Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-238/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Karmeli Miškulin Banić, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu protiv optuženika DŠ iz [adresa], zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KO-DO-69/2025 od 5. svibnja 2025., nakon javnih rasprava održanih 24. studenog i 17. prosinca 2025., u nazočnosti državno odvjetničkog savjetnika KŠ , optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika Marka Rafaja iz Siska te opunomoćenika oštećenika, odvjetnika Nevena Antića iz Zagreba, dana 22. prosinca 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Opt. DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ĆŠ i D rođ. K, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, poljoprivrednik, sa završenih sedam razreda osnovne škole, uzdržava se od poljoprivrede i skupljanja sekundarnih sirovina, sa mjesečnim primanjima od oko 550,00 eura, oženjen, otac petero punoljetne djece, s činom razvodnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, vlasnik kuće na adresi prebivališta i teretnog vozila proizvedenog 2005., osuđivan, nalazi se na slobodi

k r i v  je

I. što je, dana 9. travnja 2025. godine oko 01:50 sati u mjestu [adresa], grad Gospić, sa svog mobitela pozivnog broja [broj telefona] nazvao OŠ na mobitel pozivnog broja [broj telefona] i obratio mu se najprije riječima: " Što si to napravio jebem ti majku, jebem ti kćer!", a zatim OŠ, s ciljem da ga zaplaši, prijetećim tonom rekao: „Doći ću ti kući, sravnit ću te sa zemljom, ubit ću te, nećeš crne zemlje gaziti!“, čime je kod OŠ izazvao osjećaj straha za njegov život i sigurnost njegove obitelji,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11,144/12,56/15,61/15,101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – dalje KZ/11).

III. Na temelju članka 139 stavka 2. KZ/11, optuženik DŠ se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku DŠ uračunava se vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 10. travnja 2025. do 7. svibnja 2025.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20,80/22, 36/24 i 72/25– dalje: ZKP), u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 8. ZKP-a, optuženik DŠ dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, optužnicom broj KO-DO-59/2025 od 05. svibnja 2025., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću, posl.br. Kov-63/2025-18 od 14. srpnja 2025. (str. 116 - 118 spisa), teretilo je optuženika DŠ za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisanog i kažnjivog članku 139. stavku 2. KZ/11.

2. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik DŠ je iskazao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom (str. 156 spisa).

3. Žrtva OŠ u postupku je sudjelovao u svojstvu oštećenika, s tim što imovinskopravni zahtjev prema optuženiku u kaznenom postupku nije postavio (str. 155-156 spisa).

4. U dokaznom postupku, u svojstvu svjedoka ispitan je oštećenik OŠ (str. 157-158 spisa) i svjedok OŠ, sin Ć (str. 167-168 spisa), pročitani su zapisnik Policijske postaje Gospić od 09. travnja 2025., o zaprimanju kaznene prijave (str. 8-9 spisa) i potvrda PP Gospić od 02. prosinca 2025. (str. 172 spisa). Kao usmjeren odugovlačenju kaznenog postupka i nevažan, odvijen je dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka ĆŠ, sina optuženika, a na okolnost odnosa optuženika i oštećenika (str. 159 spisa), uz ocjenu suda da već osnovom iskaza oštećenika ispitanog na raspravi u svojstvu svjedoka, kao i iskaza kojeg je optuženik dao pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika, proizlazi kao nesporno da su njihovi odnosi već duže vrijeme narušeni. Također, kao neprikladan i usmjeren odugovlačenju kaznenog postupka odbijen je dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka ŽŠ, supruge optuženika, a na okolnost da je optuženik u inkriminirano vrijeme spavao i nije nikoga zvao (str. 159 spisa), uz ocjenu suda ne samo da nije jasno kako bi se supruga optuženika sada sjećala gdje je optuženik bio i što je radio 09. travnja 2025., već i slijedom toga što optuženik pri prvom ispitivanju u svojstvu okrivljenika nije negirao da je inkriminirane prilike uputio oštećeniku inkriminirani telefonski poziv. U dokaznom postupku sud je usvojio prijedlog obrane i sukladno članku 431. stavku 3. ZKP-a iz spisa predmeta kao nezakonite dokaze izdvojio DVD medij sa zvučnim zapisom (str. 23 spisa) i analizu sadržaja sudio snimke (str. 74 spisa).

