Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1202/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, kojega zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EURO IVI d.o.o. u stečaju iz Zagreba, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 6 B, OIB: 53820558713, kojeg zastupa punomoćnica Marija Mrdak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2543/2022-13 od 20. veljače 2024., 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2543/2022-13 od 20. veljače 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba broj Ovrv-110/2022 od 18. kolovoza 2022. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 66,84 eur s zatezanim kamatama na pojedine iznose od po 5,57 eur po stopi i u tijeku kao u izreci presude, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

2. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 138,27 eur, dok je točkom III. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćenjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećano za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 66,84 eur po osnovi neplaćene naknade za odvoz komunalnog otpada u razdoblju od travnja 2020. do ožujka 2021. za nekretninu na adresi u [adresa].

7. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a.

8. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP- a.

9. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 365. stavak 2. i članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocijene dokaza, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. U ovom žalbenom postupku sporno je jeli prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, a uz to je u primjeni odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) ocjenjujući da tužiteljeva novčana tražbina zastarijeva u roku od jedne godine ocijenio da je tuženikov prigovor zastare djelomično osnovan i to samo u odnosu za potraživanja dospjela od 15. svibnja 2020. do siječnja 2021.

13. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

- da je prijedlog za ovrhu (tužba) podnesen 14. veljače 2022. te da tužitelj tužbom traži isplatu naknade za odvoz komunalnog otpada za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021. za nekretninu na adresi u [adresa],

- da je tuženik u prigovoru (odgovoru na tužbu) osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, ističući da on nije vlasnik ni korisnik nekretnine na adresi u [adresa] još od 2013.,

- da iz izvatka zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da je ista upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 217 m2; da je tuženik bio upisan kao vlasnik te nekretnine od 9. travnja 2004. do 29. svibnja 2013. te da je nakon toga, kao i u utuženom razdoblju kao vlasnik nekretnine upisan ČE iz [adresa],

- da je tuženik istakao da je između stranaka ranije vođen parnični postupak radi isplate naknade za odvoz komunalnog otpada za istu nekretninu u ranijem razdoblju, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u kojem postupku je donesena presuda broj Povrv-210/2016 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a ta presuda da je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7556/2017 od 5. travnja 2019., a u kojem postupku je tuženik također isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, obrazlažuću da on nije ni vlasnik ni korisnik predmetne nekretnine što je prihvatio i sud, te zbog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije odbio tužiteljev zahtjev.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je cijeneći odredbu članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, 84/21; dalje ZOGO) zatim odredbu članka 2. stavka 1. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 4/15 dalje Opći uvjeti) ocijenio kao osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije te zbog tog razloga odbio tužbeni zahtjev tužitelja dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

15. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pri tom pazeći i po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan.

16. Žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da je sud pogrešnom primjenom odredbe članka 232. stavak 1. ZOO-a pogrešno ocijenio da tužiteljeva novčana tražbina zastarijeva u roku od jedne godine, su točni, jer i prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju za ocjenu prigovora zastare u primjenu dolazi odredba članka 282. ZOO jer se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz trgovačkog ugovora u prometu usluga koje su sklopili trgovci, tužitelj i tuženik, pa tužiteljeva novčana tražbina zastarijeva u roku od tri godine slijedom čega zastara tužiteljeve tražbine nije nastupila.

17. Međutim, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Pritom tužitelj u žalbi, ustraje kod tvrdnji da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan te u vezi toga navodi da je iz tužiteljevih matičnih evidencija razvidno da je upravo tuženik zaveden kao obveznik plaćanja usluge odvoza otpada s predmetne nekretnine, a da sukladno članku 6. Općih uvjeta poslovanja korisnik usluge je dužan u roku od 15 dana dojaviti sve promjene vezane uz matične podatke korisnika usluge, da tuženik na taj način nije postupio te da je u istima još uvijek kao korisnik usluge upisan u matičnoj evidenciji tužitelja za predmetnu nekretninu, zbog čega tužitelj smatra da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebao prihvatiti.

18. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

19. Iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je između stranaka, u vezi isplate naknade za odvoz komunalnog otpada za predmetnu nekretninu u ranijem razdoblju vođen parnični postupak pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, u kojem postupku je tuženik također isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, priložio u spis izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da na predmetnoj nekretnine nije upisan ni kao vlasnik ni korisnik još od 2013., da je kao vlasnik te nekretnine upisan ČE iz [adresa], te da je u tom parničnom postupku donesena pravomoćna presuda broj Povrv-210/2016 kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

20. U takvim okolnostima tuženik nije bio u obvezi postupiti prema odredbi članka 6. Općih uvjeta poslovanja i tužitelju dostaviti (dojaviti) promjene u vezi vlasništva predmetne nekretnine radi upisa u matične podatke, jer je tužitelj imao pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-210/2016 koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7556/2017 od 5. travnja 2019., te je tužitelj na temelju te presude bio dužan i morao je izvršiti promjenu vlasnika predmetne nekretnine, kako tužitelj nije postupio. U takvim okolnostima žalbeni navodi tužitelja u kojima ustraje pri tvrdnji da je to bila obveza tuženika, nisu osnovani, te predstavljaju nepotrebno birokratiziranje, a tužitelj, koji ima u posjedu pravomoćnu presudu suda iz koje proizlazi da je vlasnik predmetne nekretnine druga osoba, a ne tuženik, ovu promjenu u matičnoj evidenciji trebao je izvršiti na temelju citirane presude samostalno i po službenoj dužnosti.

21. U takvim okolnostima, tuženik koji nije vlasnik ni korisnik predmetne nekretnine još od 2013. nije u obvezi platiti tužitelju utuženu novčanu tražbinu odvoza komunalnog otpada, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja zbog tih razloga odbio kao neosnovan.

22. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP- a.

23. Slijedom obrazloženog primjenom odredbi članka 368. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 26. siječnja 2026.

Sudac

Duško Abramović