slučaju radi o zahtjevu tužitelja za isplatu prekovremenog rada koji na službenoj dokumentaciji tuženika (evidencijskim listama) nije nigdje evidentiran, zadatku se pristupilo uspoređujući svu priloženu dokumentaciju u spisu. Uvidom u dokumentaciju o tjednom pregledu aktivnosti vozača, utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju obnašao svoje dužnosti u skladu s nalozima za vozače. Iz istih tahografskih listića tužitelja nije jasan način evidentiranja radnih sati, stoga je navedena dokumentacija izuzeta iz izračuna točnog broja prekovremenih radnih sati. Kako je tužitelj u pojedinim danima dobivao upozorenja o prekoračenju kontinuiranog radnog vremena, odnosno ne ostvarenom dovoljnom dnevnom vremenu odmora kod tandemske vožnje, činjenica da je tužitelj radio prekovremeno nije sporna. Upravo zbog nemogućnosti očitovanja i nerazumijevanja tahografa predlaže kao i na glavnoj raspravi od dana 4. srpnja 2018., provođenje prometnog vještačenja čitanjem tahografskih listića radi utvrđivanja vremena rada tužitelja. Napominje da u tahografima nema evidentiranog radnog vremena za razdoblje od 23. siječnja do 1. svibnja 2016. U skladu s navedenim nije se moguće očitovati o točnoj visini naknade na ime prekovremenog rada prije provedenog prometnog vještačenja kojim će se točno utvrditi koliko je sati tužitelj odradio. Budući da je tome tako, zadatku se pristupilo evidencijom i usporedbom svih parametara u Obračunskom kalendaru za 2016. te obračunskim listama tužitelja, a navedeni odnosi iskazani se u Tabeli 1. Iz Tabele 1. razvidno je da su tužitelju obračunati i isplaćeni sati rada (uključen i godišnji odmor) prema Obračunskom kalendaru. Pregledom obračunskih lista plaća utvrđeno je da tužitelj nije bio privremeno nesposoban za rad, da tužitelju nisu isplaćeni dodatci za rad subotom, nedjeljom i blagdanom odnosno radne sate u navedenim neradnim danima vrednovao je i obračunavao kao „redovan rad u turnusu“. da tužitelju su isplaćene naknade za blagdane, da je tužitelju isplaćen određeni broj prekovremenih sati rada s uvećanjem od 30%, da je tužitelju isplaćen noćni rad s uvećanjem od 30%. Nadalje, Kolektivni ugovor tuženika Viadukt d.d. nije priložen spisu predmeta te nije javno dostupan, stoga se kao jedan od polaznih dokumenata koristio Kolektivni ugovor za graditeljstvo iz kojeg proizlazi da je člankom 43. definiran prekovremeni rad na način: Prekovremenim radom smatra se rad duži od punog radnog vremena, a može se narediti u slučajevima utvrđenim zakonom. Pisani zahtjev se radniku u pravilu uručuje prije početka prekovremenog rada, za prekovremeni rad cijena sata rada radnika povećava se za 30%, prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 250 sati godišnje. Uzimajući pretpostavku o 2 prekovremena sata rada dnevno, tužitelj je time ostvario 428 prekovremenih sati i prešao godišnji limit prekovremenog rada od 250 sati godišnje. Kao polazni dokument korišten je Kolektivni ugovor za graditeljstvo i time se ograđuje od navedenog jer uzimamo u obzir mogućnost da je Kolektivnim ugovorom tuženika Viadukt d.d. drugačije propisano. Člankom 44. definiran je noćni rad: noćnim radom smatra se rad između 22 sata uvečer i 06 sati ujutro idućeg dana, ako je rad organiziran u smjenama mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik radi noću uzastopce najviše jedan tjedan, za noćni rad cijena sata rada radnika povećava se za 30%. Člankom 45. definiran je rad nedjeljom i blagdanom: rad nedjeljom ili blagdanom je onaj rad koji je u te dane obavljen između 00 i 24 sata, za rad nedjeljom cijena sata rada radnika povećava se za 30%, a za dan Uskrsa za 50%, za rad na dane blagdana i u neradne dane utvrđene Zakonom radnik ima pravo na plaću uvećanu 50% i naknadu plaće u visini utvrđenoj u članku 51. stavak 2. Ugovora. Prema obračunskom kalendaru tuženika za 2016. (list 191. spisa) navedeno je kako se subote i nedjelje vrednuju kao neradni dani, stoga istima prema Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo pripada uvećanje satnice za 50%. Iz tahografskih lista razvidno je kako je tužitelj radio subotama (28.svibnja, 11.lipnja, 2.,16. i 30.srpnja, 27.kolovoza, 10. i 24.rujna, 22.listopada, 5. i 19.studenog, 3. i 17.prosinca) te blagdanima (26. svibnja i 22. lipnja), dok rad nedjeljom nije evidentiran na tahografima. Iz Kolektivnog ugovora za graditeljstvo proizlazi da tužitelj ima pravo na dodatke za prekovremeni rad u neradne dane (subotom) i u dane blagdana. U skladu s odredbama Kolektivnog ugovora, sačinjen je izračun tužiteljevih potraživanja za neisplaćene sate prekovremenog rada uvećana za dodatke u danima u kojima je iz tahografskih listova razvidno da je tužitelj radio subotom i blagdanom. Obračun prekovremenih sati sačinjen je na temelju parametara iz obračunskih lista tužitelja. Redovna bruto satnica uvećana je za prekovremeni rad od 30%, te u danima kada je iz tahografskih lista bilo moguće evidentirati koji od prekovremenih sati pripadaju radu subotom i blagdanom, bruto satnica je uvećana i za dodatke rada subotom i blagdanom (50%). Uzevši u obzir, a u skladu s iskazom tužitelja, da je radio 2 prekovremena sata dnevno, proizlazi da je tužitelj ostvario ukupno 428 prekovremenih sati (radni dani tužitelja x 2 prekovremena sata dnevno). Razlika između pretpostavljenih ukupno ostvarenih prekovremenih sati rada te isplaćenih prekovremenih sati rada iznosi 204 prekovremena sata koja nisu isplaćena tužitelju. Navedeni sati predstavljaju razliku neisplaćenih prekovremenih sati rada, a izračun je prikazan u Tabeli 2 nalaza. Slijedom navedenog, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, a prema postavljenom zadatku, mišljenja je:

- da je na okolnost izračuna točne visine dodatka na ime prekovremenog rada potrebno prethodno provođenje prometnog vještačenja.

- pretpostavljena visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i druge neradne dane, u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., iznosi ukupno 7.683,38 kn, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘q’ Tabele 2 nalaza, a datumi dospijeća istih dani su u stupcu ‘r’ Tabele 2 nalaza.

50. Obzirom na iznesene prigovore stranaka, vještak Zrinko Ručević. je izradio prvi dopunski nalaz i mišljenje (list 298-303 spisa) u kojem navodi:

- Tužitelj se protivi nalazu i mišljenju vještaka kao matematički neispravnom, te navodi kako je nejasno na koji je način vještak utvrdio broj prekovremenih sati od 428 sati, a što bi značilo da je vještak utvrdio da je ukupan broj radnih dana tužitelja tijekom 2016. godina iznosio 224 dana. S obzirom da ovaj dio nalaza i mišljenja nije jasan, tužitelj predlaže da vještak dopuni nalaz na način da pojasni na koji je način utvrdio ukupan broj radnih dana tužitelja tijekom 2016. godine.“

- U odgovoru na navedeno, vještak ističe da je već u osnovnom nalazu i mišljenju naveo kako je obračun sačinio temeljem evidencije i usporedbe svih parametara u Obračunskom kalendaru za 2016. te obračunskim listama tužitelja, a navedeni odnosi iskazani su u Tabeli 1. iz koje je razvidno kako su tužitelju obračunati i isplaćeni sati rada (uključen i godišnji odmor) prema Obračunskom kalendaru. Obračun prekovremenih sati sačinjen je na temelju parametara iz obračunskih lista tužitelja. Uzevši u obzir, a u skladu s iskazom tužitelja, da je radio 2 prekovremena sata dnevno, proizlazi da je tužitelj ostvario ukupno 428 prekovremenih sati (radni dani tužitelja x 2 prekovremena sata dnevno). Iz Tabele 1. iz osnovnog nalaza razvidno je da je od ukupnih radnih dana u skladu s Obračunskim kalendarom 2016. godini, 214 dana se odnosilo na radne dane tužitelja, a 27 dana je tužitelj iskoristio za godišnji odmor. U vrijeme godišnjeg odmora radnik nije radio, stoga mu se pretpostavljena 2 prekovremena sata dnevno ne mogu obračunati za navedene dane. Iz navedenog proizlazi kako je umnožak radnih dana tužitelja i pretpostavljena 2 prekovremena sata dnevno upravo 428 sati (214 ranih dana tužitelja x 2 prekovremena sata dnevno). Nastavno na daljnje prigovore tužitelja o obračunu neplaćenih prekovremenih sati neovisno o broju prekovremenih sati koje je tuženik evidentirao i isplatio, vještak napominje kako je i navedeni obračun sačinjen kao pretpostavka obračuna 2 prekovremena sata rada dnevno, te podsjeća kako je samim zadatkom suda bilo naloženo očitovati se na okolnost utvrđenja visine neisplaćene naknade za prekovremeni rad u 2016. u dane kada je tužitelj stvarno radio, uzimajući u obzir subote, nedjelje, blagdane, druge neradne dane te vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, kao i stvarno isplaćene prekovremene sate. Bez evidencije o prekovremenim satima, navedene tužiteljeve hipoteze je moguće izračunati isključivo ako sud dosudi novi zadatak vještaku po prijedlogu tužitelja te s napomenom da se u obzir ne uzimaju već isplaćeni prekovremeni sati. Ističe kako je, uzimajući u obzir pretpostavku o 2 prekovremena sata rada dnevno, tužitelj ostvario 428 prekovremenih sati i prešao godišnji limit prekovremenog rada od 250 sati godišnje, što proizlazi iz članka 53. Kolektivnog ugovora Sindikata graditeljstva Hrvatske i Viadukt d.d. Zagreb koji definira prekovremeni rad (prekovremenim radom smatra se rad duži od punog radnog vremena, a može se narediti u slučajevima utvrđenim zakonom. Pisani zahtjev se radniku u pravilu uručuje prije početka prekovremenog rada, za prekovremeni rad cijena sata rada radnika povećava se za 30%, prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 250 sati godišnje).

- Tuženik se protivi nalazu i mišljenju vještaka kao matematički neispravnom, te navodi da predmetni obračun nije pravilan obzirom je u konkretnom slučaju, a i u toj varijanti izračuna, valjalo primijeniti u odnosu na rad nedjeljom uvećanje od 30%, a ne 50% koje je primijenio vještak. Naime, vještak je kao polazni dokument za izračun koristio Kolektivni ugovor za graditeljstvo, odnosno čl. 45. istog Kolektivni ugovor tuženika u čl. 55. predviđa identičnu odredbu. Dakle, predmetnim odredbama oba kolektivna ugovora (koja je identična) predviđeno je da se cijena sata za rad nedjelom uvećava za 30%, dok za rad na dane blagdana i u neradne dane utvrđene Zakonom radnik ima pravo na plaću uvećano za 50%. Obzirom subota nije definirana niti Zakonom, a niti Kolektivnim ugovorima kao neradni dan, već se neradni dan odnosi na državne praznike koji su uređeni Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, predlaže se vještaku korigirati izračun bruto naknade, na način da za radne subote ne uvećava satnicu, sve obzirom je tužitelj radio u preraspodjeli radnog vremena, dok za nedjelje satnicu uveća za 30%, a ne za 50% kao što je to sačinio u Nalazu i mišljenju od 14. listopada 2020.

- U odnosu na prigovore tuženika, vještak navodi da je u danom nalazu i mišljenju naveo kako je pregledom obračunskih lista plaća utvrđeno da tužitelju nisu isplaćeni dodatci za rad subotom, nedjeljom i blagdanom. Iz navedenog proizlazi kako je tuženik radne sate u navedenim neradnim danima vrednovao i obračunavao kao „redovan rad u turnusu“. Također tužitelju su isplaćene naknade za blagdane te određeni broj prekovremenih sati rada s uvećanjem od 30%, kao i noćni rad s uvećanjem od 30%. Kolektivni ugovor Sindikata graditeljstva Hrvatske i VIADUKT d.d. Zagreb člankom 54. definiran noćni rad (noćnim radom smatra se rad između 22 sata uvečer i 06 sati ujutro idućeg dana, ako je rad organiziran u smjenama mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik radi noću uzastopce najviše jedan tjedan, radniku koji je rasporedom radnog vremena bude određeno da rad obavlja kao noćni radnik, prije započinjanja tog rada kao i redovito tijekom trajanja rada noćnog rada, poslodavac je dužan omogućiti zdravstvene preglede na svoj trošak sukladno posebnim propisima, odnosno najmanje jednom godišnje, za noćni rad cijena sata rada radnika povećava se za 30%, te se iz navedenog može zaključiti kako je pravilno obračunat noćni rad. Sporno pitanje jest oko definiranja neradnih dana gdje Kolektivni ugovor Sindikata graditeljstva Hrvatske i VIADUKT d.d. Zagreb člankom 55. definiran rad nedjeljom i blagdanom (rad nedjeljom ili blagdanom je onaj rad koji je u te dane obavljen između 00 i 24 sata, za rad nedjeljom cijena sata rada radnika povećava se za 30%, a za dan Uskrsa za 50%, za rad na dane blagdana i u neradne dane utvrđene Zakonom radnik ima pravo na plaću uvećanu 50% i naknadu plaće u visini utvrđenoj u članku 59. stavak 2. Ugovora. Činjenica je da su neradni dani utvrđeni Zakonom državni praznici koji su uređeni Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, ali je vještak u prvotnom nalazu napomenuo kako je prilikom pristupanja zadatku koristio Obračunski kalendar tuženika za 2016. (list 191. spisa) u kojem je sam tuženik u sklopu stavka B, točke 1. „Proračun obračunskih sati“, naveo: usvajajući preraspodjelu radno-obračunskog vremena, radni dani i blagdani (subote kao i nedjelje su neradni dani) imaju: o 7,0 obračunskih sati dnevno u sljedećim mjesecima: siječanj, o 8,0 obračunskih sati dnevno u sljedećim mjesecima: veljači, ožujku, travnju, listopadu, studenom i prosincu, a o 9,0 obračunskih sati dnevno u svibnju-rujnu, stoga istima prema Kolektivnom ugovoru pripada uvećanje satnice za 50%. Vještak je također naveo kako je iz tahografskih lista razvidno da je tužitelj radio subotama (28.svibnja, 11.lipnja, 2.,16. i 30.srpnja, 27.kolovoza, 10. i 24.rujna, 22.listopada, 5. i 19.studenog, 3. i 17.prosinca) te blagdanima (26. svibnja i 22. lipnja), dok rad nedjeljom nije evidentiran na tahografima, stoga nije ni obračunan u samoj Tabeli 2 nalaza. Ako sud utvrdi, da su subote s obzirom na preraspodjelu radnog vremena ipak radni dani, vještak u nastavku u Tabeli 2b ovog dopunskog nalaza daje obračun po prijedlogu tuženika, da se ne obračunava uvećanje satnice za rad subotom. Nadalje, vještak napominje kako je ponovnim uvidom u dane izračune utvrdio kako je omaškom u Tabeli 2 iz osnovnog nalaza dvostruko obračunao minuli rad u razdoblju od svibnja do prosinca 2016., te u Tabeli 2a ovog dopunskog nalaza daje ispravak izračuna. Slijedom navedenog, vještak je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog dopunskog nalaza, mišljenja kako visina neisplaćene bruto plaće s osnova prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i druge neradne dane, u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. iznosi ukupno:

1.) - 7.643,69 kn, ako sud utvrdi da tužitelj ima pravo na uvećanje za svaku ostvarenu vrstu rada koja se plaća s uvećanjem (prekovremeni rad, rad subotom i blagdanom), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘q’ Tabele 2a nalaza, a datumi dospijeća istih dani su u stupcu ‘r’ Tabele 2a nalaza, ili

2.) - 7.359,35 kn, ako sud utvrdi da tužitelj ima pravo na uvećanje za ostvareni prekovremeni rad i rad blagdanom (bez uvećanja za rad subotom), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘p’ Tabele 2b nalaza, a datumi dospijeća istih dani u stupcu ‘q’ Tabele 2b nalaza.

51. Na navedeni dopunski nalaz i mišljenje prigovorio je tuženik ali navodi da su prigovori pravne prirode te navodi da je sporno da li uvećanje treba primijeniti na sate za koje tužitelj jednostrano tvrdi da bi ih ostvario prekovremeno, te navodi da prema čl. 55. KU cijena sata rada za rad nedjeljom uvećava se za 30%, dok za rad na dane blagdana i u neradne dane utvrđene zakonom radnik ima pravo na uvećanje 50%, te iako je Proračunom obračunskih sati za 2016. godinu utvrđeno kako su subote i nedjelje neradni dani, oni nisu neradni dani utvrđeni zakonom.

52. Tužitelj je prigovorio na dopunski nalazi i mišljenje vještaka te je predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da obračuna naknadu za prekovremene sate odnosno 2 sata prekovremeno za svaki dan koje je tužitelj radio, ali bez umanjenja prekovremenih sati koje je tuženik obračunao i platio tužitelju.

53. Sud je upozorio tužitelja da je u postupku potrebno utvrditi koliko sati je tužitelj radio prekovremeno na dan, zatim koliko je tih odrađenih sati tužitelju isplaćeno, te nakon toga razliku neisplaćenih prekovremenih sati, a budući iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelju za svaki odrađeni dan ostalo neisplaćeno baš 2 prekovremena sata, međutim, tužitelj je ostao kod prijedloga za provođenjem dopunskog vještačenja na način kako je to ranije predložio pa je isto provedeno.

54. Vještak Zrinko Ručević je sukladno prijedlogu tužitelja izradio drugi dopunski nalaz i mišljenje (list 339-343 spisa) u kojem navodi da je u skladu s postavljenim zadatkom, u Tabelama 2a i 2b u nastavku dao u valutu euro ranije izračunanih razlika bruto plaća (neplaćenih bruto iznosa) iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja izrađen u ovom predmetu 28. svibnja 2021.. Što se tiče dijela zadatka prema kojem se vještak treba očitovati o visini neisplaćene naknade za prekovremeni rad na bazi 428 prekovremenih sati (214 radnih dana x 2 sata dnevno), u Tabeli 3 dao je izračun u skladu s tako postavljenim zadatkom, bez odbijanja obračunatih sati prekovremenog rada, te primjenom svih ostalih elemenata obračuna plaća kako su isti obrazloženi u ranijim pisanim očitovanjima vještaka. Slijedom navedenog, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog, prvog i ovog drugog dopunskog nalaza, vještak je mišljenja kako visina neisplaćene bruto plaće s osnova prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i druge neradne dane, u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. iznosi ukupno:

1.) - 1.014,49 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), ako sud utvrdi da tužitelj ima pravo na uvećanje za svaku ostvarenu vrstu rada koja se plaća s uvećanjem (prekovremeni rad, rad subotom i blagdanom); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘q1’ Tabele 2a iz ovog dodatnog nalaza, a datumi dospijeća istih dani su u stupcu ‘r’ Tabele 2a iz ovog dodatnog nalaza, ili

2.) - 976,75 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), ako sud utvrdi da tužitelj ima pravo na uvećanje za ostvareni prekovremeni rad i rad blagdanom (bez uvećanja za rad subotom); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘p1’ Tabele 2b iz ovog dodatnog nalaza, a datumi dospijeća istih dani su u stupcu ‘q’ Tabele 2b iz ovog dodatnog nalaza, ili

3.) - 2.017,21 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), ako sud utvrdi da se neisplaćene naknade za prekovremeni rad računaju na bazi 428 prekovremenih sati (214 radnih dana x 2 sata dnevno), bez odbitka obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati rada; pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘m1’ Tabele 3 iz ovog dodatnog nalaza, a datumi dospijeća istih dani su u stupcu ‘n’ Tabele 3 iz ovog dodatnog nalaza.

55. Nakon toga, tužitelj je predložio da vještak izradi dopunski nalaz i mišljenje na način da obračuna zatezne kamate na glavnicu za razdoblje od dospijeća< pojedinog mjesečnog iznosa do otvaranja stečajnog postupka 2.10.2017.

56. Sukladno prijedlogu tužitelja, vještak Zrinko Ručević je izradio treći dopunski nalaz i mišljenje (list 361-364 spisa) u kojem navodi da skladu s utvrđenjima i izračunima iz ovog dodatnog nalaza, mišljenja je kako zatezne kamate na neisplaćene bruto plaće s osnova prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i druge neradne dane u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2016., obračunane na svaki pojedini mjesečni iznos razlika za razdoblje od dana dospijeća istoga do dana otvaranja stečaja nad tuženikom (2.10.2017.), iznose ukupno:

1.) - 92,99 eura, ako Sud utvrdi da tužitelj ima pravo na uvećanje za svaku ostvarenu vrstu rada koja se plaća s uvećanjem (prekovremeni rad, rad subotom i blagdanom), prema izračunima iz Tabele 2a-1 iz ovog drugog dodatnog nalaza, ili

2.) - 90,18 eura, ako sud utvrdi da tužitelj ima pravo na uvećanje za ostvareni prekovremeni rad i rad blagdanom (bez uvećanja za rad subotom) , prema izračunima iz Tabele 2b-1 iz ovog drugog dodatnog nalaza, ili

3.) - 183,22 eura, ako sud utvrdi da se neisplaćene naknade za prekovremeni rad računaju na bazi 428 prekovremenih sati (214 radnih dana x 2 sata dnevno), bez odbitka obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati rada, prema izračunima iz Tabele 3-1 iz ovog drugog dodatnog nalaza.

57. Dakle, slijedom navedenog, vještak je sačinio tri varijante izračuna i to:

1.) - ako sud utvrdi da se neisplaćene naknade za prekovremeni rad računaju na bazi 428 prekovremenih sati (214 radnih dana x 2 sata dnevno), te ako sud utvrdi da tužitelj ima pravo na uvećanje za svaku ostvarenu vrstu rada koja se plaća s uvećanjem (prekovremeni rad, rad subotom i blagdanom), tada nakon odbitka obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati rada, neisplaćena naknada iznosi 1.014,49 eura, te obračunate kamate iznose 92,99 eura,

2.) – ako sud utvrdi da se neisplaćene naknade za prekovremeni rad računaju na bazi 428 prekovremenih sati (214 radnih dana x 2 sata dnevno), te ako sud utvrdi da tužitelj ima pravo na uvećanje za ostvareni prekovremeni rad i rad blagdanom (bez uvećanja za rad subotom), tada nakon odbitka obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati rada, neisplaćena naknada iznosi 976,75 eura, te obračunate kamate iznose 90,18 eura,

3.) - ako sud utvrdi da se neisplaćene naknade za prekovremeni rad računaju na bazi 428 prekovremenih sati (214 radnih dana x 2 sata dnevno), bez odbitka obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati rada, neisplaćena naknada iznosi 2.017,21 eura, te obračunate kamate iznose 183,22 eura.

58. Vještak Zrinko Ručević je sačinio nalaz i mišljenje i dopunske nalaze i mišljenja stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i sukladno navodima i prijedlozima stranaka, a nakon zadnjeg očitovanja vještaka, niti stranke nisu imale daljnje primjedbe, niti daljnje dokazne prijedloge u tom smjeru.

59. Međutim, sporno je pravno pitanje, da li tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad i u kojem opsegu (obzirom na utvrđenje suda o broju odrađenih i isplaćenih prekovremenih sati), te je sukladno tome sud ocijenio svaku pojedinu varijantu izračuna vještaka. Kako je sud temeljem izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj radio prekovremeno i da mu je tuženik isplatio određene prekovremene sate, međutim, u spisu ne postoji evidencija tuženika o svim odrađenim prekovremenim satima, a tužitelj nije ničim dokazao kada je i koliko tužitelj radio prekovremeno odnosno da je odredio više prekovremenih sati od onih koji su mu plaćeni, kako je to naprijed obrazloženo, to ovaj sud nije prihvatio niti jednu varijantu izračuna vještaka.

60. Naime, kako su sve tri varijante izračuna vještaka sačinjene na temelju hipotetičkih polazišta da je tužitelj tijekom 214 radnih dana svaki dan odredio 2 prekovremena sata (budući je tužitelj tvrdio da je svaki dan radio 2 sata prekovremeno), a što ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza, osim iz paušalnih navoda tužitelja u tužbi, to se ovakav izračun (u sve tri varijanti izračuna vještaka) ne može prihvatiti kao osnova za dosuđivanje naknade za prekovremeni rad. Tome valja dodati da je vještak u 1.) varijanti pored dodatka za prekovremeni rad, izračunao i dodatak za rad subotom i blagdanom, a što niti nije bilo predmet spora pa se ova varijanta izračuna i zbog toga ne može prihvatiti. Također, vještak je sačinio 3.) varijantu izračuna na način kako je to tužitelj predložio tj. na način da nije uzao u obzir obračunate i isplaćene prekovremene sate. Međutim, kako tužitelj nije ni tvrdio, niti dokazao kada je i koliko prekovremenih sati odredio, a povrh onih prekovremenih sati koji su mu isplaćeni, to se i zbog toga ova varijanta izračuna ne može prihvatiti (a na što je sud tužitelja i upozorio rješenjem prije određivanja vještačenja sukladno takvom prijedlogu tužitelja, a kako je to navedeno u 53 odlomku ove presude). Tome valja dodati da je tužitelj u tužbi tvrdio da je radio svaki dan 2 sata prekovremeno tj. 60 sati mjesečno tj. 720 sati godišnje i da mu prekovremeni sati nisu plaćeni, međutim, suprotno navodima tužitelja, u postupku je utvrđeno da je tužitelj imao 214 radnih dana u godini i da mu je evidentirano i isplaćeno 224 sata prekovremenog rada (kako je to utvrdio financijski vještak Zrinko Ručević, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu) pa i zbog toga sud nije prihvatio niti jednu varijantu izračuna vještaka. Kako u spisu nema točnih evidencija o prekovremenom radu tužitelja, a tužitelj svoje paušalne navode iz tužbe ničim nije dokazao, odnosno tužitelj nije dokazao kada je i koliko radio prekovremeno (kako je to već naprijed obrazloženo), to sud nije mogao dati vještaku niti neki drugi zadatak za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva. Dakle, kako tužitelj nije dokazao osnovu zahtjeva (kada je i koliko radio prekovremeno), to se financijskim vještačenjem niti nije mogla utvrditi visina eventualno neisplaćenih prekovremenih sati rada tužitelja.

61. Slijedom svega navedenog, kako je ovaj sud utvrdio da je tužitelj tijekom 2016. godine radio prekovremeno, da je tuženik tužitelju isplaćivao određene prekovremene sate, da tužitelj nije ničim dokazao da je odredio više prekovremenih sati od onih koji su mu isplaćeni, a niti je jasno naveo i dokazao kada i koliko je radio prekovremeno povrh tih isplaćenih prekovremenih sati, to ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje tražbine prvog višeg isplatnog reda po osnovi naknade za prekovremene sate u iznosu od 2.866,81 eura neosnovan, a posljedično je neosnovan i zahtjev u odnosu na obračunate kamate za razdoblje od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa za prekovremeni rad do otvaranja stečajnog postupka u iznosu od 258,87 eura.

62. Kako je neosnovan zahtjev radi utvrđenja postojanja tražbine prvog višeg isplatnog reda po osnovi ulaganja u BUP, naknade za prekovremeni rad i obračunate kamate, to je posljedično neosnovan i zahtjev za utvrđenje postojanja tražbine prvog višeg isplatnog reda po osnovi zateznih kamata na glavnicu od 3.609,45 eura za razdoblje od otvaranja stečajnog postupka do isplate. Tome valja dodati da prema čl. 139. st. 1. Stečajnog zakona, nakon tražbina viših isplatnih redova, kao tražbine nižih isplatnih redova namiruju se prema navedenom redoslijedu: 1. kamate na tražbine stečajnih vjerovnika od otvaranja stečajnoga postupka, a u čl. 257. st. 6. Stečajnog zakona propisano je da tražbine vjerovnika nižih isplatnih redova prijavljuju se samo na poseban poziv suda. Kako kamate na tražbine od otvaranja stečajnoga postupka spadaju u tražbine nižih isplatnih redova te se iste prijavljuju samo na poseban poziv suda, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su iste doista i prijavljene na poziv suda, a niti su prijavljene kao tražbine prvog višeg isplatnog reda, to tužitelj i zbog toga ovaj dio zahtjeva neosnovan.

63. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 - 100 bodova, ročište 4.7.2018., 20.2.2019., 9.4.2019., 11.6.2019., 3.3.2020., 4.5.2022., 11.10.2022., 24.1.2023., 4.3.2025., 10.6.2025. i 10.12.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 3.10.2019., 9.11.2020., 11.6.2021., 20.2.2025. po Tbr. 8/1 – po 100 bodova za svaki, te podnesak od 12.7.2018. i 25.7.2025. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 3.300,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 4.125,00 eura. Tome valja dodati trošak novog financijskog vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću u iznosu od 265,45 eura, trošak dopunskog vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću u iznosu od 33,18 eura i trošak pristupa vještaka Herceg na ročište u iznosu od 33,18 eura, pa ukupni trošak tuženika iznosi 4.456,81 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 4.3.2020., 21.7.2021. i 17.10.2023. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Također, tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne.

U Zagrebu, 26. siječnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u 5 primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis