Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-356/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja Generali osiguranje d.d., Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnicima iz OD Owens, Houška i Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 18. rujna 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke, posl.br. Ovrv-14812/2022 od 06. srpnja 2022. kojim je naloženo tuženiku ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju isplati iznos od 27,72 EUR (dvadeset sedam eura i sedamdeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. travnja 2020. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke, posl.br. Ovrv-14812/2022 od 06. srpnja 2022. kojim je naloženo tuženiku ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu 37,33 EUR (trideset sedam eura i trideset tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 175,60 EUR (sto sedamdeset pet eura i šezdeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tužene, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 13. lipnja 2022. radi naplate novčanog iznosa od 27,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Marija Grozdanić-Dekleva 06. srpnja 2022. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-14812/2022.

2. Protiv donesenog rješenja tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći kako je ugovor o osiguranju proizašao iz ugovorne obveze iz ugovora o kreditu br. 9011182202, a koji ugovor je raskinut u siječnju 2020. Prilikom otplate kredita i raskida Ugovora zatražila je od PBZ povrat pretplaćene premije jer je premija osiguranja bila plaćena do 20. travnja 2020. a raskid je nastupio u siječnju 2020. Osiguravatelja je obavijestila da ne želi plaćati police osiguranja P-412-1021000968 i P-116-1021000968 koje je PBZ u njeno ime ugovorila kao uvjet sklapanja ugovora o kreditu budući je isti raskinut. Tužitelj je počeo slati opomene za neplaćenu premiju, te je po njihovoj uputi dostavila obrasce zahtjeva prekida osiguranja i zahtjev za povrat više uplaćene premije od dana prekida kredita do dana trajanja police osiguranja. Nikada nije dobila odgovor na gore navedeni zahtjev već samo obavijest o dugovanju. Rješenje o ovrsi smatra neosnovanim budući je tužitelj zaprimio i pisanu obavijest i dostavljene propisane obrasce za raskid polica, te je bio upozoren o istom a na koje upozorenje nije pružio nikakvu povratnu informaciju. Nije postupio sukladno čl. 375., 376., 377., 378. i 380. ZOS-a. Traži ukidanje predmetnog rješenja o ovrsi.

3. Obzirom na podnesen prigovor tužene, Općinski sud u Rijeci je 04. listopada 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-14812/2022 od 06. srpnja 2022., te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti. Ističe kako je sa tuženikom sklopio ugovor o osiguranju imovine i etažnog vlasništva kuće na temelju kojeg je izdana polica br. P116- 1021000968 za osigurano razdoblje od 20. travnja 2006. do 20. travnja 2031. Za svako godišnje razdoblje osiguranja po predmetnom ugovoru o osiguranju izdaje se novi broj police te se za utuženo razdoblje od 2019. do 2020. predmetno osiguranje vodi se pod brojem: P116 1061337839. U Obavijesti o otplati kredita broj 9011182202 od dana 05. ožujka 2020. a koju je tuženica sama priložila, izričito je i jasno navedeno kako su police osiguranja važeće do datuma isteka osiguranja naznačenog u policama te da kod onih polica kod kojih nije nastupio istek osiguranja i dalje postoji obveza plaćanja premije osiguranja, u predmetnom slučaju do 20. travnja 2031. Obzirom kako je predmetni ugovor o osiguranju sklopljen na rok dulji od pet godina, svaka strana može, nakon proteka roka od pet godina, uz otkazni rok od 6 mjeseci izjaviti drugoj strani kako raskida ugovor, kako je propisano u čl. 23. Općih uvjeta za osiguranje imovine, sukladno kojem tuženik nije postupio. Nadalje, tuženik nije na ispravan način obavijestio tužitelja o raskidu predmetnog ugovora o osiguranju jer je sukladno čl. 7. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženik dužan i „pismeno potvrditi sva izvješća i prijave koje daje usmeno, telefonom, faksom ili na drugi način, a kao dan primitka smatra se dan kada je zaprimljeno izvješće ili prijava.“ Tuženik nije izvršio uplatu za premiju osiguranja dospjelu 20. travnja 2020. temeljem čega je tužitelj pokrenuo ovršni postupak radi naplate svog potraživanja, a na što je tuženik bio upozoren opomenom pred ovrhu od dana 15. travnja 2021. Predlaže održavanje na snazi platnog naloga i naknadu parničnog troška.

5. U odnosu na podnijet prigovor mjesne nenadležnosti ovaj sud je rješenjem posl.br. Povrv-356/2022-10 od 12. veljače 2025. isti odbio kao neosnovan.

6. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u ovršni predmet posl.br. Ovrv-14812/2022, izvadak iz poslovnih knjiga (list 9 spisa), e-mail prepisku (list 32-36 spisa), Ugovor o kreditu uz Dodatak Ugovora (list 37-47 spisa), policu osiguranja br. P116-1021000968 (list 50-51 spisa), opće uvjete za osiguranje imovine (list 69-74 spisa) te posebne uvjete za osnovno osiguranje obiteljske kuće i etažnog vlasništva (list 75-80 spisa).

7. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

8. U ovom postupku nije sporno da je tužena sa Privrednom bankom Zagreb d.d. sklopila ugovor o kreditu od 24. travnja 2006. kao i Dodatak ugovora od 08. prosinca 2015. Isto tako nije sporno da je povodom tog Ugovora tužena sa tužiteljem sklopila policu osiguranja broj P116-1021000968, čime je provedeno osiguranje etažnog vlasništva na novu vrijednost osnovne opasnosti od požara i oluje, te da je ukupna svota osiguranja naznačena u iznosu od 50.701,00 EUR.

9. Ono što je sporno jeste da li je i kada došlo do raskida ugovora o osiguranju, te nastavno da li postoji obveza tužene na podmirenje utuženog iznosa.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga za tuženu utvrđeno je kako ista ima nepodmireno dugovanje ne ime police osiguranja br. P116 1061337839 u iznosu od 27,72 EUR.

11. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim dokazima.

12. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Ujedno sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Kao što je to već prethodno navedeno nije sporno da su tužitelj i tužena sklopili ugovor o osiguranju temeljem čega je izdana polica osiguranja P116-1021000968, niti je sporno da je osigurano razdoblje naznačeno od 20. travnja 2006. do 20. travnja 2031.

13. Tužena u odgovoru na tužbu ističe kako je raskinula predmetni ugovor o osiguranju, te da ne postoji njena obveza na podmirenje utuženog iznosa. Uvidom u e-mail prepisku između tužitelja i tužene vidljivo je da je tužena istog izvijestila da raskida predmetni ugovor o osiguranju, pri čemu je isto dostavljeno tuženiku sa danom 27. travnja 2020. Uvidom u policu osiguranja razvidno je da ista dospijeva 20. travnja svake godine, odnosno postoji obveza na podmirenje godišnje premije osiguranja sve do 20. travnja 2031. Obzirom je tužena raskid ugovora zatražila 27. travnja 2020. to je ista propustila zatražiti raskid prije dospijeća navedenog osiguranja. Također je potrebno napomenuti kako je tužena dopisom Privredne banke Zagreb od 05. ožujka 2020. izviještena kako po policama kod kojih nije nastupio istek osiguranja i dalje obvezna plaćati premije osiguranja, te je razvidno da se nakon dostavljene obavijesti ista nije obratila tužitelju kako bi raskinula predmetni ugovor o osiguranju.

14. Navod tužene da je Ugovor o kreditu raskinut u siječnju 2020. da da stoga niti ne postoji obveza na plaćanje ovaj sud nije cijenio osnovanim. Naime, nije sporno da je tužena u cijelosti ispunila obveze iz sklopljenog Ugovora o kreditu, no pogrešan je stav tužene da ista ne bi bila u obvezi podmiriti iznos godišnje premije osiguranja, a sve to iz razloga što se polica osiguranja sklapa svakih godinu dana i to svakog 20. travnja svake godine, što znači da je u trenutku otplate kredita polica osiguranja bila važeća čime obveza na podmirenje premije osiguranja nije nestala, tim više što je tužena zahtjev za raskid ugovora o osiguranja tražila tek nakon dospijeća navedene police osiguranja, a što je vidljivo uvidom u e-mail prepisku između tužitelja i tužene.

15. Sukladno čl. 936. st. 1. ZOO-a ugovaratelj osiguranja dužan je platiti premiju osiguranja, i to u ugovorenim rokovima. (st. 2.) Obzirom je tužena sklapanjem predmetne police osiguranja preuzela obvezu da će istu isplatiti onako kako je to ugovoreno, te obzirom tužena nije ispunila svoju obvezu plaćanja ugovorenog iznosa, to je ovaj sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude te održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Grozdanić- Dekleva iz Rijeke, posl.br. Ovrv-14812/2022 od 06. srpnja 2022. u odnosu na potraživanje iznosa na ime ugovorene premije osiguranja.

16. U skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

17. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 37,33 EUR na ime ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

18. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12, 103/14., 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa).

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, kao i troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na jednokatnu nagradu u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 25,00 EUR, kao i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 37,33 EUR.

20. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, odnosno imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tužena sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 175,60 EUR pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

21. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužena u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

22. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 26. siječnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- tužena

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR.

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić