REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: Ovr-99/2026-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, protiv ovršenika TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15, radi ovrhe, 26. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 14. siječnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-1966/10 od 20. travnja 2010.

Obrazloženje

1.Ovršenik je dana 14. siječnja 2026. podnio kod ovoga suda prijedlog radi donošenja rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim. U prijedlogu navodi da je prije dva dana dolaskom u banku dobila usmenu obavijest kako joj je račun blokiran pa potom otišla u FINU gdje joj je uručen zahtjev za naplatu ovrhovoditelja s pripadajućim dopisom. Navodi da je zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelj navodno podnio 14.11.2025. godine temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijetom po javnom bilježniku Nikoli Tadić iz Zagreba dana 20.04.2010. godine pod brojem Ovrv-1966/10. Stoga predlaže da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim temeljem čl. 210 st. 2 OZ-a u vezi čl. 50 st. 1 t. 5, 7, 10 i 11 OZ-a jer je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha odnosno nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, te osim toga nema dokaza da bi potraživanje bilo prenijeto na ovrhovoditelja (u zahtjevu je navedeno kako se potraživanje temelji na ugovoru kojim su prenijeta prava na ovrhovoditelja, ali dokument nije dostavljen u privitku). Ističe da temeljem ovršne isprave zastara tražbine nastupa u roku od 10 godina temeljem čl. 233 st. 1 ZOO-a, a povremene tražbine koje prostječu iz takvih odluka u roku od 3 godine temeljem čl. 233 st. 2 ZOO-a, pa kako je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno 23.01.2012. godine, to je očito kako je u međuvremenu nastupila zastara potraživanja jer ovrhovoditelj u zadnjih deset godina nije pokušavao naplatu. Osim toga, nejasno je na koji način je potraživanje uopće prenijeto na ovrhovoditelja, te o tome treba dostaviti odgovarajući dokaz pa zbog svega navedenog postoje razlozi iz čl. 50 st. 1 toč. 5, 7 , 10 i 11 OZ-a. Dalje navodi da iz zahtjeva za izravnu naplatom proizlazi da ovrhovoditelj pokušava naplatiti potraživanje starije od 10 godina, pri čemu joj FINA nije dostavila ispravu na temelju koje je potraživanje navodno prenijeto na ovrhovoditelja. Kako za ovršenika provedbom ovrhe može nastupiti teško nadoknadiva šteta jer bi protiv ovrhovoditelja morao pokretati novi sudski postupak, to se predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Stoga predlaže da sud donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 12.11.2025. koji je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na naplatu 14.11.2025. godine proglasiti nedopuštenim, te Financijskoj agenciji naložiti da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Prijedlogu je priložio dopis (list 5), zahtjev za naplatu s prilozima (list 6-11).

2.Iz odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 44/16, 73/17, 131/20 dalje OZ-a) proizlazi da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. Ovršnog zakona).

3. Sud je dostavio ovrhovoditelju prijedlog ovršenika dopisom od 15. siječnja 2026., a ovrhovoditelj se u podnesku od 23. siječnja 2026. usprotivio navodima ovršenika u cijelosti.

4 .Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

5.Odredbom čl. 65. st.1. OZ-a propisano je da sud na ovršenikov prijedlog može ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ-a.

6. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe navodi da bi mu nastala nenadoknadiva šteta u slučaju prijenosa zaplijenjenih sredstava kod Financijske agencije jer bi protiv ovrhovoditelja morao pokrenuti novi sudski postupak. Imajući u vidu odredbe čl. 176. OZ-a, prema kojima ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj novčanoj tražbini, a pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi, odnosno u ovom slučaju zahtjeva za izravnu naplatu, kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, evidentno je da niti nakon odgode ovrhe ovršenik neće moći raspolagati sa novčanim sredstvima na računu. Kako je jedini učinak odgode ovrhe u konkretnom slučaju odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju, sud bi mogao odrediti odgodu ovrhe jedino u slučaju da ovršenik učini vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je ovršenik učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

7.Iz navoda ovršenika u prijedlogu za odgodu ovrhe ne proizlazi da bi kod ovršenika mogla nastati kakva nenadoknadiva šteta niti je učinjeno vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

8.Ovršenik je izjavio pravni lijek i to da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, no ovršenik u svom prijedlogu mora navesti i valjane razloge iz kojih će proizlaziti osnovanost prijedloga za odgodu, no ovršenik u prijedlogu za odgodu ne navodi nikakve zakonske razloge u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, šteta koju bi ovršenik možda trpio bila bi nenadoknadiva ili teško nadoknadiva tek u slučaju ako ovršenik takvu štetu ne bi mogao naknaditi, što može ovisiti samo o okolnostima na ovrhovoditeljevoj strani koje ovršenik u prijedlogu za odgodu niti ne spominje.

9. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja temeljem čl. 65. st. 1. u svezi čl. 210. st. 2. OZ-a.

U Bjelovaru, 26. siječnja 2026.

Sudac

Ana Marković-Ćoso

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.