Naime, sud je cijenio osnovanima navode obrane (str. 156 spisa) kako navedene dokaze treba izdvojiti iz spisa predmeta kao nezakonite, budući je oštećenik inkriminiranog dana snimao okrivljenika bez njegovog znanja i pristanka. Nakon što je u svojstvu svjedoka ispitan oštećenik OŠ, koji je na navedenu okolnost iskazao kako inkriminirane prilike nije upozorio okrivljenika da ga snima (str. 157 spisa), sud je cijenio kako se navedena snimka kao i analiza njenog sadržaja ne mogu upotrijebiti u dokaznom postupku jer se radi o nezakonitim dokazima iz članka 10.stavka 2. točke 2. ZKP-a, budući se radi o snimci koju je oštećenik sačinio neovlašteno i bez znanja snimljene osobe odnosno optuženika, a čime je prekršeno pravo na privatnost osobe odnosno njeno pravo na nepovredivost osobnog života. Sud je odlučio odmah nastaviti sa raspravom, pa je žalba protiv tog rješenja moguća u žalbi protiv presude, sukladno članku 431. stavku 3. ZKP-a.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optuženika, pročitani su podaci iz prekršajne i kaznene evidencije za istoga (str. 28-30 spisa).

5. Ispitan na završetku dokaznog postupka, optuženik DŠ je iskazao (str. 169 spisa) kako je do loših odnosa sa oštećenikom došlo zbog sječe šume, kako je oštećenik i iskazao, ali da je zapravo oštećenik sjekao šumu u vlasništvu građana srpske nacionalnosti, koji tu nisu živjeli, zbog čega mu je rekao da ne sječe drva iznad njegove kuće, jer će ti ljudi pomisliti da je on to posjekao, već da sječe drva iznad svoje kuće, ako to želi. Kako je iskazao, njegov sin ĆŠ je prijavio oštećenika za krađu, odnosno sječu šume, da bi ga sutradan, kad je išao po kruh u Lički Osik, oštećenik sreo i rekao mu da to neće ići tako, da će mu se "revanširati". Sin mu je po dolasku kući to ispričao, na što mu je rekao da prijeđe preko toga. Međutim, tri dana potom sinu je zapaljeno osobno vozilo BMW. Oštećenik je nekome platio da to učini. Isti trenutak zapalilo se i teretno vozilo u njegovom vlasništvu, s tim što nije u potpunosti izgorjelo, za razliku od sinovog vozila. Da se sin nije probudio, tko zna što bi se dogodilo. Požar bi se proširio i na njihovu drvenu kuću koja je u blizini, a u kojoj sin živi sa suprugom i mldb. djetetom. Znao je da je to poteklo od oštećenika, pa ga je zato nazvao u to doba. Oštećenik je zbog toga i izbivao iz kuće, da ima alibi, da može reći da je na putu sa sinovima, a zapravo je čekao njegov poziv, jer je znao da će ga nazvati. Oštećeniku nikada ne bi ništa loše učinio, da ga je želio ili želi istući ili slično, mogao bi to učiniti jer ima tri sina. Međutim, uvijek mu je bilo žao oštećenika kojeg je odgajala i njegova baba, jer je kao dijete ostao bez majke. Da ga netko napadne, išao bi ga i braniti, jer su ipak ista krv. Policija zna tko je zapalio automobil njegovog sina, ali ne zna zašto u vezi toga ništa ne poduzimaju. Sa oštećenikom ne želi nikakav kontakt, ni ružan niti lijep, već samo želi živjeti svoj život. Prošao je cijeli rat, dosta mu je svega, želi samo mirno živjeti sa svojom obitelji.

