Poslovni broj Povrv-21/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Metkoviću, [adresa], zastupani po CORRIGO d.o.o, OIB: 37699781357, Makarska, Trg 4 svibanj 533 1A, čiji je zz i član uprave AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ovaj po punomoćniku Mati Sršenu, odvjetniku u Metkoviću, Kneza Branimira 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate, bez održavanja glavne rasprave, a po čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže posl.br Ovrv 98/2025 od 11. veljače 2025. kojim je naloženo tuženici uplatiti iznos od 400,40 EUR uvećano sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže posl.br Ovrv 98/2025 od 11. veljače 2025., i to u dijelu kojem je naloženo tuženici isplatiti iznos od 553,42 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama kao i odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu 175,00 EUR-a.

III. Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javni bilježnik Joško Pandža iz [adresa] je donio rješenje o ovrsi, posl. br. Ovrv-98/2025, od 11. veljače 2025. kojim je naložio tuženici (ranije ovršeniku), isplatu iznosa od ukupno 953,82 EUR-a, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, a kako je to navedeno u izreci. Također je naložio i plaćanje troškova postupka.

2. Protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi, tuženica je podnijela prigovor u kojem navodi da je vlasnica nekretnine na adresi u [adresa] od 10.12.2023., ne spori navedeni dug od gore navedenog datuma, odnosno od kada je postala vlasnik, a dug nastao od 22.06.2022. do 20.11.2023. osporava jer nije bila vlasnik.

3. Povodom prigovora tužene ovaj sud je rješenjem od 14. travnja 2025. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-98/2025 od 11. veljače 2025. u dijelu kojim je određena ovrha, te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle pred ovim sudom kao nadležnim.

3.1.Također, sud je sukladno čl. 461. st. 3. ZPP-a obzirom da se radi o sporu male vrijednosti u kome je propisano da se radi o pisanom postupku, u kome niti jedna stranka nije predložila održavanje usmene rasprave, donio presudu bez održavanja ročišta. Naime, podnesak tužitelja kojim se očituje na prigovor tužene s cjelokupnom dokumentacijom je sud dostavio tuženoj koja u propisanom roku od 15 dana nije dostavila niti predložila nikakve relevantne dokaze koji pobijaju navode tužitelja.

4. U svom podnesku od 29. travnja 2025. tužitelj potvrđuje primitak Prigovora tužene na Rješenje o ovrsi, posl. br. Ovrv-98/2025 od 11. veljače 2025., kao i Rješenja Općinskog suda u Metkoviću, posl. br. Povrv-21/2025, od dana 14. travnja 2025. (zaprimljeno 14. travnja 2025.) kojim je predmetno Rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage te je određeno da će se postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4.1. Tužitelj navodi da je isti paušalan i promašen iz prostog pravnog razloga jer u: hrvatskom građansko- pravnom poretku vrijedi načelo da bez obzira je ili derivativno ili originarno stečena nekretnina ili pravo na istoj, obveze vezane za korištenje te nekretnine prelaze sa prenositelja na stjecatelja, i to u cijelosti. Nadalje navodi da tuženica ničim nije osporila svoj dug niti ponudila dokaz u to smjeru pobijanja iznesenog duga.

5. Obzirom da se presuda može donijeti na temelju materijalne dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, sud smatra da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude bez održavanja ročišta u smislu čl. 461.a ZPP-a jer se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, koji je pisani postupak te će se ročište održati samo na obrazložen prijedlog bilo koje od stranaka i to ako sud smatra da je ročište potrebno održati.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u nepodmirena dugovanja (list spisa 7), ugovor o kupoprodaji (list spisa 22-26), izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 36), ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list spisa 37-41).

7. Uvidom u navedene isprave te ocjenom dokaza temeljem čl. 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet ovog postupka je naplata pričuve za prostor u zgradi [adresa], prostor ST-3904 za mjesece dospijeća od lipnja 2022. godine do prosinca 2024. godine, tj. ukupno 31 iznos po 30,66 EUR-a (prvih 7 zaduženja) odnosno 30,80 EUR-a (ostalih 24 zaduženja) što ukupno iznosi 953,82 EUR-a.

9. Naime, između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nije sporna niti osnova a niti visina pojedinog potraživanja, već je samo sporno to da li tužitelj ima pravo potraživati neplaćenu pričuvu od vlasnika predmetne nekretnine za dug koji je nastao i dospio dok isti nije bio vlasnik nekretnine (iako se vlasništvo stečeno pravnim poslom stječe danom upisa u zemljišnim knjigama, tužena je sama priznala da je postala vlasnikom tj. predmnijevanim vlasnikom danom sklapanja ugovora pa taj dio sud nije niti ispitivao jer očito između stranka tu nema spora).

10. Prije svega treba reći da je sukladno odredbom članka 85. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje ZV) propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom članka 89. stavak 1., istog zakona, propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, dok je odredbom članka 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije što drugo drukčije određeno.

10.1. Naime, odredbom čl. 90. ZV-a je propisano da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave (prinudni upravitelj), ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

10.2. Smislenim tumačenjem gore navedenih odredbi ZV-a, pod pojmom zastupanja iz čl. 378. st. 5. ZV-a ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na poseban račun, koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade.

