REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1728/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Krpan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Palić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika AUTOŠKOLA SIGET d.o.o., Zagreb, Siget 17, OIB: 46081812385, kojeg zastupa punomoćnica Albina Dlačić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŽI, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Albine Dlačić, odvjetnice, 26. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu od 5. listopada 2022. radi čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto instruktora vožnje, a ako radno mjesto pod tim nazivom ne bude postojalo u vrijeme vraćanja na rad, da ga vrati na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak skupa sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku s osnova parničnog troška iznos od 1.513,27 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4.6.2021. na poslovima radnog mjesta instruktor vožnje, a prvi put je zasnovao radni odnos kod tuženika 3.1.2020. ugovorom o radu na određeno vrijeme. Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelj je zaprimio 11.10.2022. protiv koje je 25.10.2022. podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji je tuženik odgovorio a koji odgovor je tužitelj zaprimio 16.11.2022. Poslodavac je svoju odluku utemeljio na netočno utvrđenim činjenicama i nepravilno ocijenjenim kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, a pravi razlozi za otkazivanje ugovora tužitelju ni u kojem slučaju nisu razlozi navedeni u obrazloženju odluke o otkazu. U odgovoru na zahtjev za zaštitu prava poslodavac je naveo da je od 2019. utvrđen kontinuirani pad prihoda i to u 2020. od 8,41% te 2021. za 9,59%. Nadalje, navodi da je 2022. u prvih 8 mjeseci zabilježen pad prihoda od 17,22%. Ovi svi navodi apsolutno nemaju smisla i veze s tužiteljem jer je poslodavac u lipnju 2021. za koje razdoblje tvrdi da je već došlo do ozbiljnog pada prihoda, zaposlio radnika na neodređeno vrijeme trajanja, očito računajući na njegov daljnji rad. Nadalje, u lipnju 2022., znači u periodu na koji se sada poziva da je pretrpio ozbiljan pad prometa, poslodavac zapošljava 5 instruktora koji su do tada radili u Auto Školi Siget – Špansko. Naime, poslodavac je u travnju 2019. otvorio Auto školu Siget-Špansko u kojoj Auto školi je radilo 8 instruktora, a nakon zatvaranja navedene Auto škole u Španskom, navedeni su instruktori prebačeni u Auto školu Siget gdje je radio i tužitelj. Auto škola Siget Špansko je bila potpuno odvojena Auto škola sa svojim registarskim brojem i uvedena kao posebna auto škola u Registar Auto škola pri MUP-u i sve financije su se morale voditi odvojeno za obje auto škole, te se poslovanje jedne i druge poslovnice vodilo potpuno odvojeno i nije imalo utjecaja jedno na drugo. Gospodarski razlozi su iskorišteni kao izgovor, no realno istih nema, dok kriteriji iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu nisu uopće primijenjeni prilikom odlučivanja. Tužitelj ističe da je ugovor o radu otkazan jedino tužitelju, premda je kod poslodavca u trenutku otkazivanja bilo zaposleno 25 radnika, od čega 22 instruktora i 3 administratora. Što se tiče kriterija o kojima je poslodavac trebao voditi računa pri odlučivanju, neki od radnika koji su bili zaposleni u trenutku donošenja pobijane odluke su mlađi od tužitelja i nemaju djece, a staža imaju otprilike isto, pa nije bilo nikakvog razloga da se ugovor otkaže baš tužitelju (tako npr. VI koja je i radila do 6. mjeseca u Auto školi Siget- Špansko, L V., Ž K., V I.). Tužitelju ostaje nejasno kako instruktor koji posao obavlja na svom automobilu, može biti veći trošak i višak od radnika koji taj isti posao obavljaju za puno veću plaću na automobilima u vlasništvu poslodavca, za koje sve troškove plaća poslodavac. Tužitelj ističe da su pravi razlozi za otkaz ugovora o radu isključivo osobne prirode jer direktorica poslodavca nije dozvoljavala propitivanje rada poslodavca i protivljenje uočenim nepravilnostima i nezakonitostima. Naime, tužitelj je uz postojeći ugovor o radu potpisao s poslodavcem 3.1.2020. i "ugovor o najmu osobnog vozila koje će se koristiti za osposobljavanje kandidata za vozače motornog vozila "B" kategorije", a potom onda Dodatak I., Dodatak II, Dodatak III., temeljem kojeg ugovora je poslodavac potom tužitelju kao registriranom samostalnom djelatniku isplaćivao iznos najamnine/zakupnine na njegov žiro račun. Tužitelj je kod poslodavca radio dijelom s kandidatima koje je sam pribavljao, a dijelom s kandidatima koje mu je poslodavac dodjeljivao. Ovisno o broju kandidata, radnik je ostvarivao i visinu mjesečnih prihoda u dijelu vezanom za naknadu za najam osobnog vozila, pa posljedično tome, što mu je poslodavac dodjeljivao manje kandidata, radnik bi ostvarivao manje prihode, čemu se tužitelj usprotivio. Sukladno ugovoru o najmu osobnog vozila poslodavac se kao najmoprimac obvezao isplaćivati tužitelju najamninu u iznosu od 74,75 kn za svaki odvoženi sat s kandidatom za vozače B kategorije u svrhu obuke koje mu dodijeli poslodavac, te u iznosu od 86,75 kn za one koje dovede sam radnik. Dana 30.06.2021. poslodavac mijenja način obračuna i stavlja fiksni iznos od 8.135,77 kn za mjesec lipanj, a od srpnja iznos od 5.100,00 kn na ime najamnine. Dana 1.10.2021. smanjuje taj iznos na 4.500,00 kn, sve uz obrazloženje da poslodavac procjenjuje broj kandidata koje je radnik imao u proteklom razdoblju, pa da sukladno tom broju "prilagođava", odnosno određuje iznos naknade za iduće razdoblje. Obzirom na smanjenje naknade i činjenicu da je radnik bio dužan sam podmirivati sve troškove održavanja automobila i troškove goriva za automobil za sve kandidate s kojima je radio, tužitelj se protivio ovakvom načinu obračuna s čime je upoznao poslodavca u siječnju 2022., a također se usprotivio načinu plaćanja goriva CRODUX karticom u vlasništvu poslodavca, jer je te troškove realno podmirivao tužitelj. Nakon što je tužitelj u siječnju 2022. vratio poslodavcu karticu CRODUX-a i obavijestio ih da će nastaviti s plaćanjem goriva sam, problemi su eskalirali, na što je tužitelj upozorio poslodavca i vratio mu karticu CRODUX-a s kojom je isti točio gorivo, a koji mu se trošak potom odbijao od iznosa najma koji mu je poslodavac plaćao. Također, tužitelj se usprotivio obustavi plaće i naplaćivanju "kazne" od 125 kn, za koje su iznose instruktori bili terećeni od strane tuženika po svakom "zakašnjenju" i naknadno upisanom kandidatu u aplikaciji koju je osmislio poslodavac, premda je sva dokumentacija uredno vođena i svi podaci bili upisani u nalozima za osposobljavanje kandidata. Nakon obraćanja tužitelja direktorici tuženika uslijedili su problemi i tužitelj je bio izložen nejednakom tretmanu u odnosu na ostale instruktore, dodjeljivalo mu se bitno manje kandidata nego ostalim instruktorima u navedenom razdoblju, uslijedila su ponižavanja i psihička zlostavljanja od strane direktorice tuženika I i administratorice II, a zbog čega je tužitelj bio prisiljen potražiti liječničku pomoć. Tuženik je tužitelju sustavno počeo smanjivati broj kandidata, uz obrazloženje da nema dovoljno kandidata, istovremeno dodjeljujući kandidate drugim instruktorima, što je onda posljedično dovodilo do daljnjem smanjenja naknade po osnovi najma vozila koji je poslodavac isplaćivao tužitelju. Poslodavac je u konačnici naknadu za najam vozila tužitelju smanjio na 2.500,00 kn od svibnja 2022., što apsolutno nije bilo dovoljno za podmirenje svih troškova po ugovoru o najmu automobila. Napominje da broj kandidata koji će dobiti pojedini instruktor proizvoljno određuje poslodavac sukladno vlastitom nahođenju, pa sukladno tome i može manipulirati naknadama za najam vozila. Tužitelj se više puta žalio jer se našao u vrlo nepovoljnoj financijskoj situaciji u kojoj nije mogao utjecati na broj kandidata koji bi odradio što je onda posljedično utjecalo na daljnje smanjivanje naknada za najam vozila, za što je tražio objašnjenja od administratorice i direktorice te molio dodjelu novih kandidata, no bezuspješno, radi čega je završio na bolovanju uslijed psihičkih problema i stresa. Tužitelj je uložio cca 100.000,00 kuna do sada kroz otplatu leasinga za nabavu automobila da bi uopće mogao obavljati posao, uz sve troškove održavanja i goriva, pa mu je financijska situacija i nepravda kojoj je bio izložen stvarala izniman stres. Tužitelj nadalje ističe da mu je poslodavac u nekim razdobljima njegova rada isplaćivao plaću manju od minimalne plaće određene za pojedinu tu godinu koju mu je bio dužan isplaćivati. Slijedom svega navedenog, neprijeporno je da je tijekom davanja predmetnog otkaza tužitelju, počinjen niz nezakonitosti i nedopuštenih nepravilnosti, a koje su onda dovele do neosnovanog, nezakonitog i nedopuštenog otkaza ugovora o radu tužitelju te da je tuženik tužitelju isplaćivao plaću manju od zakonom zagarantirane minimalne plaće, pa tužitelj predlaže sudu tužbenim zahtjevom konačno postavljenim na ročištu 1.4.2025. da donese presudu kojom se utvrđuje da je nedopuštena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu od 5.10.2022. te naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad, uz naknadu parničnih troškova, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik pobija tužbu u cijelosti. Tuženik ne spori da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu o neodređeno vrijeme od 4.6.2021., koji je otkazan Odlukom tuženika zbog poslovno uvjetovanih razloga, a prije toga na određeno vrijeme od 3.1.2020. Tuženik je 3.1.2020. prilikom zasnivanja radnog odnosa za tužitelja, tužitelju uručio, između ostalog, i Pravilnik o radu. Tuženik ne spori da bi 5.10.2022. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelja, a koju Odluku je tužitelj zaprimio 11.10.2022. Također je nesporno da je tužitelj 25.10.2022. putem preporučene pošte podnio Zahtjev za zaštitu prava, te da tuženik nije udovoljio predmetnom zahtjevu za zaštitu prava radnika, a slijedom čega je tužitelj 25.11.2022. zatražio sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa tj. tog je dana tužitelj podnio tužbu radi zaštite povrijeđenog prava. Tuženik ističe prigovor prekuzije jer je tužitelj 25.10.2022. putem preporučene pošte podnio Zahtjev za zaštitu prava, a koji dan se ima smatrati danom dostave predmetnog Zahtjeva za zaštitu prava tuženiku. Od tog datuma se stoga imaju računati rokovi iz članka 133. st. 2. Zakona o radu, a slijedom čega je zadnji dan roka za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari istekao 24.11.2022. Stoga tuženik predlaže sudu odbaciti predmetnu tužbu kao nepravovremenu u dijelu u kojem se od suda traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza. Vezano uz gospodarske razloge uslijed kojih je tuženik kao poslodavac bio prisiljen reorganizirati svoje poslovanje, te ''pribjeći'' smanjenju troškova i racionalizaciji poslovanje, prije svega se odnose na kontinuirani pad prihoda kojega tuženik nije uspio prevladati. Tek u situaciji iz koje je izvjesno da se takav pad prihoda nastavlja, i to u 2022-goj godini s jačim intenzitetom, tuženik je bio prisiljen pristupiti reorganizaciji poslovanja, uključujući i primjenu mjere ukidanja onih radnih mjesta koja kao takva predstavlja višak u organizaciji rada. Poslodavac tj. tuženik je u obrazloženju svoje Odluke jasno naveo postotke pada, a da je tome zaista tako razvidno je i iz financijskih izvješća za protekle godine, koji su javno dostupni. Tuženik ističe da je notorno jasno da činjenica ''pada prihoda'' zaista ''nema veze s tužiteljem''. Tuženiku nije otkazan ugovor o radu ''zbog pada prihoda'', već zbog činjenice da je radno mjesto tužitelja ''višak'' u organizaciji radnih mjesta, a do koje reorganizacije radnih mjesta i ukidanja određenih mjesta je moralo doći obzirom tuženik nije uspio drugim ''akcijama'' zaustaviti takav pad prihoda. Drugi ''razlog'' uslijed kojih je tuženik kao poslodavac krenuo u reorganizaciju radnih mjesta – jest i broj polaznika auto škole. Ne ulazeći u obrazlaganje tržišnih razloga i općenito, po mišljenju tuženika, nelojalne konkurencije i dumping cijena prisutnih na tržištu, činjenica je da tuženik bilježi značajan pad broja polaznika i to već kroz duži vremenski period. Nadalje tvrdi da je "vlasnik'' tj. jedini imatelj svih poslovnih udjela tuženika Autoklub Siget (AK Siget). Ista osoba je i ''vlasnik'' tj. imatelj svih poslovnih udjela AŠ Špansko. Upravo zbog poteškoća u poslovanju AŠ Špansko – AK Siget (kao skupština), je donio odluku o ukidanju AŠ Špansko i pripajanju tog trgovačkog društva tuženiku. Naime, kako se i kod AŠ Špansko, jednako kao i kod tuženika, pojavio određeni broj poteškoća u poslovanju, a koji su u svojoj biti bili uzrokovani padom prihoda kao i padom broja kandidata u autoškoli, 2022. godine AK Siget je donio strateške odluke vezane uz cjelovitu reorganizaciju poslovanja svojih auto-škola, a u sklopu koje je donesena odluka o ''ukidanju'' AŠ Špansko i pripajanju tog trgovačkog društva tuženiku. Drugim riječima – AŠ Špansko je prestala s djelovanjem na lokaciji Špansko, dok je cjelokupno poslovanje tog subjekta pripojeno tuženiku. Time su i svi radnici, i sva imovina, kao i svi kandidati kojima je obuka bila u tijeku – jednostavno ''prebačeni'' tuženiku. U tom je smislu je onda i poslovanje tuženika u određenoj mjeri reorganizirano, te se primjenjuju mjere usmjerene na održanje razine poslovanja i daljnjeg smanjenja troškova. U dokaz pada broja polaznika, jasno govore brojke registriranih polaznika. Iz svih evidencija koje se po tom pitanju vode, razvidno je da se broj polaznika u 2020-toj godini smanjio za cca 90 polaznika (za sve kategorije vozila), dok se 2021-ve bilježi podjednak broj polaznika kao i 2020-te. Najveći pad je zabilježen upravo 2022-ge godine, a gdje je zabilježen ukupno 481 kandidat po svim kategorijama (od čega 384 kandidata za B kategoriju), dok je iz AŠ Špansko zabilježen priljev od ukupno 137 kandidata. Dakle, ove godine je tuženik ostvario pad od gotovo 100 kandidata u odnosu na 2021-vu godinu, s time da je zbog pripajanja AŠ Špansko došlo do priljeva 137 kandidata (za sve kategorije vozila), a s kojim priljevom će tuženik zadržati podjednak broj kandidata kao i 2021-ve godine. Dakle, bez pripajanja AŠ Špansko tuženik bi bilježio pad od oko 100 polaznika, tako da je ukupan broj kandidata ''zadržan'' isključivo zahvaljujući pripadanju AŠ Špansko. Već i iz ovih gore opisanih pokazatelja notorno je razvidno postojanje valjanih gospodarskih razloga, koji su jednostavno predstavljali osnov za reorganizaciju poslovanja tuženika. Tuženik je izvršio analizu svih zaposlenih te je u tom smislu i primijenio sve kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, a to su (i) trajanje radnog odnosa; (ii) starost radnika; i (iii) obveze uzdržavanja koje terete radnika. U tuženika je upravo tužitelj radnik s najmanje radnog staža, te isti nema obveze uzdržavanja koje ga terete. Stoga je navod tužitelja da kriteriji iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu nisu uopće primijenjeni prilikom odlučivanja apsolutno neistinit. Također je netočno da je ugovor o radu otkazan jedino tužitelju. Naime, do kraja 2022. će ukupno 5 (pet) radnika prestati raditi u tuženika obzirom će im ugovori o radu prestati po raznim drugim osnovama. Upravo iz dokaza koje sam tužitelj dostavlja – sms prepiske – razvidna je kontradiktornost i neopstojnost zaključivanja tužitelja da poslodavac ''ne dozvoljava propitivanje'' rada poslodavca. Vezano uz obračun isplaćene najamnine, tuženik ukazuje da se obračun najamnine vrši isključivo po kriteriju izvezenih moto sati (a ne po broju kandidata). Takva klauzula jednaka je za sve instruktore. Također je točno da su se promjene u ugovorima o najmu vozila dešavale kako to tužitelj opisuje, s time da se od ožujka 2021. godine obračun najma vrši u mjesečnom fiksnom iznosu, a sve obzirom na zahtjev Porezne uprave. Tuženik je u tom periodu izmijenio ugovore o najmu vozila za sve instruktore, uključujući i za tužitelja, a o čemu je tuženik uredno izvijestio sve instruktore. Vezano pak uz broj kandidata za koje tužitelj tvrdi da mu ''nisu dodjeljivani'' – tuženik prije svega ističe da se svi kandidati dodjeljuju ravnomjerno, svim instruktorima, i to po kriteriju prijavljenih prvih sati vožnje, zatim po kriteriju izvezenih broja moto sati po svakom kandidatu, a na kraju prethodnog mjeseca. Kandidate ne dodjeljuje direktorica, a niti ista utječe na takvu raspodjelu. Auto škola ima svog voditelja, a koji koordinira sve takve aktivnosti. Poslodavac zaista ne može osigurati ''broj'' kandidata nekom instruktoru. Na sve načine tuženik je nastojao iznaći rješenje za sve instruktore, pa i za tužitelja, a kojemu je primjerice isplaćivan viši iznos najma vozila u odnosu na broj ostvarenih moto sati! U takvoj se situaciji zaista na sve načine nastojalo da se postojeći kandidati ravnomjerno rasporede svim instruktorima, a sve kako se niti jedan instruktor ne bi osjećao ''zakinut''. Osim toga, za razliku od svih ostalih instruktora, tužitelj je vrlo ''konfliktno'' rješavao ''manjak'' kandidata, pa je tako primjerice jedino kod tužitelja primijećeno da je iz neutvrđenih razloga