Na upit branitelja okrivljenik je odgovorio kako je on oštećeniku te prilike rekao da ga ne želi vidjeti na svojoj zemlji, a iz razloga jer oštećenikove krave često idu preko njegove zemlje, ali da mu nije rekao da neće zemlje gaziti, da će ga ubiti. Nikada nije bacao nikakve čavle po cesti, zašto bi to radio, 55 mu je godina. Kad je zapaljeno sinovo vozilo, pozvali su policiju, koja je izašla na lice mjesta. Na adresi [adresa], u kući ih živi devetero, od čega je jedno malodobno dijete. Optuženik DŠ nije želio odgovarati na posebna pitanja tužitelja, suda i opunomoćenika oštećenika.

6. Analizom iskaza optuženika DŠ te usporedbom istog sa dokazima provedenim u postupku, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik DŠ inkriminirane prilike svojim radnjama ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela, pa je za isto oglašen krivim.

7. U postupku nije bilo sporno, već osnovom iskaza samog optuženika, u tom dijelu sukladnog provedenim dokazima, kako je isti dana 09. travnja 2025. godine oko 01,50 sati, u mjestu [adresa], grad [adresa], sa svog mobilnog telefona nazvao oštećenika OŠ na njegov mobitel.

8. Osnovom podataka sadržanih u zapisniku PP Gospić od 09. travnja 2025.g., u postupku je cijenjeno nespornim da je oštećenik OŠ navedenog dana pristupio u tu policijsku postaju i podnio kaznenu prijavu protiv DŠ, zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog na njegovu štetu istog dana, oko 01,50 sati.

9. U postupku je bilo sporno, budući je optuženik DŠ to u cijelosti negirao, da li se pri tom pozivu optuženik obratio oštećeniku OŠ riječima: „Što si to napravio jebem ti majku, jebem ti kćer, jebem ti sve živo i mrtvo, jebem ti sinove, jebem ti sve što imaš“, a zatim, s ciljem da ga zaplaši, prijetećim tonom rekao: „nećeš živjeti velim ti ja, ja kad te uhvatim zemlje nećeš gaziti, tako da znaš iz [adresa] ćeš iselit, kući ću ti ja doći“

10. Obranu optuženika DŠ kako je te prilike OŠ samo rekao da ga ne želi vidjeti na svojoj zemlji, a iz razloga jer oštećenikove krave često idu preko njegove zemlje, sud je cijenio suprotnom ne samo provedenim dokazima, već i ranijem iskazu optuženika, a pored toga i neživotnom i nelogičnom, slijedom čega je ocijenjena usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti i nije joj poklonjena vjera.

11. Prvenstveno, za razliku od takvog iskaza optuženika na raspravi, na način da je oštećeniku rekao samo da ga više ne želi vidjeti na svojoj zemlji, a iz razloga jer oštećenikove krave često idu preko njihove zemlje, pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO u Gospiću, dana 11. travnja 2025. (str. 40 spisa), optuženik je iskazao kako se nekoliko dana prije oštećenik OŠ obratio njegovom sinu ĆŠ te mu rekao kako će mu se „revanširati“, a potom da je zapalio automobil marke BMW koji je u vlasništvu njegovog sina te je htio zapaliti i njegov kamion, pa da je tijekom gašenja požara u panici nazvao OŠ te mu rekao da nije u redu to što rade, da su se međusobno psovali te da je rekao oštećeniku da više neće gaziti po njegovoj zemlji.

Takve riječi po ocjeni suda bitno su različite od onih koje je optuženik naveo na raspravi, jer se riječi „da ga više ne želi vidjeti na svojoj zemlji“ ne mogu cijeniti prijetećim, za razliku od riječi „nećeš više gaziti...“.

Također, sud je cijenio i kako je optuženik na raspravi izmijenio svoj iskaz vezano i za povod zbog kojeg je nazvao oštećenika inkriminirane prilike. Naime, pri prvom ispitivanju kao razlog poziva oštećeniku naveo je okolnost što je isti zapalio automobil njegovog sina te je htio zapaliti i njegov kamion, dok je dakle na raspravi izmijenio riječi koje je uputio oštećeniku, kao i povod njihovog upućivanja oštećeniku, obrazloživši da mu je to rekao jer ošećenikove krave često idu preko njihove zemlje. Također, sud je u ovom dijelu cijenio i kako je optuženik na raspravi, iako pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika nije negirao da je oštećeniku uputio inkriminirani poziv, po branitelju predložio da se u svojstvu svjedoka ispita njegova supruga ŽŠ, a na okolnost da je on u inkriminirano vrijeme spavao i nije nikoga zvao, dakle, negirao je poziv, da bi potom pri ispitivanju na raspravi ipak iskazao da je u inkriminirano vrijeme nazvao oštećenika, s tim što dakle nije iskazao kao ranije, da mu je uputio riječi „nećeš više gaziti po mojoj zemlji“, već je sada ustvrdio da mu je rekao „da ga više ne želi vidjeti na svojoj zemlji“, i to iz razloga što oštećenikove krave često idu preko njihove zemlje, a što pri prvom ispitivanju nije niti spomenuo, već je kao razlog poziva oštećeniku naveo okolnost što je isti zapalio automobil njegovog sina te htio zapaliti i njegov kamion.

12. Nadalje, obrana optuženika cijenjena je suprotnom iskazu oštećenika OŠ, koji je pri ispitivanju svojstvu svjedoka u bitnom iskazao (str. 157-158 spisa) kako se u inkriminirano vrijeme sa sinovima OŠ i mlt. KŠ automobilom vraćao kući iz Bjelovara, da je bio na autoputu između Bjelovara i Zagreba kad ga je oko 02,00 ujutro nazvao optuženik i zaprijetio mu da će mu doći kući, da će ga ubiti i zapaliti, prijetio mu je djeci. Na poseban upit oštećenik je odgovorio kako mu je optuženik najprije rekao: „majku ti jebem gdje si, kud bježiš, što si ovo napravio“, a kad ga je upitao što je to napravio, da mu je optuženik rekao: „majku ti jebem, doći ću ti kući, sastaviti ću te sa zemljom, ubit ću te, nećeš crne zemlje gaziti, iseliti ću te iz [adresa].

Oštećenik je iskazao kako su njegovi odnosi sa optuženikom narušeni otprilike zadnje dvije godine, iako su u daljnjem srodstvu, te da se boji optuženika i dvojice njegovih sinova, na način da se boji i za sebe osobno i za članove svoje obitelji, tako da se odmah na autocesti zaustavio kod policije, ali su ga oni kao prometna policija uputili da se javi u PP Remetinec, a gdje su ga onda uputili da se po dolasku u mjesto prebivališta javi u nadležnu policijsku postaju, što je i učinio.

13. U postupku je u svojstvu svjedoka ispitan i OŠ, sin oštećenika, koji je u bitnom iskazao (str. 167-168 spisa), kako je sa ocem i mlađim bratom KŠ putovao iz [adresa] u [adresa], da je to bilo 2025. godine, ali da se ne može točnije odrediti, da je to možda u lipnju ili srpnju. On je upravljao vozilom i vozili su se brzom cestom od Bjelovara prema Lučkom, kad je otac na mobitel primio poziv. Mobitel mu je bio spojen na Bluetooth, pa se sve čulo. Osoba s druge strane je upitala: Jesi li to ti Ć, na što je otac odgovorio potvrdno. Tada je ta osoba počela psovati, govorila je ocu da mu jebe majku, kćerke, da će ga ubiti, da će mu doći kući zapaliti ga, da neće više crne zemlje gaziti. Kako je iskazao, ocu nakon tog poziva nije bilo svejedno, počeo se tresti. Zaustavili su se na Lučkom kod policije, ali je to prometna policija pa su ih uputili u PP Remetinec.

14. Ocjenom iskaza oštećenika OŠ ispitanog u svojstvu svjedoka te iskaza svjedoka OŠ, ocjena je suda kako su isti u bitnom sukladni u odnosu na odlučne okolnosti, na način da je optuženik u inkriminirano vrijeme nazvao oštećenika, što nije negirao niti sam optuženik, te da je vrijeđao oštećenika i prijetio mu, pri čemu su obojica u bitnom suglasno potvrdili navode optužbe da ga je pitao što je to napravio, te mu rekao da mu jebe majku i da mu jebe kćer, kao i da mu je rekao da će mu doći kući i sravniti ga sa zemljom, ubiti ga, da neće crne zemlje gaziti.

14.1. Dakle, za razliku od iskaza optuženika, koji je mijenjao svoj iskaz tijekom postupka, za što nije pružio obrazloženje, a sud ga na tu okolnost nije mogao pitati jer je želio odgovarati samo na pitanja svoga branitelja, navedeni kontradiktorno ispitani svjedoci u svojim iskazima potvrdili su u bitnom navode optužbe, pri čemu se primjedbe obrane da su im iskazi međusobno usklađeni i „naučeni“ cijene neosnovanima, jer da je tome doista tako onda bi svjedok OŠ, isto kao i njegov otac, oštećenik OŠ, iskazao kako je događaj bio 09. travnja 2025., ali je isti iskazao samo da je to bilo 2025., dok se točnije nije mogao odrediti, već je iskazao da je to možda bilo u lipnju ili srpnju, a što se cijeni životnim i logičnim, jer je oštećenik OŠ podnio kaznenu prijavu i više je involviran u cijeli događaj od svoga sina OŠ, koji se, logično, sjećao o čemu se razgovaralo, ali ne i kojeg je to datuma bilo.

Sud je u odnosu na iskaze ovih svjedoka cijenio i ne samo kako su isti u bitnom suglasni već i kako su isti za razliku od iskaza optuženika i životni i logični, jer se ne cijeni nimalo vjerojatnim da bi optuženik, koji je prvom ispitivanju iskazao kako je optuženika nazvao jer mu zapalio sinov auto i njegov kamion, u sitne noćne sate tijekom gašenja požara nazvao oštećenika, sa kojim duže vrijeme nije u dobrim odnosima, kako bi mu rekao „da ga više ne želi vidjeti na svojoj zemlji“, i to iz razloga što oštećenikove krave često idu preko njihove zemlje, jer se sigurno u takvoj situaciji, u to doba noći, nije sjetio oštećenikovih krava koje bi prelazile preko njegove zemlje.

Naprotiv ocjena je suda, a kako je optuženik i iskazao pri prvom ispitivanju, da je isti krivio oštećenika za palež vozila njegovog sina, i svog kamiona kako tvrdi, mada to ne proizlazi iz potvrde PP Gospić od 02. prosinca 2025., koju je predao na spis predmeta (str. 172 spisa), pri čemu se nalaze životnim i vjerodostojnim iskazi naprijed navedenih svjedoka da mu je uputio uvredljive i prijeteće riječi navedene u izreci presude.

15. Slijedom svega izloženog, sud je iskaz optuženika DŠ cijenio očito usmjerenim izbjegavanju kaznene odgovornosti, dok je osnovom iskaza oštećenka OŠ i iskaza svjedoka OŠ, sina Ć, koji su cijenjeni u bitnom suglasnima, okolnosnima, neposredno uvjerljivima i životnima, za razliku od iskaza optuženog, kako je prethodno obrazloženo, u postupku cijenjeno utvrđenim da je optuženik DŠ dana 09. travnja 2025. rekao oštećeniku " Što si to napravio jebem ti majku, jebem ti kćer!", a zatim OŠ, s ciljem da ga zaplaši, prijetećim tonom rekao: „Doći ću ti kući, sravnit ću te sa zemljom, ubit ću te, nećeš crne zemlje gaziti!“,

Sukladno iskazima navedenih svjedoka, budući iz istih to nije proizlazilo, sud je iz činjeničnog opisa kaznenog djela ispustio navode „jebem ti sve živo i mrtvo, jebem ti sinove, jebem ti sve što imaš“ te „nećeš živjeti velim ti ja“, te naveo riječi „sravnit ću te sa zemljom“, kako je proizlazilo iz iskaza oštećenika, čime se nije utjecalo na identitet optužbe i djela.

16. Po ocjeni suda, navedene riječi, koje je optuženik te prilike uputio oštećeniku, nakon što mu je prethodno uputio uvredljive riječi opisane u činjeničnom opisu djela, svakako su predstavljale prijetnju smrću i kao takve su nesumnjivo kod oštećenika izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost, što jasno proizlazi iz okolnosti što se oštećenik odmah na autocesti zaustavio kod policije, koja ga je uputila u PP Remetinec, a od kuda su ga uputili da prijavu ponese po povratku u mjesto prebivališta, u nadležnoj policijskoj postaji, što je i učinio.

