Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-373/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-161/2023-29 od 3. prosinca 2024., na sjednici vijeća 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-161/2023-29 od 3. prosinca 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženici da tužitelju na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.997,48 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose pobliže opisane u toj točki izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. Točkom II. izreke je naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.009,76 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice i predlaže da se potvrdi pobijana presuda suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 1. rujna 2012. do 1. lipnja 2014., koje tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'', broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09).

6. U postupku je dopunskim financijskim vještačenjem sačinjen obračun neplaćenih sati rada u dvije varijante, u prvoj u skladu s radnim vremenom iz službenih evidencija te prema evidenciji radnog vremena u ovoj varijanti bez umanjenja za slobodne dane obračun predmetnih dodataka iznosi 1.911,45 eura, a s umanjenjem za iskorištene slobodne dane iznosi 164,29 eura. U drugoj varijanti izračun je sačinjen na način da su na temelju evidencija o radnom angažmanu tužitelja utvrđeni svi dani provedeni na terenu i da su prekovremeni rad, kao i ostali dodaci na plaću, utvrđeni i obračunati za rad radnim danom od 7,00 do 22,00 sata, subotom od 8,00 do 14,00 sati i nedjeljom od 8,00 do 12,00 sati, te je utvrđena razlika plaće u iznosu od 6.079,73 eura kada se ne obračunavaju slobodni dani, a s obračunatim slobodnim danima predmetni dodaci iznose ukupno 2.158,27 eura.

7. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju razliku plaće za sporno razdoblje uz obrazloženje da se ne može prihvatiti varijanta sačinjena na temelju evidencije tuženice u kojoj nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj stvarno odradio, s obzirom da je prihvaćanjem iskaza tužitelja i svjedoka utvrdio da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima, cijeneći da je na temelju suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka ZP i NP tužitelj radom na terenu ostvario i prekovremene sate radnim danom od 7,00 do 22,00 sata, subotom od 8,00 do 14,00 sati i nedjeljom od 8,00 do 12,00 sati slijedom čega utvrđuje da tužitelju pripada razlika plaće prema varijanti nalaza i mišljenja u kojoj su obračunati prekovremeni sati prema tako utvrđenom radnom vremenu tužitelja, uz obračun iskorištenih slobodnih dana u iznosu od 2.158,27 eura bruto, umanjeno za pravomoćno dosuđen iznos tužitelju presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-341/2017 od 21. veljače 2020. (1.091,25 kn), te tužitelju dosuđuje konačno iznos od 1.997,48 eura.

8. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 5. i čl. 155 ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" br. 138/23-dalje: Tarifa).

9. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu bruto razlike plaće u iznosu od 1.997,48 eura.

11. U ovom žalbenom postupku sporan je broj stvarno odrađenih prekovremenih sati, je li broj prekovremenih sati pravilno naveden u dnevnim evidencijama tuženice s obzirom da tužitelj u postupku tvrdi da su evidencije tuženice nepotpune i netočne te je sporno je li u tom slučaju tužitelj ovlašten ove činjenice dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, iskazima svjedoka i stranačkim iskazom tužitelja, te s obzirom na to je li prvostupanjski sud pravilno prihvatio varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka prema kojem izračunu bi razlika neisplaćene plaće iznosila 2.158,27 eura.

12. Suprotno shvaćanju tuženice, odlučne činjenice o broju stvarno odrađenih prekovremenih sati tužitelj je ovlašten dokazivati i nastavano to sud može utvrđivati na temelju navoda tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka nasuprot dnevnih evidencija koje je tuženica dostavila u spis predmeta, i to u slučaju kada je evidencija poslodavca o radnom vremenu nepotpuna, netočna i radnik je osporava, što je konkretno slučaj.

13. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/2009, 61/2011, 82/2012 i 73/2013, dalje: ZR/09) propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (st. 2.), a ministar će pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka (st. 4.), a jednako propisuje i Zakon o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR/14). Prema čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno 135. st. 4. ZR/14, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

13.1. Prema čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'' broj 37/2011, dalje: Pravilnik o evidenciji o radnicima) evidencija iz članka 2. st. 1. podstavka 2. tog Pravilnika sadrži sljedeće podatke: ...3) početak rada, 4) završetak rada..., a identičnu odredbu u čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. sadrži i sada važeći Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'' broj 73/2017).

14. Pravilno je prvostupanjski sud radnu angažiranost tužitelja u konkretnom slučaju utvrdio na temelju iskaza tužitelja i svjedoka budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, tužitelj dokazao da je dnevna evidencija tuženice o radu nepotpuna, te je i ovom sudu neuvjerljivo da tužitelj u utuženom razdoblju ne bi ostvario prekovremeni rad na način kako to tvrdi pri čemu treba navesti da je tuženica u svojim evidencijama rad na terenu tužitelja u pojedinim mjesecima prikazivala u trajanju od 8 sati dnevno, a u pojedinim bi se uvrstio prekovremeni rad u trajanju od 2 do 3 sata pa su i ovome sudu prihvatljive tvrdnje tužitelja u postupku o nepotpuno vođenim evidencijama, te da je na terenu radio više od 8 sati rada, imajući na umu karakter tog rada koji iziskuje kontinuirani angažman u obavljanju vojnih vježbi na terenu i sl. Stoga je tuženica bila obvezna dostaviti i dodatnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje tvrdnje o potpunoj i točnoj evidenciji rada tužitelja, posebno evidenciju radnog vremena vođenu po logističkom dočasniku, kako je to predlagao tužitelj s obzirom da je tijekom postupka prigovarao načinu evidentiranja svog radnog angažmana. Nastavno tome, tvrdnje tuženice da je tužitelj potpisivao evidencije o njegovom radu i da je samim time prihvaćao taj izračun nisu prihvaćene jer iz dostavljene dokumentacije tuženice ne proizlazi da bi tužitelj tu evidenciju potpisivao do rujna 2013., pri čemu svjedoci ZP i NP suglasno potvrđuju da su prilikom dostavljanja evidencije svi prigovarali da im nedostaju sati rada. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud radnu angažiranost tužitelja utvrdio na temelju sadržaja iskaza svjedoka ZP i NP, te tužitelja i utvrdio da je tužitelj radom na terenu ostvario prekovremene sate koji nisu prikazani u evidencijama o radu tužitelja na terenu, tako da je radnim danom radio od 7,00 do 22,00 sata, subotom od 8,00 do 14,00 sati i nedjeljom od 8,00 do 12,00 sati pri čemu su u spornom razdoblju terenski rad obavljali pretežito u Gašincima i Slunju.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je visinu razlike plaće u utuženom razdoblju utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prema drugoj varijanti (2a), prema kojem je visina pripadajuće razlike plaće umanjena za iskorištene slobodne dane i pravomoćno dosuđenu razliku plaće, slijedom čega žalbeni navodi tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

16. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka tužitelja u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a i Tarife, koje utvrđenje određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 26. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović