REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

Posl.br. P-1124/2020-105

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Luki Smoljanu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika ad. 1. GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku mr.sc. Ivi Brkiću, odvjetniku iz Zadra, ad. 2. CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženici ad. 1. i 2. kao nasljednici VŠ pok. Č, ad. 3. ŠŠ. Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 4. TŠ (u zemljišnim knjigama upisan kao PŠ i PŠ TŠ) [adresa], osobno i kao nasljednik OŠ, ad. 5. ČŠŠ rođ. OŠ, [adresa], 60 6386 Napoli, Italija, (u zemljišnim knjigama upisana kao GŠŠ, [adresa]), osobno i kao nasljednica AŠ ud. G, ad. 6. ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], osobno i kao nasljednica AŠ ud. G, ad. 7. DŠ (Dragutina) Mazića, sin TŠ, 17 ZŠ D – DQ-VIE, LEVIS QC.G6V3A4, Kanada, ad. 8. NŠ, [adresa] C 17, ad. 9. IŠ, [adresa] C 17, ad. 10. EŠ, [adresa], tuženici 8., 9. i 10. kao nasljednici RŠ pok. V, ad. 11. LŠ, [adresa], ad. 12. FŠ, [adresa], tuženici 11. i 12. kao nasljednici KŠ pok. TŠ, ad. 13. MŠ, rođ. KŠ (u zemljišnim knjigama upisana kao JŠ, [adresa]), [adresa], osobno i kao nasljednica AŠ ud. G, ad. 14. ĆŠ, [adresa], ad. 15. UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kraj, [adresa], ad. 16. HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kraj, [adresa], ad. 17. [adresa] HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kraj, [adresa], ad. 18. SŠ rođ. HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 19. BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kraj, [adresa], tuženici ad. 14.-19. kao nasljednici ŽŠ, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice s punomoćnikom, tuženika ad.1. sa zamjenikom punomoćnika, tuženika ad.2. i 4. osobno, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva na slijedećim nekretninama :

- čestici broj 1635/2, vrt površine 164m2, k. o. [katastarska općina], za ½ djela,

- čestici broj 1635/3, vrt površine 106 m2, k. o. [katastarska općina], za ½ djela,

- dio čestice broj 1637/2, bazen površine 20 m2, dvorište površine 422 m2, stambena zgrada površine 118 m2, pomoćna zgrada površine 13 i pomoćna zgrada površine 31 m2, ukupne površine 604 m2, sve k. o. [katastarska općina], i to onaj dio koji je na Dopuni Skice lica mjesta izrađenoj od ČP, dipl. ing. geodezije od 13.11. 2018. godine označen slovima D – H – I – J – D, površine 128 m2, za ½ djela.

- dio čestici broj 1639 k. o. [katastarska općina], vrt površine 302 m2, i to onaj dio koji je na Dopuni Skice lica mjesta izrađenoj od ČP, dipl. ing. geodezije od 13.11. 2018. godine označen slovima D –E- F – G – H – D, površine 182 m2, za ½ djela.

- čestice broj 1479/1 k. o. [katastarska općina], oranica površine 606 m2, za cijelo, što su tuženi dužni priznati, te trpjeti da tužiteljica svoje pravo vlasništvo na gore označenim nekretninama upiše u zemljišnim knjigama Općinskoga suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, u svoju korist.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročeni parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku ad.1. troškove postupka u iznosu od 1.750,00 eura (slovima: tisućusedamstopedeset eura), dok se zahtjev za više traženo od dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi kako su rješenjem o nasljeđivanju Općinskoga suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj : O – 177/08, UPP/OS- 15/09 od 08. lipnja 2009. kao nasljednici pokojnog ČŠ Š pok. Č proglašeni supruga GP i tuženici ad. 1. i ad. 2., te da su tuženici ad. 1. i ad. 2. proglašeni nasljednicima iza smrti ostavitelja na nekretninama označenima u točki I. F. označenog rješenja o nasljeđivanju, svaki za ½ djela, s time da se suština ovoga spora očituje u činjenici što su predmetne nekretnine u označenom ostavinskom rješenju označene opisno, a ne i po broju čestice i oznaci katastarske općine. Nadalje, da su Diobenim ugovorom od 10. veljače 2011. ugovorne strane (ovdje tuženici ad. 1., 2. i 3.) izvršili diobu suvlasničke zajednice nekretnina, a u članku 3. označenog ugovora su označene nekretnine iz točke I. ove tužbe, te je utvrđeno da čestica broj 1479 k. o. [katastarska općina] za cijelo pripada tuženiku ad. 2., dok da su čestice broj 1635/2, 1635/3 i 1637/2 postale suvlasništvo tuženika ad. 1. i ad. 2. svakog za ½ djela, dok da je Darovnim ugovorom od 29. 07. 2013., te dodatkom istoga ugovora o darovanju od 04. 12. 2013. tuženik ad.

2. predmetne nekretnine darovao svojoj kćeri (ovdje tužiteljica). Protiv navedenog rješenja o nasljeđivanju da tuženik ad.1., kao ni tuženik ad.2., nisu podnijeli pravni lijek, pa s obzirom na navedeno, da je jasno kako su nekretnine koje su predmet ovoga postupka raspoređene u nasljedstvo gore označenim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, te su iste te nekretnine, prije donošenja označenog rješenja o nasljeđivanju bile predmet diobenog ugovora između ŠŠ (tuženik ad. 3) i tuženika ad. 1. i 2. kao nasljednika pok. VŠ, na kojem tragu da su iste raspoređene sunasljednicima sukladno njihovom međusobnom sporazumu i pripale tuženiku ad.2. CŠ, pa da su iste te nekretnine valjano bile predmet darovanja između tuženika ad.2. i tužiteljice, njegove kćerke. Također, da su nasljedničke izjave sukladno odredbi članka 135. Zakona o nasljeđivanju, neopozive, a da je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj: O-177/08, doneseno 8. lipnja 2009., dok da je Ugovor o darovanju između tuženika ad. 2. i tužiteljice zaključen u srpnju 2013., a aneks istoga ugovora u prosincu 2013., kao i da šest godina nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj: O-177/08, od 8. lipnja 2009. i dvije godine nakon zaključenja darovnoga ugovora da se pristupa smišljanju “paklenoga plana“ koji da ima za cilj da tuženik ad. 1. prisvoji svu imovinu, uključivo i imovinu koju je tuženik ad. 2. darovao svojoj malodobnoj kćerki, pri čemu da se u provedbi označenoga plana podnosi prijedlog javnom bilježniku za donošenjem rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza smrti VŠ na način da se u ostavinu uvrsti i čestica broj 1637/2 k. o. [katastarska općina], a javni bilježnik da je takav prijedlog odbio jer se ne može smatrati naknadno pronađenom imovinom ona imovina koja je obuhvaćena u rješenju o nasljeđivanju. Međutim, da je naslovni sud po prigovoru nasljednika GP stavio izvan snage rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj: O-177/08, doneseno 8. lipnja 2009. i utvrdio da naknadno pronađenu imovinu iza smrti VŠ čine čest. zem. [katastarska čestica] [adresa], da bi rješenjem od 23. studenog 2015. godine ispravio označeno rješenje i označio nekretnine oznake 1635/3, 1637/2, 1639, 1640/1 k. o. [katastarska općina] kao naknadno pronađenu imovinu iza smrti VŠ, ali da je naslovni sud pogrešno utvrdio (po stavu tužiteljice) da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine naknadno pronađenu imovinu te u točki III. izreke označenoga rješenja nasljednicima u odnosu na te nekretnine, na temelju sporazuma proglasio GP za 4/6 djela, tuženika ad. 1. za 1/6 djela i tuženika ad. 2. za 1/6 djela. Tuženik ad. 1. da potom zaključuje ugovore o dosmrtnom uzdržavanju sa GP i tuženikom ad. 2., sve sa ciljem da cjelokupna imovina iza smrti VŠ pripadne u isključivo vlasništvo tuženika ad. 1., a na uštrb malodobnog djeteta – ovdje tužiteljice, odnosno da je sud dopustio tuženiku ad. 1. da zlouporabom prava “ izmjeni“ rješenje o nasljeđivanju, pa da se postavlja logično pitanje kako je moguća takva “izmjena“ ako se na rješenje o nasljeđivanju nitko nije žalio od nasljednika, i koje rješenje o nasljeđivanju da je rezultat sporazuma svih nasljednika, dok su učinci pravomoćnosti u pravnom poretku općepoznati. Tužiteljica putem punomoćnika smatra da je prilikom donošenja rješenja pod poslovnim brojem O – 177/08 od 09. listopada 2015. i od 23. studenog 2015. sud bio uvjeren da se radi o naknadno pronađenoj imovini imajući u vidu činjenicu što su svi nasljednici (pok. GP i ovdje tuženici ad. 1. i ad. 2.) iskazivali da se radi o naknadno pronađenoj imovini, dakle sud da je očito olako povjerovao i nije utvrđivao da se radi o imovini koja je obuhvaćena u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj: O-177/08, donesenom 8. lipnja 2009., na način da je imovina opisno označena, a da s obzirom da su predmetne nekretnine raspoređene u nasljedstvo prvotnim, gore označenim, rješenjem o nasljeđivanju, da su iste sukladno navedenom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju (a temeljem sporazuma sunasljednika) pripale tuženiku ad.2. CŠ, proizlazi da kako iste nisu mogle biti predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenih između tuženika ad.2. i njegove majke, odnosno između tuženika ad. 2. i tuženika ad.1., na koje se tuženik ad.1. u svom odgovoru na tužbu poziva, i to iz razloga što da predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nisu ni bile vlasništvo tuženika ad.2. jer da je on prije toga već raspolagao tim nekretninama i darovao ih svojoj kćerki, ovdje tužiteljici (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). U odnosu na valjanost ugovora o darovanju, s obzirom na formu u kojoj je isti zaključen, tužiteljica ističe kako nije sporno da ugovor o darovanju nekretnine bez prave predaje u posjed, sukladno odredbi članka 482. Zakona o obveznim odnosima i odredbi članka 53. Zakona o javnom bilježništvu, mora biti u formi solemnizirane privatne isprave, ali da se to odnosi na slučajeve u kojima obdarenik nije u posjedu nekretnine koja je predmet darovanja, dok da u konkretnoj situaciji, tužiteljica je u trenutku sklapanja ugovora o darovanju već bila u posjedu predmetnih nekretnina pa takva forma ugovora nije ni bila potrebna, te da je tužiteljica i prije, a i poslije sklapanja ugovora o darovanju predmetnih nekretnina već bila u posjedu istih, pa formalne predaje u posjed nije bilo nakon sklapanja ugovora o darovanju, niti da je predaje u posjed trebalo biti, sukladno odredbi članka 15. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Između stranaka ovoga postupka da se vodio parnični postupak pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P – 699/2016, a koji postupak je pravomoćno dovršen na način da je presudom Županijskoga suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž – 1154/2019 od 28. svibnja 2020. preinačena prvostupanjska presuda Općinskoga suda u Zadru, Stalna Služba Biograd na Moru, poslovni broj P – 699/2016 od 11. lipnja 2019. na način da se odbija tužbeni zahtjev, te s obzirom na sadržaj obrazloženja označene drugostupanjske presude tužiteljica pokreće ovaj postupak u kojem se poziva na dosjelost kao temelj stjecanja prava vlasništva.

1.2. Tužiteljica je podneskom od 28. rujna 2020., konačno uredila tužbeni zahtjev, te je o tako uređenom tužbenom zahtjevu odlučeno u izreci ove presude, s time da u navedenom podnesku navodi da postojanje pravomoćne sudske odluke iz postupka koji se kod naslovnog suda vodio pod poslovnim brojem P – 699/2016 nije negativna procesna pretpostavka koja bi dovela do zabrane ponovnog odlučivanja u ovoj pravnoj stvari jer da u ovoj pravnoj stvari istaknut zahtjev nije identičan onome o kome je već pravomoćno odlučeno. Nadalje, osporava navod o ništetnosti ugovora o darovanju zaključenog između tužiteljice i tuženika ad. 2., te je navela kronologiju pravnoga temelja i vremenskog razdoblja posjedovanja predmeta spora jer da je nesporno da se vrši uračunavanje vremena dosjelosti na način da se kod prenošenja posjeda derivativnim putem na novog posjednika, pravnog sljednika, koji nastavlja posjed dosadašnjeg posjednika, uračunava i vrijeme posjedovanja prednika.

2.1. U odgovoru na tužbu, tuženik ad.1. ističe prigovor presuđene stvari, kao i da se tužiteljica poziva u povjesnici tužbe na nasljeđivanje, a tvrdi da je vlasništvo stekla dosjelošću, kao i da prednik tužiteljice, odnosno tuženik ad.2. u trenutku darovanje nije bio suvlasnik istih, dok da ugovor o darovanju zaključen između tužiteljice i tuženika ad. 2. nema pravni učinak.

2.2. U odgovoru na tužbu, tuženik ad.4. TŠ navodi je tužiteljica u parničnom postupku pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P–699/2016 ispravila tužbeni zahtjev na način da je tražila realni dio nekretnina sukladno skici lica mjesta, kao i da čest. zem. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina] ne postoji kao cjelina, te da nedvojbeno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 302 m2 za ½ dijela nije mogla biti predmetom naknadno pronađene imovine kao što je to utvrđeno u rješenjima pod poslovnim brojem O– 177/08 od 09. listopada 2015. i od 23. studenog 2015. jer da su se prethodno u vezi iste nekretnine vodili brojni sporovi koji su okončani, a o kojima ti koju su naknadno pronašli tu imovinu bili upoznati. Također, na pripremnom ročištu od 2. veljače 2024. je naveo da ne polaže nikakva prava na nekretnini koja je predmet postupka te da bi volio da se stranke dogovore, kao i da se ne protivi tužbenom zahtjevu.

2.3. Tuženik ad.2. je dostavio ovjerenu izjavu (l.s.102,103) u kojoj navodi da su nekretnine o kojim se sudi bile njegovo vlasništvo i da ih je za vrijeme braka darovao svojoj kćeri, odnosno tužiteljici i smatra da su iste isključivo njezino vlasništvo, te je na pripremnom ročištu od 2. veljače 2024. naveo da se ne protivi tužbenom zahtjevu.