17. Slijedom svega izloženog, sud je cijenio u postupku nesporno utvrđenim da je optuženik DŠ, sa izravnom namjerom, kao odrasla osoba nesumnjivo svjestan obilježja djela, ali očito želeći njihovo ostvarenje, inkriminiranog dana ozbiljno zaprijetio OŠ da će ga usmrtiti, očito s ciljem da ga ustraši, a što je kod oštećenika i izazvalo osjećaj straha i bojazni za vlastiti život, čime su u postupanju optuženika ostvarena bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

18. Naime, kazneno djelo prijetnje postoji i onda kad počinitelj nema namjeru ostvariti je, odnosno bitno je da su prijeteće riječi takve da su s obzirom na konkretne okolnosti objektivno bile prikladne da kod osobe kojoj su upućene izazovu strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost.

Sud je u tom dijelu cijenio kako je inkriminirane prilike oštećenik OŠ u sitnim noćnim satima primio poziv od optuženika, sa kojim već neko vrijeme nije u dobrim odnosima, koji mu je najprije uputio gnusne uvrede, a potom i prijetnje smrću, pri čemu se cijeni da bi u takvim okolnostima izgovorene prijeteće riječi kod svake prosječne osobe izazvale osjećaj straha, uznemirenosti i osobne ugroženosti, a kakav osjećaj je očito osjetio i sam oštećenik, koji se odmah, ne čekajući da se vrati u mjesto prebivališta, obratio prometnoj policiji na autocesti i policiji u PP Remetinec, s tim što je upućen da kaznenu prijavu podnese u policijskoj postaji mjesta prebivališta, što je i učinio, prijavivši optuženog za kazneno djelo prijetnje.

19. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne sud je na strani optuženika olakotnim cijenio okolnost da se radi o ocu petero djece, koja i nadalje žive s njim u istom domaćinstvu, premda su punoljetna, dok mu je otegotnim cijenjena dosadašnja osuđivanost (str. 30 spisa), pa i zbog istog kaznenog djela prijetnje, pri čemu proizlazi da je odmah po isteku roka provjeravanja od dvije godine, koji mu je određen presudom ovog suda posl.br. K-119/2022 od 31.03.2023., koji se računa od pravomoćnosti presude odnosno od 31.03.2023., dana 09. travnja 2025. počinio novo kazneno djelo, i to opet kazneno djelo prijetnje.

Slijedom izloženog, obzirom na vrstu i visinu kazne propisane zakonom za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te cijeneći okolnosti utvrđene na strani optuženika, koje utječu da kazna za istog po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, ocjena je suda prvenstveno kako je u konkretnom slučaju za postizanje ciljeva specijalne prevencije, kako bi se doista utjecalo na optuženika da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, nužna osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora, budući je optuženik odmah po isteku roka provjeravanja od 2 godine od pravomoćnosti ranije osude, počinio istovrsno kazneno djelo, dakle da je specijalni recidivist, na kojeg ranije izrečena uvjetna osuda nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi sa pozitivnim propisima.

Pri tome se cijeni, obzirom na težinu djelu i sve okolnosti slučaja i utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, kako je osuda optuženika DŠ na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci u potpunosti primjerena svemu navedenom i da je osnovano očekivati da će istom u potrebnoj i dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da doista shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj novog kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

20. Oštećenik OŠ u kaznenom postupku imovinskopravni zahtjev nije postavio, pa o istom nije niti odlučivano.

21. Budući je oglašen krivim, optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka, u vidu paušalne svote u iznosu od 200,00 eura, čija visina je određena obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinske prilike optuženika, koji trošak je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

Gospić, 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu i njegovim troškovima kaznenog postupka (čl. 464. st. 4. ZKP-a).

DNA:

1.ODO u Gospiću, na broj K-DO-69/2025

2. Opt. DŠ, [adresa]

3. Branitelj opt., odvjetnik Marko Rafaj, Sisak

4. Opunomoćenik ošt., odvj. Neven Antić, Zagreb