Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-761/2024-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Ivani Dedić Golić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Croatia Osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, Hrvatske Mornarice 1/i, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-124/2022-23 od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-124/2022-23 od 29. ožujka 2024. potvrđuje u točki II. izreke u odnosu na odbiće tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos s tijekom od 25.ožujka 2019. do 29. ožujka 2024. i i odbijajućem dijelu točke III. izreke.

II. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točkama I. i dosuđujućem dijelu točke III. izreke i sudi:

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik osnovom naknade imovinske štete isplati naknadu u novčanom iznosu od 1.363,54 eur s kamatama tekućim od 29. ožujka 2024. do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.135,65 eura s kamatama.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.428,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2026. do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 1.363,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2024. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za iznos od 229,13 eura i zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos s tijekom od 25. ožujka 2019. do 29. ožujka 2024. (točka II. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.135,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja 29. ožujka 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen (točka III izreke).

2. Protiv citirane presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj pobija točku II. izreke u odnosu na odbiće zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos s tijekom od 25. ožujka 2019. do 29. ožujka 2024., kao i odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržan u točki III. izreke citirane presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači uz obvezu naknade parničnog troška.

4. Tuženik presudu pobija u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke III. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbi iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

8. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja postupio u primjeni odredbe čl. 8. ZPP-a, dok okolnost da je donošenjem pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo ne upućuje na navedenu bitnu povredu postupka.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale 25. ožujka 2019. zbog naleta divljači – lisice na tužiteljev automobil marke Suzuki, reg. oznake [registarska oznaka], na autocesti A1 kod Bosiljeva.

10. I u ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporna je odgovornost osiguranika tuženika za naknadu predmetne štete.

11. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je 25. ožujka 2019. u 19,20 sati, u Bosiljevu na 72 km i 200 m jugoistočne kolničke trake autoceste A1, došlo do sudara vozila tužitelja s divljači – lisicom;

- da je lisica na javnu prometnicu istrčala iz lovišta ABC, koje društvo je lovoovlaštenik na predjelu koje se nalazi uz prometnicu kojom se kretalo vozilo tužitelja;

- da tuženik ne osporava da je ABC bio osiguran kod tuženika policom odgovornosti broj 078700036869;

- da je osobno vozilo koje je sudjelovalo u štetnom događaju, registarske oznake [registarska oznaka], marke "Suzuki Swift" 1.2. GLX/AC, proizvedeno 2015. sa rokom važenja prometne dozvole 19. ožujka 2020., vlasništvo vozača, tužitelja, osigurano kod osiguravajućeg društva "Euroherc", broj police [broj police], te da je na predmetnom vozilu oštećen prednji branik s lijeve strane i prednje lijevo svjetlo za maglu s ukrasnom plastikom;

- da je na predjelu 72 km i 200 m navedene autoceste od smjera sjeverozapadnog u smjeru jugoistočnog ruba kolnika, odnosno s vozačeve lijeve na desnu stranu na kolnik istrčala divljač – lisica, na koju je prednjim lijevim dijelom naletilo vozilo tužitelja, da je nakon udara lisica uginula na mjestu događaja te su istu preuzeli ophodari tvrtke Hrvatske autoceste;

- da u vrijeme nastanka štetnog događaja kolnik ceste nije bio osvjetljen, bila je noć, a cesta je bila mokra, vrijeme kišno; cesta je izgrađena u blagom preglednom zavoju u lijevo, a duljina puta horizontalne preglednosti iznosila je najmanje oko 200-250,00 metara;

- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za cestovni promet i vozila proizlazi da je zbog vožnje u noćnim uvjetima po mokrom kolniku i kišnom vremenu, zbog visine lisice u odnosu na visinu zaštitne ograde u razdjelnom pojasu ceste koja je viša od lisice i iza koje je lisica istrčala, vozač imao bitno umanjenu mogućnost uočavanja lisice koja mu je dolazila s lijeve strane; tako umanjena mogućnost uočavanja bila je najviše u dometu svjetala na vozilu, jer kolnik nije bio osvjetljen rasvjetom ceste;

- da u odnosu na tehničke mogućnosti zaustavljanja osobnog automobila Suzuki do mjesta sudara proizlazi da ako bi se navedeno vozilo kretalo brzinom od 47 km/h ili bilom kojom manjom brzinom, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara ako vozač reagira na kočnicu forsiranim kočenjem u prosječnom vremenu od jedne sekunde, kada je od mjesta sudara udaljen 26 metara. U konkretnom slučaju brzina kretanja osobnog automobila Suzuki prije reagiranja na kočnicu da je iznosila oko 90-100 km/h, a brzina kretanja lisice u trenutku naleta bila je oko 15-20 km/h, te se uz navedenu brzinu kretanja vozila vozač nije mogao zaustaviti do mjesta naleta na lisicu;

- da prema nalazu prometnog vještaka na mjestu događaja prilikom očevida nisu izvršena potrebna mjerenja konstruktivnih elemenata ceste, utvrđenog položaja vozila i materijalnih tragova, a nije izrađen situacijski plan mjesta događaja prometne nesreće u mjerilu ni u zapisniku o očevidu pa se dinamika nastanka prometne nesreće ne može preciznije utvrditi;

- da prema potvrdi Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 25. ožujka 2022., bližim pregledom mjesta događaja nije pronađeno oštećenje žičane ograde, odnosno mjesto na kojem bi divljač ušla u ograđeni prostor autoceste;

- da nije utvrđeno da je događaj izazvan kršenjem prometnih propisa, te da prema zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, vozač u vrijeme prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola;

- da je na predmetnom automobilu nastala imovinska šteta u visini od 1.363,54 eura.

12. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u vrijeme štetnog događaja bila na snazi odredba čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05, 75/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17 – dalje ZL/05), kojom je propisana odgovornost lovoovlaštenika lovišta za štetu koju počini divljač u lovištu, a kako je u ovom slučaju do štete došlo na autocesti koja ne predstavlja dio lovišta u smislu čl. 2. t. 14. citiranog Zakona, utvrđuje da se na konkretan slučaj ne može primijeniti navedena zakonska odredba.

13. S obzirom da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar iz razloga povećane opasnosti za nastanak štete, utvrđuje da u primjenu dolaze odredbe čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), pa da za istu odgovara njezin vlasnik bez obzira na krivnju. Nadalje, s obzirom da je divljač u postojećim uvjetima vožnje bila opasna stvar, utvrđuje da za odštetnu odgovornost lovoovlaštenika po principu uzročnosti, nije relevantno je li on poduzeo odgovarajuće mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište u smislu čl. 77. st. 1. ZL/05 te da se lovačko društvo koje gospodari lovištem, može osloboditi odgovornosti za štetu pod uvjetima iz čl. 1067. ZOO-a.

14. Zaključno, utvrđuje da u konkretnom slučaju, a jer nije bilo doprinosa tužitelja vlastitoj šteti, budući da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je upravljao vozilom u granicama dopuštene brzine, nije bio alkoholiziran i da u postojećim noćnim uvjetima objektivno nije mogao izbjeći nalet na divljač koja je iznenada izašla na prometnicu, za štetu solidarno odgovaraju lovačko društvo "ABC i Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb kao pravna osoba nadležna za održavanje autoceste na predmetnoj dionici, s time da je na oštećeniku pravo izbora da li će naknadu štete zahtijevati od oba solidarna dužnika odjednom ili od svakoga samostalno.

15. Stoga, nalazeći da ne postoje razlozi za isključenje i umanjenje objektivne odgovornosti lovačkog društva ABC, niti doprinos tužitelja ili treće osobe nastanku štete, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik kao osiguratelj ABC i svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, pa tako i navedenog lovačkog društva u vrijeme štetnog događaja, dužan isplatiti tužitelju ukupnu štetu od 1.363,54 eur s kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 29. ožujka 2024. do isplate.

16. U preostalom dijelu, za iznos zatražene naknade štete od 229,13 eura i isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos s tijekom od 25. ožujka 2019. do 29. ožujka 2024. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

17. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. st. 1. ZPP-a.

18. Ocjena je ovoga suda da je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

19. Prvenstveno je za istaknuti da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio na snazi ZL/05, kako to utvrđuje sud prvog stupnja već je bio na snazi Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/2018 – dalje ZL/18).

20. Prema odredbi čl. 76. ZL/18 lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini (st. 1.). U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije (st.2.).

20.1. Prema odredbi čl. 80. citiranog Zakona za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovolaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (st. 6.). Lovoovolaštenik je dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta (st. 7.)

20.2. Prema odredbi čl. 7. t. 10.ZL/18 lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova.

21. U konkretnom slučaju, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da do štete nije došlo u lovištu, već na autocesti.

22. Pri tome ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da je odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar.

23. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivom radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

24. Tuženik je u okolnostima ovog slučaja osnovano isticao propust treće osobe, tj. pravne osobe koja upravlja autocestom, odnosno da je do štetnog događaja došlo isključivim propustom te pravne osobe, a što tuženika oslobađa odgovornosti.

25. Prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – dalje ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Ti posebni propisi, osim Zakona, na podzakonskoj razini, bili bi Pravilnik o održavanju cesta ("Narodne novine", broj 90/14 i 3/21), Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine", broj 92/19), Pravilnik o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine", broj 75/14 i 7/21) i Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa ("Narodne novine", broj 110/01 i 90/22).

26. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego su oni odštetnopravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Naime, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.

27. U konkretnom je slučaju utvrđeno da se na kolniku autoceste našla divljač

– lisica, pa upravo ta činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi, ili da zaštitna ograda nije pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, što svakako upućuje na zaključak da je izostao adekvatan nadzor te pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, odnosno da zaštitna ograda nije održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, jer da tome nije tako tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, kojim se nije smjela kretati. Imajući u vidu i činjenicu da se na autocesti postižu velike brzine (čak do 130 km/h) pa da izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice, to činjenica da pregledom od strane policije izvršenim tijekom uviđaja nisu zamijećena oštećenja ograde, niti mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste, nije dostatna za zaključak da je do nesreće došlo bez krivnje, odnosno propusta treće osobe, ovdje pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste koja je dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste.

28. S obzirom na navedeno, te da bi pravilnim održavanjem i postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nalet vozila tužitelja na lisicu, ocjena je ovoga suda da je opisanim propustom pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste ispunjena pretpostavka za oslobođenje od odgovornosti tuženika u smislu čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a jer je u postupku dokazano da je šteta nastala radnjom/propustom treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.

29. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

30. S obzirom na odbiće tužbenog zahtjeva tužitelja, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na pobijani odbijajući dio presude, iz kojih razloga je žalba tužitelja odbijena.

31. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o cjelokupnim troškovima postupka na način da je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima, i to za pristup ročištima 16. siječnja 2023. te 24. siječnja i 12. ožujka 2024. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje Tarifa) u visini od po 100 bodova, odnosno od po 200,00 eura, trošak pristupa ročištu 15. studenog 2023. prema Tbr. 9. t. 5. Tarife u visini od 25 bodova, budući da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, te trošak sastava podneska zaprimljenog 13. veljače 2024. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u visini od 100 bodova, odnosno 200,00 eura, što iznosi ukupno 850,00 eura, PDV od 25% u iznosu od 212,50 eura, trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. t. 1. Tarife u iznosu od 250,00 eura, PDV u iznosu od 62,50 eura, te plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura što iznosi ukupno 1.428,09 eura s kamatama tekućim od dana donošenja ove drugustopanjske odluke 26. siječnja 2026. (tako i Rev-956/2025 od 30. rujna 2025.). U preostalom je dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

32. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

33. U preostalom dijelu (točka II. izreke u odnosu na odbiće tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 229,13 eura s kamatama) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 26. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Duško Abramović