2.4. Ostali tuženici se nisu očitovali na tužbu u ostavljenom roku za davanje odgovora na tužbu, s time da je tuženica ad. 15. UŠ na pripremnom ročištu od 2. veljače 2024. navela da da ne polaže nikakva prava na nekretnini koja je predmet postupka, ali da se protivi tužbenom zahtjevu.

2.5. Imajući u vidu da se tužbeni zahtjevom traži upis prava vlasništva na geometrijski odijeljenim dijelovima nekretnine, kao i da su tuženici ad. 1. i 2. označeni kao nasljednici iza upisanog VŠ pok. Č, to su tuženici nužni, ali i jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč. tekst., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), jer se spor može riješiti samo na isti način u odnosu na sve tuženike kao upisane suvlasnike nekretnine, odnosno njihove nasljednike.

3. Sud je u postupku izveo dokaze čitanjem: izvadaka iz zemljišne knjige (l.s. 7- 13,178-186), rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-177/08 od 9. listopada 2015. (l.s.21,22), rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-177/08 od 23. studenoga 2015. (l.s.23), Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 15. travnja 2015. pod posl. br. OV-3201/15 (l.s.27,28), Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. siječnja 2017. (l.s.24- 26), Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. veljače 1995. (l.s.49,50,146,147), skice lica mjesta (l.s.51,52,165-167), dopune skice lica mjesta (l.s.53), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-82/90 od 17. svibnja 1991. (l.s.146,147), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-177/08, UPP/OS-15/09 od 8. lipnja 2009. (l.s.150-154), Diobeni ugovor od 10. veljače 2011. (l.s.155-160), Darovni ugovor od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162), dodatak Darovnom ugovoru od 4. prosinca 2013. (l.s.163,164), zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru posl. broj Z-14010/2020/53 od 16. prosinca 2020. (l.s.168-170), zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru posl. broj Z- 14010/2020/68 od 31. prosinca 2020. (l.s.171-173), izvatka iz EOP-zemljišne knjige (l.s.174,175), prijepisa posjedovnog lista 1569 za k. o. [katastarska općina] (l.s.176), prijepisa posjedovnog lista 1570 za k. o. [katastarska općina] (l.s.177), e-mail korespondencije s uplatnicama (l.s.208-218), spisa ovog suda posl. br. P-699/2016 (u prilogu), ostavinskog spisa ovog suda posl. br. O-177/08 (u prilogu), saslušanjem svjedoka CP i VP (l.s.262-264,306,307), saslušanjem tužiteljice, te tuženika ad.1., ad.2. i ad.4. (l.s.307-314).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Predmet spora je odlučivanje o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama na temelju dosjelosti.

6.1. U odnosu na prigovor tuženika ad.1. da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari treba istaknuti da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari potrebno je da između dva parnična postupka postoji subjektivni i objektivni identitet spora te u konkretnom slučaju nije upitan subjektivni identitet spora, već samo objektivni identitet spora.

6.2. Iz izreke presude pod poslovnim brojem P-699/2016 od 11. lipnja 2019. proizlazi da je tužiteljica u tom postupku tražila utvrđenje da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, dok u ovom postupku traži utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na prijepornim nekretninama, pa se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, stoga što u tim dvjema parnicama nije istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev.

7.1. Tijekom postupka je utvrđeno (l.s. 9,10) da su suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica], vrt površine 164m2, kat. čest. [katastarska čestica], vrt površine 106 m2, i kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], tuženik ad.3. ŠP za 1/2 dijela, te VŠ pok. Č za 1/2 dijela, s time da su kao nasljednici upisanog VŠ označeni tuženik ad.1. GŠ i tuženik ad.2. TP.

7.2. Kao suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.11-13) su upisani KŠ pok. TŠ za 3/8 dijela (kao nasljednici istog označeni tuženik ad.11. i ad.12.), tuženik ad.4. za 1/24 dijela (u zemljišnim knjigama upisan kao PŠ i PŠ TŠ), RŠ za 1/24 dijela (kao nasljednici istog označeni tuženici ad.8., 9. i 10.), OŠ pok. V za 1/24 dijela (kao nasljednik iste označen tuženik ad.4.), AŠ ud. G za 36/576 dijela (kao nasljednici iste označeni tuženice ad.5. i 6.), ŽŠ ž. T za 12/576 dijela (kao nasljednici iste označeni tuženici ad.14.-19.), tuženik ad. 7. DŠ za 12/576 dijela, tuženica ad.6. ĐŠ za 4/576 dijela, tuženica ad.13. MŠ za 4/576 dijela(u zemljišnim knjigama upisana kao JŠ, [adresa]), tuženica ad.5. ČŠŠ za 4/576 dijela (u zemljišnim knjigama upisana kao GŠŠ, [adresa]), tuženik ad.3. ŠP za 3/16 dijela, te VŠ pok. Č za 3/16 dijela (kao nasljednici istog označeni tuženik ad.1. 2.).

7.3. Kao suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.7,8) su upisani tuženik ad.4. za 1/6 dijela i 1/12 dijela (u zemljišnim knjigama upisan kao PŠ pok. V i PŠ TŠ), RŠ pok. V za 1/6 dijela (kao nasljednici istog označeni tuženici ad.8., 9. i 10.), tuženik ad.3. ŠP za 1/4 dijela, VŠ pok. Č za 1/4 dijela (kao nasljednici istog označeni tuženik ad.1. 2.), te OŠ pok. V za 1/24 dijela (kao nasljednik iste označeni tuženik ad.4.).

7.4. Dakle, na temelju priloženih zemljišnoknjižnih podataka je utvrđena pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari, s time da ista i nije bila sporna tijekom postupka.

8.1. Iz priloženog ostavinskog spisa ovog suda posl. br. O-177/08, te njemu priloženih rješenja utvrđeno je kako su rješenjem o nasljeđivanju Općinskoga suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj : O–177/08, UPP/OS- 15/09 od 8. lipnja 2009. kao nasljednici pokojnog OŠ Š proglašeni supruga GP i tuženici ad. 1. i ad. 2., te da su tuženici ad. 1. i ad. 2. proglašeni nasljednicima iza smrti ostavitelja na nekretninama pobliže označenih u izreci predmetnog rješenja, pa tako i na nekretninama označenima opisno, a ne po posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leže, u točki I. F. označenog rješenja o nasljeđivanju, svaki za ½ djela.

8.2. Nadalje, u istom ostavinskom predmetu pod posl. br. O-177/08 je doneseno rješenje Općinskoga suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, poslovni broj : O- 177/08 od 9. listopada 2015. (l.s. 91,92 spisa O-177/08) koje je postalo pravomoćno 29. listopada 2015. i u kojem je utvrđeno da naknadno pronađenu imovinu iza smrti VŠ čine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nasljednici na tim nekretninama na temelju sporazuma su proglašeni GP za 4/6 dijela, tuženik ad.1. za 1/6 dijela i tuženik ad.2. za 1/6 dijela, da bi rješenjem od 23. studenog 2015. (l.s. 95 spisa O-177/08) koje je postalo pravomoćno 22. prosinca 2015. bilo ispravljeno rješenje od 9. listopada 2015. (l.s. 91,92 spisa O-177/08) i utvrđene nekretnine oznake 1635/3, 1637/2, 1639, 1640/1 k. o. [katastarska općina] kao naknadno pronađena imovina iza smrti VŠ umjesto čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.3. Također, iz priloženog ostavinskog spisa ovog suda posl. br. O-177/08 nedvojbeno proizlazi da su u istom osobno sudjelovali tuženici ad. 1. i ad. 2. kao stranke istog, odnosno nasljednici iza smrti VŠ.

9.1. Iz Darovnog ugovora od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162) proizlazi da su isti sklopili tuženik ad.2. kao darovatelj i tužiteljica (njegova kćerka) kao daroprimateljica, zastupana po majci kao zakonskoj zastupnici, dana 29. srpnja 2013., te tuženik ad. 2. daruje tužiteljici svoj suvlasnički udio od ¼ dijela na kat. čest. [katastarska čestica], vrt površine 164 m2, 1635/3, vrt površine 106 m2, i 1637/2, vrt površine 604 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s time da u predmetnom Darovnom ugovoru stoji da je darovatelj darovane nekretnine naslijedio od pok. oca VŠ temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O–177/08 od 8. lipnja 2009., zajedno sa svojim bratom PP, svaki za ½ dijela i da se radi o obiteljskoj kući s dvorištem, a na Darovnom ugovor je ovjeren potpis darovatelja po javnom bilježniku.

9.2. Iz Dodatka Darovnog ugovora od 4. prosinca 2013. (l.s.163,164), sklopljenog između tuženika ad.2. kao darovatelja i tužiteljice (njegove kćerke) kao daroprimateljice, zastupane po majci kao zakonskoj zastupnici, dana 4. prosinca 2013., proizlazi da se dopunjuje Darovni ugovor od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162) na način da uvode sljedeće dopune, i to da darovatelj daruje daroprimateljici svoj suvlasnički udio od ½ dijela na nekretninama: kat. čest. [katastarska čestica] predio Kraj kuće u naravi oranica površine 151 m2, za 1/2 dijela, kat. čest. [katastarska čestica] predio kraj kuće u naravi dvorište površine 53 m2, za 1/2 dijela, kat. čest. [katastarska čestica] predio kod kuće u naravi maslinik površine 164 m2, za 1/2, kat. čest. [katastarska čestica] predio kod kuće u naravi oranica površine 106 m2, za 1/2, kat. čest. [katastarska čestica] predio Zmorašnji vrta u naravi kuća i dvorište površine 254 m2, za 1/2 dijela, kat. čest. [katastarska čestica] predio Smrikulje (Brajde) u naravi oranica površine 509 m2, za cijelo, sve upisane u posjedovnom listu broj 205 k. o. [katastarska općina], te je na Dodatku Darovnog ugovora od 4. prosinca 2013. ovjeren potpis darovatelja po javnom bilježniku.

10.1. Iz priloženog parničnog spisa ovog suda posl. br. P-699/2016 proizlazi kako se između tužiteljice i tuženika (i njihovih prednika) vodio pred ovim sudom parnični postupak kojim je ovdje označena tužiteljica tražila protiv ovdje označenih tuženika (i njihovih prednika) utvrđenje da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na:

- čestici broj 1635/2 k. o. [katastarska općina], na Dopuni Skice lica mjesta izrađenoj od ČP, dipl. ing. geodezije od 13.11. 2018. godine označena slovima A – B- C – L- A, površine 164 m2, za ½ djela,

-čestici broj 1635/3 k. o. [katastarska općina], na Dopuni Skice lica mjesta izrađenoj od ČP, dipl. ing. geodezije od 13.11. 2018. godine označena slovima C – D –J –K – L – C, površine 106 m2, za ½ djela,

-dio čestice broj 1637/2 k. o. [katastarska općina], i to onoga dijela koji je Dopuni Skice lica mjesta izrađenoj od ČP, dipl. ing. geodezije od 13.11. 2018. godine označena slovima D-H-I- J - D, površine 128 m2, za ½ djela,

-dio čestice broj 1639 k. o. [katastarska općina], i to onoga dijela koji je Dopuni Skice lica mjesta izrađenoj od ČP, dipl. ing. geodezije od 13.11. 2018. godine označena slovima D -E – F – G – H – D, površine 182 m2, za ½ djela,

-dio čestice broj 1479 k. o. [katastarska općina], i to onoga dijela koji je Skici lica mjesta izrađenoj od ČP, dipl. ing. geodezije od 08.11. 2017. godine označena slovima A- B – C – D – E – A, površine 494 m2, za cijelo.

10.2. Pravnu osnovu u odnosu na tužiteljicu u parničnom postupku pod posl. br. P- 699/2016 predstavljaju Darovni ugovor od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162), te Dodatak Darovnog ugovora od 4. prosinca 2013. (l.s.163,164), a koji su navedeni pod točkama

9.1. i 9.2. obrazloženja ove presude.

10.3. Parnični postupak pod posl. br. P-699/2016 je pravomoćno dovršen na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

10.4. Županijski sud u Bjelovaru u obrazloženju presude pod posl. br. Gž-1154/2019- 2 od 28. svibnja 2020. (l.s.112-115 spisa P-699/16) navodi da imajući u vidu i sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog OP gdje su nekretnine iz k. o. [katastarska općina] navedene opisno (bez navođenja brojeva katastarskih čestica) i to kao izvanknjižno vlasništvo te su raspoređene 1. i 2. tuženiku kao nasljednicima i rješenja o naknadno pronađenoj imovini s ispravkom gdje su između ostalih, navedene i većina spornih nekretnina i to sada s brojčanim oznakama: čkbr. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] i raspoređene nasljednicima GP u 4/6 dijela, te 1. i 2. tuženima svakom u 1/6 dijela, to proizlazi da tužiteljica nije dokazala da je njen otac 1. tuženi TP stekao pravo vlasništva u točno određenim točkama spornih nekretnina, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu temeljem nasljeđivanja, pa da je nadalje darovnim ugovorom mogao kao vlasnik raspolagati predmetnim nekretninama u njezinu korist kao daroprimateljice, dok prema stanju spisa niti diobeni ugovor sklopljen između 1. do 3. tuženih nije proveden u zemljišnim knjigama premda sadržava tabularne izjave.

10.5. U parničnom postupku pod posl. br. P-699/2016 je provedeno vještačenje po vještaku geodetske struke koji je nakon sudskog uviđaja na licu mjesta dostavio skice lica mjesta na temelju kojih je postavljen i tužbeni zahtjev u ovom postupku, a na koje korištenje skica je pristao tuženik ad.1. na pripremnom ročištu od 25. siječnja 2023. (l.s.121), te se tome nisu protivili ni ostali tuženici.

11. Iz Diobenog ugovora od 10. veljače 2011. (l.s.155-160) proizlazi da su ovdje tuženici ad. 1., 2. i 3. izvršili diobu suvlasničke zajednice nekretnina, a u članku 3. označenog ugovora su označene utužene nekretnine, te je utvrđeno da čestica broj 1479 k. o. [katastarska općina] površine 509m2 za cijelo pripada tuženiku ad. 2., dok da su ostale čestice postale suvlasništvo tuženika ad. 1. i ad. 2. svakog za ½ djela.

12. Tužiteljica se u činjeničnim navodima tužbe poziva na dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, s time da se vrši uračunavanje vremena dosjelosti na način da se kod prenošenja posjeda derivativnim putem na novog posjednika, pravnog sljednika, koji nastavlja posjed dosadašnjeg posjednika, uračunava i vrijeme posjedovanja prednika.

13.1. Odredba članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

13.2. Odredbama članka 159. stavak 2. i 3. ZV je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, kao i da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

13.3. Prema članku 11. stavku 1. ZV-a tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.

13.4. Prema odredbama članka 18. ZV posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovana (pravo na posjed) (st.1.); istinit, ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. (st.2.); a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st.3.).

13.5. Sukladno odredbi članka 160. stavka 1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok prema odredbi članka 160. stavka 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

14.1. U konkretnom slučaju jedini način na koji je tužiteljica mogla stupiti u predmetnih nekretnina kao samostalni posjednik (članak 11. stavak 1. ZV-a), a što je nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (članak 159. stavak 1. ZV-a), jest putem Darovnog ugovora od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162), te Dodatka Darovnog ugovora od 4. prosinca 2013. (l.s.163,164).

14.2. Ističe se da je tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora imala 12 godina, te je prema iskazu tužiteljice na predmetne nekretnine povremeno dolazila sa svojom obitelji od svoje 5 godine, a također prema iskazu tužiteljice i njene majke, odnosno svjedokinje CP, tužiteljica nije u posjedu (suposjedu) predmetnih nekretnina od 2016. ili 2017.

15.1. Dakle, stupanje u samostalni posjed (suposjed) predmetnih nekretnina od strane tužiteljice je vezano za Darovni ugovor od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162), te Dodatak Darovnog ugovora od 4. prosinca 2013. (l.s.163,164), a za koje je u parničnom postupku pod posl. br. P-699/2016 pravomoćno utvrđeno da ne predstavljaju valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama, te su stranke ovog postupka vezane pravomoćnom presudom iz predmeta ovog suda pod posl. br. P-699/2016.

15.2. Pri čemu osnov za stjecanje prava vlasništva (članak 30. stavci 1. i 2. ZV-a) u sebi uključuje između ostalog i osnov za samostalni posjed nekretnine.

16. Prema shvaćanju suda navedeni Darovni ugovor i njegov Dodatak ne mogu predstavljati osnov za stupanje u samostalni posjed (suposjed) predmetnih nekretnina od strane tužiteljice i to iz istih razloga kojima se vodio i Županijski sud u Bjelovaru u obrazloženju presude pod posl. br. Gž-1154/2019-2 od 28. svibnja 2020. (točka 10.4. obrazloženja ove presude).

17. Odredba članka 232. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN) propisuje da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.

18. U tom smislu, tuženik ad.2. kao prednik tužiteljice iz predmetnog Darovnog ugovora i njegovog Dodatka, je kao stranka ostavinskog postupka ovog suda posl. br. O-177/08 vezan pravomoćnim rješenjima iz istog, što uključuje i rješenje o naknadno pronađenoj imovini koje je navedeno pod točkom 8.2. obrazloženja ove presude.

19.1. Prema tome, tužiteljica kao pravna slijednica tuženika ad.2. ne može kroz ovaj parnični postupak preispitivati pravomoćna rješenja iz ostavinskog postupka, odnosno utvrđivati da nekretnine koje su obuhvaćene rješenjem o naknadno pronađenoj imovini (točka 8.2. obrazloženja ove presude) su bile obuhvaćene prvotnim rješenjem o nasljeđivanju, ali opisno.

19.2. Iz tog razloga sud se ne upušta u ocjenu isprava i iskaza kojima tužiteljica pokušava osporiti rješenje o naknadno pronađenoj imovini (točka 8.2. obrazloženja ove presude) budući da odredba članka 232. stavka 1. ZN-a propisuje neoborivu zakonsku predmnjevu.

20. Imajući u vidu izneseno, tužiteljica nije dokazala da bi njen otac tuženik ad.2. bio ovlašten raspolagati predmetnim nekretninama Darovnim ugovorom i njegovim Dodatkom u njezinu korist kao daroprimateljice.

21.1. Međutim, i izvan prethodno iznesenih razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva, treba istaknuti da Darovni ugovor od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162), te Dodatak Darovnog ugovora od 4. prosinca 2013. (l.s.163,164), u niti jednoj odredbi ne navode da se darovane nekretnine predaju u posjed tužiteljici.

21.2. Štoviše, u članku V. Darovnog ugovora od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162) se navodi da se tuženiku ad.2., odnosno darovatelju dopušta da posjeduje i koristi darovanu nekretninu doživotno, bez prava raspolaganja i korištenja istom, bez suglasnosti daroprimateljice, na drugačiji način no što to čini u vrijeme zaključenja ovog pravnog posla (posebno da primi nekog trećeg da boravi u predmetnoj nekretnini).

21.3. Dakle, iz navedenog članka V. Darovnog ugovora od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162) proizlazi da se darovatelj i dalje nalazi u posjedu darovanih nekretnina i nakon darovanja.

21.4. U tom smislu se ukazuje i na iskaz tužiteljice (l.s.307,308) koja navodi da nekretnine koje su predmet spora je obilazila redovno sa djedom i bakom te majkom i ocem (tuženik ad.2.) kao i stricem (tuženik ad.1.), a koliko se sjeća da je imala sigurno 5 godina kada su počeli dolaziti, s time da je ista iskazala da je i njen otac tuženik ad.2. bio u posjedu predmetnih nekretnina, i to prije i tada i nakon sklapanja darovnog ugovora.

21.5. Darovni ugovor od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162), te Dodatak Darovnog ugovora od 4. prosinca 2013. (l.s.163,164) nisu sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

22.1. Prema odredbi članka 479. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 47/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), propisano je da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

22.2. Oblik ugovora propisan je odredbom člankom 482. stavkom 1. i 2. ZOO-a kojima se navodi da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

23. Pod pojmom prave predaje podrazumijeva se realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (tako i VSRH u Rev 459/2020-4).

24. Nepoštovanje navedenog oblika ugovora iz članka 482. ZOO, zbog toga što je isti suprotan prisilnom propisu dovodi do njegove ništetnosti sukladno čl. 322. ZOO-a.

25. Po ocjeni ovog suda osnovani su navodi tuženika ad.1. o ništetnosti zaključenog ugovora o darovanju u navedenom obliku s obzirom na citirane odredbe ZOO-a.

26. Naime, iz članka V. Darovnog ugovora od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162), kao i iskaza tužiteljice (točka 21.4. obrazloženja) proizlazi da je tuženik ostao u posjedu (suposjedu) predmetnih nekretnina.

27.1. U situaciji kad je darovatelj pravno i faktički za sebe zadržao pravo posjedovanja darovanih nekretnina i nakon sklapanja ugovora o darovanju, radi se o darovanju za čiju je valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta, a koji u konkretnom slučaju nije ispunjen, slijedom čega su Darovni ugovor od 29. srpnja 2013. (l.s.161,162), te Dodatak Darovnog ugovora od 4. prosinca 2013. (l.s.163,164) ništetni i kao takvi ne mogu predstavljati temelj za stupanje tužiteljice u samostalni posjed (suposjed) predmetnih nekretnina.

27.2. Također se ističe da se sve darovane nekretnine nesporno nalaze u k. o. [katastarska općina], odnosno na otoku [adresa], dok iz samih Ugovora, podataka iz tužbe, kao i samog iskaza tužiteljice, proizlazi da tužiteljica u vremenu sklapanja predmetnih Darovnih ugovora, kao i nakon sklapanja, živjela i prebivala u [adresa], odnosno sada u Zagrebu kao studentica, dok povremeni obilasci predmetnih nekretnina u pratnji roditelja kao maloljetnice ne mogu imati značenje prave predaje nekretnina tužiteljici u neposredan (faktičan) posjed.

28.1. Odluka o troškovima postupka je donesena na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).

28.2. Tuženiku ad.1. su kao potrebni priznati slijedeći troškovi: 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. OT), te 5x100 bodova za zastupanje na ročištima 25.1.2023., 26.4.2023., 9.11.2023., 2.2.2024. i 11.12.2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT), 100 bodova za sastav podneska od 01.03.2023. (Tbr. 8. toč. 1. OT), što zbrojeno i pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura te uvećano za PDV iznosi ukupno 1.750,00 eura, koji je trošak naloženo tužiteljici naknaditi mu, kao pod točkom II. izreke.

28.3. Tuženiku ad.1. nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 7.5.2024. jer navedeno ročište nije ni održano zbog bolesti tada uredujuće sutkinje (l.s.277).

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Benkovac, 26. siječnja 2026.

Sudac

Luka Smoljan

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku ad.1. po punomoćniku

3. TP, [adresa]

4. ŠP, [adresa]

5. TŠ, [adresa]

6. ĐŠ, [adresa]

7. NŠ, [adresa] C 17

8. IŠ, [adresa]

9. EŠ, [adresa]

10. MŠ, [adresa]

11. ĆŠ, [adresa]

12. UŠ, [adresa]

13. AP, [adresa]

14. ĐP, [adresa]

15. SŠ, [adresa]

16. BŠ, [adresa]

17. ČŠŠ,

18. DŠ (Dragutin) Mazić,

19. DP,

20. ZP,

ad. 17.-20. – po zast. za primanje pismena Elmi Predovan, odvj. iz Benkovca