velik dio dodijeljenih mu kandidata, a nakon određenog broja izvezenih sati, osposobljavanje nastavilo kod drugog instruktora. Dodatno, kod tuženika su i dva evidentirana slučaja gdje su kandidati samoinicijativno izrijekom tražili promjenu instruktora (tužitelja). Također, tužitelj je odbijao raditi s kandidatima iza 16h. Sve navedeno jasno pokazuje da tuženik kao poslodavac – ne ''manipulira'' s dodjelom kandidata. Upravo je tužitelj svojim postupcima doprinosio ''odlasku'' kandidata koji su mu bili dodijeljeni. Vezano uz pitanje korištenja kartice za gorivo – to tuženik ističe da je i ovaj razlog apsolutno promašen i isti nema nikakve veze s otkazom i otkaznim razlozima. Dodatno se ukazuje da tužitelj karticu za gorivo nije vratio, te je karticu redovito koristio. Tuženik zaista nema saznanja da bi se tužitelj protivio takvom korištenju kartice. Tuženiku je poznato da najmodavci, obzirom su u sustavu RPO, mogu podnositi račune za održavanje vozila i time umanjuju prihod od najma imovine. U slučaju da je tužitelj želio drugačiji tretman, trebao se tako izjasniti, a što nije učinio. Dodatno, kod obračuna najamnine, umanjuje se trošak goriva kojeg je tužitelj potrošio u tom obračunskom razdoblju i isplaćuje se manji iznos. U suprotnoj situaciji, najmodavac sam snosi troškove goriva, poslodavac obračunava najam bez odbijanja troška goriva i isplaćuje veći najam. U toj varijanti, najmodavac troškove goriva prilaže u svrhu umanjenja godišnjeg poreza. U obje situacije je ishod za najmodavca isti, a to je obaveza plaćanja manjeg poreza sukladno smanjenom prihodu. Tuženiku je potpuno svejedno koji će se način primjenjivati. Dodatno se napominje da se korištenjem predmetne kartice ostvaruje povoljnija cijena goriva nego li bi je ostvario tužitelj osobno. Nadalje, tužitelj ističe da se ''usprotivio'' obustavi plaće i naplaćivanju ''kazne'' od 125,00 kn…. Tuženik ističe da je pravo tužitelja ''odbiti'' terećenja za propuste, no to ne znači da poslodavac nema pravo potraživati naknadu štete od onog radnika koji je svojim grubim propustom takvu štetu skrivio poslodavcu. Naime, ovdje nije riječ o ikakvoj kazni, već naknadi štete – troškovima izlaska programera koji mora ''ispravljati'' pogrešno upisane podatke u računalnoj aplikaciji na kojoj se temelji rad auto-škole tj. tuženika. Tuženik dodatno pojašnjava da je riječ o aplikaciji na kojoj počiva rad auto-škole, a gdje se između ostalog, upisuju podaci o upisu kandidata, financijska zaduženja, obračuni tzv. moto sati, izvještaji po zadanim kriterijima, praćenje uspješnosti svakog kandidata temeljem čega se kasnije izdaju i vozačke dozvole, itd. U predmetnu aplikaciju podatke unose i instruktori, posebice u pogledu realiziranih tzv. moto sati s pojedinim kandidatom, a što mora vjerodostojno odgovarati Knjizi naloga po kojoj se vrši nadzor rada auto-škole, a time i instruktora vožnje, kojeg provodi HAK kao ovlaštena stručna organizacija. Neupitno je da podaci uneseni u predmetni računalnu aplikaciju, moraju biti točni i vjerodostojni. Pogrešno uneseni podaci zahtijevaju ispravak za kojeg je potrebna intervencija programera. Takav ''ispravak'' naplaćuje se poslodavcu u iznosu od 125,00 kn. Tuženik za navedeni trošak tereti onog instruktora koji svojim propustom i nepažnjom prouzroči potrebu izlaska programera. Najmanje što tuženik kao poslodavac očekuje od radnika jest uredno unošenje podataka u aplikaciju te prije ''zaključavanja'' unosa, provjera onoga što je uneseno. Tužitelj nije pristao na terećenje s ove osnove iako je pogrešno unio podatke u aplikaciju. Poslodavac je podmirio trošak ispravka takvog pogrešna unosa, a da za predmetni iznos tužitelju nije ''umanjio'' plaću. Stoga ostaje apsolutno nejasno o čemu tužitelj ovdje zapravo govori obzirom se takvo ''umanjenje'' plaće u ovom konkretnom slučaju nije desilo. Tuženik je iznimno iznenađen i začuđen navodima tužitelja vezanim uz psihičke probleme i stres tužitelja. U tu svrhu tužitelj prilaže povijest bolesti tj. medicinsku dokumentaciju, a iz koje je primjerice razvidno da je tužitelj izjavio da je ''pod stresom'' obzirom ''poslodavac'' zove kandidate kojima je on provodio obuku''. Naime, provođenje predmetne ankete je nešto što se kontinuirano provodi u tuženika od 2019-te godine, i odnosi se na sve instruktore i sve kandidate, bez iznimke. Prije svega se ističe prigovor prekluzije u odnosu na tužbeni zahtjevi kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza, obzirom je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena izvan prekluzivnog roka iz članka 133. st. 2. Zakona o radu. U odnosu na razlike u manje isplaćenoj plaći, ističe se da su predmetne ''razlike'' nastale iz potpuno jasnih i transparentnih razloga, a koji su svi tužitelju uredno poznati, pa se stoga i ovo potraživanje tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim. Slijedom navedenog, predlaže se sudu odbaciti tužbu tužitelja kao nepravovremenu u dijelu u kojem se od suda traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza, te ukoliko sud nađe da je tužba tužitelja u tom dijelu pravovremena – predlaže se sudu odbiti predmetni tužbeni zahtjev tužitelja, kao i tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlika u plaći, sve uz dosudu naknade troškova ovog parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. Sud je donio presudu u ovoj pravnoj stvari posl. br. Pr-1702/2023 od 14. svibnja 2025. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, a ista je ukinuta od strane Županijskog suda u Splitu rješenjem posl. br. Gž R-186/2025 od 17. rujna 2025. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje sa uputom da je potrebno raspraviti tablicu zaposlenika koju je tuženik dostavio uz podnesak od 20.9.2024.

4. U tijeku ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušao je svjedoke MI, DI i II te tužitelja i zakonsku zastupnicu tuženika ČI. Odbijen je kao irelevantan dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka EI na okolnost kriterija i gospodarskih razloga jer je činjenično stanje na te okolnosti u dovoljnoj mjeri utvrđeno iz ostalih provedenih dokaza.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora je u ovom stadiju postupka je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.10.2022. te zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika.

7. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu Instruktor vožnje na osnovu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 3.1.2020., a od 4.6.2021. na neodređeno vrijeme, koji Ugovor o radu je otkazan Odlukom tuženika zbog poslovno uvjetovanih razloga,

- da je tuženik 5.10.2022. tužitelju otkazao Ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, a koju Odluku je tužitelj zaprimio 11.10.2022.,

- da je tužitelj 25.10.2022. putem preporučene pošte podnio Zahtjev za zaštitu prava,

- da je tuženik 10.11.2022. odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava te da je tužitelj podnio tužbu 25.11.2022.

- da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti djeluje sindikat,

- da je tuženik u vrijeme otkaza tužitelju zapošljavao preko 20 radnika.

8. Sporno je da li je tužba podnesena pravovremeno s obzirom na prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika te da li su ostvareni razlozi otkaza, odnosno da li je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.10.2022. dopuštena i zakonita.

9. Nije osnovan prigovor prekluzije kojeg je istaknuo tuženik. Ovo stoga jer je tužitelj uz tužbu dostavio odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava od 10.11.2022. kojeg tuženik nije osporio (list 23), te, iako nema podataka o datumu zaprimanja istog od strane tužitelja, imajući na umu da je tužba podnesena 25.11.2022., zaključuje se da nije prošlo više od 15 dana od tuženikove odluke kojom je odbio zahtjev za zaštitu prava do podnošenja tužbe. Stoga su ispoštivani rokovi iz odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 82/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR).

10. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.10.2022. utvrđeno je da je tužitelju zaposlenom na radnom mjestu Instruktor vožnje otkazan ugovor o radu iz gospodarskih i organizacijskih tj. poslovno uvjetovanih razloga koji se opisuju na način da je uslijed poremećaja na tržištu prouzročenih liberalizacijom cijena usluga autoškola pojavnošću iznimno snažne nelojalne konkurencije i damping cijena, kao i prouzročenih globalnom pandemijom Covid-19 došlo do znatnog smanjenja broja upisa kandidata za osposobljavanje u autoškoli, odnosno do pada poslovanja Poslodavca i smanjenja njegovih prihoda te je, posljedično tomu, u bitnome smanjen opseg poslova instruktora vožnje u autoškoli. Iz tih razloga više ne postoji potreba za obavljanjem poslova ovog radnog mjesta u dosadašnjem opsegu i vrsti poslova, a slijedom čega Poslodavac ukida radno mjesto Radnika obzirom je isto suvišno u organizaciji procesa poslovanja Poslodavca te obzirom Poslodavac više nema objektivne potrebe za istim. Predmetni gospodarski razlozi odnose se na činjenicu da je u posljednjih više od godinu dana, a intenzivno u posljednjih 9 (devet) mjeseci u Poslodavca došlo do određenih promjena i interne reorganizacije koja je još uvijek u tijeku, a sve obzirom je došlo do znatnog smanjenja opsega poslovanja Poslodavca, a uslijed čega je Poslodavac prisiljen u bitnome smanjiti troškove poslovanja tj. racionalizirati i interno reorganizirati poslovanje. Naime, analizom financijskih rezultata poslovanja Poslodavca, od 2019-te godine bilježi se kontinuirani pad prihoda i to 2020-te za - 8,41%, te 2021-ve za -9,59%, uz konstantno prisutne gubitke u poslovanju. 2022- ge godine je u prvih 8 mjeseci zabilježen daljnji pad prihoda i to za -17,22%, dok je gubitak tri i pol puta veći nego u istom razdoblju prošle godine. Također, evidentan je pad upisanih kandidata tako da se očekuje godišnji pad od 30-35% upisanih kandidata manje u odnosu na prošlu godinu, a što će se odraziti i na jednako tako daljnji drastičan pad prihoda u budućnosti. Zbog navedenog, Poslodavac je prisiljen reorganizirati i racionalizirati poslovanje. To se ponajprije odnosi na potrebu smanjenja fiksnih troškova, a nakon toga i na smanjenje broja instruktora. Jedan dio instruktora će uskoro otići u mirovinu, a u odlučivanju kojeg od instruktora zadržati vodilo se računa o svih kriterijima iz članka 115. st. 2. Zakona o radu. Poslodavac ističe da nema neko drugo radno mjesto na kojem može zaposliti M, a niti ima potrebe educirati M za obavljanje nekog drugog radnog mjesta.

11. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

12. Svjedok MI je iskazao da je zaposlen u Autoklubu Siget (dalje: AK Siget) kao tajnik od 2021. i prokurista, a prije toga radio je kao zamjenik tajnika također u AK Siget. Ujedno obavlja funkciju prokuriste u Autoškoli Siget d.o.o., a to je tvrtka kćer Autokluba Siget. Autoškola Siget d.o.o. trenutno ima zaposleno 12 radnika, od toga je 9 instruktora vožnje i 3 radnika na administrativnim poslovima, dok je 2018. zapošljavala oko 26 radnika. U 2018. godini Autoškola Siget d.o.o. je osnovala drugu firmu Autoškolu Špansko d.o.o. i dio radnika iz Autoškole Siget je prebačen u Autoškolu Špansko. Međutim, zbog liberalizacije tržišta došlo je do poremećaja na tržištu i pada broja upisanih kandidata, to se događalo u razdoblju od 2020. do 2022., a to je prisutno i danas i zbog toga su smanjeni prihodi Autoškole pa su bili prisiljeni ići u rezanje troškova jer Autoškola nije bila likvidna. Zbog toga morali su zatvoriti Autoškolu Špansko i te radnike natrag vratiti u Autoškolu Siget, a ujedno je došlo i do otpuštanja dijela radnika zbog smanjenja troškova. Prilikom odabira viška radnika razmatrani su kriteriji staža provedenog kod poslodavca te broj uzdržavanih članova, napravljena je tabela te je utvrđen višak radnika, a među njima je bio i tužitelj. Oko 4 do 5 radnika je dobilo poslovno uvjetovani otkaz u 2022. godini. Broj radnika je smanjen sa početnih 26 na trenutnih 12 pa je više radnika ili otišlo ili dobilo otkaz, no nema saznanja u kojem razdoblju. Kod tuženika su neki instruktori vožnje radili na vozilima od Autoškole, a neki na svojim osobnim vozilima. Instruktori koji su radili na vozilima u svom vlasništvu dobivali su na plaću još i naknadu za najam vozila, a koliko mu je poznato dobivali su i troškove goriva. Što se tiče plaća instruktora koji su radili na vozilima u vlasništvu Autoškole i instruktora koji su radili na svojim osobnim vozilima misli da je plaća otprilike bila jednaka, ali nema točna saznanja.

13. Svjedok DI je iskazao da je zaposlen u računovodstvenoj tvrtci Financijski centar d.o.o. koja obavlja poslove računovodstva za tvrtku tuženika od 2020. godine. Prihodi tuženika su u konstantnom padu od 2019. pa do danas, evidentan je pad kandidata iz godine u godinu.

14. Svjedok II je iskazala da je zaposlena kod tuženika od 2014. kao administrator. Trenutno tuženik zapošljava 12 radnika, od toga je 9 instruktora vožnje i tri radnika na administrativnim poslovima. U prošlom razdoblju bilo je puno više zaposlenih instruktora, čak preko 20. Broj radnika se smanjio jer je većina radnika otišla sama, a ne sjeća se da li je od radnika osim tužitelja još netko dobio poslovni otkaz. Došlo je do pada prometa unazad nekoliko godina jer se smanjio broj kandidata u odnosu na prethodne godine. Stručni voditelj vrši dodjelu kandidata instruktorima, a 2022. to je bio FI. Ne sjeća se da li je još netko od radnika dobio poslovno uvjetovani otkaz osim tužitelja. Nakon otkaza tužitelju oko 3 do 5 radnika su sami otišli.