10.3. Identično shvaćanje glede postavljenog pitanja izrazio je revizijski sud u odluci Rev-x 325/10-2 od 3. ožujka 2011., a takvo shvaćanje izraženo je i nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, primjerice U-III-3695/10 od 10. studenoga 2011.

10.4. Naime, odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. i 41/08., dalje: ZOO-a) je propisano i to da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njeno ispunjenje.

11. Iznose koje sud dosudio tužitelju u točki I. tužbenog zahtjeva, a sukladno preciziranom zahtjevu tužitelja od 29. travnja 2025., sud smatra osnovanim budući je za taj dio tužena priznala postojanje duga, pa je sud za te iznose koje potražuje tužitelj kao u točki I. izreke presude utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim te tako i odlučio na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a.

11.1. Tužitelj osnovano potražuje i zakonske zatezne kamate, a koje mu i pripadaju na temelju članka 29. ZOO-a (za neplaćene iznose od dospijeća do isplate jer dospijeće računa između stranaka nije sporno, a isto je vidljivo iz vjerodostojne isprave (list spisa 7) a ista odgovara propisanim uvjetima iz čl. 31. Ovršnog zakona.

11.2. Međutim budući tužitelj potražuje kamate od 13. siječnja 2025. sud mu nije mogao dosuditi više već što traži.

12. U nastavku ovoga obrazloženja valja obrazložiti zašto sud smatra da tužena nije dužna isplatiti iznose koji su dospjeli prije već što je ista postala vlasnica predmetne nekretnine – prostora oznake ST-3904 u [adresa].

13. Naime, u svakom odnosu treba postupati sa poštenjem i u dobroj vjeri, te to što upravitelj nije kroz period lipnja 2022. godine do prosinca 2024. niti pokušao naplatiti obveznu zakonsku pričuvu se ne može pripisati na štetu novog vlasnika.

13.1. Također, i u samom ugovoru o kupoprodaji kao temelju stjecanja vlasništva tužene jasno je u čl. 12. ugovoreno da sve obveze koje terete predmetnu nekretninu do sklapanja toga ugovora snosi prodavatelj. Navedeni ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi te se nalazi u zbirci isprava iste pa je Upravitelj vrlo lako mogao vidjeti kako sam prijenos vlasništva tako i temelj istoga.

13.2. Valja napomenuti i da priloženim Ugovorom o upravljanju (list spisa 37- 41) u glavi Obveze suvlasnika (čl. 9- do 12) nigdje nije ugovorena obveza suvlasnika da obavijesti upravitelja o promjeni vlasništva, a isti se dakle obvezao prema kupcu da će odgovarati za sve tražbine dospjele do sklapanja ugovora.

13.4. Također, sudu ostaje nejasno kako je upravitelj u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji kao obveznika plaćanja pričuve naveo ovdje tuženicu za vrijeme kada ista nije bila vlasnik iz čega proizlazi da se isti nije redovito brinuo oko naplate pričuve te po stavu ovoga suda nije postupao odgovorno kao dobar gospodar.

13.5. Slijedom navedenog valjalo je ukinuti platni nalog za taj dio odnosno 553,42 EUR-a i odlučiti kao u izreci točke II.

14. Da je tomu tako proizlazi i iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Bjelovaru Poslovni broj: Gž-283/2024-2 od 26. travnja 2024. gdje između ostaloga navodi "14. Dakle, kako je nesporno utvrđeno da je tuženik vlasnik predmetnog stana postao na temelju rješenja o dosudi, a prema neosporenoj tvrdnji tuženika to je rješenje postalo pravomoćno 1. prosinca 2022., to je tuženik primjenom čl. 126. st. 1. u vezi st. 2. ZVDSP-a tek s tim danom postao vlasnik stana, pa kako je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik u razdoblju na koje se odnose računi za zajedničku pričuvu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. nije bio vlasnik stana ni obveznik plaćanja zajedničke pričuve po bilo kojoj osnovi, pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 89. st. 1. ZVDSP-a kada je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika M. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-16070/2023 od 5. travnja 2023. i odbio tužbeni zahtjev."

15. Također, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude u odnosu na trošak ovršnog postupka od 175,00 EUR-a.

16. Što se tiče troškova ovoga postupka sud smatra da je tužena ne plaćanjem pričuve dovela tužitelja u situaciju da svoje potraživanje mora ostvariti putem suda. Međutim, sud smatra da je tužitelj u svome zahtjevu potraživao iznos 953,82 EUR-a, a da je prigovaranjem tužena uspjela u 11 mjesečnih iznosa * 30,80 =553,42 EUR-a.

16.1. Shodno svemu izloženom, ocjena ovog suda da kvalitativno i kvantitativno uspjeh u sporu parničnih stranaka opravdava odluku da svaka stranka ima snositi svoje parnične (i ovršne) troškove u ovom postupku, pa je odlučeno kao u kao u točki III. ove presude.

17. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a, pa rokovi za žalbu na ovu presudu teku od dana uredne dostave iste strankama.

U Metkoviću, 26. siječnja 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženici osobno