15. Tužitelj je iskazao da se zaposlio kod tuženika u 2020. godini kao instruktor vožnje. U to vrijeme kod tuženika je radilo oko 26 instruktora vožnje. U vrijeme otkaza kod tuženika je radio dvije godine, živio je u izvanbračnoj zajednici sa tadašnjom partnericom koja je imala maloljetno dijete i on se brinuo za njezino dijete, a nema saznanja da li je dijete dobivalo alimentaciju od svoga oca. U svrhu zaposlenja kod tuženika kupio je osobni automobil. Prvu godinu je kod tuženika sve normalno funkcioniralo, dodjeljivani su mu kandidati kao i ostalim instruktorima, a nakon toga kandidati su mu dodjeljivani rjeđe, skoro nikako, to je trajalo par mjeseci, a smatra da je razlog toga bio taj što je počeo postavljati određena pitanja poslodavcu vezano uz troškove goriva. Naime, on je kao instruktor sam točio gorivo na karticu autoškole i plaćao karticom autoškole, a taj iznos mu se oduzimao od naknade za najam vozila. O tome je direktno razgovarao s direktoricom jer je smatrao da to nije ispravno pa se vjerojatno zbog toga zamjerio poslodavcu. Taj razgovor je bio otprilike 10 mjeseci prije otkaza. Nakon tog razgovora nisu mu više dodjeljivani kandidati. Nakon tog razgovora karticu za gorivo je ostavio u autoškoli te je daljnje troškove za gorivo podmirivao vlastitim sredstvima. Od poslodavca je dobivao naknadu za najam osobnog automobila, a visina naknade je ovisila o broju odrađenih sati sa kandidatima. Kod pune satnice naknada za najam vozila iznosila je oko 7.000,00 kn do 8.000,00 kn mjesečno, a nakon razgovora s direktoricom naknada mu je iznosila 2.500,00 kn. Poslodavac mu je objasnio da je to zbog činjenice da je imao mali broj odrađenih sati. Neki instruktori tuženika su vozili na vozilu od autoškole, a razlika je bila što ti instruktori nisu imali nikakve troškove, dok instruktori koji su vozili sa vlastitim automobilom su imali troškove za održavanje. Poslovnica Autoškola Špansko se zatvorila jer je pao priljev kandidata pa su radnici iz te autoškole prebačeni u Autoškolu Siget, a među njima je bio i Ž D. Za dodjeljivanje kandidata je bila zadužena djelatnica II. Voditelj autoškole FI je ukazivao na nepravilnosti kod dodjeljivanja kandidata, a posebice u odnosu na tužitelja, iako to nije ništa promijenilo. Smatra da je bio dobar instruktor i da tuženik nije imao nikakvih financijskih izdataka za njega jer je sam vozio sa svojim osobnim automobilom kojega je kupio u tu svrhu da bi se zaposlio kod tuženika te je imao dobru prolaznost kandidata na ispitima. Neposredno pred otkaz javila mu se jedna kandidatkinja i rekla mu da je ju nazvao netko od tuženika i molio da napiše kako tužitelj nije dobar instruktor no ona to nije htjela napisati. Bilo je i kandidata koji su pozitivno napisali mail prema tuženiku i pohvalili njegov rad. Imao je jedan ili dva slučaja da je vratio kandidate autoškoli, odnosno nije htio s njima raditi, jer je bilo teško s njima raditi, a dodijeljeni su mu nakon što su već radili s drugim instruktorima pa oni nisu više mogli s njima raditi.

16. Zakonska zastupnica tuženika ČI je iskazala da je direktorica tuženika od 2016. Osnivač tuženika je udruga građana AK Siget. U nekom trenutku kada je situacija na tržištu bila dobra AK Siget je otvorio i drugu autoškolu u zapadnom dijelu grada Autoškola Autoklub Siget d.o.o. u Španskom i tamo su prebacili radnike iz Autoškole Siget d.o.o. U to vrijeme tuženik je imao zaposlenih 22 instruktora vožnje, a 6 u Španskom. Ta poslovnica u Španskom je zatvorena 2022. i ti radnici su vraćeni kod tuženika. U 2021. došlo je do pada prometa, manjeg broja upisanih polaznika i takva situacija je bila na cijelom tržištu u RH, sve autoškole su se borile s manjim brojem kandidata, puno se autoškola zatvorilo u RH. Taj trend je nastavljen, a djelomično je do toga došlo zbog liberalizacije tržišta jer su neke autoškole spustile cijene, djelomično zbog ostalih razloga u smislu da se nije upisivala autoškola s navršenih 18 godina kako je to bilo ranije. Zbog toga je došlo do pada prihoda u financijskom poslovanju, tuženik je morao reorganizirati poslovanje na način da smanji broj radnih mjesta. Najprije se pristupilo otkazivanju ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora voditelju autoškole ZI, njemu su ponudili novi ugovor o radu sa punim radnim vremenom, od toga dva sata na mjestu voditelja, a 6 sati kao instruktor predavač. Dali su izmijenjeni ugovor o radu i administratorici koja je po tom novom ugovoru radila na pola vremena kod tuženika, a na pola vremena u AK Siget članstvo. Nakon toga pristupili su smanjivanju broja instruktora. Neki kolege su stekli uvjete za mirovinu, bilo ih je dvoje, i oni su početkom 2023. otišli u mirovinu. Od instruktora vožnje tada ih je bilo 22 kod tuženika i 6 u Španskom, uspoređivali su instruktore vožnje, odnosno primjenjivali kriterije staža i obveza uzdržavanja. Tužitelj je imao najmanje staža, a prvi sljedeći nakon njega je imao tri mjeseca više staža i obvezu uzdržavanja. Sa svima njima su obavljeni razgovori i sa većinom radnika je zaključen sporazumni raskid ugovora o radu, a poslovni otkaz ugovora o radu dan je jedino tužitelju jer nije pristao na sporazumni raskid ugovora o radu. U 2023. radni odnos je prestao još za 8 instruktora, a trenutno je kod tuženika sa današnjim danom zaposleno 7 instruktora, od toga je 5 instruktora vožnje, te dva instruktor– voditelj i instruktor- predavač. Otprilike jednom godišnje se iz Call centra pozivalo kandidate koji su bili u autoškoli radi upitnika zadovoljstva, a poslije su oformili Google obrasce i ljudi su ostavljali recenzije i te recenzije su objavljivane na sastancima i izvješene na oglasnoj ploči. Za dodjeljivanje kandidata instruktorima je u prvom redu bio zadužen voditelj autoškole. Najprije je to dodjeljivanje kandidata bilo samo usmeno, a kasnije se oformila tablica koju je popunjavao voditelj i slao mailom administraciji. Tužitelj je u osam mjeseci rada vratio 13 kandidata i to kandidata koji su prvi sat imali kod njega, dakle nisu bili kandidati od ranijih instruktora, s raznim razlozima npr. da ne može s njima ostvariti suradnju, da kandidata može samo u određenim terminima, da ne sluša i sl. Isti je osnivač Autoškole u Španskom i Autoškole Siget, a radi se o zasebnom pravnom subjektu. Svaka je autoškola imala svoje zasebne kandidate. S radnicima je na njihovu molbu sklopljen sporazumni raskid ugovora o radu. Nakon otkaza tužitelju ostali instruktori su sami davali inicijative za sporazumni otkaz ugovora o radu, rekli su da im je nemoguće opstati zbog niskih primanja naspram troškova koji su porasli te su otišli u druge branše. ZI su dali otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu negdje u kolovozu 2022., on ga nije prihvatio, te je ostao u radnom odnosu pod istim uvjetima i otkaz nije stupio na snagu. U svibnju 2023. uručen mu je otkaz ugovora zbog skrivljenog ponašanja. Instruktor Ž je vozio na automobilu u vlasništvu autoškole. Za autoškolu je trošak isti što se tiče instruktora koji su vozili na svojem vozili i na vozili autoškole. Nema saznanja je li tužitelj imao manje kandidata od ostalih instruktora. Tužitelj se požalio da ima manje kandidata, ali mu je rekla da nema prostora jer nije bilo upisanih kandidata.

17. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i stranaka u dijelovima u kojima su iskazivali suglasno. Iz iskaza MI, DI, II te zz tuženika suglasno proizlazi da je kod tuženika od 2019. kontinuirano smanjenje prihoda i manji broj upisanih polaznika što je dovelo i do zatvaranja Autoškole u Španskom, čiji osnivač je AK Siget a to je ujedno i osnivač tvrtke tuženika, pa su njihove radnike morali prebaciti kod tuženika, a to smanjenje prihoda je uzrokovalo da su nekim radnicima morali otkazati ugovor o radu a s nekim radnicima je zaključen sporazumni raskid ugovora o radu ili im je ponuđen ugovor na pola radnog vremena ili su otišli u mirovinu. Takva okolnost je i po stavu ovog suda gospodarski razlog koji opravdava izricanje poslovno uvjetovanog otkaza.

18. Nadalje, da je trenutno kod tuženika zaposleno svega 7 instruktora vožnje, a u vrijeme otkaza tužitelju bilo ih je 22 kod tuženika i 6 u Španskom utvrđeno je iz iskaza zz tuženika koja je također iskazala kako su uspoređivali instruktore vožnje po kriteriju staža i obvezama uzdržavanja te da je tužitelj imao najmanje staža, a prvi sljedeći nakon njega je imao tri mjeseca više staža i obvezu uzdržavanja. Sa svima njima su obavljeni razgovori i sa većinom radnika je zaključen sporazumni raskid ugovora o radu, a poslovni otkaz ugovora o radu dan je jedino tužitelju jer nije pristao na sporazumni raskid ugovora o radu.

19. Iz iskaza tajnika MI proizlazi da su prilikom odabira viška radnika razmatrani kriteriji staža te broj uzdržavanih članova, napravljena je tabela te je utvrđen višak radnika, a među njima je bio i tužitelj.

20. Kada se iskaz svjedoka MI i zz tuženika dovede u vezu s Popisom radnika zaposlenih na radnom mjestu instruktora vožnje na dan 3.10.2022. koju je tuženik dostavio uz podnesak od 24.9.2024., a na koju upire i drugostupanjski sud, proizlazi da je tužitelj u trenutku otkaza bio radnik koji je najkraće radio kod tuženika (manje od 3 godine, tj. 2,09 godine), te je sa 45 godina bio u kategoriji tzv. mlađih radnika te sa faktorom odbitka od 1,00 nije imao obveze uzdržavanja (dijete bivše djevojke ne ulazi u tu kategoriju kako isti pogrešno smatra). Ostali radnici navedeni u popisu bili su stariji od tužitelja sa više staža kod tuženika ili jednake ili mlađe dobi no sa obvezama uzdržavanja te sa više staža (od 9. do 18. u Popisu). Iz navedenog se zaključuje da je tuženik pravilno primijenio uspoređivanje radnika sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR te pri tome nije bilo nezakonitosti. Paušalna je tvrdnja tužitelja da je taj Popis sačinjen samo za potrebe ovog postupka jer tužitelj to ničim nije učinio vjerojatnim.

21. Slijedom navedenog, tuženik je u ovom postupku dokazao ostvarenost gospodarskih razloga za poslovno uvjetovani otkaz (čl. 115. st. 1. ZR) pri čemu je ispoštovao zakonske odredbe iz čl. 151. st. 2. ZR, stoga je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.10.2022. utvrđena zakonitom i dopuštenom.

22. S obzirom da je Odluka o otkazu utvrđena dopuštenom, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti iste, te zahtjev za vraćanjem na rad jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 124. st. 1. ZR.

23. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/2) koja obuhvaća do četiri radnje, potom za zastupanje na ročištu 6.11.2024. od 100,00 eura (Tbr.7/2), za zastupanje na ročištu 1.4.2025. od 100,00 eura (Tbr.7/2), jednokratnu nagradu za zastupanje za ponovljeni postupak od 500,00 eura (Tbr.7/2), sve uvećano za PDV od 25% (Tbr.46), te troška pristojbe na odgovor na žalbu od 13,27 eura, a što sve ukupno iznosi 1.513,27 eura.

24. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 26. siječnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćnici